Sve moje zablude
27.02.2010.Pod svjetlima reflektora ovog, nazovi modernog svijeta, sve je više bombastičnih naziva, superlativa bez pokrića, ništa više nije dovoljno lijepo, dobro i drago, to je malo, to je ništa, već sve mora biti spektakularno, fenomenalno, fantastično, famozno, kraljevski ingeniozno da bi uopće obratili pažnju na bilo što, a najbolje od svega jest činjenica da upravo to "bilo što" ispod sjajne izglancane površine, u svojoj nutrini najčešće krije nešto sasvim profano, prizemno i obično.
Ali tako se lako dati zavaravati šarenim opsjenama i sjajem zvijezda koje su se davno već ugasile, tako se lako prepustiti svojim zabludama, svojim uvjerenjima da će se neke stvari kad-tad same od sebe posložiti na svoje mjesto, da će princ na bijelom konju dojahati iz neke bajke, poljubiti odabranicu srca svoga i svi će živjeti dugo sretno i zadovoljno.
O da, tako je slatko živjeti okružen zabludama, za-bludjeti kao budala koja još vjeruje da sreća pada s neba, voziti kroz život linijom manjeg otpora bez suvišnog truda, naprezanja i odricanja.
Ništa na ovom svijetu ne pada s neba, osim kapljica vode u svim mogućim kombinacijama kristalića i agregatnih stanja, ne postoji niti čarobno ogledalce koje ti u svakom trenutku može reći tko je najljepši i najpametniji na svijetu, a opet i taj Kairos, grčki Bog sa čudnom frizurom i vagom koja nije baždarena po pozitivnim propisima tržne inspekcije, vazda je u nekoj žurbi i pojavljuje se puno rijeđe od Halleyevog kometa.
Promišljajući što bi to zablude bile u svojoj suštini i kako ih uopće prepoznavati, možda se direktniji put do tih odgovora nalazi sa suprotne strane pa ako uzmemo u obzir da bi opreka zabludama bila ništa dugo nego ISTINA, onda jednostavnom matematičkom operacijom dolazimo do rješenja koje kaže da su zablude i laži jedno te isto.
U stvari, svaka zabluda jest laž, dok svaka laž ne mora biti zabluda.
Zabluda je slatka laž, ona laž koju u dubini duše osjećamo, ali je ne želimo sami sebi priznati, zabluda je gotovo uvijek omotana sjajnim celofanom i mi po prirodi stvari vjerujemo da se ispod tog celofana krije čokoladni bombon pun slasti i zavodljivih aroma.
I mi takvi obični, slabi i nikakvi, radije ćemo čitav život čekati čokoladni bombon nego li zagristi u kiselu jabuku, jabuku opora okusa, crvljivu i neuglednu, jer nas kao nešto koči, nešto sputava i zaustavlja, a ne koči nas ništa drugo nego strah od prave istine.
Strah...
I ne želimo sebi priznati da više vrijedi jedna sekunda istine, nego čitav život proveden u zabludama.
komentiraj (18) * ispiši * #
Meditativno o Mediteranu
25.02.2010.
Kad se naši stari žele “pohvalno” izraziti o nekome za koga baš ne smatraju da se ističe pretjeranim radnim navikama i neimarskim zanosom, obično kažu – eno ga, gleda kako more tuče u kraj!
Naravno, u predugim zimskim danima garniranim južnjačkim bluesom postoji znatan broj svrsishodnijih aktivnosti od besmislenog gledanja mora, poput inhalacije alkoholnim parama po birtijama ili grčevitog čuvanja šentade guznim mišićima da kojim slučajem ne bi poletila sama od sebe u ariju.
Igranje balota, šijavice, pikada ili viteška nadmetanja u briškuli, trešeti i trijumfu, u takvom odnosu snaga predstavljaju skoro pa ekstremne sportove.
No, bez obzira na sva naklapanja i uvažena mišljenja dežurnih grintavaca, meni je baš gušt doć na samu obalu mora, pogotovo u ovakvim danima kad je more nemirno, kad nestrpljivo vrije iznutra, kao da je i njemu samome dosadila ta duga samoća kad na čitavom obzoru nigdje ne vidiš ni jedra ni jarbola, niti bilo kakve siluete koja bi ukazivala da netko tim morem uistinu i plovi.
Uostalom, malo prigodne meditacije i razgovora s morem, u pravilu donese smirenje, oseku tmurnih misli i plimu pozitivnih emocija.
Ništa čudno, budući da je meditacija s morem najprirodnija stvar na svijetu, a pogotovo ako uzmemo u obzir da je i ovo naše more Adriansko malen, ali ipak značajan zaljev Mediterana, a gle čuda, meditacija i Mediteran tako slično zvuče kao da su brat i sestra!
Razmišljajući o snazi, ali i krhosti prirode, pronalazimo u sebi novu snagu, udubljivanjem u tajne velikog plavetnila pokušavamo spoznati dublji smisao, znatiželjno iščekujući da se iz morske pjene ponovo rodi Boginja ljubavi i ljepote.
Istina, meni ovako nemirnome i štrambavome s dijagnozom kroničnog crva u guzici nije nimalo jednostavno zauzeti dostojanstven položaj lotosovog cvijeta, ali znam ja to riješiti i na neke drugačije načine.
Svaki val donese drugačiju sliku, drugačiji šum, drugačiji zvuk valjanja oblutaka po pijesku, a za prenijeti sve to u okvir svoga foto-aparata, vrlo često zahtjeva specifične položaje tijela koje opet na neki blesavi način sliče asanama za početnike. Mislim, nisu blesave asane već ovo što ja izvodim, da se razumimo...
Jednom je neki filmski režiser rekao da je more užasan glumac, svojeglavo, neukrotivo i jogunasto da je s njim izuzetno teško raditi jer se ne da pokoriti i dovesti u neke razumne okvire. Kad želite bonace, ono vam donese valove, a kad želite prikazati oluje, u pravilu se omekša, zaobli i smiri...
Ah i ti režiseri, kao da se more može tek tako uokviriti, uobličiti, ufilmiti...
I naposljetku, kakav je zaključak?
Zaključak je da zaključka nema, eventualno neki priključak može spasiti stvar.
More je ovih dana zamirisalo drugačije.
Zimi dolazi kraj.
komentiraj (23) * ispiši * #
piskaralo Tixi, 25.02.2010.
10:35
Režiseri pojma nemaju!
A zima je uvijek tu, samo u vrijeme drugih godišnjih doba sniva! ; ))
baš sam jutros u zaštitničko-romantičarskom raspoloženju!
Kidam nalijevo! ; ))
romantales, 25.02.2010. 11:43 Prekrasne su ti slike morske pjene!
Suncokreta2, 25.02.2010. 11:56 misliš :))
primakka, 25.02.2010. 12:24 aaaaaa, u položaju je tajna.;-)
file, 25.02.2010. 12:44 Ma di si ti to čuja da je gledanje mora koje tuče u kraj - gubljenje vrimena!? Meni je to prva čuti. To je RAD na samome sebi i općem dobru!
brod u boci, 25.02.2010.
13:12
@Tixi: Samo neka ona sniva .-)
@romantales: Hvala, čak se i meni sviđaju
@suncokreta: Koji put ne valja puno ni mislit!
@tu sam: Da, najvažnije je pronać položaj trajne stabilnosti :-D
@file: Ma pusti papane, nemaju oni pojma šta vridi
mina, 25.02.2010. 14:14 Meni je more najljepše ljeti kad se oblaci zatamne i kada ga vjetar svojom snagom uzburka. Baš tada kada ljudi od njega pobjegnu ja dolazim. Čini mi se da je tada samo moje.
Secret Dalmatia, 25.02.2010. 17:39 evo danas malo sunc ai odma je more plavo i odma bi iša šetat po škrapama a složija bi se sa File da je gledat u more vrhunska stvar! I još ga slušat. Mirisati...
Mare Talijanka, 25.02.2010.
22:09
More
I gledam more
gdje se k meni penje
i slušam more
dobro jutro veli
i ono sluša mene
i ja mu šapćem
o dobro jutro more
kažem tiho
pa opet tiše
ponovim mu pozdrav
a more sluša
pa se smije
pa šuti pa se smije
pa se penje
i gledam more
i gledam more zlato
i gledam more
gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem
more zlato
i dobro jutro more
more kaže
i zagrli me more
oko vrata
i more i ja
i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu
vrh brijega
i smijemo se
i smijemo se moru
Josip Pupačić
borut, 26.02.2010. 04:28 S ove strane Mediterana pridruzujem se tvojim razmisljanjima, iako se ovdje tesko prepustiti meditaciji - nema nasih zala da glasu mora dodaju onaj pravi timbar, samo pijesak kod mene!
brod u boci, 26.02.2010.
07:04
@Mina: Neki kaću da je more najljepše kad ga gledaš - sa kopna ;-)
@Secret Dalmatia: Svi su gušti u njemu
@Mare Talijanka: E to je to!
@Borut: Tu smo mi u "komparativnoj" prednosti jer imamo i pijeska i šljunka i oblutaka ali najviše kamenite obale. Vjerojatno je i to jedna od tajni jadranske privlačnosti
mama, 26.02.2010. 08:28 ...umjetniče moj,na radiju je "vrijeme vinila" + tvoj tekst + slike .....sretna sam jako ...pozdrav s dahom proljeća šaljem....
ssibenka, 26.02.2010. 09:33 predivno! :) skidan kapu Josipu Pupačiću na stihovima i tebi na slikama :) vidin ti se i pošteno navježbaš pokušavajući uvatit pravu :)
brod u boci, 26.02.2010.
10:52
@mama: E da, zgodno je "vrijeme vinila", prava glazbena enciklopedija. Danas je kod nas tmurno, ali krenut će na bolje ;-)
@Pazim ujeda: Upravo to, baš te poziva, izvrsno si to rekla
@šibenka: To mi je izgleda jedina vrsta rekreacije u kojoj sam još aktivan :-D
dalmacija moja inspiracij, 26.02.2010. 12:06 ma znas onu...kad meknen prst u more spojen san sa cilin sviton... dalmacija moja inspiracija
Mare Talijanka, 26.02.2010. 12:57 ukrala sam petu sliku nisam mogla odoliti da je ne stavin sebi u facebook.
ljelja, 26.02.2010. 14:43 Volim ga slušat, radije od šuma vjetra:)
file, 26.02.2010. 15:22 "Samo sati dijele Jadran od najveće katastrofe!".... nedajbože da su ovo zadnje slike našeg lipog čistog mora....:(
brod u boci, 26.02.2010.
17:49
@dalmacija: Tako kažu, ma zašto samo prst ;-)))
@Mare Talijanka: ko prizna pola mu se prašta. A ponekad i više od pola!
@ljelja: E to je prava muzika
@file: Pokušavam doć do nekih relevantnih podataka, ali vlada potpuna konfuzija. Ali nešto tu debelo smrdi...
Neverin, 26.02.2010. 20:24 da me zatovre nekamo između 4 zida volio bi barem jedan prozor sa pogledom na more kao utjehu:) meni je to najdraži elemnt, preduvjet za mjesto gdje ću jednog dana ići živjet ma bilo di ali samo da ima mora. Trešetu igraš, a kifameno?
Mare Talijanka, 27.02.2010. 10:25 grazie mille :-))
slobodni stih, 27.02.2010. 11:26 uzela mi Talijanka asocijaciju, Pupačića... sad nemam komentar... :-)
zuzayok, 27.02.2010. 14:03 http://trogirportal.info/vijesti/hrvatska/svestrani-darko-versic-perfekcio nist-sa-zadrskom/
zuzayok, 27.02.2010. 14:30 http://trogirportal.info/vijesti/hrvatska/svestrani-darko-versic-perfekcio nist-sa-zadrskom/
Krapanj
23.02.2010.Tog su me jutra probudili iznenadni valovi vrućine i nesnosna tupa bol u predjelu glave pa iako svjestan činjenice da i šuplji zub ponekad zna zabolit, a kamo li neće isto takva glava, ipak sam nekako kroz polumrak dobauljao do spasonosnog aspirina plus C koji mi je kritičnu situaciju koliko-toliko doveo u normalu. Ufff, nije nimalo lako kad imaš osjećaj da ti je glava dosegla razmjere planeta Saturna i to zajedno s prstenom, ofkors.
Kriza srednjih godina, muški klimakterij ili nešto treće, sad je sasvim svejedno, ali sunce koje se ukazalo na prozorčiću nakon otvaranja škura, u trenu je otpuhalo sve zdravstvene tegobe u ropotarnicu, ne samo povijesti umjetnosti već i primjenjenog zemljopisa.
Uostalom, već su se neki naši planinarski prijatelji s neskrivenim gnušanjem počeli distancirati od nas smatrajući kako smo izdali ideale klasne borbe brdsko-planinskog proleterijata nasuprot čitave armije nedjeljnih dokoličara i šopingoholičarskih hodočasnika.
Ponekad zaista nije loše pustiti mašti na volju pa krenuti na putovanje čak i bez jasno određenog cilja jer se tada za divno čudo, počnu pojavljivati neki, na prvi pogled nevidljivi znakovi koji nas, čak i bez kompasa i GPS-a, bez greške odvedu na najbolje moguće staze.
Tako nas je i ovoga puta nebesko plavetnilo sa zapada privuklo magnetskom privlačnošću pa smo se odlučili zaputiti "negdi prema Šibeniku", a dobro poznata ruta starom Jadranskom magistralom preko Rogoznice, Primoštena i Grebaštice, svakog puta donese neku toplinu oko srca, ponekad i tugu kad ugledaš onu bolnu pustoš i golet na padinama na kojima je nekada rasla borova šuma.
I taman kad smo bili blizu mosta preko Morinjskog zaljeva, moja izvršna producentica predloži: "Mogli bi skoknut do Brodarice, možda pronađemo nekoga da nas prebaci na Krapanj!"
Krapanj-nj-nj-nj, ajmo ća!
Spustili smo se na Brodaricu, pravo u lučicu ispod Konzuma.
Krapanj nam se smiješio sa druge strane kanala.
Na plavoj tabli, čitko i uredno ispisan red plovidbe.
Radnim danom tad i tad, nedjeljom i praznikom u 8.45, 13.00, 16.20 i 20.15
- Koja je sad ura?
- Jedna manje pet.
- Odlično, onda bi to tribalo svaki čas, idemo li?
- Idemo!
Osvrćem se oko sebe, čak i opetovano, ali ne primjećujem niti jedan brod na kojemu piše "Jadrolinija", "Krapanj-line" ili barem neki "Matan Tours."
Tek dva čovika ćakulaju na vrhu mula, borše spuštene pored njih, stoposto i oni namjeravaju priko kanala, idem ih pitat.
- Skužajte, ide li odavde brod za Krapanj?
- Je, na dobrome ste mistu, kreće za koji minut.
- A di je brod?
- Eno ga priko, sad će on na ovu stranu!
I stvarno, već vidim kako se sa Krapanjske rive odvaja jedan drveni brodić, najprije lagano u šiju pa zabordiža punom parom naprid, zakuvalo more oko propele, uvatija kurs pravo prema nama.
A to je to!?
Ma ke Jadrolinija, ma ke Matan Tours, ovo je il grande vaporeto, samo za velike traversade priko debeloga mora!
Pričekali smo da se sedam-osam putnika s otoka lipo iskrcaju ka ljudi, a nas pet-šest novih se strateški rasporedilo po palubi brodića željno očekujući polazak. Od mula do mula, točno je 370 metara udaljenosti, plovidba traje otprilike četiri minute, cijena prava sitnica - kuna po minuti! Ma da je i više, opet dobro.
Dok nam lagana tramuntana bridi po obrazima, otok Krapanj se fjakasto baškari na zimskom suncu, svakim trenom nam je sve bliži i eto ga, nismo se pošteno ni zalaufali, a već smo tu.
Krapanj je u mnogim stvarima naj. To je najmanji naseljeni otok na Jadranu, najniži po nadmorskoj visini koja niti u jednom dijelu ne prelazi dva metra, a isto tako, Krapanj se smatra najgušće naseljenim našim otokom, iako mu broj stanovnika posljednjih godina drastično opada.
Osim toga, Krapanj je poznat po višestoljetnoj tradiciji spužvarstva, vrsnim "šototajerima", ljudima kojima je ronjenje na velikim dubinama gotovo ugrađeno u genetski kod.
Otok su prvi naselili Franjevci sredinom 15. stoljeća izgradivši samostan Svetog Križa u kojemu se danas nalazi muzej s vrijednim umjetninama.
Kako to obično biva zimi na otocima, ulice su gotovo puste, onih nekoliko naših suputnika sa broda tiho su nestali među uskim kaleticama, a tek poneki rijetki prolaznici na rivi brzo bi zamicali iza prvog kantuna. Nije ni čudno, s obzirom da je vrime nedjeljnog ručka, a budući da nemamo namjeru upadat navrat-nanos na prozore nepoznatih ljudi, odlučili smo napravit jedan počasni krug pješice oko čitavog otoka. Naravno, to baš ne predstavlja neku veličanstvenu avanturu, ali krug je krug, šta god mislili o tome. Tek nas poneki galeb pogledom isprati s mula, a onda se oholo vine u modre visine.
Skoro sve krapanjske kuće smještene su na južnoj i sjeveroistočnoj strani otoka koja gleda prema kopnu i Brodarici, ali čim smo zavrnuli sjevernu puntu, našli smo se u ponešto drugačijem, zelenijem okruženju. Između stabala alepskih borova nalazi se i nekoliko maslinika, a dok huk vitra kroz njihove krošnje plete svoju zimsku melodiju, uživamo u pogledima prema Zlarinu, Drveniku, Rakitnjaku, Dvainki, Obliku, škojićima šibenskog arhipelaga.
Staza koja obrubljuje otok vraća nas natrag prema naseljenom dijelu.
Dok su zvona sa zvonika označila dvi ure popodne, mi smo već iscrtali čitavi krug oko otoka pa smo odlučili istražit misto iznutra, prošetat kroz labirint uskih uličica, zavirit u samo srce Krapnja.
Ova me kućica podsjetila na neki lik iz crtanog filma, možda čak na začuđenog smajlića.
Oči, usta, sve je tu.
Muzej spužvara je naravno zatvoren, uostalom ko bi očekiva posjetitelje u ovo gluvo doba godine, tako da smo svoje spužvarske strasti morali zadovoljiti tek ponekim pogledom preko prozorskog stakla.
Zubato zimsko sunce izmililo je bakice na šentadu ispred kuće, a unatoč njihovoj prividnoj nezainteresiranosti, nisu propustile priliku da nam znalački "uzmu miru" i međusobno prokomentiraju: Ovo su sigurno neki stranci!
Glavnim trgom dominira toranj sa satom,
a ono što nas je začudilo i pomalo rastužilo, veliki je broj oronulih i porušenih kuća, čak i crkava.
Na mnogim kućama se točno vidi kako su se obitelji razdvajale kroz generacije, pa je tako obično jedan dio kuće u kamenu, drugi u bloketama, treći u matunima, četvrti u drvu, peti opet u kombinaciji svega već navedenoga, uglavnom, sve to daje jednu prilično neveselu sliku neurednosti, zapuštenosti i siromaštva. Prava šteta, jer je čitav otok uistinu jedinstven i prekrasan. Osim toga, previše je "reciklažnih dvorišta" u kojima se po ne znam kakvom sistemu odlažu daske, stare gume, boce, kante i svašta nešto još. Nadam se da mi oni koji nose Krapanj u srcu neće uzet za zlo, ali tih nekoliko stvari toliko bodu oči da nema smisla praviti se kao da ne postoje. Ako smo odavna već zaključili da nije u šoldima sve, onda možemo skupit barem malo volje i solidarnosti da pomognemo jedni drugima jer bi se sve to moglo bez problema riješit.
Ipak, virujem da će se s lipšim danima sve to brzo dovest u red.
U svakom slučaju, nisam doša na Krapanj grintat, ima tu još puno lipih detalja "Mediterana kakav je nekad bio."
Već nam se polako približilo vrime odlaska, tu je naš vaporet koji nas čeka za još jedno "dugo" putovanje.
Odlazeći s otoka, izmišali su mi se osjećaji. Svaki me naš otok takne "u šuštu", svaki odlazak sa škoja mi izvuče jednu izdajničku suzu za Dalmacijom koja nestaje i koja propada i to ni zbog čega drugog već zbog naše gramzivosti i pohlepe. U nekim mi je trenucima čak i draža onako musava, šporka i tuserasta, nego ovakva "moderna" unakažena betonskim zgradurinama, bezbrojnim apartmanima s meksičkim lukovima i kičastim stupićima, kvazi-vilama opituranim bojama nekog čudnog područja sunčevog spektra. Te kućerine ne poštuju jedna drugu, ne žive zajedno u slozi, već jašu jedna drugoj za vratom uživajući u svojoj samodopadnosti i samodovoljnosti. Između tih nakaza nema mista za posadit jednu lavandu, ružmarin ili kadulju, a kamo li koje stablo masline, smokve, rogača...
No, maleni Krapanj nema veze s time.
On je nešto dugo.
On je jedan i jedinstven
On je u mnogo čemu naj.
Najveći u svojoj sićušnosti.
A krapanjske spužve mogu upit puno suza u sebe a da se to i ne vidi.
Za one koje su ostali ispod mora i za one koji su preko tog mora otišli.
I nikad se nisu vratili.
komentiraj (28) * ispiši * #
romantales, 23.02.2010. 09:19 Vrlo lijepa, za mene virtualna, šetnja ... koja me radi zadnjih rečenica ispunja tugom. U mom susjedstvu, samo je jedna baš ružna kuća, građena krajem 60-tih, u nekakvom alpskom stilu. Znam da su se svi zgražali kako je taj uopće dobio dozvolu za gradnju kuće sa krovom primjerenim za Gorski kotar. Danas toliko ružnih kuća ima da im se više nitko ne čudi, osim onih poput mene, koji dolaze nakon dužeg izbivanja, pa su im te apartmanske kuće, boja šarenih bombona, poput udarca u oko...
Sapunerija, 23.02.2010.
10:12
I ljeti je isto tako, ako ne i bolje jer je to jedan od rijetkih otoka na kojem ne dolaze turisti na noćenje, već služi ko turistička destinacija onima preko iz Brodarice, a i skoro malo tko zna za otok. Babe side isprid kuća i šiju gaće a turisti se osjećaju ko izgubljene ovce.
Ima i jedna konoba koja je fantastična, ali mislim da isto radi samo ljeti. Drži je jedna obitelj i baš je ugođaj iz starih vremena. Inače je to iznimka od pravila da se Dalmacija razgledava zimi.
Zanimljivo mi je kako sve što me fascinira prije ili kasnije naiđem na tvom blogu.
Samo kod mene to razgledavanje ide u mnogo širim vremenskim intervalima i ne mogu se a ne zapitat kako to sve stigneš?
Sapunerija, 23.02.2010.
10:18
Poznata je i priča o Krapnju kad im je došla neka vojska nasuprot, pa nisu mogli preplivat a ovi su im sa obale pokazivali fine znakove rukom.
Jednom su se i utopile neke pralje nekoj gospodi. Kakva skleroza.
Spužve im baš i nisu jeftine. Najmanja košta 20 kn. Ispališ 100 kn i dođeš doma sa dvi spužve.
brod u boci, 23.02.2010.
10:26
@romantales: Sindrom ružnih kuća na dalmatinskoj obali već je poprimio razmjere elementarne nepogode. I svake godine, sve je gore
@Danica Čvorović: Kako stignem? Uvježba sam brzinske izlete ;-))) Ma zezam se, ali stvarno mislim da se bez velikih problema može doć do masu zanimljivih mista koja su udaljena od nas možda uru-dvi vrimena vožnje.
Samo se triba pokrenit!
Spužve na žalost, nisam moga kupit jer je bilo zatvoreno, a to je i tako više suvenir nego šta ćemo poć prat suđe s njom :-D
čitač bez bloga, 23.02.2010. 11:28 Lijepa priča, kao uvijek. Sjetna, zaboravljamo da kamen ima dušu i da je on Dalmacija. Sve manje ružmarina i lavande, nema mista za njih, kažeš, a ja dodajem, zato ima sve više slavonskih vrijednih ruku koje su prihvatile lavandu. I dobro im, a lavanda se lijepo udomaćila kao i smokva i lovor. Pokušali smo donijeti i masline, štitili ih preko zime, ali nisu uspjele. Ne odustajemo. Sjećam se šototajera na ušću Cetine. Uvijek su bili zanimljivi nama djeci. Što sam starija, sve više ovisim o suncu. Pozdrav iz Zgb gdje se osjeća miris proljeća u zraku. Pamtim Dalmaciju mog djetinstva.
ssibenka, 23.02.2010. 12:52 slažen se s Danicon da prije ili kasnije stvari / mista koja me fasciniraju osvanu na tvom blogu - hvala ti na tome :)...imaš i pogled s Krapnja na našu drugu klimu zbog koje su izorali brdo - Orlice iznad Grebaštice :)...pih šta bi Dubrovčani dali da imaju jedan Krapanj - Šibensko-kninska županija je ionako poznata ka kraj sa slabin marketinškin znanjen (željon, voljon, svejedno). Želje i volje fali da se očisti šprkica šta nagrđuje lipotu ne samo Krapnja već i drugih mista...osmijeh ostavljan! :)
Marina kuharica, 23.02.2010. 13:19 ponovno prelijep post i setnjica. fotografije izvrsne. bila sam davno na krapnju ali ti si ga bas poetski opisao, covjek dobije zelju ici ponovno i gledati ga tvojim ocima. a te brodske veze...eh.....svasta bih tu mogla napisati :D. jedva cekam vidjeti kuda ces krenuti ovaj vikend :)
Dante, 23.02.2010. 13:52 Evo me upravo prošetah Krapnjem, a da nisam gu'icu iz stolice mrdno....
Bugenvilija, 23.02.2010.
14:04
Prelijepa priča krasnog malog nam otočića.
Užitak mi je bio napraviti ovu rundu sa vama :)))
barba, 23.02.2010.
14:55
ca ces, i ja san bodul, pa san mora poci u montanju...uciniti zimu na skolju je ko kad je Dr.Fleiscmann dosa na Aljasku.
Najgore je sad od Tri kralji do Uskrsa , a posli je susur.
Ali moran ove slike staviti u screensaver
Cakana, 23.02.2010.
15:04
Heheheh, da, ja san za Krapanj prvi put čula od ćaće koji mi je priča o svom kolegi podrijetlom s tog otočića. Kad bi se nakon faksa vraća kući, doša bi u Brodaricu, a onda bi vika didu "Dide, dide!", pa bi did s Krapnja doša po njega kaićen :D.
To mi je u prvi tren zvučalo ko zgodna anegdota, a zapravo je prekrasna sličica iz svakodnevice Dalmacije kakve više nema :(
Danas bi to bilo mobitelom "Evo mene za deset minuta, aj se ti uputi"
dalmacija moja inspiracij, 23.02.2010. 15:20 kazes ova didovina je zapustena...a bice vlasnici sve niki siromaji koji su po Zagrebu i kopaju po kontejnerima ...ko ce znat...a liti je zato njima glavno sunce, riba i banjanje...bilo je niki ideja za podvodni tunel od plexiglasa i jos puno lipi tema da se misto oplemeni, digitalizira ali su te mlade jude puno ismijali, ono ka da su redikuli...nasa posla...kazes reciklazni dvori, e tu moran zapantit... dalmacija moja inspiracija
brod u boci, 23.02.2010.
15:48
@čitač bez bloga: Svjestan sam da svi mi pamtimo neku romantičnu sliku o toj famoznoj Dalmaciji i generacije već pričaju o tome kako ništa više "ka šta je nekad bilo" i premda zvuči paradoksalno, stotine puta sam se do sada uvjerio u to da je najveće bogatstvo Dalmaciju u njezinom "siromaštvu"...
@purgerica šibenka: Vidiš kako smo mi čudni ljudi bez smisla za marketing ;-)))
@moj pogled: Navratit ću, ne brini
@lipa Mare: Hvala ti puno :-*
@Dante. A ne ne, nećemo tako, ima da mrdaš i to ne samo gu'icom ;-)
@Bugenvila: A i meni je ponovni užitak kad vidim da vam se sviđa
@slobodni stih: Vidiš kako je to čudno... a možda i nije ;-)
@barba: Znam sve o otočkom bluesu, znam da nije lako, znam da mladi nemaju perspektive... ali... opet imam neku kudu nadu da može bit drugačije
@Cakana: Hej, pa di si ti, moram priznat da mi baš fališ! A ove batude sa Krapnja su stvarno živa istina :-D
@dalmatinac: A znaš kako je kad kuća ostane podiljena na 387 dijelova pa je onda svačija i ničija. I baš svatko od njih 387 misli da je osta zakinut
SOLI, 23.02.2010. 16:12 A DA VIDIŠ KADA LITI POPADAJU KUPINE I SMOKVE JER IH NEMA KO UBRATI.....MI PROVUKLI MALO RUKU KROZ OGRADU, A BABE GLEDAJU ŠTA RADIMO......U TUĐE SE NE DIRA......KRAPANJ JE ZAKON REKLA BI MLAĐARIJA....A NIJE IM LOŠ NI ONAJ HOTEL....NIJE LUDA NAŠA PIŠEKICA.....ZNA ONA DI ĆE....
Koraljka, 23.02.2010.
16:16
ono su ti fumade bile :)
a nisi reka da tamo muški ništa ne radu, da su in vinogradi i maslinici na kopnu, žene ih obrađuju i veslaju tamo i nazad...
ima još puno lipih stvari al ne smin kazat :)
MODESTI BLEJZ, 23.02.2010. 17:43 krasan je naš Krapanj, tiho spava i sanja, samo da ne zaspe u vičnost Dalmacija naša...
Cakana, 23.02.2010. 19:33 A evo me, učin za ispite i lobiran za Andriju :D
Neverin, 23.02.2010. 20:38 ma ke poeta:) niš gremo napraviti našu turističku zajednicu i podugnut na noge ta mala mjesta aš ono što napravimo sami je tri put bolje nego kad prepustiš drugima ...
ssibenka, 23.02.2010. 21:45 Ajme nemoj me vridjat - dosta je samo sibenka :) uostalon ova Sibenka se misli vratit u rodnu grudu u dogledno vrime :) naglasak i izgovor su isti, ljubav prema rodnom gradu ista, poštujen purgere ali mislin da neman ni p od purgerskog osim sta nekoliko godina dilimo misto boravista ;) biljezin se sa stovanjem...u potpisu: sibenka :)
brod u boci, 23.02.2010.
22:46
@SOLI: Nije luda, ma kakvi luda. A nije ni Kike za bacit ;-)
@Koraljke: Fumade, e, nema šta drugo bit ;-) Normalno da ima još puno lipih stvari, moramo nešto ostavit i za drugi put :-D
@Modesti: Isto mi se čini da ti snovi predugo traju. Ništa, na nama je da barem na ovakav način "vičemo"
@Cakana: Vidija sam ;-)
@neverin: Poeta di tutti frutti :-D
@šibenka: Ma to sam te ja bocnija samo od dragosti. Skužaj ako nije bilo primjereno, ja znam di je tebi srce i volija bi ka i ti da se vratiš u svoj grad.
ssibenka, 23.02.2010. 22:53 mi Šibenčani smo oduvik bili pozitivci i veseljaci tako da ništa ne zamiran ;-))))
barba, 23.02.2010. 23:15 problem je ekonomija, ka i uvik. drugo je ovisnost o talefermi. misto ko samo sebe moze prihraniti ima niku perspektivu. ni sve u turizmu, to je samo za platiti racune. ostatak je maslina i riba, a tu su sve to tanji.
file, 24.02.2010. 11:36 Jesss, to, to! Bravo, to se traži! Lipi škoji. Obožavan Krapanj. Iako nikad nisan bila na njemu. Ali evo, tebi obećajen da iden prvon prilikon!
mina, 24.02.2010. 13:15 Koliko je samo takvih ljepota oko nas. Doista se kod nas kad se maknemo iz centra nekog grada i prenapućenih naselja mogu odsanjati prekrasni snovi i onda ih zauvijek nositi sa sobom kao stvarnost.
Suncokreta2, 24.02.2010. 13:15 :) eto, sve znaš
prorok, 24.02.2010.
16:05
To o šupljem zubu je zanimljivo
znaš ono kad je šiptar mora vadit zub
zubar mu ga izvadi a on ga traži nazad.
Šta će ti šuplji zub pita zubar ali mu ga da.
Šiptar u wc i zub u školjku pusti vodu pa veli.
Jebem ti ja mater na tebe kad nisi htio da
jedeš marmeljad sad jedi govna :):):):)
prorok, 24.02.2010. 16:05 Šta je nema ga?
prorok, 24.02.2010. 16:06 Pa to je pizdarija upišem komentar a nigdje ga :)
brod u boci, 25.02.2010.
10:35
@šibenka: Nisam ni sumnja u to :-)
@barba: Upravo tako
@file: Pamtim obećanje ;-)
@sunčica: Naravno
@mina: Lijepo rečeno
@prorok: Ja ih vidim, ali ne znam zašto nisu uvršteni u "službenu konkurenciju"
Kroz grmlje i šipražje
20.02.2010.Za ovakvih tuzgavih i bljuzgavih dana svaka zraka sunca dođe kao neki dar s nebesa, kao tračak nade u moru teških i tmastih oblačurina koje su nam toliko već dosadile da postoji realna opasnost od kolektivnog ispaljivanja na živce. Uostalom, držeći se one "uzmi sve što ti život pruža", razmišljam zašto ne iskoristiti priliku i krenuti u jednu kratku šetnju najužim zavičajem. Toliko "najužim" da mi nije potrebno nikakvo prometalo, jednostavno rečeno, današnju rutu mogu prohodati s noge na nogu za sat-dva, možda tri pa stoga bez previše filozofiranja, krenimo zajedno u jedan đirić.
Od Planoga, prigradskog naselja par kilometara udaljenog od Trogira, prema istoku vodi nekoliko blatnjavih puteljaka pa ako već imate sreće da pogodite onaj pravi, u dobroj ste prilici za desetak minuta hoda stići u Bijaće, predio na razmeđi trogirskog i kaštelanskog polja koji je nekada davno, u devetom stoljeću predstavljao, kako se to pjesnički kaže, kolijevku hrvatske državnosti. Naime, upravo je u ovim krajevima pronađena Trpimirova darovnica koja unatoč prijeporima nekih povjesničara, nedvojbeno predstavlja prvi dokument u kojemu je spomenuto hrvatsko ime.
Između čempresa i starih maslina, nekako se sramežljivo stisnula crkvica Svete Marte koja u pitomom okruženju broji svoje dane, daleko od svakodnevne gužve i buke, tako da bi prosječni putnik-namjernik teško mogao i pomisliti da su upravo ovdje, stolovali hrvatski kneževi.
Crkva Svete Marte izgrađena je na temeljima starokršćanske crkve i spominje se još u ispravi kneza Muncimira (Mutimira) 892. godine kao mjesto izdavanja vladarskih povelja.
Od izvorne crkve, danas su vidljivi samo ostaci, a nova crkvica koju vidite na slici, izgrađena je prije točno sto i dvije godine, ponajviše zaslugom Don Frane Bulića koji je tih godina provodio opsežna arheološka istraživanja ovog područja.
U najmanju ruku je začuđujuće da ispred ove crkve koja predstavlja živu povijest našeg naroda nema niti jednog natpisa koji bi u dvije-tri riječi objasnio o kakvoj se vrijednosti radi, a siguran sam da bi i arheolozi nove generacije ovdje imali i te kako posla. Istina, "nova" crkvica je obnovljena posljednjih godina, ali cjelokupni lokalitet zaslužuje neizmjerno više pažnje.
Pozdravivši Svetu Martu krenuo sam prema vrhu slikovitog brežuljka zvanog Nofar na kojem se smjestila još jedna crkvica posvećena, naravno - Svetom Nofaru. Ne, ne, nemojte me hvatati za tipkovnicu, nisam napisao "Sveti Njofra" već se ovdje radi o tipičnom pojednostavljivanju "teških" imena svetaca pa tako primjerice kod nas Eustahije postaje Ostak, a Onofrije, kako već pretpostavljate - Nofar.
No, do Njofre, pardon Nofara, nije bilo tako jednostavno doći, unatoč tome što postoji uredno označena planinrska staza kojom se na žalost, vjerojatno ne prolazi tako često uzimajući u obzir da je prilično obrasla u grmlje i šipražje.
Ipak, usprkos preko nekoliko posrtanja po blatnjavoj i klizavoj stazi, konačno sam, u sami smiraj dana došao do vrha nevelikog brdašca s kojeg ipak puca krasan pogled na Kaštelanski zaljev i obližnju zračnu luku. Nema nikog da mi uvati intonaciju, ali baš mi se nekako zapivalo "Marjane, Marjane."
Vrata na crkvici ne izgledaju baš bajno, ali su posljednje zrake sunca ispunile njezinu unutrašnjost nekom začudnom toplinom.
Kako mi se po mrklome mraku baš i nije mililo zibati i glavinjati onim istim klizavim stazama, malo sam produžio korak i izveo jedan brzi veleslalom kroz vinograde i maslinike, a privučen velebnim "cvjetovima" ispred zgrade aerodroma prigodnim "kliketanjem" zaključio današnji đir.
komentiraj (16) * ispiši * #
praktikum, 20.02.2010. 19:15 ovi cvjetovi izgledaju supere po mraku :)
slobodni stih, 20.02.2010. 20:40 baš mi lijepo i romantično izgleda ova planinarska staaza... pa makar je obrasla...
brod u boci, 21.02.2010.
10:05
@suzette: Da, baš mi se sviđa kako su to napravili, a i noću djeluju jako atraktivno
@slobodni stih: To im samo daje dodatnu draž ;-)
mina, 21.02.2010. 13:21 Pregledala sam malo i prijašnje fotke, stvarno lijepo.Mnogo je stvari oko nas vrijedno pogleda. Lijep je taj naš svijet kad se zastane, pa makar na tren.
midesal, 21.02.2010. 15:16 Lipe si ti slike, kao i uvjek, ali ovaj put imaš, čini mi se po prvi put, imaš i neke sasvim moderne motive. A priča je poučna: Možemo uživati u ljepoti a da ne koristimo nužno neko "podmetalo".
fotkam, kuham, putujem..., 21.02.2010. 17:02 prelijepe su te male crkvice i kapelice.
Neverin, 21.02.2010. 19:19 kad je vrijeme ružno onda se pišu putopisi a kad je lijepo onda se skuplja materijal po terenu :)
brod u boci, 22.02.2010.
07:30
@mina: Naravno, svakome od nas potrebna je dnevna doza takvih trenutaka
@midesal: Pa eto. računam da za moder}e motive uvijek ima vremena a u svojem objektivu rado "hvatam" Dalmaciju koja nestaje...
@Mare: I zrače nekim posebnim mirom
@neverin: Ha ha, ma znaš ti sve ;-)
piskaralo Tixi, 22.02.2010. 11:01 Nas je nedjelja izmamila za đir do Sinja...iskreno vratila sam se s osjećajem šupljine.
Suncokreta2, 22.02.2010. 13:44 Bila jučer cili dan na Marjanu, može se stvarno uživat odma kraj kuće. I zaboravila sam ti reč da sam uzela onog tovara iz prethodnog posta. Ali to ti valjda više ne tribam ni govorit. Svaki tovar je moj!!!
brod u boci, 22.02.2010.
17:38
@pazi ujeda: Na žalost, mnoge vrijedne stvari stvarno ne znamo izreklamirati i postaviti na mjesta koja zaslužuju
@Tixi: Hm... zašto s osjećajem šupljine, to mi baš i nije drago
@Sunčica: o fala blogu da je neko zapazija toga tovara, kakvu je lipu facu napravija, a koliko sam se tek mučija da ga nagovorim da napravi tu facu i na kraju ono, niko da mi reče nit "ćuš tovare". Imaš piće i tovara kojega god zaželiš za ovo!
Mare Prekobrojna, 22.02.2010.
18:36
E moj brode...dobro je dok suncokreta ne preoblikuje rečenicu...mogla je umisto "svaki tovar je moj" reći i "svaki moj je tovar"! :-)
p.s. post ti je za prste polizat!!! A...sram me priznati...tek sam sad kod tebe vidila večernjim svjetlom obasjan ulaz u zgradu aerodroma!! :-(
gogoo, 22.02.2010. 22:57 Volim ovakve pute kroz šipražje, još kad se ima ovoliko za vidit
brod u boci, 23.02.2010.
08:11
@Prekobrojna: Najvažnije je da se mi razumimo "glede tovara" :-D
@gogoo: Ovo "šipražje" mi je djelovalo tako poetično ;-)))
dalmacija moja inspiracij, 23.02.2010. 11:23 bas lipo da si prosa kroz moje krajeve...ja san svaki dan do marte i nazad onako usputna navika da napunin pluca...drugi put ajde od Nofra livo prima prugi pa onda doli priko Planoga i to je lipi djir...poz...a litrati su ti ka i uvik ludilo... dalmacija moja inspiracija
Inaugurirajmo se
18.02.2010.Još bi nam mogla desiti se inauguracija
Desiti velim
A ja ne znam da li da je želim
Ili ne želim...
Usrdno se nadam da mi časni starina Dobriša Cesarić neće uzeti za zlo što sam oskrnavio njegovu pjesmu, ali vjerujte mi nije iz loše namjere, jednostavno, toliko sam ponešen današnjom inauguracijom da se teško mogu othrvati osjećajima ponosa, slave i svekolikog domoljublja.
Inauguracija dakle - čovječe kakva dražesna riječ, puna su ti je usta dok je izgovaraš. Isto tako morate priznati da je i krajnje učinkovita. Idemo, ponavljajte za mnom i-na-u-gu-ra-ci-ja pa sve brže, ina-ugur-aci-ja pa još brže, inaugur-acija, inauguracija, inauguracija!!! Osjećate li kako su vam mišići oko usana odmah proigrali i zatitrali!? To nam treba! To! Vježbe za punije usne i zanosan osmijeh! Dosta je bilo obješenih faca i facijalnih grčeva, pred nam je novo doba!
Možete vi govoriti ili misliti o tome što god vam bilo milo i drago, ali ja sam potpuno siguran da će ovaj osamnaesti dan mjeseca veljače godine Gospodnje dvije tisuće i desete ostati zapisan kao jedan od najznačajnijih datuma novije hrvatske povijesti.
Zašto?
Pa, za razliku od svih dosadašnjih vladara i poglavara naših naroda i narodnosti koji su umirali, pogibali, bježali, bivali nasilno svrgavani ili protjerani, prvi put u povijesti Hrvata imamo priliku svjedočiti da čelni čovjek države odlazi u penziju! Jeste li svjesni koliki je to demokratski iskorak!
Druga stvar, za razliku od svih dosadašnjih predsjednika koje pamtimo, Ivo Josipović je prvi koji u svojoj biografiji nema niti jednog dana provedenog u bajbukani!
Još jedan grandiozan demokratski iskorak!
Sve u svemu, bio je ovo jedan vrlo neobičan dan. Nakon što nas je jutros kiša pošteno isprala i svoj forte fortissimo odradila upravo u trenucima kad sam hitrim koracima skakutao prema radnom mjestu, gotovo istovremeno s polaganjem prisege novog predsjednika, zasjalo je sunce! Zar to nije znakovito!?
Upravo zbog toga, danas sam vrlo optimističan pa iako znam da postoji mnogo nevjernih Toma, imam neki ludi osjećaj da dolazak Ive Josipovića zbilja može označiti prekretnicu.
Osim toga, jako mi se svidjela i prisega. Znam da su mnogi sumnjičavci izražavali skepsu hoće li Bog biti od pomoći novom predsjedniku ili ne, ali dilemi zapravo nije bilo mjesta. Samo ako smijem, dodao bih jedan amandaman. Znate što bih ja uveo?
Prisegu građanina Republike Hrvatske!
I to obavezno za sve punoljetne građane i to ne jednokratno, nego je obavezno ponavljati najmanje svakih pet godina!
Tako bi dobili idealnu priliku da se svi zajedno inauguriramo i naravno - takav događaj popratimo veličanstvenom feštom i vatrometom.
Tekst same prisege uopće ne moramo drastično mjenjati i može izgledati ovako:
Prisežem svojom čašću da ću dužnost građanina Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.
Kao hrvatski građanin:
- držat ću se Ustava i zakona,
- brinuti se za uredno plaćanje poreza, trošarina, carina, cestarina, mostarina i svih ostalih naknada i dadžbina koji pune proračun Republike Hrvatske,
- bdjeti nad rezulatima naših sportaša i šahista, znanstvenika i estradnih umjetnika koji svojim pravednim djelovanjem pridonose ugledu Republike Hrvatske
- da ću širom svijeta pronositi dobar glas o svojoj zemlji i time pridonositi povećanju broja turista, pogotovo s kvalitetnih tržišta
- čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost državnih službenika i namještenika, redovito plaćati pretplatu HRT-u, štititi čast svakog drugog građanina države Hrvatske.
Tako mi Bog pomogao!
Živjeli!
komentiraj (19) * ispiši * #
funky business, 18.02.2010. 20:09 Sviđa mi se novi tekst prisege :)) Pozdrav
espadrila, 18.02.2010. 20:31 Voljela sam bih s tobom podijeliti zanos izazvan inauguracijom mog profesora, ali nad moju glavu nadvio se oblak još jutros, kad sam pročitala da je u kabinet uzeo gospođu Zrinku Vrabec Mojzeš. Zar i vi, gospodine profesore?
Ira, 18.02.2010.
20:48
Ha ha ha ha a šta se ovo dogodi @brode...jel mejbi šampanj bio u điru ....asti gledim i čudim se ...jel ja ovo dobro vidim ...il mi cvike stvaraju duplo/troduplikat ...:-))))
šalu na stranu ...hm ..i sve ove probe ....al znaš ..šapnit ću ti i meni ono sunce bilo znakovito!!!
Neverin, 18.02.2010. 20:56 prisežem! pogotovo sa fotkama raznih kutka Lijepe nam zasad Naše :)
luki 2, 18.02.2010.
20:56
Objavljuju se; ali u pet - šest duplikata :))))
I post kod mene o inauguraciji..:))))) Na malo drugačiji način...
Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
makedo, 18.02.2010.
20:58
a ne znam što bih rekla...u svakom je slučaju bio bolji izbor od bandića i vjerujem da je od mesića bolji čovjek...no ne volim taj (ne) izbor - od dva zla manje. bilo je i boljih kandidata/inja na izborima. al za prolivenim mlijekom ne treba plakat i nadat se da vam nece bit tako blijed, dosadan predsjednik kakav mi djeluje...i toplo se nadam da mu potezi nece sliciti onome sto je skladao. previse mi je neuroticno ;)
sretno vam;=)...a i nama, valjda...
borut, 18.02.2010. 20:59 Pa mogla bi se povesti rasprava o uvodjenju gradjanske prisege. (,,, i ne samo u RH)
brod u boci, 18.02.2010.
22:47
@funky business: Tako svakom građaninu dajemo na važnosti ;-)
@espadrila: Na žalost, nisam upoznat s recentnim ostvarenjima Lijepe Blente iako priznajem da čujem dosta kritika na njezin račun
@Ira: ma biži, zblesilo me skroz :-D Tek sad mi se i tovar pojavija!
@neverin :Tako i treba, sjedi pet!
@luki: Evo, nadam se da je sad i to konačno riješeno, moj grijeh, moj grijeh ;-)
Ovaj moj post je ipak malo neozbiljniji pogled na sve to, ali u svakom slučaju - jako mi je drago
@makedo: Uvijek je tako s izborima, netko dobije, netko gubi, neurotične skladbe na žalost nisam čuo a za ovo sve drugo bumo vidli ;-)
@borut: je li tako da to nije blesava ideja :-D
MODESTI BLEJZ, 18.02.2010. 23:42 bilo je sasvim ok ;0)
windfuckersister, 19.02.2010. 08:29 Za neke Hrvate je već nastupila Sodoma i Gomora jer "novi predsjednik nije katolik". Toliko o toleranciji u katolika.
ineida, 19.02.2010. 09:07 IVO, THE WHO? ineida.
Suncokreta2, 19.02.2010. 09:54 Sva sam se naježila:)
šibenka fb, 19.02.2010. 12:03 iako dr.josipović nije bija moj prvi izbor,jako san zadovoljna građanima hrvatske i njima čestitke za dobar izbor...u drugom krugu su pokazali da za nas ima nade ,makar danas tako ne izgleda...predsjedniče,samo naprid !
ljelja, 19.02.2010. 14:00 Zakletva po Kennedyju:) Jesmo li dorasli Americi 60-tih?!
dalmacija moja inspiracij, 19.02.2010. 19:26 prisega za puk...teško sprovediva...ali nada zanja umire... dalmacija moja inspiracija
luki 2, 20.02.2010. 00:05 Slažem se; i nadam da očekivanja neće biti iznevjerena! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
Mare Prekobrojna, 20.02.2010.
06:48
Da..drago mi je da živim u državi kojoj je predsjednik Josipović...prvi put vidim i tračak sunca :-)
I nadam se da se nećemo (opet) razočarati! Držim mu fige...ustvari, držim nam fige :-)
praktikum, 20.02.2010. 09:28 taj dan sam baš imala posla, pa mi je nekako sve u magli, nisam ni pratila :)))
brod u boci, 20.02.2010.
18:21
@Modesti: Slažem se
@winfuckersister: Ah da, klasično licemjerje
@ineida: A da nije "dragi Ivo" :-D
@suncokreta: Hmm... sad si mi dala mislit...
@dalmatinac: Sve je moguće osim drvenoga špakera
@Diana: I tp ounom snagom!
@luki: Naravno!
@Prekobrojna: Potpisujem
@suzette: Ma ti i tako već kroz horoskop vidiš šta će se događat ;-)
Čvrljevo, Texas
16.02.2010.Ovako mi danas veli horo(r)skop
Pojavit će se dileme vezane uz vaše dugoročne poslovne planove, zbog čega ćete biti pesimistični i neraspoloženi. U večernjim satima sinut će vam nove ideje i originalna rješenja koja će vas motivirati da uložite još više energije.
Dakle, bolje mi je ništa ne radit, nego lagano paćifiko prespavat dobar dio dana, ako uopće budem u mogućnosti zaspat od silnog uzbuđenja planirajući svečani doček veličanstvenih ideja koje će se, nema sumnje, pojaviti u večernjim satima.
No dobro, sad mi je nekako lakše kad pouzdano znam da sam danas pesimističan i neraspoložen samo zbog specifične konstelacije zviježđa i planeta, a što se novih ideja i originalnih rješenja tiče, večerašnja pošiljka će mi izvrsno doći za popunjavanje zelene fascikle u kojoj uredno slažem sve dosadašnje ideje. Ta moja fascikla, ma ke fascikla, bolje je reći - knjiga ideja, svakim je danom sve deblja, između ostalog, u njoj se nalazi idejni nacrt revolucionarnog torpeda koji će stubokom promjeniti plovidbu morem, zatim model ultra lakog plovila koji će ljudima praktično omogućiti hodanje na vodi kao i detaljno razrađeni projekt spektakularne naprave za guljenje krumpira.
Kako bi pojedini Hercegovci rekli - bumo vid'li...
U današnje vrijeme kad sve postaje super, sve je mega i sve je turbo, nije me previše zaprepastio podatak koji kaže da je utakmici "svih zvijezda" američke košarkaške lige prisustvovalo ni manje ni više nego 108 tisuća i 713 gledatelja! Spektakularna košarkaška utakmica odigrana je u Texasu, točnije Arlingtonu, predgrađu Dallasa i to na novom stadionu nogometnog kluba Dallas Cowboysa. Da se razumiijemo, tu se ne radi o našem nogometu već onoj prilično besmislenoj i budalastoj igri, kombinaciji maškara i ragbija kojeg iz meni nekog sasvim nedokučivog razloga, Ameri jednostavno obožavaju.
Ispočetka mi je bilo čudno jer sam u svojoj blesavoj glavi pomislio da su košarkaši igrali pod vedrim nebom, ali čim sam malo pročačkao po mreži i da tako kažem - uronio u srž problema, shvatio sam da je dom dalaških kravara jedna zaista veličanstvena građevina koja između svih ostalih čuda, ima čak i pomičan krov.
Ipak, koliko god mogu shvatiti da je jednu košarkašku utakmicu došlo gledati preko sto tisuća ljudi, toliko mi nije jasno šta su uopće mogli vidjeti svi oni koji nisu imali sreću dohvatiti karte u kako ih nazivaju "hall of fame" sektoru. Naime, najveći broj sjedišta nalazi se na gornjim tribinama koje su od centra igrališta udaljene preko stotinu metara!
Mislim, košarkaši realno jesu veliki ljudi, ali džaba ti je i velikog čovjeka gledati s tolike udaljenosti!
Ipak, poduzetni Amerikanci imaju rješenje za sve pa su čitav stadion prepunili mega-jumbo ekranima na kojima možete izbliza gledati istu onu utakmicu kojoj kao aktivno sudjelujete kao gledatelj, pače i navijač!
Ali, sad se mislim, kakav je smisao u svemu tome? Očita je namjera organizatora bila da se obori rekord gledanosti i u tome su uspjeli. I što sad? Što je slijedeći korak? Utakmica na nekom hipodromu za pola milijuna ljudi? Mora li sve što je mega, što je super, značiti da je to automatski i dobro? Pa mora negdje postojati negdje razumska granica grandioznosti!
Sve u svemu, mislim da su divovski ekrani ipak sjajna ideja i moguće rješenje za mnoge naše probleme, jer kako vidimo, gradnja svih cesta se obustavlja do daljnjega, sve će teže biti putovati Lijepom našom, jedinu nam utjehu mogu pružiti upravo takve mega televizije na kojima ćemo uživo moći gledati što se događa u susjednim gradovima. Tako ćemo primjerice, mi iz pasivnih krajeva biti izvrsno upoznati kakav se koncert događa u zagrebačkoj Areni, a moj prijatelj Mate iz Čvrljeva će moći istovremeno gledati utakmicu Hajduka na Poljuda i kopati vinograd. Dvostruka korist!
Uostalom, ne vidim razloga zašto bi Texas u bilo čemu bio bolji od Čvrljeva?
komentiraj (13) * ispiši * #
Neverin, 16.02.2010. 16:49 sjajna ti je ideja, jedva čekam da od doma gledam što se događa na Lopudu :)
Big Blue, 16.02.2010. 17:29 A joj, kako ću sad zaspati od velike brige što sam propustila jedan takav spektakal??? Kad mi budemo imali tak'e vel'ke ekrane, onda će naši polit'čari izgledat' još pametniji. Imat će veće glave. Samo se bojim da će proporcionalno tome narasti i šupljina unutar nje. Uostalom, koga briga za te trice i kučine... Gle onu mjendulu... Jel' to već cvjeta kod tebe? Kakav je to prizor!!! Ovdje sve okovano snijegom i ledom... :-( Dosta mi je te zimeeeeeeeeeeeeee... :-P ;-)
brod u boci, 16.02.2010.
17:42
@neverin: Tako je, na Lopudu ima masa događanja, recimo boćanje ili igranje briškule i trešete. Uglavnom, kroz jutro treba prikazivati panoramske snimke sa raznih strana, a popodne i uvečer pratiti sve važnije događaje :-D
@Big Blue: Mendula snimljena jučer, u masliniku! A što se naših dragih dužnosnika tiče, već zamišljam Čobankovića na takvom mega - ekranu... A tek Šukera!?
dalmacija moja inspiracij, 16.02.2010. 19:09 Mislim, košarkaši realno jesu veliki ljudi, ali džaba ti je i velikog čovjeka gledati s tolike udaljenosti!...je jemaš prav a pogotovo kad ti ona mačka izađe iz onega kaveza...pogledaj virtualni tour stadiona...ajme ti se ako si u zanjeme redu...ma ni kanočal ne pomaže...dalmacija moja inspiracija
gustirna, 16.02.2010.
23:40
Ona prva slika je iz muzeja, jel tako? Podsjeća me na neke stare razglednice. :-))
A šta se tiče te dvorane, najmanje mi briga kako igraju i kako oni sa najgornje tribine vide igru.
Mendula se baš lipo nasmiješila. :-)
brod u boci, 17.02.2010.
07:07
@dalmatinac: Kako su oni poduzetni, ne bi me čudilo da isprid ulaza i ne iznajmljuju kanočale :-D
@gustirna: Ne, nije to slika iz muzeja, čak nije ni u Splitu slikana. A prvi cvitovi mendula, uvik su lipi motiv
ira, 17.02.2010. 08:01 a neću tu tvoju mega ...ja volin uživo...ee..:-)))
piskaralo Tixi, 17.02.2010. 12:14 Ja bi na taj ekran stavila ovaj predivan cvjetak, pa neka ljudi vide što je mega!
piskaralo Tixi, 17.02.2010.
13:49
Nekako mi se čini kako ti poznaješ didu i baku ili ja sam nešto krivo povezala.
Osim autića ili drugih igračaka na kotače, uletjelo je još nešto sasvim nesvakidašnje, no o tome neki drugi put.
brod u boci, 17.02.2010.
14:19
@Ira: Još malo pa će i sve mega bit premalo, slušaj kad pičnu sa giga stvarima ;-)
@Tixi: Ne, ne poznajem didu i baku, odnosno, točnije rečeno - velika je vjerojatnost da ih ne poznam. A dječja mašta zbilja ne poznaje granice, zapanjujuće je što sve mogu pretvoriti u igračke. Veliki pozdrav Tixi :-)
Bugenvilija, 17.02.2010. 15:34 he he he, a i magarci bi onda mogli pratiti radnju i ko zna kamo će nas ta priča odvesti :)))
brod u boci, 18.02.2010. 08:16 @Bugenvilija: I prošetat po Rivi ili Jelačić placu, barem na "daljinski" :-D
ineida, 18.02.2010. 08:51 čini mi se brode da je barba ORWELL bija u pravu i da nam 1984. nikada nije bila bliža. pozdrav ineida
A šta ne volim gubit...
13.02.2010.Ne volim gubit stvari. Ej, čuj mene pametnoga, ne volim gubit svoje stvari, kao da postoji itko tko baš voli kad izgubi nešto svoje. Bilo da se radi o sasvim beznačajnoj sitnici ili pak nekoj vrijednoj ili dragoj uspomeni, taj osjećaj nemoći kad nemamo blagog pojma kad i gdje smo nešto zagubili u pravilu donese koktel emocija satkan od nelagode, samoispitivanja, lutanja, samookrivljavanja i tko zna čega još sve ne. Svašta ljudi znaju izgubit. Novčanike, mobitele, satove, prstenje, naušnice, kišobrane, šalove, kape, rukavice, cipele, donje rublje, gornje rublje, ruske rublje, američke dolare, japanske jene a poneki čak izgube i svoje žene.
Eh da, najgori je onaj trenutak kad pretražimo sve džepove, torbe, pederuše, ruksake, kad se bezuspješno pokušavamo prisjetiti kad i gdje smo zadnji put vidjeli to "nešto" i kad konačno shvatimo da je ta toliko draga sitnica prohujala s vihorom.
Osim što redovito gubim ključeve, kišobrane i USB stickove, na što sam prilično već oguglao, ponekad mi se zna desit da me gubitak neke sitnice zblesi do krajnjih granica. Eto, baš na nedavnom izletu na Kamešnicu, ostao sam bez svog velevrijednog, skupocjenog, srcu i ruci dragog švicarskog nožića, koji je čak u jednom postu na ovom blogu preuzeo ulogu glavnog junaka.
Uglavnom, blage veze nemam di, kad i kako sam ga posija, ali moram priznat da me to slijedećih dana toliko mučilo da sam s posebnom pažnjom pretraživa sve moguće i nemoguće fotografije sa izleta, čisto da pokušam barem približno locirat di bi se moga nalazit taj moj famozni švicarski nožić. I stvarno, čak sam na nekim fotografijama pronaša nešto malo plavo šta bi po ozgledu i veličini taman moglo bit to. Ma znam, netko će reć, neš ti vridnosti, možeš kupit novoga za par stotina kuna, ali džabe ti je sve to, nikako se pomirit s gubitkom.
Inšoma, slijedeći petak, izaša sam malo ranije s posla i Puntićem zapalija prema Kamešnici. Jednostavno, vrag mi nije da mira i mora sam se na licu mista uvjerit je li to malo plavo šta sam ugleda na slici moj nožić ili nije. Kakvi su mi vremenski uvjeti bili, bolje da vam ne govorim. Hladno, snig do kolina, buretina dere samo tako, ali ništa mene nije moglo zaustavit, ni medvidi, ni vuci, a kamo li vile i hajduci. I zaista, doša sam do one kućice u Kurtagića docu, čak i pronaša ono malo plavo šta je po svemu sličilo na moje izgubljeno "blago", ali naravno, to nije bija moj švicarac već nešto sasvim bezveze.
I dobro, priznajem da sam bija blesav do daske, mislim stvaaarno, koliko lud moraš bit za tako nešto napravit, ali vraćajući se natrag prema autu, u mene se uselija jedan čudan osjećaj mira i spokoja. Jednostavno - bija sam svjestan da sam pokuša sve, da sam da sve od sebe da ga pronađem pa iako nisam uspija u svom naumu, opet sam neki ludi način bija miran i zadovoljan. Sva ona nervoza koja me mučila prethodnih dana jednostavno je nestala, kao rukom odnešena.
I baš se mislim nešto kasnije - neke stvari u životu radiš iako znaš da su šanse za uspjeh jako male. Ali bez obzira na sve, koliko god izgledalo uzaludno, koliko god neki ciljevi izgledali nedostižno, vrijedno je potrudit se. I pri tom dat sve od sebe. Ono - da možeš kasnije pogledat sam sebi u lice i reć - jesam, pokuša sam, sve sam pokuša, ali nije išlo.
I to je to!
komentiraj (22) * ispiši * #
Suncokreta2, 13.02.2010. 18:09 Da to je to. Ne usudim se više ništa reč, najkrači tvoj post a u njemu , da to je to :))
Neverin, 13.02.2010. 18:26 nikad mi neće biti jasna ona Freudeva tvrdnja da gubimo stvari koje nam se podsvjesno ne pjažaju, nije istina :)
praktikum, 13.02.2010. 21:54 u djetinjstvu sam imala "običaj" posijati kišobrane i rukavice; sada rijetko kada nešto posijem, evo u zadnje vrijeme sam izgubila 50,00 kn i narukvicu, ali nisam ni ljuta ni žalosna, nadam se da će to nekoga razveselit (uh, velike vrijednosti:))))) dobro je oko gubitaka biti opušten, to su samo stvari :)
gustirna, 13.02.2010.
23:47
ne mogu virovat da si iša gore tražit temperin!??
Ipak, slažem se u tvojoj tvrdnji da te obuzme mir nakon što si svjestan da si pokuša sve šta je bilo u tvojoj moći.
zamisli ovo - dečko ode kupit kartu za rock koncert (par stotina kn), na povratku kući ustanovi da mu je karta ispala iz đepa i vraća se istim putem ne bi li je naša i ponavlja to nekoliko puta, ali ništa. Dolazi doma i kaže svojoj majci šta se dogodilo i da ide opet kupit kartu od svog đeparca. Ovu drugu nije izgubija. Nadam se samo da je onu prvu pronaša neko ko je želija poć na koncert, a nije to moga sebi priuštit dok mu se nije ukazala karta po podu.
Uvik triba pronać svitlu točku u nekim nesretnim momentima. :-))
slobodni stih, 14.02.2010.
08:01
aplauz za dobar kraj!
Bitno je pokušati sve što se može učiniti, jer onda, i ako ne uspijemo, znam da smo dali sve od sebe... i da je srce na mjestu!
brod u boci, 14.02.2010.
09:02
@suncokreta2: Poala brale, vidi ovo, pa ti me čitaš i vikendom!?
@neverin: Ni meni ;-)
@suzete: Eh, samo stavri, tako je...
@gustirna: Nemoj ti meni temperin, znaš ;-))) A šta se karte tiče, nekome je očito bila dar s neba
@slobodni stih: Upravo tako!
Claire, 14.02.2010. 09:45 U zadnja dva mjeseca sam dvaput izgubila rukavice. Nekidan ih držim u ruci i nije prošlo 5 minuta tražim ih i nigdje ih nema, no dobro nije tako strašno jer nisam previše vezana uz njih dok recimo imam još 2 para rukavica koje sam dobila na poklon i njih nisam previše ni nosila baš zato da ih vjerojatno ne zagubim, a drage su mi...
Suncokreta2, 14.02.2010. 13:38 Jesi vidija, aaaa. Eto šta je jedan nož u usporedbi sa ovakvom vrijednošću.
mudenburger, 14.02.2010. 13:42 Pa zar švajcarski nožić nije crven a ne plav???
LoveToRead, 14.02.2010. 16:39 Neki dan sam sa poznanikom pričala o gubljenju stvari. Ja sam mu samouvjereno rekla kako ne gubim stvari, i da jako pazim na njih. Valjda mi se to obilo u glavno, jer jučer sam izgubila novčanik. Sreća i bog pa sam ga našla...uffff:)
dalmacija moja inspiracij, 14.02.2010. 17:18 vrati se na promaliče kad se snig otopi...onda ovako, livo od one stine odma kraj onega puta prima vrju ti je jedan grm a desno od tega grma a prošlega lita je kraj tega grma jedna krava ostavila suvenir...e tu ispod suvenira ti je temperin...nima straja neče švicarat zarđat... dalmacija moja inspiracija
Big Blue, 14.02.2010. 19:37 He, he... zašto me to ne čudi?!? Mislim, ne to što ne voliš gubiti, nego - to što si bio u stanju zapaliti sve do Kamešnice... Pa, ne čudi me. Zbog zaključka. Slažem se. ;-))
ineida, 15.02.2010. 09:11 serendiipity-there's an way to finding something when you're not looking for it. eto brode tražija si "švicarca" a pronašao mir, pozdrav ineida.
brod u boci, 15.02.2010.
10:32
@Claire: Ponekad znamo izgubiti stvari kad ih tako brižno skrijemo da nakon nekog vremena ni sami ne znamo di smo ih sakrili ;-)
@Sunčica: Svaka čast
@uzaludni hroničar: nautički švicarski noževi su plave boje
@LoveToRead: Gadno je kad se izgubi, ali slatko kad se nađe ;-)
@dalmatinac: nekome se on već svidija
@Blue: Drago mi je da te ne čudi :-*
@ineida: Bravo!
blackwhiteworld, 15.02.2010. 13:00 važno je ne izgubit glavu...
evezmajevska, 15.02.2010. 14:54 ma jesam :)) ide, ide.....
mala sirena, 15.02.2010. 21:49 ne brini, za dvije godine bit ćeš opet svoj :-) toliko, naime, najdulje traje proces tugovanja :-))))
morska zvijezda, 15.02.2010. 23:59 Ne zvuci utjesno, ali bice toga sve vise...
brod u boci, 16.02.2010.
07:14
@blackwhiteworld: Apsolutno! Ljubi, ljubi al' glavu ne gubi ;-)
@evezmajevske: Dobro je dok ide
@mala sirena: Ma vidi vidi tko to mene čita ;-) Sad si me baš utješila :-D
@morska zvijezda: Bit će, svega će bit ;-)
turimti, 16.02.2010. 08:10 ja sam izgubila nevinost vrlo mlada kupajući se na dravi kod osijeka. naišao je jedan "neotesani" panj...od tada se bojim kupanja u rijeci...bače su zakon...
brod u boci, 16.02.2010. 13:19 @turimti: Kakav neotesanac! Vjerojatno se i panj zapanjio kakva mu je prigoda uletjela u krilo ;-)
makedo, 18.02.2010. 14:58 u pravu si...tek kad znamo da smo ucinili sve sto smo mogli, pomirimo se s gubitkom ;)
Prije sna
12.02.2010.Crno otisnuta slova na bijeloj stranici papira postaju mi sve mutnija. Više i ne pamtim o čemu sam uopće čita zadnjih tri minute. Ništa više ne kužim. O čemu to pjesnik pjeva. Da se vraćam ili...
Ma ne da mi se. Zatvaram knjigu i odlažem je na kantunal.
Gasim lampu.
Je li uključen alarm za ujutro, šest nula nula, dobro je.
Njezina strana opet je prazna. Prevelik je ovaj krevet za mene samoga.
I prokleto hladan. Kad nema nje.
Okrećem se na bok, tako lakše utonem u san. Ili barem sebe uvjeravam u to. Vanka opet počinje kiša. Sitna, ubojita, tiha, podmukla, poneka kap klapne o zatvorene škure. Tap...klap..tap...klap...
Učini mi se da čujem neki glas iz dubine noći, glas koji se savršeno stapa s ritmom kiše. Podsjeća me na onu, kako se ono zvala, Sesil, Sisel, tako nekako, visoka crna zgodna otkačena, Skandinavka, nekog neizgovorljivog prezimena.
Sissel... tako je Sissel.... Sissel Kyrkjebo. S onom kosom crticom preko O. Konačno sam se sitija. Bože kakav glas. Anđeoski. Čisti, savršeni sopran, a izgleda ka manekenka... Tri Sissel bi mogle stat u onu kako se zove... Montserrat...
Kad je ono bilo u Beču, Placido, ona i Aznavour. Stvarno, kad je to bilo, negdi devedeset treće, četvrte... Koliko li je godina već prošlo. Devedeset i četvrta ipak. Lillehammer, otvaranje, zatvaranje, štatigajavišeznam izvodila je olimpijsku himnu, sićam se. Tako je, devedeset i četvrta definitivno. Wienna, božićni koncert nakon toga. Dirigira je Điđi Šutej... Bože, ni njega nema više...
Devedeset i četvrta. Ka da je jučer bila.
A tek Sarajevo, osamdeset i četvrta.
Bože moj, Sarajevo...
Sanda Dubravčić pali vatru, Jure Franko srebro veleslalom, Primož Ulaga prdnija u varićak, na Bjelašnici danima vladala snježna mećava, spust se odgađa nekoliko puta, na koncu pobjedija Bill Johnson, Amerikanac... Katarina Witt, moje godište, a ono dvoje Engleza... Jayne Torvill, Christopher Dean, Bolero, led, strast, umijeće fantazija...
Sarajevo osamdeset i četvrte.
Čovječe, pa mi smo živili u zemlji koja je organizirala Olimpijadu heeeeej!?
Iks jedan v zimsku Olimpijadu
Šuti budalo, nemoj da te netko čuje, ne smiš to sad ni spominjat, onda je bija mrak.
A-ha mrak, tako je. Da, mrak je, turbo mrak, ništa se ne vidi.
Danas jedva dobijemo prvenstvo zapadnog Balkana u ping-pongu.
Šuti budalo
Nemoj da te netko čuje
Sarajevo...
I dalje pada kiša.
Ganjaju se mačke ispod prozora. Tumbaju se, kriče. Mačak zavija ko malo dite. Užasan je taj zvuk. Čini mi se da mala beba plače vanka na kiši.
Dosadne mačketine, maknite se ća!
Spava mi se
Pipkam u mraku, di mi je mobitel, tipkam SMS, laku noć lutko moja..
Ne prolazi ni deset sekundi, vraća se, laku noć vidimo se sutra
Prevelik je ovaj krevet za mene samoga
I prokleto hladan...
Šuti budalo
Šuti
I spavaj više...
komentiraj (19) * ispiši * #
buba, 12.02.2010.
09:00
Baš mi je drago da sam otvorila tvoj blog, uz jutarnju kavicu u uredu, muška ekipa obrađuje "muške" teme, a mene si razgalio s početkom i krajem posta. I baš mi je drago da te imam za prijatelja.
I ova pisma, meni jako draga, je na tragu....
Prije sna
Osjetiš li?
Prije sna...
Dah Ti lebdi iznad usne.
Preko obraza Ti klizne
sve do tvoje kose guste.
Pa se zaigra u trenu.
Labirintom tjemena
i kad pokupi Tvoj miris
odleprša tad u mrak...
To sam ja...
TO Te moje ruke grle iz daljine
Prije sna...
ja Ti dođem tek onako
da Te dirnem.
I prevarim...
sam sebe
da sam tu, kraj Tebe
da Ti gledam oči
sklopljene
za Nas...
Bookeraj, 12.02.2010. 09:12 i mene je asocirao naslov posta na Lukijevu "Prije sna" (možda nema osobe kojoj ta pjesma nije draga i posebna, mene uključujući). Noć je takva i zna grozno biti otići spavati sam... LP
file, 12.02.2010. 09:53 pa ti si stvarno u neredu kad si se vučka sitija.... ma sve je to radi mačketina, znan ja ....
ljelja, 12.02.2010. 10:16 Tiho, ne budite ga:)
borut, 12.02.2010. 10:18 A moga si četat s Tanjon:-)
ssibenka, 12.02.2010. 11:43 ha ha ha, ja sebi kažen neću razmišljati o ničemu, ništa me ne zanima i za sekund san u carstvu snova :)...laku noć :))))
MODESTI BLEJZ, 12.02.2010. 12:02 ma kako si to sve lipo reka, a i ja se sićam tih lipota i divota, no tiho tiho da nekoga ne probudimo... :0)
piskaralo Tixi, 12.02.2010. 12:17 U meni se nakupilo toliko umora, da trenuci prije sna više niti ne postoje. Zaspem i prije nego što mi glava dotakne jastuk.
čiovka, 12.02.2010. 12:27 Poznato, tako poznato.......
Neverin, 12.02.2010. 12:58 dobar tok svijesti prije spavanja, ja ga nćas nisam imao aš sam se vratio nacvrcan, sljedio je black out :)
Bugenvilija, 12.02.2010. 13:36 sve si reko, sad šuti i spavaj :)
ira, 12.02.2010.
13:56
moja pisma ...ma da moja ..ko zna koliko njih vraća u neke sjetne..sretne dane ....!!!
pssst spavaj brode....napunit će se i postelja tvoja....:-))))
volin dobit sms...noček..prije sna!!!
brod u boci, 12.02.2010.
16:14
@buba: Ma ovo ni iz daleka nije tako poetično, to je samo istresen tok misli, bez ikakve obrade, malo za promjenu ;-)
@Bookeraj: Da, možda bi bilo bolje to opisati na poetski način kao Luki, ali šta ćemo sad ;-)))
@file: Vučko, Vučko!!!
@ljelja: Ne budite, ne budite me noćas, tra la la la
@Borut: Ma znaš, nakon onoga posta, niko mi se više ne javlja na chat :-D
@šibenka: O pa to je super, kad možeš samo tako uprit u buton i ekola - spavanac ;-)
@Modesti: Misliš, da ne probudimo ove kojima je vječni mrak u glavi ;-)))
@Tixi: E, razumim te, mlade mame imaju brige skroz druge vrste
@čiovka_ A šta'š kad je to tako...
@neverin: Ti si mlad, lako je tebi :-D Oporavit ćeš se od nacvrcanosti odma ujutro
@Bugi: E to je to! Fantastičan glas! A i stas :-D
@Ira: to su najlipši SMS-ovi
Shelly Kelly, 12.02.2010. 16:54 Vidim ja, svi šute o očitom. Čaj od valerijane; topli termofor pokraj sebe, i eto sna na okice. ;-D
Lancer Honey, 12.02.2010. 18:29 Ne valja spavat sam...tada nas svakave misli pogađaju...komentirala bi i olimpijadu u Sarajevu, ali tada sam tek bila u planu :-D
Lancer Honey, 12.02.2010. 18:31 Ne valja spavat sam, svašta nas tada obuzima...a olimpijadu neću komentirat, tada san tek bila u planu :-D
anabonni, 12.02.2010. 22:50 Tooliko imena i razmišljanja............a na kraju ono prokleto............sam! Sad s mobitelom i porukom koja ne ublažava baš sve, ali pomaže da zaspiš....Vjerojatno
slobodni stih, 13.02.2010.
07:54
nemoj krivo shvatiti, ali volim što sam i kod tebe pročitala nešto pomalo nesuvislo... odnosno neuobličeno...
gadno je spavati sam...
brod u boci, 14.02.2010.
08:39
@Shelly: Uhhh termofor ;-)
@Lancer Honey: Živio Plan!
@anabonni: da, pomaže, barem malo ;-)
@lsobodni stih: To ja namjerno, ne brini
Zaton labudova i skamenjeni Kamenjak
10.02.2010.
Ima nešto fascinantno u mostovima. Ne znam točno šta, ali skoro svaki put kad prozujim bilo starom jadranskom magistralom ili novom Dalmatinom, volim stat pokraj njih, protegnit noge makar na samo par minuta i jednostavno uživat u pogledu na elegantne lukove i toj neobičnoj tišini koju remeti samo zvuk trajno jurećih automobila.
Zapadno od "starog" šibenskog mosta nalazi se svima dobro znani hotel Panorama, a preko ceste nekako sramežljivo između grmlja stoji putokaz na kojemu piše ZATON i RASLINA. Brate, sramota me priznat, proša sam ovde mali milijun puta, ali eto, nikad na tom križanju nisam da žmigavac desno iako znam da je Zaton odmah tu, par kilometara dalje.
Čak ni ovoga puta mi tako nešto nije palo na pamet jer smo već bili produžili prema Vodicama, a onda smo se istovremeno pogledali i jednoglasno zaključili: "Vraćamo se!"
I tako, ispraćeni začuđenim pogledom dežurnog policajca u Škodi Octaviji kojemu nije bilo jasno zašto se opet vraćamo prema njemu kad nas već u prvom prolasku nije zaustavio, vratili smo se kilometar-dva opet do samog mosta i ovoga puta dali lijevi žmigavac.
Zanimljivo, od većih dalmatinskih gradova i Dubrovnik i Zadar i Šibenik imaju svoje Zatone, jedino Split nema. Možda bi bilo dobro raspisat javni natječaj za splitski Zaton. To bi moga Vice Blagaić. On voli te megalomanske projekte. Koji se, usput budi rečeno, nikad ne mrdnu dalje od makete.
No dobro, ostavimo za sada Vicu i njegove makete, poznato mi je da je u Zatonu postojala veslačka staza na kojoj su održana natjecanja na Mediteranskim igrama, ali iskreno, znajući u kakvom je stanju danas većina tih objekata, činilo mi se da je veslanje na Krki odavno već teški pluskvamperfekt.
Ooo kako mi je bilo drago kad sam shvatio da nisam u pravu!
Ne samo da veslanje nije zaboravljeno, već smo ispred hangara ugledali mnoštvo sportaša koji su ovdje došli na zimske pripreme.
Iako je ove nedjelje buretina prilično veselo štipkala za obraze i podizala neugodne valove, sve to ni najmanje nije smetalo njemačkim reprezentativcima koji su disciplinirano svladavali svoje kilometre treninga.
Međutim, u Zatonu ne vježbaju samo veslači!
Očito inspirirani mladim sportašima koji bešumno klize svojim stazama, zatonski labudovi obožavaju veselo društvo pa lete tek koji metar iznad njihovih glava i kad zaključe da je dosta, spektakularno slijeću na površinu.
Čak i u ovako prohladnom zimskom danu, Zaton djeluje nekako pitomo i toplo.
Lipo malo misto.
Ne samo zbog izvrsne kave kojom smo se okrijepili u jednom od kafića, već i zbog još nekih detalja. Spomenik poginulima u drugom svjetskom ratu i križ podignut za pale branitelje u Domovinskom, stoje zajedno jedan do drugoga. Bravo Zatonjani! Kažem bravo, ali baš nešto razmišljam, zar tako nešto ne bi trebalo biti normalno!?
Naravno da bi trebalo, ali uvijek ima neki "ali..."
Nakon Zatona, skoknuli smo i do nekoliko kilometara udaljene Rasline na obali Prokljanskog jezera.
Bura i dalje dere samo tako. Zviždi!
Pjene se valovi, a barčice se stisle u portu ko srdelice.
Ipak, ima i u Raslini zanimljivih detalja.
Sigurno se pitate što ovdje radi stari crveni Fićo?
Kako šta radi!?
Pa služi za vez!
Nakon svih ovih atrakcija, konačno smo krenuli prema mjestu koje je još prije polaska prvo bilo zacrtano među našim današnjim ciljevima - Vranskom jezeru.
U stvari, na jugozapadnom jednom dijelu Vranskog jezera, kod Prosike, već smo bili prošlog proljeća, a ovoga puta, na Alanovu preporuku krećemo prema vidikovcu na Kamenjaku, brdašcu koje se izdiglo baš nekako po sredini jezera.
Do Kamenjaka nije bilo komplicirano doći, u Pirovcu smo skrenuli s magistrale pa laganom vožnjom malom cesticom prošli kroz Kašić i Banjevce, slijedeći putokaze ubrzo stigli pred sam vrh.
Pored obnovljene crkvice Svih Svetih, nedavno je uređen vidikovac s kojega puca fantastičan pogled na čitavo Vransko jezero i pravu perlu bisernih škojića od Murtera prema Kornatima.
Tu se nalaze dvije prekrasne kamene kućice Parka prirode, u jednoj se nalazi suvenirnica, a druga je uređena u stilu stare dalmatinske konobe.
Na žalost, ove zimske nedjelje nisu bile otvorene za posjetitelje.
Od platoa na kojem se nalazi nekoliko stolova za izletnike vodi "poučna staza" prema jednom od vrhova, uz koju se nalaze table s kratkim opisima biljnog i životinjskog svijeta ovog parka, sve u svemu jako ukusno i s mjerom napravljeno...
Park prirode Vransko jezero radi dobre stvari!
Iako smo se zbog bure koja se sasvim razmahala skoro skamenili na Kamenjaku, uživancija je bila baš na visini i ovo mjesto od danas upisujemo velikim slovima u bilježnicu pod rubriku "OBAVEZNO POSJETITI!"
Nevjernim Tomama na uvid kako se samo na sat vremena vožnje od kuće može naći pravo more zanimljivih mjesta i nezaboravnih prizora.
A to zbilja ne košta previše!
komentiraj (28) * ispiši * #
kamena, 10.02.2010. 12:01 ajoooj, one dvi kamene kućice... divota... a vidi mene, 'ko o čemu...
MODESTI BLEJZ, 10.02.2010. 12:19 mene oduševio fićo! to fićo mali zmaju! ;0)
Marina kuharica, 10.02.2010. 12:20 jako sam uzivala u ovoj setnji, cak me ni bura nije smetala :)))). a kako i bi kad je i nas becki vjetar jednako jak, hladan i neugodan. naviknes se :))). nego meni je sinula idejica i odmah ti ju saljem na mail....
ssibenka, 10.02.2010.
12:29
a vidi lipote na prvoj slici, da se rastopiš od miline a ja se ode borin sa snježnin nanosima! ma tako mi i triba kad san ostavila rodni kraj...mi se doli znamo zezati sa zatonjanima jer za poznato komunističko misto imaju predivnu veliku crkvu ;) raslina mi je draža (tete mi se udale u jedno i drugo misto tako da tila, ne tila kad oden kod jedne, moran proć kraj druge :))
...pogled s Kamenjaka ostavlja bez teksta :) hvala ti na ovome! :) osmijeh ostavljan :)
čiovka, 10.02.2010.
12:49
Koja bura.... meni je baš bilo lipo prošetat.... slikama! :-))
A crveni fićo je i mene oduševija. :-)
piskaralo Tixi, 10.02.2010.
12:51
Pročitavši naslov pomislila sam kako si skoknuo do Istre! ; ))
Fićo je ka bombončić!
buba, 10.02.2010. 13:12 A, lipog putopisa, a lipe bure!!! U pravu si, i ne znamo koje lipote su nam tu pred nosom. Doduše, sve sam to obišla, ali davno.... tribalo bi ponovit !
ljelja, 10.02.2010. 13:12 Kao da je trava zelenija tamo daleko.
Neverin, 10.02.2010. 13:18 ovo je bilo milina vidjet :) pošto sam godinu dana trenirao veslanje pamtit ću izlazak na more kao jednog od najvećih gušta ujutro prije škole :)
ineida, 10.02.2010. 13:51 jadranska magistrala-koliko vizualnih užitaka-idealno za oldtimere, pozdrav ineida.
čitač bez bloga, 10.02.2010. 14:34 Kamene kućice, oldtimer, super. Nadam se da Vransko više neće gorit i da će čovik živit suživot s pticama i ribama, kao što mogu spomenici i crkva zajedno jedni do drugih. Za svakog ponešto. Lijepo kao i uvijek.
Bugenvilija, 10.02.2010.
15:20
Prekrasan izlet! Slike su fantastične, a bura je i mene propuhala :))
Šteta da je taj krasan izletić meni malo dalje od sat vremena od kuće :(
brod u boci, 10.02.2010.
16:13
@kamena kuća na škoju: Stvarno su predivne, izvrsno projektirane i majstorski isklesane. Obavezno pođi vidit!
@Modesti: Fićo je Zakon!
@lipa Mare: Ma to ja više zbog dramatičnosti, kao nije nam bilo lako :-D
@mala šibenka: A vidi lipoga grada, mala moja, a!? Ajme, ne smin ti činit gricule, samo ti vridno studiraj :-)))
@čiovka: Dalmacija krije puno ovakvih bisera
@Tixi: Da, skoro do Istre ;-))) Rt Kamenjak ćemo obić nekom drugom prilikom
@buba: Nego kako! Čim prođe ova smrzajica, vodima čitavu ekipu
@ljelja: Nema do green green grass of home ;-)
@neverin: A da vidiš, to je stvarno zgodno kako se labudovi natječu s veslačima, šteta šta mi niti jedna slika nije ispala dobro
@ineida: Tribalo bi je upisat u kulturno blago!
@čitač bez bloga: To s paležom Vranskog jezera je posebna priča, žao mi je što to moram reći, ali neki divlji ljudi koji žive u blizini gledaju samo svoj interes
@Bugenvilija: Eto, da smo jednom i mi u prednosti ;-)
dalmacija moja inspiracij, 10.02.2010.
16:57
lipo..brode...pošaji mi adresu onega meštra ča je fugira oni zid u crikvi...ludilo od meštra...poz...
dalmacija moja inspiracija
ira, 10.02.2010. 19:54 prošla ..uvik iz daleka , nikad blizu..šteta, zato je moj zakoniti često tu lovija grdeline...ups...možda nisam smila reč :-))))..ja ovi vikend izabrala snig....!!!!
makedo, 10.02.2010. 20:12 koliko prekrasnih mjestasaca oko nas :) divno :D
dražeN ;), 10.02.2010. 20:45 Najčešće veslače gledam na Jarunu. Jedno sam ljeto pri svakodnevnom ranojutarnjem plivanju dijelio Makarski zaljev sa mladim veslačima. Jako ih je lijepo bilo vidjeti. Toliko strasti, truda i dobre volje. Eh da, mladost, lijepa li je :)
ssibenka, 10.02.2010.
20:49
završih ja studije ima par godina na krajnjem jugu...da bar, volila bi se vratit, ni brige ni problema a i imala bi se bar čemu nadat, nakon 4 godine nazad doma...posal, posal...
(...)
šibenka fb, 10.02.2010. 21:49 prva slika-to je to ! liti iman običaj svako malo otići na piće u panoramu i gledati moj grad iz te perspektive..i uvik me ponovo oduševi onako ležerno položen ko da se odmara , sa tvrđavama koje još uvik dominiraju usprkos neboderima,zgradama i sličnim divotama..ako budeš ima priliku,svrati u zaton liti i to uvečer.zaton ima prekrasnu rasvjetu i poseban mi je osjećaj kad se ulazi u zaton gledati ta svitla kako se kupaju u moru..i ne zaboravi otići na večeru u porat-nećeš se razočarati.taj restoran je moj joker za sve moje prijatelje izvana kojima triba pokazati nešto jako dobro a ne pretenciozno!!! pozdravljan te i javi kad prolaziš ovin putima-ja san ti blizu zapadnog ulaza u grad,ako ne bude fritula,biće bar čaja!! ;-)
brod u boci, 11.02.2010.
07:17
@dalmatinac: ma di si fuge usvitlija ;-)
@ira: Ma to ih je on lovija samo da ih prstenuje ili prebrojava, je li tako ;-)
@makedo: Samo treba malo skrenuti sa ustaljenih staza
@IDeM: Da, stvarno ih je lijepo vidjeti
@mala šibenka: Znam, rekla si mi da si studirala doli, ali ne znam zašto sam ja poveza da ti još nešto studiraš gori. Ma nema veze, samo budi tu :-)
@šibenka Diana: Čaj - zašto ne ;-)
file, 11.02.2010.
15:21
Ma koji se ono gradić vidi na prvoj slici... ili je to ipak selo?:-))
Sori, sori, moran malo zajebavat šibenčane.
Fićo je zakon.
:-))
so far away..., 11.02.2010. 18:16 eh, ovaj pogled s Kamenjaka je predivno nešto :D
carla, 11.02.2010. 18:18 Ajme uvik lipa šetnja kod tebe na blogu...lipa mista, lipe slije, putopis...ma nasmija me fićo i jedinstvena domišljatost u našega svita! To nema nigdi!
Secret Dalmatia, 11.02.2010. 20:28 Nemaš pojma koliko mi je drago da san te "inspirira!" :))))
ira, 11.02.2010. 20:52 Je, pametnice moja...izbavi me :-))))
gustirna, 11.02.2010.
21:51
Stvarno, i meni je taj putokaz za zaton jednom upa u oko, ali nisam imala volan u rukama.
Haha, ima Dalmatinac prav - triba obavezno saznat adresu onoga meštra o'fugi...da ga možemo zaobić na široko. hahaha
brod u boci, 12.02.2010.
08:25
@file: Nemoj mi te škandale činit ;-)))
@so far: A još kad bude lipo vrime...
@carla: Da, zamisli, Fićo služi ka bitva
@Secret Dalmatia: U istoj smo "misiji" :-D
@ira: Ma zna sam ja odma da je to to
@gustirna: Ma vidi sad nju! I ti se uvatila fugavanja ;-)))
Pasikarka, 19.02.2010. 20:59 Krasne slike, mi imamo jako lipih mista. Zahvaljujuci tebi ja san isto gustala u buri. A fico koji sluzi za vez je nesto sta jos nisan vidila ;-)))
Strast pod jedrima
08.02.2010.Drugo izdanje jedriličarske regate za široke mase zvane Kruška (s (ne)obaveznim prefiksom O), ove je godine ponovno donijelo dašak velikog plavetnila pred zidine staroga grada koji već godinama muku muči sa svojom pomorskom (dez)orijentacijom. Ako se davni Čovjek otisnuo na more radi nasušne potrebe i prirodne želje da sazna kako izgledaju daleke obale, siguran sam kako mu je vremenom vještina svladavanja vjetra i valova evoluirala u pravu strast pa danas upravo nošeni tom strašću odlazimo na još jedan ples pod jedrima.
Uostalom, bez strasti ničega ne bi bilo, kao i u brojnim drugim ljudskim aktivnostima, mlitavim pristupom teško je stići daleko, mlohavom čunom nemoguće je postići ekstazu...
Iako je O'Kruška regata zamišljena kao opušteno druženje bez natjecateljskog naboja i smotra jedrenja za sve vrste brodica koje na sebi imaju jarbol i barem poneki lancun koji sliči na jedro, prošlogodišnja premoćna pobjeda regatnog krstaša "Tudora", dodatno je motivirala mlađe snage da ove godine pripreme organizirani napad brzim višetrupcima i tako osvoje prijelazni pehar. Regatna ruta nije komplicirana, startajući ispred trogirske rive, jedrilice plove prema hridi Čelica koja se nalazi dvije nautičke milje zapadno pa nakon okreta slijedi povratak istim putem natrag.
Naravno, kako u ovo doba godine obično pušu vjetrovi sa istoka, lako je do Čelice doći, ali vratiti se natrag - e to je već malo veći problem, pogotovo zbog jakih struja u trogirskom kanalu.
Prije samog starta, potrebno se dobro zagrijati, ali ovi malci već znaju kako...
Kvočka i pilići
Nakon startne procedure, prvi su prema Čelici jurnuli optimistići u kadicama...
a nakon desetak minuta i svi ostali
Vjetrovi se i nisu baš iskazali svojom snagom pa su se spinakeri teško mukom punili
a neki se i nisu htjeli gnjaviti s tim bublastim jedrom.
Katamarani i trimarani su tražili povoljne refule
koje je ipak najbolje hvatao "Tudor"
Sa svjetionika na Čelici, pružio se nezaboravan pogled prema šumi jedara koji su hitali prema njoj s vjetrom u krmu
Favorit je i ovoga puta bio bez premca iako manovra pojalabande nije bila baš savršeno izvedena
Marko i Vedran su dali sve od sebe da stignu Fabijanka za kormilom "Tudora", a tu je i mali Duje, vodeći Optimist
Evo i Tudora bez navodnika, nije mu bilo lako svladati sve tajne Hobbie-cata
Šime je uvijek raspoložen za zafrkanciju
A kakva bi to fešta pod jedrima bila da u njoj ne sudjeluje i El Presidente Mihovil sa sinom Pavlom kao flokistom na Stelli
Dvojac Ante and Ante u trimaranu pokazuju kako bi bili sjajna i uigrana posada u klasi 470 ili 49-eru...
Oko Čelice sve odjekuje od cike i vriske, nastoji se ugrabiti što bolja pozicija za povratak u "orcu".
"Turističkim" krstašima nije priša, oni znaju guštat...
I gotovo pred samim ciljem, kišna zavjesa prekrila nebo, ugasila i zadnje refule kakvog-takvog južina, tako da je za svladavanje tri stotine metara od punte škvera do Kule Kamerlengo predstavljalo gotovo nemoguću misiju.
Ipak, na muci se poznaju junaci pa su na koncu sve jedrilice uspješno svladale i bezvjetrice i jake kurente.
Mnogi su regatu poželjeli ponoviti i sutradan jer se očekivala jaka bura, ali to je organizacijski odbor obećao naručiti za slijedeću godinu...
komentiraj (18) * ispiši * #
ljelja, 08.02.2010. 08:56 S kopna uvijek uživam to gledati:)
dražeN ;), 08.02.2010. 09:58 U ovome što si opisao i oslikao je toliko toga lijepoga i dobroga da samo mogu poželjeti biti dio tog duha u kojem počasno mjesto imaju neke vrijednosti koje nisu toliko zastupljene u svakodnevici. Uvijek mi je zanimljivo vidjeti razne boje u moru, pa tako izgleda da je i žuto, i zeleno, i crveno, a bome i plavo, iako pretežno sivo.
brod u boci, 08.02.2010.
10:21
@ljelja: U Zadru je to poseban gušt
@IDeM: Da, upravo su ove žarke boje uljepšale sveopće sivilo
Neverin, 08.02.2010. 11:28 jedva čekam da prijatelj hiti svog Jeronima u more pa odemo i mi negdje oko Cresa ah kakvi gušti,živim za njih :)
čiovka, 08.02.2010. 12:31 Lipo je bilo gledat s rive ali sa mora i Čelice je lipše! :-)
mama, 08.02.2010. 14:18 ...DA TI MALKICE ZAVIDIM NA TOM PLAVETNILU - JE ISTINA...AL ZASADA USPJEŠNO TO "LIJEČIM"NA BAZENU....PLIVAM,A ONDA SI MISLIM KAKO MOJ DARKEC JOŠ MALO MORA PRIČEKATI NA TO...A ONDA...NEMA TOG BAZENA KOJI BI ZAMIJENIO NAŠ BISER OD MORA...TI SI MELEM U OVIM DANIMA ŠTO ME SVE VIŠE PODSJEĆAJU NA DOLAZAK BOŽIĆA, A NE NA VISIBABE...
file, 08.02.2010. 16:09 Znan ja i za drukčiju "strast pod jedrima". Ali mora bit malo komodnija jedrilica...:-))
brod u boci, 08.02.2010.
17:55
@neverin: Kojega li gušta kad ti ne šušketa motor nego samo kliziš i osluškuješ šum mora i valova...
@čiovka: Gledat ih sa Čelice, bija je poseban gušt. Još da je bilo imat kakvu "topinu" od aparata...
@mama: Znaš da i ja tebi malkice zavidim! Jo da mi se uvalit u topli bazen i ne izlazit tri ure iz mora... pardon, iz bazena ;-)))
@file: Kako ne, poznate su mi te strasti. Recimo, litnje popodne, pušika maeštral, a na stoliću u kokpitu pun pijat manistre usuvo i čaša ladne bevande :-D
Je li tako da si na to mislila ;-)))
slobodni stih, 08.02.2010. 18:04 meni u toj cijeloj priči nekako najdraže, ono "optimist"... :-)
Pasikarka, 08.02.2010. 19:37 A na ovoj 5-oj slici meni s e cini da se ova jedna jidrilica tunbala u more??? a mogu milit koji ih je gust gledat u zivo ;-)))
gustirna, 08.02.2010.
21:00
Jel to oće reć da je to regata od Okruga, pa je O'kruška?
Vidi se da su svi guštali, a to je najvažnije. :-))
A neke slike ka da su iz aviona slikane, ili je to sa svjetionika?
brod u boci, 08.02.2010.
21:41
@slobodni stih: Optimisti su zakon!
@Pasikarka: Ne brini, nije se tunbala, to je posebna tehnika jedrenja :-D
@gustirna: Nisam (još) toliko moćan da iznajmim avion, ali i ove slikane sa svjetionika ne djeluju loše ;-)
piskaralo Tixi, 08.02.2010. 21:56 Ti guštat iza, a oni ispred objektiva!
dalmacija moja inspiracij, 08.02.2010. 23:02 ma parilo je da san i ja jidrija...tako si lipo opisa...bravo brode i želin ti dobar vitar... dalmacija moja inspiracija
file, 09.02.2010. 11:15 E, to, to! Naravno da san to mislila. A šta drugo? Ali bevanda mora bit od vrhunskog suhog bijelog vina, može iz Hvara, ali i Ilok dolazi u obzir. A pašta Barilla. :-))
katrida, 09.02.2010. 11:44 Slije Trogira i brodova, brodova i Trogira - uvik, i po suncu, i po kiši ...sjajne...
kornati53, 09.02.2010. 17:13 Guštija pratit s tobom,ipak ona manovra pojalabande me oduševila!
brod u boci, 10.02.2010.
07:56
@Tixi: Volija bi i ja koji put guštat ka oni ;-)
@dalmatinac: Bit će vitra. Evo sad puše jugo a prognoziraju još buru i tramuntanu. Taman za poć na more...
@file: U zadnje vrime ti kupujem istarsku manistru, sad se ne mogu sitit imena, ali imaju fuže, šurlice i svaštanešto lipo još
@katrida: Je, to su uvik fotogenični prizori
@kornatarka: E, ma nije to baš lako izvest ;-)
Kako se rastati preko chata
04.02.2010.
Kad smo prije kojih dvadesetak pa i više godina razmišljali o budućnosti, nismo je baš ovakvu zamišljali. Obično su to bile spike o nekakvim letećim autima, nuklearnim čudima, svemircima, vanzemaljcima, ali malo ko je vodija računa o komunikaciji među Zemljanima.
I tako, naši auti još uvik ne lete nego plaze cestama ka i prije pedeset godina, doduše danas ih ima bokunić više, svemirce još nismo upoznali, ali zato metode komuniciranja postaju sve intenzivnije, iako je paradoksalno da se sve manje družimo.
Dnevno komuniciramo sa stotinama ljudi, a nit' ih vidimo nit' čujemo!?
Eto na primjer, imamo čat.
Ili čet.
Ali, kako se još uvik nismo dogovorili je li čatamo ili četamo, onda mi to na tečnom hrvatskom kažemo – chatamo.
Chatanje je puno lipa stvar.
I korisna!
Razvija mišiće za tipkanje.
Istina, koji put prstima i ne možemo prinit baš sve naše misli, ali i zato imamo rješenje - kratice!
Isto na tečnom hrvatskom...
* AFK - Away From Keyboard - Daleko od tipkovnice (računala), ne mogu odgovoriti
* BTW - By The Way - Usput budi rečeno
* BRB - Be Right Back - Vraćam se odmah
* LOL - Laughing Out Loud - Glasno smijanje
* TIA - Thanks In Advance - Hvala unaprijed
* PLS - Please - Molim te
* WB - Welcome Back - Dobrodošao natrag
Osim kratica imamo i smajliće. Raznorazne. Oni služe da pojasne šta smo tili reć.
Jerbo riči sve manje razumimo.
Marčelina kaže da ona može čatat na pet prozora istovremeno...
Uvjeren sam da joj to uspjeva samo zato šta je žensko.
Jer, opće je poznato da žene mogu radit više stvari istovremeno.
Za razliku od muških. Koji jedva stignu i jednu stvar radit istovremeno.
Anatomija, šta'š...
Uostalom, chat i nije baš izmišljotina novog doba.
Možda zvuči blesavo, ali još su i naše prababe znale chatat.
Izašle bi lipo svaka na svoju ponistru, oliti windows i ćakulale.
Kako su kale bile tisne, to i nije bija veliki problem. Šantoće s jedne i ćakulone s druge strane, znale su parlat leva-leva. To vam se danas moderno zove chat-room. Samo je problem bija onima šta su prolazili tim kalama za vrime chatanja. Čim bi zamakli iza kantuna, istoga trena bi postajali glavne teme razgovora.
Kažem vam, čatanje je ludilo stvar, samo ima jedan problem
Nikako svršit!
Mislim, nikako taj razgovor privest kraju.
Eto, baš sam jučer skoro četiri sata čamija čatajući!
Kad sidimo u nekom kafiću i ako spontano odredimo da je već dosta, počnemo se lagano vrpoljit, zvat konobara, platit račun.
Na chatu to nije tako. Kad se razgovor zahkukta, nekako ti neugodno reć – moram ić ća!
Nema bodi lengviđa, nemaš pojma šta osoba s druge strane tipkovnice misli, možda je i njoj priša, ali ništa ne govori! A ne smiš naglo, moga bi ti se sugovornik ofendit!
Mislim, bezveze ti je reć – moram ić leć!
Nije pristojno.
Ovako je to sinoć izgledalo s Tanjom.
Neću vam objašnjavat ko je Tanja.
Ča Tanje – to bolje!
ja: aj baš smo se lipo naćakulali
Tanja: je
ja: mogli bi polako...
Tanja: ej, ček ček samo da ti još ovo kažem... (Tanja kazuje....)
ja: a jel? Ko bi reka!?
Tanja: e, kad ti govorim
ja: stvarno, vidi koja je ura, već ponoć i po!
Tanja: stvarno, morala bi i ja, ajde pa javi se nekad
Ja: oću
Tanja: vidimo se
Ja: čujemo se
Tanja: bog
Ja: adio
Tanja: tako je lako s tobom razgovarat
Ja. jel? nisam to zna
Tanja: kad ti kažem
Ja: ma daaaj
Tanja: ozbiljno
Ja: aj, to je lipo čut.
Tanja: dobro, aj Bog
Ja: do viđenja
Tanja:a nismo se vidili?
Ja: onda do čatanja
Tanja: e tako već može
Ja: aj pa se čujemo
Tanja: A možda i vidimo
Ja: e
Tanja: Kisi kisi
Ja: ćao bao
Tanja: Jesi još tu?
Ja: jesam
Tanja: mislila sam... ma nema veze sad
Ja: dobro, nemoj to zaboravit
Tanja: laku noć
Ja. i ti isto
Tanja: Bog
Ja: adio
Tanja: aj aj vidimo se
Papa
Ja: koji Papa?
Tanja: Bendedikt šesnajsti
Ja. ha ha ha, ajde bježi mala
Tanja: biži i ti kad ti je Bog već da
Ja: Ili Papa
Tanja: aj, evo mi je taman mašina završila
Ja: koja mašina
Tanja: od suđa
Ja: a taaaako
Tanja: ciaoooooo
Ja: baooooo
Sva srića da nas je makinja od suđa spasila jer bi se bili pozdravljali još sve do sad.
A ko zna, možda je i neka druga makinja bila u điru?
komentiraj (53) * ispiši * #
ljelja, 04.02.2010. 10:45 Volim ćakulat ali ne i chatat:)
Secret Dalmatia, 04.02.2010.
10:56
hahahahaha ili LOL ili ROTFL ! :))))))))))))
Kad bolje promislin, užas!
ssibenka, 04.02.2010.
11:06
imaš ti pravo, nikako prikinit, nekad iman grižnju savjesti kad mi nešto uleti da moran otić i mislin se kako li san samo bezobrazno morala naprasno prikiniti "ćakulanje" :P ko zna misli jadna druga strana...?:I ...
FYI I
ssibenka, 04.02.2010. 11:07 eto nije mi ni prinilo cili komentar fali FYI I
ssibenka, 04.02.2010. 11:09 FYI Iheart :-)s ...neće pa neće, neću više spamati! odustajen jerbo ovi komentari ne podržavaju smajlije :P
Gola Baba, 04.02.2010. 11:22 OMG :)
katrida, 04.02.2010.
11:30
haha..o mogućnosti žena da rade više stvari odjednom sad ću copy-paste razmišljanje jednog muškića sa našeg portala - super je:
azličitosti
espace71 February 01 2010 1336
asti , da emocije , a koje su sad emocije u pitanju , one iz audicije ili prave emocije. vidin da se niko od muskica nije javija sa ric a mogu rec da nebi ni ja , ali posto su me neke zenskice ajmo rec napale evo ja cu koju besidu rec. i odma cu pobit teoriju od lusicke ( ne sad da se cini da je napadan ili tako nesto nego cisto moje vidjenje stvari ) . hmm muski bezobrazluk , aj dobro jeli to tako ili nije nema veze , ali ako postoji muski bezobrazluk onda bi mora postojat i zenski ili mi se cini.
a sad malo o muskom ponosu koji se provlaci kroz cilu povjest da nekazen od ajmo rec kamenog doba. kako je nasta "muski" ponos? a lako i vrlo jednostavno za objasnit . svima vama je poznato da muski recimo nemogu dvi stvari radit na botu , a zenske mogu , kako? jesu li one pametnmije od nas ili ? ajmo sad upalit onu makinju i vratit se u vrime dok je carovala toljaga i dok se zivilo po pecinan. sta je radija muski a sta zensko. e on bi bidan krenija u lov ,toljagu na rame mozda jos luk i strela nema veze, i krenija u spizu , i za uvatit koju bestijicu tribalo je otvorit cetvore oci i skoncetrirat se samo na nju a sve ostalo iskljucit iz glave , sta oce rec samo 1 stvar na koju se triba koncetrirat. a sad ce mi neki rec je i zenskice su lovile , ma je sve je ajmo rec dobri 80% su to muskici radili jer su bili jaci i imali vise snage. e sad ajmo malo na zenskice , sta su one radile sidile u pecini i cekale da se oni vrate sa kojon bestijicon da se ima sta ist. e sad se javlja i druga stvar uzmimo sad zenskicu ili njih vise nema veze , zenskica sa diteton na kuku vidi tamo neki grm sa slatkin bobicama na njemu , i sad vidi situacije dite na kuku brat bobice i gledat ima li neprijatelja okolo tri posla na botu? e sad opet nazad , sta bi radija oni lovac kad bi donija bestijicu u pecinu? izvalija bi se ka prajac manje vise i ceka dok zenskica napravi spizu , i ako bi ona ajmo rec ronjala radila bi toljaga nije bilo diskusije , a ona bidna posto je bila slabija , bi nakon odredjenog vrimena skuzila da se snjin nemore nakraj nego na lipe i sa pricon jer se sa snagon nije moglo . i tu vec pocinje nasilje na zenskican , sta se i danas nastavlja jerbo je laske zvizvit nego pricat. ok idemo dalje , i cila prica se nastavlja ,znaci svak je koristija one stvari koje su mu bile vazne i sa kojin je mislija da ce imat uspjeha . znaci ona koristila pamet za pricat i mantat njega , on za lov .e sad cemo malo na drugu stranu , u vezi odnosa , musko zensko. za ovo rjesit tribamo vidit koji su njegovi ciljevi a koji su njeni ciljevi. sta ona oce ? ona trazi jakog (misici) , dobrog lovca koji more dobro trcat za bestijican ( zato danas racimo puno zenskica kad ih pitas u sta gledaju kod muskog , kazu da gledaju u guzu, i to je ostalo od prije) jer zna da ce je branit i moc priranit i nju i buducu dicu. a on ? sta on trazi , on je zvir triba svoje gene ostavit i parit se sa sta vise zenskica ( to je ono sta se danas kaze da su muski nezasiti i da bi sa svakon ) .a jeli van palo napamet doma u stanuda zenskice uvik sredjivaju nesto, stalno neke djindjice stavljaju primistaju nove koltrine itd itd. i inda kad muz dodje kuci uvali se u fotelju i upali tv , a ona popizdi i pita ga ali nevidis nista( ovo se odnosi i na novu frizuru) a on ono ka smantan je gleda i pita je a sta bi triba vidit? i ona onda poludi....objasnjenje: opet u kamenoona cili dan u pecini , nema sta radit dok se ovi vrate i lova i samo nisto prpa po pecini (danas stan ili kuca) on se vrati baci joj bestijicu kraj nogu i sidne kraj vatre i gleda u vatru. i onda se cila prica nastavlja da muski koriste snagu vise nego pamet , sta je i u velikom dilu istina , cin se nesto zakuva , odma je psmtr i oca ubit slomit itd itd... a sta nase zenskice rade , one koriste pamet , i onda ono malo ta tlane i uvale "neprijatelju" i to boli jos vise nego batine sta se dobiju . e moji muskici a sta ces kad smo takvi . ok situacija se malo pomakla od kamenog doba , ali oni osnovni princip je jos uvik isti. pitanje cilog ponosa je tema o kojoj bi se moglo godinama pisat i opet se nebi izaslo na kraj .i sad neznan , ali mislin da se od muskica napravit zenskicu , nemore , sta neznaci da i mi muskici nemamo osjecaje ili da ne zaplacemo , ali to je ipak oruzje koji su se zenskice koristile stoljecima , i da na svaku sitnicu zaplacu , sad nenapadan ja zenskice , da mi sad nebi skocile na vrat! ali mislin da je misljenje pogresno da se od nas trazi da "placemo, ili kukamo" ka zenskice , ili da se od zenskica trazi da budu ka muskici totalno pogresno , ali mislin da bi obostrano razumjevanje tribalo bit vece.
i kad se bude spremo da se prihvati kako smo mi razliciti i da smo dragocjeni onakvi kakvi jesmo , tek onda mislim da ce bit pinkicu bolje.
eto , mozda ce mi se koji muskic ili koja zenskica naljutit , a sta cu ja ..
katrida, 04.02.2010. 11:34 .. zato je meni najdraže bloganje .. svak sidne pred monito kad njemu odgovara i "porazgovara" sa onima kojima oće, onoliko koliko to njemu odgovara....e.......
Zadarskosunce, 04.02.2010. 12:02 e ja ka i Ljelja, obozavan cakulat, ali eto doslo vrime da ne stignes posteno procakulat pa chatam...ajme Gopse u sto smo se pretvorili u male ponistrice, a niko nikoga jedva i da zna ...:/
Neverin, 04.02.2010. 12:18 a tek kada napišeš nešto pozabivš staviti smajlića iz neke lijenosti pa sugovornik krivo shvati pa se uvrijedi jer se ne može čuti ironični ton preko chata i onda nastane frka,panika mora se čovjek izobjašnjavat tako da mi se čini da je i dlaje najbolji način sjest negdje napolje naručiti kaffe, stavit naočali za sunce tako da ti zjenice ne moraju stalno biti uprte u sugovornika i upijat vitamin D :)
kamena, 04.02.2010. 12:26 pola ja ovde ne razumin... meni je puno i bloganje... iman iljadu stvari u zaostatku... ne pada mi na pamet još i fejsbuk i chatanje... jesan li dobro povezala da je to to?... a ova muško-ženska analiza mi se sviđa... povijest se ponavlja...
MODESTI BLEJZ, 04.02.2010. 13:20 upravo san zbog ovakih stvari lipo otpisala chat, jednim potezom u brisanje programčića i delete. iako je moran priznat lipo ćakulat ;0) ali ljudi moji dan bi mi triba trajat 36 a ne 24h za sve to pohvatat. a da ne govorim da postaneš ovisnik, teški. e pa nema više, jok ;0)
makedo, 04.02.2010. 14:26 hahahahahaha, e bas si me nasmija :)
gustirna, 04.02.2010. 14:28 Isto mi je draže izać vani među ljude, lipo se gledat, nasmijat, ispričat priču, poć priko geta do Zlatnih - a tamo sve krcato, pa stat isprid i dogovarat se - Di ćemo sad? - Pa otić do Elementa (bez broja) i tamo opet nać poznati svit, sist, naručit piće, zapričat se o svemu i svačemu - upoznat neke nove ljude - vidit im oči, lice, osmijeh.... Oprosti prijatelju, ali to mi je puno veće bogatstvo od suhoparnog čatanja. Zato ja ne čatam, odustala sam čim sam skopčala da ne mogu čatat sa dvoje ljudi istovremeno - nije fer - prema tim ljudima. Svatko zaslužuje moju punu pozornost. :-)
slaven178, 04.02.2010. 15:40 pa na kraju veliš -pozzzić .)
primakka, 04.02.2010. 16:38 možda radije ćak(ula) umjesto chat?
praktikum, 04.02.2010. 18:02 ja se ne vrijeđam, pa se nadam da se drugi ne vrijeđaju kad iznenada svršim :)))))))))))))
marchelina, 04.02.2010. 18:09 ahahahaha..:)))))))))))
ira, 04.02.2010.
20:19
aa čatanje il četanje ...ha ha četanje ..ma i je ..asti koliko nas zna bit na čatu/četu ..a ka prava četa pioniora..he he ...asti a kad sam prvi put čatala s nji više ...ajme meni jednom pišem ..a pošaljem drugom ..pa se sad vadi ..a svi uvjeravam ..da samo s njima čatam...:-))))
ma moraš priznat ..lipo je ...samo ja lipo, kad mi dota ...rečen pa pa ..ja gren ...jedino mi problem na poslu (a je malo koji put čirnem he he ..) kad mi uleti koji čif ..pa izletin bez pozića...
eee ..aaa danas baš mi uleti ..he he tvoj prija Ivan...aa malo smo te ono uživo ...jelte spominjali..jel ti se štucalo???
traženje sebe, 04.02.2010. 22:50 hahaha.. ovo s pozdravljanjem ja napisem ajde booooook (kao odlazimmm pa sam vec dalekoooo ) i odem brzo off line :))
dalmacija moja inspiracij, 04.02.2010. 23:30 chat...samo sestra i brat to mi najboje odgovara...ostalo je prazna slama...ali ka i uvik ko želi nek izvoli... dalmacija moja inspiracija
brod u boci, 05.02.2010.
07:22
@ljelja: Ma daaj, koja to Dalmatinka voli ćakulat ;-)
@secret dalmatia: Vidiš kako su melodiozne te kratice ;-) Imaš osjećaj da ti je u ustima vruć krumpir :-D
@šibenka: spamerice jedna! Znam te ja ;-)))
@Gola Baba: DD :-)
@katrida: Dobra teorija, samo mi nije jasno zašto cilo vrime govori deminutivima. Ženskice, muškići i tako to...
@Zadarsko sunce: S jedne strane to je dobro, ali s druge, nema do "živog" susreta
@neverin: To je to, napisano na papiru ili na ekranu samo je jedna dimenzija komunikacije pa nije čudo da su nesporazumi vrlo česti
@kamena kućica: naučit ćeš, ne brini ;-)
@Mod: Ja ne volim niti telefon. Čak i na poslu, radije prošetam do onoga ko mi triba nego da ga zovem na telefon
@makedo: Dobro da prepoznaješ ;-)
@gustirna: ma daaaj, ljudi du zamorni, ko se to još vidija družit ;-)))) Pa ta sva pusta pića, papice, slakusarije, smijanja... ko to može izdržat :-D
@slave: Joooj pozzzić, kako je to dražesno ;-)
@primakka: Tako je - ćak!
@suzzete: Najbolje je kad se svrši zajedno ;:-))))
@marchelina: E, lako je tebi. Ima bit da ti možeš i pet blogova istovremeno čitat :-D
@ira: Da štucalo!? Skoro sam se ugušija od štucanja ;-)))
@traženje sebe: da vidiš, to je pozdrav sa onomatopejom, onako kao da odlaziš vlakoooooom
@dalmatinac: Naravno
katrida, 05.02.2010. 09:10 hahahaha brode.... a biće to mašogradski dijalekt ....
ineida, 05.02.2010. 09:48 CUL8ER-ineida.
buba, 05.02.2010.
11:01
Eto nauči ti mene i te milozvučne skraćenice i baš ti hvala! A bome sad sam definitivno sigurna na neću čatat, a ni fejsat, kad vidim koliko si utrošija na pozdravljanje... moga si što pametnije i korisnije učinit.... recimo....... eeee!
A, što misliš jel nam vrime da malo zamezimo, onako ljudski, pa da se isčatamo, isfejsamo i svašta, nešto!
Ajme, 05.02.2010. 11:19 Bravo za chatanje sa ponistre!!!!
1977 godina, 05.02.2010. 11:22 Hahahahah...ali sam se ismijala ko nikada u životu ovome. Stvarno "chatanje" ispadne tako kako si napisao.....hahahhaa. Duuuugo već nisam prakticirala chat a niti kanim, to je stvarno za besposlene...a i da nemam šta radit našla bi nešto daleko konstruktivnije....
Kisica87, 05.02.2010. 11:31 Hehehe, ja neznam onda dali sam samo ja čudna biljka. Ja obično kada naumim otići, kažem "Kasno je, ja idem. Bok" i čim druga strana napiše pozdrav, ja gasim msn, chat ili što već. Iako sutra dan znam dobit poruke koje je napisala strana kasnije "Jesi još tu?"itd.
Mare Talijanka, 05.02.2010. 14:10 ja ti to moj brode,kratko i jasno NON HO PIU TEMPO,,ili ti neman vise vrimena,vrime isteklo..i ko se vidija vidija..brode salji mi sunca i mora,pada od sinoc snig cini mi se kada zivin u Narniji,sve je bilo ,smrzuto,ne vide se ni Alpe ni Svicarska s prozora..aiutoooooooooo
šibenka fb, 05.02.2010. 14:19 šta se rastanaka na chatu tiče,ti si jedno jako obzirno čeljade...odo ja leći i to je to-ako ne želiš po onoj "aj ti spusti prva...." usporedba sa ponistrama je savršena-da si mi misliti (po ko zna koji put)...aj,živija!!!! ;-)
adria, 05.02.2010.
15:06
Nasmijala sam se do suza!
Tekst je prva liga :-))))
Looooolllll!
Koraljka, 05.02.2010. 15:11 ja se ne mogu ni sastat ni rastat priko toga jerbo san davno chat isključila, neće on mene zafrkavat :)
brod u boci, 05.02.2010.
17:22
@slobodni stih: E to je to!
@katrida: ha ha, onda je to ne što novo šta još do sad nisam čuja ;-)
@ineida: Nego kako :-)
@buba: Ja sam uvik za, znaš da me ne triba nagovarat
@Ajme: Sva informatička čuda samo su preslik stvarnih situacija iz života
@1977godina: Ma zgodno je to recimo umjesto SMS jer je potpuno besplatno :-)))
@Kisica87: Nije loše bit takva "čudna biljka"
@Mare Talijanka: Za nas koji smo puno udaljeni, to je prava stvar. Mare, stoj doma i nigdi ne mrdaj ;-)
@Diana: Fala lipa
@adria: ma ke prva - premier liga ;-))) Hvala
@Koraljka: To je pravi pristup!
Mila, blogerica, 05.02.2010. 17:37 a je, nezgodno je to. trebali bi smisliti kraticu za najavu rastanka ;)
LoveToRead, 05.02.2010. 20:57 Ha ha ha:) Baš sam se nasmijala, tj lol:):
.Zombie., 05.02.2010.
23:17
Haha care ^^
Sve je lijepo rečeno :D
pile22, 05.02.2010. 23:34 hahaha ma kako nismo buducnost prije 20g ovako zamisljali kad je lipo Zdenko Runjic The Legend jos 1978. ako se ne varan reka '2002 sve bice na botune i samo ce tribat pritiskat njih, sve bice automatik nista nece tribat radit, kompjuteri ce mislit za nas a mi cemo samo pivat po cili daan' :D kako je nas Zdenko lipo to svitlosno prognozira .. tako se i ljudi danas pale gase na botune ppa nije ni cudo da im se i ti 'cetovi' svedu na plitke cakule, plice od kisne lokvice..a stas prika moj.. :D
posoljeni zrak, 05.02.2010.
23:50
poznata su mi ovakva rastajanja ;))
da, otprilike tako zvuči ;))
noćni pozdrav!
suncokretica, 06.02.2010. 00:31 Rastajanje traje upravo kako si rekao, mada, što više "sazrijevam" sve je kraće, ali.....meni je najveći problem što, npr na fejsu, ne možeš popričati sa jednom osobom nego svi vide da si onlajn i onda te uhvati kumove radnice susjeda s kojom nemaš ama baš nikakvu zajedničku temu a koju su primio za prijatelja da ju ne uvrijediš.....ehhhhh....kako se sa njom rastati??? :)))
suncokretica, 06.02.2010. 00:34 P.S. (pošto ne vidim komentar da ga uredim) slike ću poslat uskoro, ne mogu se baš odlučiti koje jer ni sa jednom nisam zadovoljna :)))
mama, 06.02.2010. 10:22 LOL.... LOL.....LOL----I S V G (idem se van grudati).... pozdrav!
Reciklirajuca Stvarnost, 06.02.2010. 13:53 Ja to riješin na brz način... "moran ić, čujemo se", ako sučatač ima još nešto odgovaram kratko i odem... pa neće MSN krave poisti, pa da se nećemo čut neki drugi dan, a možda i oće, al što ja tu mogu, kad je priša- priša je... :) Al dobro mi je ovo s babama, a i istina je... :)
Elyca, 06.02.2010.
14:29
a ko ti kriv kad ne znaš svršit
(čatanje...mislim) :-))
kvaderna.blog.hr, 06.02.2010. 20:45 Budućnost. Majka u kuhinji, sin u susjednoj sobi, a poziv na ručak upućuje mailom. Okupljanje za stolom. Dobar tek-rečeno mailom.
dražeN ;), 06.02.2010. 21:27 Ipak, drago mi je da su me neka iskustva mimoišla. Sjećam se, negdje prije par desetljeća, ljetovali smo na Pagu. Išli smo na tržnicu, sasvim uobičajeno, ali eto, desila se mala nezgodancija. Jednog neopreznog mještanina, malo smo povozali, hvala bogu, bez posljedica, ali ego je očito bio povrijeđen, valjda i samom pojavom metropolista. Nisam mogao pojmiti kako su na tržnici znali za nemili događaj i prije nego smo mi sami tamo stigli. U to vrijeme nije bilo mobitela i sličnih tehničkih pomagala, ali evidentno, komunikacija je tekla sasvim nesmetano, tj. svi su sve nebitno znali, i to odmah.
Pasikarka, 07.02.2010. 17:27 Pozdrav ti saljen :-)) Lipo si ovo napisa..
ina, 07.02.2010.
20:12
hahaha a ja nemam tih problema. Bez problema lijepo kažem da idem laku noć čujemo se i to je to! Sad nakon ovog pročitanog posta baš razmišljam jesam li možda malo bezobrazna ponekad jer obično me idući put kad se ulogiram dočekaju poruke tipa "ajde bok laku noć" i slično koje su mi osobe poslale kod mog zadnjeg odlaska samo ja zbrisala još prije nego su uspjeli reći :P
a što se tiče više chatova istovremeno...naravno da se može ;)
brod u boci, 08.02.2010.
08:26
@Mila: Ne bi bilo loše...
@Love to Read: Možda čak i ROFL :-D
@Zombie: Hvala
@pile: Imat ćemo stadion, na kojem će igrat svjetski šampion....
@posoljeni zrak: Ha, ha, sad mi se nakon ovoga posta nitko više ne javlja za chat ;-)
@suncokretica: E to je problem!
@mama: Samo oprezno s tim grudanjem :-)
@Reciklirajuća stvarnost: (visi)Babe su uvijek vjesnici novog proljeća :-D
@Elyca: Ne mo'š imat sve ;-)
@Hajka, a ne cajka: Upravo tako, zakržljat će nam jezik i glasnice
@Idem: Komunikacija "od uha do uha" zna narasti do neslućenih visina
@Pasikarka: Živila ti meni ;-)
@shadowz: E, lako je vama
@annabelle: Tko zna što nam budućnost još nosi...
(Ne)pristojne erotske priče, 10.02.2010. 13:57 Eh, hvala na pojašnjenju chat skraćenica...inače, sama sam se istrenirala da nakon "ćao bao" stisnem onaj mali iksić u gornjem desnom kutu...i to je to
jilber, 12.02.2010. 22:03 Zaista smo prije 20-tak godina o budućnosti mislili da će drugačija biti; ako niš drugo, a ono bar da će biti ozbiljna. Ovako je ispala trivijalna, budalasta i prilagođena onima s pola mozga.
Vrime od ruzine
02.02.2010.
Nisam siguran koliko je običaj koji se svake godine održava drugog dana veljače u američkom gradiću Punxsutawneyju, država Pennsylvanija, kada okupljeno mnoštvo s velikom dozom nestrpljenja iščekuje pravorijek svisca Phila o tome koliko će još trajati zima, svojevrsno samodostatno američko japajakanje, ali htjeli mi to priznati ili ne, Ameri su od tog događaja napravili pravu atrakciju bez obzira na sva grintanja društava za zaštitu životinja.
Čisto sumnjam da svizac Phil išta može znati kada ga onako snenog trgnu iz zimskog mrtvila i navrat-nanos izvuku iz rupe i uopće, sumnjam koliko je to viđenje ili snoviđenje vlastite sjene relevantno za dugoročnu prognozu, ali sigurno jedino može biti to da su svi više umorni od duge hladne zime.
Budući da mi ovdje na zapadnom Balkanu nismo razvili tako sofisticirane metode, pače još uvijek nismo pronašli i imenovali svoga svisca Filka da nam kaže koju pametnu besjedu, moramo se snalaziti na ponešto drugačije načine. Eto na osobnom primjeru mogu potvrditi da se u svojim predviđanjima ne oslanjam na vlastitu sjenu već mi neizmjerno više uzbuđenja donosi iščekivanje prvog mirisa proljeća u zraku.
Najozbiljnije vam kažem, to je sasvim provjerena metoda jer se svake godine potkraj siječnja počne osjećati blagoprimjetan miris narančinih pupova koji nikada ne laže i pouzdano kaže kako se zimi bliži kraj.
Međutim ove godine, takvog mirisa još nema. Ne mirišu naranče, bajame se još uvijek nećkaju, razdužila se brate mili ova zima pa iako nije nešto ekstremno hladno, uvukla se grozna smrzajica u kosti i nikako je se riješit, dodijalo je više sve to i Bogu i ljudima. Jednostavno rečeno, nismo mi na to navikli, nismo mi takvi ljudi, u našem genetskom kodu nije zapisano da možemo izdržat velike i duge zime. Mogu to Kanađani, Skandinavci, Rusi eventualno, ali mi ovakvi đentilasti, tipo Mediteraneo, već počinjemo lagano šizit... Uput samo pitam, ako se žena koja šizi naziva šizikom, kako se naziva muškarac koji šizi!?
Šizikan? Šikan? Đikan?
No dobro, pustimo sad to, ako ćemo se držat one stare dalmatinske izreke koja govori da ako neće brdo Muhamedu, onda će Muhamed brdu ili tako već nekako slično, meni je stvarno više do3.14izdilo čekat pa sam dragovoljno preuzeo ulogu Muhameda sa čvrstom namjerom da makar kroz slike pokušam dozvat malo topline i vedrine.
Sunca mi dajte, želim toplije dane, dosta mi je više ledenice, vlage, južine, bure i tramuntane...
I tako, možda nemamo svisca Phila, ali naša zima ipak nudi zanimljivih prizora.
Koliko znam, ne događa se tako često da na vrbi rodi grožđe, ali da usrid zime na granama šipka rodi panceta - e tome se stvarno nisam nada!?
Objašnjenje za ovakav nesvakidašnji prirodni fenomen ipak je brzo došlo.
Naime, ponekad se u blizini kuća znaju zateć prava jata grdelina koja u potrazi za hranom samo što ne pokucaju na vrata. Ako je virovat izjavama osvjedočenih pticoljubaca, grdelini su totalno ludi za pancetom!
Kad smo već kod gurmanskih užitaka, pažnju mi je privukla prava livada morskih vlasulja pa ako već nije posve ugodan osjećaj kad vas pecne po nogama ili nedajblože intimnijim dijelovima tijela, pouzdano znam da su pohane vlasulje prava poslastica.
Naravno da nakon takvog marendina treba popiti dvi-tri bevande kako to umilno i sasvim nevino kaže naš nadasve uvaženi pjevač Mladen Grdović, koji bi se vjerojatno oduševio ovakvom umjetničkom instalacijom
I tako, korak po korak rogozničkom rivom, opet pomislim na vrime.
Ali ne ovo vrime meteorološko, vrime od studeni, kiša i svakakvih makakada, nego ono vrime koje nas gazi, koje nas lomi, koje nam donosi friže, koje nam curi kroz prste ka zrnca pijeska kroz usko grlo pješčanoga sata.
Vrime
Vrime o'ruzine...
I stopi se s vrimenom ta ruzina sa bilom i plavom piturom na brodskim madirima, izdajnički nadire iz dubine sve ka da oće reć - evo, ne mo'š mi uteć, ja ti pokazujem godine...
I onda dok nekako pokušavaš otklonit tu ruzinu sa duše, u nika doba zazvonu crkvena zvona, a pogled ti privuče veliki čempres koji se tako ponosno smistija blizu crkve i zvonika.
Čempres koji tu raste već stotinu lita, na istome mistu broji vrime, čempres koji pamti puno više slika i lipih i grubih nego bilo ko u mistu.
I kad dotakneš rukom tu izbrazdanu koru, osjetiš toplinu koja izvire iz njegove nutrine i bude ti nekako lipše oko srca.
Opet je ledeno jutro.
Satrat će nas ovo vrime,
vrime od zime,
vrime od ruzine...
komentiraj (35) * ispiši * #
ljelja, 02.02.2010. 08:12 Nema se što dodat, eto jutros -2 na rivi!
Kike, 02.02.2010. 08:27 Nema šta ti si pravi čovik od bloga. Tekst i slike su ti prava uživancija..Triba bi bar jednom godišnje redovito održavat izložbu slika, svaka ti je bolja od bolje, meni osobno najfascinantnija je ona slika di su tri tipa na brodu, a kroz jedro se naziru, stavija si je za naslovnu sliku nekog od mjeseca u 2009, ono je tako dobro , savršen trenutak, savršena slika, ....i idem ća radit...Kike
makedo, 02.02.2010.
08:32
kod nas jutro osvanulo na -2...i meni je prevec smrza...hocu lito! iako, jutros je suncano pa se i minus 2 lakse nosi. uskoro trebam na kratak put u vasu metropolu i zbilja se nadam da me nece zamest snjegovi usput. nisam vicna voznji po snijegu i ledu, iako sam fetiva Bosanka, ipak sam ucila vozit u Hercegovini :), a ranih 90tih nije bilo snijega i leda tu ni u prosincu...
nego, veli se šizik :) i to službeno, hehehehe :D
a ja sam prošvikala od zime. oću toplo, oću plažu, oću bose noge i kratke rukave...
ajme, koliko li još do prvog behara :( i meni nikako ne miriše proljeće ove godine :(
smrtz.
čiovka, 02.02.2010.
08:35
Mmmm.... zamirisale su mi mimoze!
Nego, jel ti ovo grintaš da ti je zima, a?;-)
Shelly Kelly, 02.02.2010. 09:24 ma radi Tebe je to, ni bajama ni proljetne arje. kad ih dostojno mijenjaš, blogati...! ;-)
romantales, 02.02.2010. 09:35 Po narodnom vjerovanju, na današnji dan se vidi ima li kraja zimi. Kad je na Kandeloru sunčano, zimi je kraj, bude li kiše i lošeg vremena, trebat će još pričekati ... tako da nama svizac uopće ne treba ;-)
čitač bez bloga, 02.02.2010. 09:43 U Zgb nebo sivo, maglovito, vlaga u zraku, u kostima. Jučer malo sunca zagrijalo srca. U subotu najavljuju snijeg. Nema kraja ovoj zimi. Kažu duga hladna zima, dugo toplo ljeto. Pa, neka bude tako.
ineida, 02.02.2010. 10:46 primošćena, a nije primošten, ni lokva-viva cuba ineida.
slaven178, 02.02.2010. 11:33 sritno plavo more kad ga neko ima ovako lipo ispričat. :)
MODESTI BLEJZ, 02.02.2010. 11:43 pravo je zubata ova zima, tako zločestoj valjda ni sunce ne može polomit zubine ;0) i u pravu si, procva je bajam u našem parkiću ali ne miriše, ne vonja, nema, ništa, valjda čeka neke manje grube dane ;0)
ssibenka, 02.02.2010.
12:10
ajde muč, bar si sunca vidija, zamisli ovu ode smokey zonu sumraka...kad je prikojuce izašlo malo sramežljivoga sunca ljudi ode ka životinje koje je s lanca pustilo (a o prethodnom raspoloženju ljudi izloženih toj kmici da ne govorin)...ma ne bi mi bili mi da uvik nešto ne grintamo...e ladno, e vruće, kiša...ja si lipo nacrtan sunce pa mu se veselin :)))
doć će proliće, ne boj se! :)
veliko nacrtano sunce i osmijeh ti šaljen
p.s. bačva je zakon! lol
katrida, 02.02.2010. 12:21 ..evo ja, svako jutro naložin peć na drva, a jutros šetam i kalorifer za sobom.. sve je zatvoreno, griju drva i kalorifer a neka ledenica ... a možda je to ruzina zahvatila, pomalo i nas, pa jače čutimo led ............
semper_contra, 02.02.2010. 12:34 Prekrasno! Wundervol! Magnificent...etc, etc
piskaralo Tixi, 02.02.2010. 13:51 čula sam jučer na radiu kako je nad gradom bilo nekoliko pahulja, a ja čini se uvijek gledam u krivu stranu....tvoje su me fotografije kao i uvijek oduševile i ugrijale dušu....
Cakana, 02.02.2010.
14:52
meni ovo skroz paše, neka vake zime bar još misec dana! :)
za proliće mi je svejedno, kad došlo da došlo na more neću prije petog miseca :)
a i smišno mi je gledat splićane kako drću :D
Neverin, 02.02.2010. 16:10 meni je isto puna kapa ove zime ali svaki dan je dulji hvala bogu, ja sam danas izašao isto u potrazi za proljećem.. našao terasu u jednom hotelu i pekao se na suncu sam, ah milina
brod u boci, 02.02.2010.
16:59
Ljelja:@ A odavna se zna da je gore nama na minus dva nego kontinentalcima na minus dvadeset ;-)
@Kike: Je, ta mi je slika posebno draga jer je uhvaćena u jednom trenutku koji će se teško više ponovit.
@makedo: Po danu je još i dobro, ali kad padne noć brrrrr....
@čiovka: Vikendom je super, ali triba nekako izgurat radni tjedan...
@Shelly: Psst, to su povjerljive informacije ;-)
@roman tales: Kandelora - zima fora!
@čitač bez bloga: Je li može amandman da ljeto traje 5 mjeseci a zima samo 2!?
@ineida: Long live Rogoznica!
@slaven: Poala brale šta smo romantični :-)
@Mod: Enti cvit koji ne miriše!
@šibenka: Ma poslat ću ij a tebi u metropolu i sunca i mora i bačvu sve šta triba :-D
@katrida: Je, imaš prav, uvukla nam se ruzina u kosti pa nam sve škripi ;-)
@semper contra: Ma daaaaj, pa ne moraš baš tako ;-)))
@Tixi: O da vidiš kako je jučer ujutro sniježilo u Trogiru taman kad sam iša radit... Na žalost ili na sreću, brzo je prestalo
@Cakana: Ma di tek u peti misec!? Pa nisi ti na sjevernome polu :-)
@neverin: ZNaš šta bi bilo najbolje - otić u neke toplice si je temperatura vode barem 36-37 i ne izlat iz bazena najmanje dvi-tri ure
Neverin, 02.02.2010. 17:26 i onda pojti neć skuhat pa slikat za blog sa naslovom "Vrime od kužine" :)
Mare Talijanka, 02.02.2010. 17:43 Brode hvala ti na svakoj slici i rijeci...sta da ti kazem sritna sam ka malo dite,kada sam dobila na lutriju poslije ovog teksta..jos kad san vidila moju Rogoznicu odmah mi je lakse patiti na -6 na ovin Alpama.ciao bello un bacio da Como.
Big Blue, 02.02.2010.
17:55
Šizif!!! :-D Danas sam, časna riječ, osjetila neki dašak proljeća. Šetala sam sa psom i sunce je sjalo; istina, sjao je i ledeni osmijeh snježnih kristala (koji se ipak polako tope), a nebo je bilo plavo, plavo!!! I sjenica je rekla "ciciban". A kad ona kaže "ciciban", onda se i proljeće sluti... Ako još malo i pričeka, ništa zato. A sjeničino ćemo raspoloženje i raspjevanost onda pripisati veselju zbog dobra obroka: najela se pancete koju smo objesili na drvo, baš kao na slici. Pa i to je odlično, tako je lijepo pjevala. ;-)))
Mimoze...mmmmmmm...kao da osjećam miris... :-)
Mare Talijanka, 02.02.2010. 18:09 nisam mogla da ti ne ukradem slike iz Rogoznice .-))
morska zvijezda, 02.02.2010. 18:20 Uzivala sam u ovom vrimenu od ruzine.
brod u boci, 02.02.2010.
18:33
@neverin: Svaka čast stari, uvik si na tragu mojih misli :-)
@Mare Talijanka: Ma ke ukrast! Nego, ostavi mi mail na broduboci@gmail.com pa ću ti poslat originalne slike a ne ovako smanjene
@Big Blue: Ehhhh.... kako je lipo osjetit spisateljsku čaroliju moje Blue. Lipše je napisan ovaj komentar nego.... ma neću ni s čime uspoređivat :-D
@morska zvijezda: Ako ništa, ove nedjelje je sunce tako lipo sjalo pa su zahvaljujući njemu ispale ovakve fotografije. I naravno - hvala!
fotkam, kuham, putujem..., 02.02.2010. 19:45 prepredivna ova druga slika, s ribarom. nesto krasno :). a i ove mimoze :)))). da ih malo ljepse uslikas pa posaljes na natjecaj kao prilog "zima u dalmaciji" :))))))???
dalmacija moja inspiracij, 02.02.2010. 21:45 odma mi je laške...gotovo je za zimon eto nan promalića ma čutija san da češ ga donit...fala ti e sad mogu poć leć... dalmacija moja inspiracija
buba, 02.02.2010.
23:40
Ne sićam se jesam li ti rekla da su ti slike super, ali ovo je stvaaarno, no coment. druga, pa bačva i ona barkica nasamo.... kad se skućim tvoje slike ću obisit po svim zidovima!!
I ja bi malo topline.... em,kiše preko glave, a sad uši otpadaju!
A da znaš, u Splitu je jedan bajam u punom cvatu, očito ima genetsku grešku jer uvik prvi procvita!
brod u boci, 03.02.2010.
11:14
@Mare: Morat ću ovih dana pronać još neku mimozu pa ozbiljnije pristupit fotografiranju ;-)))
@dalmatinac: Ako ništa, barem je dan produžija ;-)
@buba: Najviše mi je žal tih prvih bajama koje procvitaju već u prvome misecu pa onda moraju doživljavat ledene šokove.
ira, 03.02.2010.
11:46
Blaženo lito!!
meni se učinilo....ma je... je .... čutila san vonj ... svu lipost mirisa prolića...sad će !!
ruzina...hm...grize...nagriza, ušla, ma ni pitala jel more ......a zvono starog kampenela....kome zvoni??
ha ha a znan ti ja jednog mašo dragog čovika ča ga zovu...šizun...a dobrica samo taka..:-)))
Uvijek bolji, 03.02.2010.
14:49
Prekrasan "putopis" koji me je malo odvukao od smrznutog sivila... Hvala ti!
I da, kad će više to proljeće...
slobodni stih, 03.02.2010.
16:28
i makar ti se tako ne čini... kod nas na kontinentu se ipak malo povukla ova studen... ona, znaš, što štipa lice... kao da se nazire dolazak...
ni priroda nas ničemu ne može poučiti... ja sam već za Božić imala visibabe... sve se okrenilo...
brod u boci, 03.02.2010.
17:47
@Ira: Blaženo lito! To i ja uvik govorim
@uvijek bolji: A moramo malo "mantrati" da se sivilo zamjeni s nekim toplijim bojama
@slobodni stih: U pravu si. Malo prije je nešto počelo strujati... ali lagano lagano...
blueveki, 04.02.2010. 07:30 fotografija ribara je genijalna. Moj duboki naklon!
more~snova, 04.02.2010. 08:23 covice taka si me u zivac.... ima vec par sedmica kako kukan da vise ne mogu izdrzat ovu zimu... ma nikad duza, teza i tamnija... pa covice kad vidin sivilo ujutro poceja mi se i moak okricat a snig mi izlazi kroz usi vise. slike su ti ka i uvik famozne. evo ti jedan topli iz stana ( 24+) pozdrav jer ti nemamm volje dat jedan iz vanka di je smrzotina i ispod nule.
brod u boci, 04.02.2010.
09:29
@blueveki: Eh, znaš da pohvala od tebe ima dimenziju više ;-)
@more snova: Drži se u toplo i ne mrdaj! Sunca ćemo se naguštat ovoga lita
Pavela, 21.11.2010. 09:47 Tražila sam neke stihove i eto slučajno naiđoh na Vaš blog....Jako me je oduševilo tekst,fotografije,predvinoooo sve...a najviše me je privukao naslov "BROD U BOCI"....Svaka čast....
Neverin, 27.02.2010. 22:18 što se to desilo da si klonuo duhom? ta istina nažalost nije za svakoga jer kako bi ju se pojmilo trebalo bi razmišljat a razmišljanje je napor koji si ne žele svi priuštiti
Mare Prekobrojna, 28.02.2010. 07:26 Nisam sigurna da sam ispravno shvatila ovaj tvoj (neuobičajeni) post. Malo mi te neobično čitati ovakvoga, obično si pun pozitive.
Ne znam da li sam u pravu...ali, nekako iluzije ne bih poistovjetila sa lažima. Laž je puno gruba riječ...a iluzija mi ćesto služi kao obrambeni mehanizam. Ako mi je nešto puno grubo u životu, na što ne mogu utjecati...pobjegnem u svijet mašte (iliti..iluziju) pa nekako pregrmim to razdoblje. Koliko god sam svjesna da je ta moja iluzija govno u sjajnom celofanu....ponekad nemam snage za to zrnce istine...ponekad ti samo zrnce istine može srušiti cijeli svijet...jbg..možda samo idem linijom manjeg otpora. Al' takva sam :-)
more~snova, 28.02.2010. 08:12 e lipi moj, ti si jedna od onih osoba na koje pun misec ima ogromnog utjecaja i tocno se da zakljucit po melanhonicnim postovima kad mu je termin ( veceras je pun misec).
to je u stvari i bogatstvo imat i osjecat toliku lepezu osjecaja. pozdrav sa sjevera ( covice zvucin ka jehovin svjedok :-) )
pozdrav sa sjevera
brod u boci, 28.02.2010. 08:19 @Neverinko: Ne brini, ne radi se ni o kakvom klonuću ili posrnuću, jednostavno moram malo pregrupirat snage ;-)
@Prekobrojna: Znam, sve razumim, ali mi se nije dalo nadugo i naširoko objašnjavat šta me trenutno muči, jer u biti nije ništa strašno. Samo se moram pouzdat više u ono "u se i u svoje kljuse"
@more snova: Vidiš ti, kako si dobro dijagnosticirala, misec je svemu kriv ;-)))
ssibenka, 28.02.2010. 09:58 i ja san, ka i more snova, odma pomislila na puni misec :) fotografija straha je odlično predočena, osjetila ga odma...opet lunjas mojin krajevima, ne bojin se ja za te ;)
dalmacija moja inspiracij, 28.02.2010. 13:10 ma svitu moj to van je Brodovo stanje poradi ovega njegova intervjua...http://trogirportal.info/vijesti/hrvatska/svestrani-darko-vers ic-perfekcionist-sa-zadrskom/...poz...
makedo, 28.02.2010. 18:20 cini mi se kako smo tu negdje s raspolozenjem ovih dana...i ja se hrvem s nekim zabludama...
morska zvijezda, 28.02.2010. 23:46 Uvik san volila znat na cemu san pa mi je draza najcrnja istina od najlipse lazi.
Budi dobro!
brod u boci, 01.03.2010. 07:32 @šibenka: To ti je tako kad se poklopi puni misec, plima i olujna južuna :-D
@dalmatinac: Stvarno ne razumim šta su se svi pripali...
Shelly Kelly, 01.03.2010. 10:03 proljetno spremanje, ha? ;-)
Nisa, 01.03.2010. 10:17 I ne želimo sebi priznati da više vrijedi jedna sekunda istine, nego čitav život proveden u zabludama-uz tvoje predivne fotografije moram još samo ovo istaknuti:)
I neka brod plovi dalje bez straha,čeka neka mirna luka negdje
Pozdrav ti topli ostavljam
ineida, 01.03.2010. 10:22 istina je smrtonosno oružje, s njom treba pažljivo, ponekad i male laži govore više od istine. ineida, pozdrav.
brod u boci, 01.03.2010. 10:35 @makedo: Ne sumnjam da ćeš se uspješno othrvat :-)
@morska zvijezda: Naravno da ću bit!
@Shelly: Upravo tako!
@Nisa: Dok bude vitra u idrima, snage u rukama i dobre volje - plovit će ;-)
@ineida: Slažem se, samo ih treba ograniči na male količine...
MODESTI BLEJZ, 01.03.2010. 14:45 svi smo pomalo ziceraši, no gurajmo dalje i uzdajmo se u dobro i biti će dobro :0)
Kike, 01.03.2010. 20:12 Dragi brode moj, evo malo liposti, draže mi je tebe čitat di si bija, šta si radija, nego pogledat iti jedan film na tv, ti bi triba imat tv reportažu na htv-u, i onda mi ne bi bilo žaj plaćat tv pretplatu. Kike
Big Blue, 01.03.2010. 21:17 Hoće to, hoće... kad završava veljača i počinje proljetno pospremanje (imam i svoj dokaz). Nego, znaš što? Ja ti ipak vjerujem da se stvari zaista kad-tad poslože na svoje mjesto, samo ovisi o tome kako, sviđa li se to nama ili ipak ne. Naravno, to isto tako ne znači da sve samo od sebe pada s neba, kako i ti reče, nego da treba truda. Za sve treba truda, odricanja i raznih drugih sastojaka. A dogodi nam se i zabluda, ta slatka laž, ona laž koju u dubini duše osjećamo, ali je ne želimo sami sebi priznati, zabluda je gotovo uvijek omotana sjajnim celofanom i mi po prirodi stvari vjerujemo da se ispod tog celofana krije čokoladni bombon pun slasti i zavodljivih aroma. Sve je to ljudski, no vrijeme uvijek pokaže što je zabluda; katkad nam samo treba malo duži period da posložimo kockice, a često tome kumuje i naš vlastiti strah... Međutim, i strah ima svoj rok trajanja, i njega kad-tad nadvladamo, i za to postoji lijek. Na kraju krajeva, meni je baš zgodno ono tumačenje engleske riječi "fear": false evidence appearing real. A često je baš tako, zar ne? ;-)
primakka, 02.03.2010. 08:30 zabluda je kao skupljanje snage za suočavanje s istinom. nekad u njoj ostanemo malo duže, nekad kraće.
suncokretica, 02.03.2010. 09:33 Ja sam obično u zabludi o ljudima - izleda da rado lažem sebe po tom pitanju jer živim po načelu: ne radi drugom.......a onda se ispostavi da je u celofanu - pelin. No, što nas ne ubije to nas ojača! Danas sam puna pametnih izreka :))))))))
E, ona fotka mjeseca je jedna od najboljih fotki koje sam vidjela u zadnje vrijeme
brod u boci, 02.03.2010. 09:44 @pazi ujeda: Zaboravljamo da smo sami krojači svoje sudbibe, koliko god to izgledalo kao fraza
@Mod: Moramo se uzdat, nema nam druge ;-)
@Kike: Lipo je to čut, imaš piće za ovo!
@Blue: Ehhh, odgovor šaljem mailom ;-)
@tu sam: Da, moglo bi se tako reć - skupljanje snage
@suncokretica: Fotka mjeseca snimljena je pod radnim naslovom - nakon kiše dolazi Mjesec!
slobodni stih, 08.03.2010. 08:04 u prvi momenat mi se učinilo da malo daješ na Branku Šeparović... :-)))
ali da... u pravu si...
sve je prolazno... ostaje samo naša želja da živimo u toj slatkoj zabludi.... kad iščezne jedna, rodi se nova... jer mislimo da je tako bolje, slađe...
a ni ne slutimo koliko smo u krivu...