Drugo izdanje jedriličarske regate za široke mase zvane Kruška (s (ne)obaveznim prefiksom O), ove je godine ponovno donijelo dašak velikog plavetnila pred zidine staroga grada koji već godinama muku muči sa svojom pomorskom (dez)orijentacijom. Ako se davni Čovjek otisnuo na more radi nasušne potrebe i prirodne želje da sazna kako izgledaju daleke obale, siguran sam kako mu je vremenom vještina svladavanja vjetra i valova evoluirala u pravu strast pa danas upravo nošeni tom strašću odlazimo na još jedan ples pod jedrima.
Uostalom, bez strasti ničega ne bi bilo, kao i u brojnim drugim ljudskim aktivnostima, mlitavim pristupom teško je stići daleko, mlohavom čunom nemoguće je postići ekstazu...
Iako je O'Kruška regata zamišljena kao opušteno druženje bez natjecateljskog naboja i smotra jedrenja za sve vrste brodica koje na sebi imaju jarbol i barem poneki lancun koji sliči na jedro, prošlogodišnja premoćna pobjeda regatnog krstaša "Tudora", dodatno je motivirala mlađe snage da ove godine pripreme organizirani napad brzim višetrupcima i tako osvoje prijelazni pehar. Regatna ruta nije komplicirana, startajući ispred trogirske rive, jedrilice plove prema hridi Čelica koja se nalazi dvije nautičke milje zapadno pa nakon okreta slijedi povratak istim putem natrag.
Naravno, kako u ovo doba godine obično pušu vjetrovi sa istoka, lako je do Čelice doći, ali vratiti se natrag - e to je već malo veći problem, pogotovo zbog jakih struja u trogirskom kanalu.
Prije samog starta, potrebno se dobro zagrijati, ali ovi malci već znaju kako...
Kvočka i pilići
Nakon startne procedure, prvi su prema Čelici jurnuli optimistići u kadicama...
a nakon desetak minuta i svi ostali
Vjetrovi se i nisu baš iskazali svojom snagom pa su se spinakeri teško mukom punili
a neki se i nisu htjeli gnjaviti s tim bublastim jedrom.
Katamarani i trimarani su tražili povoljne refule
koje je ipak najbolje hvatao "Tudor"
Sa svjetionika na Čelici, pružio se nezaboravan pogled prema šumi jedara koji su hitali prema njoj s vjetrom u krmu
Favorit je i ovoga puta bio bez premca iako manovra pojalabande nije bila baš savršeno izvedena
Marko i Vedran su dali sve od sebe da stignu Fabijanka za kormilom "Tudora", a tu je i mali Duje, vodeći Optimist
Evo i Tudora bez navodnika, nije mu bilo lako svladati sve tajne Hobbie-cata
Šime je uvijek raspoložen za zafrkanciju
A kakva bi to fešta pod jedrima bila da u njoj ne sudjeluje i El Presidente Mihovil sa sinom Pavlom kao flokistom na Stelli
Dvojac Ante and Ante u trimaranu pokazuju kako bi bili sjajna i uigrana posada u klasi 470 ili 49-eru...
Oko Čelice sve odjekuje od cike i vriske, nastoji se ugrabiti što bolja pozicija za povratak u "orcu".
"Turističkim" krstašima nije priša, oni znaju guštat...
I gotovo pred samim ciljem, kišna zavjesa prekrila nebo, ugasila i zadnje refule kakvog-takvog južina, tako da je za svladavanje tri stotine metara od punte škvera do Kule Kamerlengo predstavljalo gotovo nemoguću misiju.
Ipak, na muci se poznaju junaci pa su na koncu sve jedrilice uspješno svladale i bezvjetrice i jake kurente.
Mnogi su regatu poželjeli ponoviti i sutradan jer se očekivala jaka bura, ali to je organizacijski odbor obećao naručiti za slijedeću godinu...
Post je objavljen 08.02.2010. u 08:15 sati.