Marketing
Zaton labudova i skamenjeni Kamenjak
Ima nešto fascinantno u mostovima. Ne znam točno šta, ali skoro svaki put kad prozujim bilo starom jadranskom magistralom ili novom Dalmatinom, volim stat pokraj njih, protegnit noge makar na samo par minuta i jednostavno uživat u pogledu na elegantne lukove i toj neobičnoj tišini koju remeti samo zvuk trajno jurećih automobila.
Zapadno od "starog" šibenskog mosta nalazi se svima dobro znani hotel Panorama, a preko ceste nekako sramežljivo između grmlja stoji putokaz na kojemu piše ZATON i RASLINA. Brate, sramota me priznat, proša sam ovde mali milijun puta, ali eto, nikad na tom križanju nisam da žmigavac desno iako znam da je Zaton odmah tu, par kilometara dalje.
Čak ni ovoga puta mi tako nešto nije palo na pamet jer smo već bili produžili prema Vodicama, a onda smo se istovremeno pogledali i jednoglasno zaključili: "Vraćamo se!"
I tako, ispraćeni začuđenim pogledom dežurnog policajca u Škodi Octaviji kojemu nije bilo jasno zašto se opet vraćamo prema njemu kad nas već u prvom prolasku nije zaustavio, vratili smo se kilometar-dva opet do samog mosta i ovoga puta dali lijevi žmigavac.
Zanimljivo, od većih dalmatinskih gradova i Dubrovnik i Zadar i Šibenik imaju svoje Zatone, jedino Split nema. Možda bi bilo dobro raspisat javni natječaj za splitski Zaton. To bi moga Vice Blagaić. On voli te megalomanske projekte. Koji se, usput budi rečeno, nikad ne mrdnu dalje od makete.
No dobro, ostavimo za sada Vicu i njegove makete, poznato mi je da je u Zatonu postojala veslačka staza na kojoj su održana natjecanja na Mediteranskim igrama, ali iskreno, znajući u kakvom je stanju danas većina tih objekata, činilo mi se da je veslanje na Krki odavno već teški pluskvamperfekt.
Ooo kako mi je bilo drago kad sam shvatio da nisam u pravu!
Ne samo da veslanje nije zaboravljeno, već smo ispred hangara ugledali mnoštvo sportaša koji su ovdje došli na zimske pripreme.
Iako je ove nedjelje buretina prilično veselo štipkala za obraze i podizala neugodne valove, sve to ni najmanje nije smetalo njemačkim reprezentativcima koji su disciplinirano svladavali svoje kilometre treninga.
Međutim, u Zatonu ne vježbaju samo veslači!
Očito inspirirani mladim sportašima koji bešumno klize svojim stazama, zatonski labudovi obožavaju veselo društvo pa lete tek koji metar iznad njihovih glava i kad zaključe da je dosta, spektakularno slijeću na površinu.
Čak i u ovako prohladnom zimskom danu, Zaton djeluje nekako pitomo i toplo.
Lipo malo misto.
Ne samo zbog izvrsne kave kojom smo se okrijepili u jednom od kafića, već i zbog još nekih detalja. Spomenik poginulima u drugom svjetskom ratu i križ podignut za pale branitelje u Domovinskom, stoje zajedno jedan do drugoga. Bravo Zatonjani! Kažem bravo, ali baš nešto razmišljam, zar tako nešto ne bi trebalo biti normalno!?
Naravno da bi trebalo, ali uvijek ima neki "ali..."
Nakon Zatona, skoknuli smo i do nekoliko kilometara udaljene Rasline na obali Prokljanskog jezera.
Bura i dalje dere samo tako. Zviždi!
Pjene se valovi, a barčice se stisle u portu ko srdelice.
Ipak, ima i u Raslini zanimljivih detalja.
Sigurno se pitate što ovdje radi stari crveni Fićo?
Kako šta radi!?
Pa služi za vez!
Nakon svih ovih atrakcija, konačno smo krenuli prema mjestu koje je još prije polaska prvo bilo zacrtano među našim današnjim ciljevima - Vranskom jezeru.
U stvari, na jugozapadnom jednom dijelu Vranskog jezera, kod Prosike, već smo bili prošlog proljeća, a ovoga puta, na Alanovu preporuku krećemo prema vidikovcu na Kamenjaku, brdašcu koje se izdiglo baš nekako po sredini jezera.
Do Kamenjaka nije bilo komplicirano doći, u Pirovcu smo skrenuli s magistrale pa laganom vožnjom malom cesticom prošli kroz Kašić i Banjevce, slijedeći putokaze ubrzo stigli pred sam vrh.
Pored obnovljene crkvice Svih Svetih, nedavno je uređen vidikovac s kojega puca fantastičan pogled na čitavo Vransko jezero i pravu perlu bisernih škojića od Murtera prema Kornatima.
Tu se nalaze dvije prekrasne kamene kućice Parka prirode, u jednoj se nalazi suvenirnica, a druga je uređena u stilu stare dalmatinske konobe.
Na žalost, ove zimske nedjelje nisu bile otvorene za posjetitelje.
Od platoa na kojem se nalazi nekoliko stolova za izletnike vodi "poučna staza" prema jednom od vrhova, uz koju se nalaze table s kratkim opisima biljnog i životinjskog svijeta ovog parka, sve u svemu jako ukusno i s mjerom napravljeno...
Park prirode Vransko jezero radi dobre stvari!
Iako smo se zbog bure koja se sasvim razmahala skoro skamenili na Kamenjaku, uživancija je bila baš na visini i ovo mjesto od danas upisujemo velikim slovima u bilježnicu pod rubriku "OBAVEZNO POSJETITI!"
Nevjernim Tomama na uvid kako se samo na sat vremena vožnje od kuće može naći pravo more zanimljivih mjesta i nezaboravnih prizora.
A to zbilja ne košta previše!
Post je objavljen 10.02.2010. u 11:11 sati.