Još bi nam mogla desiti se inauguracija
Desiti velim
A ja ne znam da li da je želim
Ili ne želim...

Usrdno se nadam da mi časni starina Dobriša Cesarić neće uzeti za zlo što sam oskrnavio njegovu pjesmu, ali vjerujte mi nije iz loše namjere, jednostavno, toliko sam ponešen današnjom inauguracijom da se teško mogu othrvati osjećajima ponosa, slave i svekolikog domoljublja.

Inauguracija dakle - čovječe kakva dražesna riječ, puna su ti je usta dok je izgovaraš. Isto tako morate priznati da je i krajnje učinkovita. Idemo, ponavljajte za mnom i-na-u-gu-ra-ci-ja pa sve brže, ina-ugur-aci-ja pa još brže, inaugur-acija, inauguracija, inauguracija!!! Osjećate li kako su vam mišići oko usana odmah proigrali i zatitrali!? To nam treba! To! Vježbe za punije usne i zanosan osmijeh! Dosta je bilo obješenih faca i facijalnih grčeva, pred nam je novo doba!

Možete vi govoriti ili misliti o tome što god vam bilo milo i drago, ali ja sam potpuno siguran da će ovaj osamnaesti dan mjeseca veljače godine Gospodnje dvije tisuće i desete ostati zapisan kao jedan od najznačajnijih datuma novije hrvatske povijesti.
Zašto?
Pa, za razliku od svih dosadašnjih vladara i poglavara naših naroda i narodnosti koji su umirali, pogibali, bježali, bivali nasilno svrgavani ili protjerani, prvi put u povijesti Hrvata imamo priliku svjedočiti da čelni čovjek države odlazi u penziju! Jeste li svjesni koliki je to demokratski iskorak!

Druga stvar, za razliku od svih dosadašnjih predsjednika koje pamtimo, Ivo Josipović je prvi koji u svojoj biografiji nema niti jednog dana provedenog u bajbukani!
Još jedan grandiozan demokratski iskorak!

Sve u svemu, bio je ovo jedan vrlo neobičan dan. Nakon što nas je jutros kiša pošteno isprala i svoj forte fortissimo odradila upravo u trenucima kad sam hitrim koracima skakutao prema radnom mjestu, gotovo istovremeno s polaganjem prisege novog predsjednika, zasjalo je sunce! Zar to nije znakovito!?

Upravo zbog toga, danas sam vrlo optimističan pa iako znam da postoji mnogo nevjernih Toma, imam neki ludi osjećaj da dolazak Ive Josipovića zbilja može označiti prekretnicu.

Osim toga, jako mi se svidjela i prisega. Znam da su mnogi sumnjičavci izražavali skepsu hoće li Bog biti od pomoći novom predsjedniku ili ne, ali dilemi zapravo nije bilo mjesta. Samo ako smijem, dodao bih jedan amandaman. Znate što bih ja uveo?
Prisegu građanina Republike Hrvatske!

I to obavezno za sve punoljetne građane i to ne jednokratno, nego je obavezno ponavljati najmanje svakih pet godina!
Tako bi dobili idealnu priliku da se svi zajedno inauguriramo i naravno - takav događaj popratimo veličanstvenom feštom i vatrometom.

Tekst same prisege uopće ne moramo drastično mjenjati i može izgledati ovako:

Prisežem svojom čašću da ću dužnost građanina Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.

Kao hrvatski građanin:

- držat ću se Ustava i zakona,

- brinuti se za uredno plaćanje poreza, trošarina, carina, cestarina, mostarina i svih ostalih naknada i dadžbina koji pune proračun Republike Hrvatske,

- bdjeti nad rezulatima naših sportaša i šahista, znanstvenika i estradnih umjetnika koji svojim pravednim djelovanjem pridonose ugledu Republike Hrvatske

- da ću širom svijeta pronositi dobar glas o svojoj zemlji i time pridonositi povećanju broja turista, pogotovo s kvalitetnih tržišta

- čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost državnih službenika i namještenika, redovito plaćati pretplatu HRT-u, štititi čast svakog drugog građanina države Hrvatske.

Tako mi Bog pomogao!

Živjeli!