Marketing
Sve moje zablude
Pod svjetlima reflektora ovog, nazovi modernog svijeta, sve je više bombastičnih naziva, superlativa bez pokrića, ništa više nije dovoljno lijepo, dobro i drago, to je malo, to je ništa, već sve mora biti spektakularno, fenomenalno, fantastično, famozno, kraljevski ingeniozno da bi uopće obratili pažnju na bilo što, a najbolje od svega jest činjenica da upravo to "bilo što" ispod sjajne izglancane površine, u svojoj nutrini najčešće krije nešto sasvim profano, prizemno i obično.
Ali tako se lako dati zavaravati šarenim opsjenama i sjajem zvijezda koje su se davno već ugasile, tako se lako prepustiti svojim zabludama, svojim uvjerenjima da će se neke stvari kad-tad same od sebe posložiti na svoje mjesto, da će princ na bijelom konju dojahati iz neke bajke, poljubiti odabranicu srca svoga i svi će živjeti dugo sretno i zadovoljno.
O da, tako je slatko živjeti okružen zabludama, za-bludjeti kao budala koja još vjeruje da sreća pada s neba, voziti kroz život linijom manjeg otpora bez suvišnog truda, naprezanja i odricanja.
Ništa na ovom svijetu ne pada s neba, osim kapljica vode u svim mogućim kombinacijama kristalića i agregatnih stanja, ne postoji niti čarobno ogledalce koje ti u svakom trenutku može reći tko je najljepši i najpametniji na svijetu, a opet i taj Kairos, grčki Bog sa čudnom frizurom i vagom koja nije baždarena po pozitivnim propisima tržne inspekcije, vazda je u nekoj žurbi i pojavljuje se puno rijeđe od Halleyevog kometa.
Promišljajući što bi to zablude bile u svojoj suštini i kako ih uopće prepoznavati, možda se direktniji put do tih odgovora nalazi sa suprotne strane pa ako uzmemo u obzir da bi opreka zabludama bila ništa dugo nego ISTINA, onda jednostavnom matematičkom operacijom dolazimo do rješenja koje kaže da su zablude i laži jedno te isto.
U stvari, svaka zabluda jest laž, dok svaka laž ne mora biti zabluda.
Zabluda je slatka laž, ona laž koju u dubini duše osjećamo, ali je ne želimo sami sebi priznati, zabluda je gotovo uvijek omotana sjajnim celofanom i mi po prirodi stvari vjerujemo da se ispod tog celofana krije čokoladni bombon pun slasti i zavodljivih aroma.
I mi takvi obični, slabi i nikakvi, radije ćemo čitav život čekati čokoladni bombon nego li zagristi u kiselu jabuku, jabuku opora okusa, crvljivu i neuglednu, jer nas kao nešto koči, nešto sputava i zaustavlja, a ne koči nas ništa drugo nego strah od prave istine.
Strah...
I ne želimo sebi priznati da više vrijedi jedna sekunda istine, nego čitav život proveden u zabludama.
Post je objavljen 27.02.2010. u 20:46 sati.