Potencijalna sinergija
28.11.2009.Osjećate li ponekad kako duboko u sebi skrivate puno veće mogućnosti nego što ih uspjevate iskazati? Mislite li da su rezultati koje postižete u profesionalnom, obiteljskom, ljubavnom ili bilo kojem drugom smislu, vrlo često ispod vaših očekivanja? Kao da nešto nedostaje, jednostavno, imate osjećaj kao da vozite auto pod ručnom kočnicom, a da toga niste ni svjesni.
O da, već vidim da uvod u ovaj post i meni samom zvuči kao loša reklama i što je još gore, sad očekujem od samog sebe da pružim neki spasonosni recept, čarobnu formulu koja će jednim klikom osloboditi sve naše zatomljene potencijale.
Naravno, ne postoji čarobna formula kako živjeti bolje i uspješnije, ali nije zgorega s vremena na vrijeme malo zastati, prizemljiti ne samo svoje misli, već i osluhniti što drugi imaju za reći. Jer, kako god okrenuli, nismo stvoreni da živimo sami i imam osjećaj da naše pravo lice možemo otkrivati tek u odnosu prema drugima, prema našoj djeci, roditeljima, prijateljima, partnerima...
Prečesto smo u našim životima okrenuti sami sebi, pa nam se događa da se i ne snalazimo baš najbolje u sudarima raznih egocentričnih sustava u kojima smo redovito uvjereni kako smo baš mi oni koji su potpuno u pravu, a da su oni drugi redom zločesti, pakosni, glupi, ovakvi ili onakvi...
Tako je lako biti loš.
Tako je lako biti sujetan, zavidan, oko sebe graditi zidove kojima ćemo se štititi od raznih nepoćudnih agresora.
Život je prekratak i previše dragocjen da bi gubili dane i godine u besmislenim sukobima. Naravno, ne možemo se baš sa svima naći na istim valnim duljinama, niti su nam svi jednako dragi i bliski, ali uostalom, nismo ni mi drugima uvijek simpatični.
Sinergija u svom izvornom značenju podrazumjeva suradnju nekoliko organa ili mišića u izvedbi nekog pokreta ili radnje.
Svi smo nekada u školi učili o potencijalnoj i kinetičkoj enegiji, ali to se uglavnom odnosilo na nežive predmete, ali ne sjećam se da je itko ikada spominjao tu famoznu sinergiju.
A sinergija među ljudima morala bi biti i te kako značajna, idealan način kako oplemeniti svoju osobnu energiju i podići je na viši nivo upravo primivši je kao dar od drugih ljudi. A isto tako, nema većeg zadovoljstva nego kad dio sebe pokloniš nekom drugom i na takav način zajedno postajete još bogatiji.
U takvim uvjetima, dva i dva zaista mogu biti pet.
Stoga, nemojte se bojati svakodnevno poklanjati dio sebe ne samo onima kojima vjerujete i onima za koje mislite da to zavrijeđuju, bez bojazni da ćete jednoga ostati sami i razočarani.
Sve ono što u životu napraviš za sebe, odlazi s tobom u grob. Ono što napraviš za druge, živi mnogostruko dulje i vrijedi nemjerljivo više.
P.S. U slijedeći četvrtak, trećeg dana mjeseca prosinca u Zagrebu, u galeriji Cro Art Photo Cluba u Gajevoj ulici 25, s početkom u 19 sati, biti će otvorena izložba radova naših blogerica Bugenvilije i Amorfije. Bugenvilija će izložiti svoje fotografije, a Amorfija ručno izrađeni nakit. Eto idealne prilike da u ovo predblagdansko vrijeme spojimo ugodno s još ugodnijim i svima vama koji ste blizu, toplo preporučam da skoknete na ovaj susret.
komentiraj (29) * ispiši * #
Potencijalna sinergija
Osjećate li ponekad kako duboko u sebi skrivate puno veće mogućnosti nego što ih uspjevate iskazati? Mislite li da su rezultati koje postižete u profesionalnom, obiteljskom, ljubavnom ili bilo kojem drugom smislu, vrlo često ispod vaših očekivanja? Kao da nešto nedostaje, jednostavno, imate osjećaj kao da vozite auto pod ručnom kočnicom, a da toga niste ni svjesni.
O da, već vidim da uvod u ovaj post i meni samom zvuči kao loša reklama i što je još gore, sad očekujem od samog sebe da pružim neki spasonosni recept, čarobnu formulu koja će jednim klikom osloboditi sve naše zatomljene potencijale.
Naravno, ne postoji čarobna formula kako živjeti bolje i uspješnije, ali nije zgorega s vremena na vrijeme malo zastati, prizemljiti ne samo svoje misli, već i osluhniti što drugi imaju za reći. Jer, kako god okrenuli, nismo stvoreni da živimo sami i imam osjećaj da naše pravo lice možemo otkrivati tek u odnosu prema drugima, prema našoj djeci, roditeljima, prijateljima, partnerima...
Prečesto smo u našim životima okrenuti sami sebi, pa nam se događa da se i ne snalazimo baš najbolje u sudarima raznih egocentričnih sustava u kojima smo redovito uvjereni kako smo baš mi oni koji su potpuno u pravu, a da su oni drugi redom zločesti, pakosni, glupi, ovakvi ili onakvi...
Tako je lako biti loš.
Tako je lako biti sujetan, zavidan, oko sebe graditi zidove kojima ćemo se štititi od raznih nepoćudnih agresora.
Život je prekratak i previše dragocjen da bi gubili dane i godine u besmislenim sukobima. Naravno, ne možemo se baš sa svima naći na istim valnim duljinama, niti su nam svi jednako dragi i bliski, ali uostalom, nismo ni mi drugima uvijek simpatični.
Sinergija u svom izvornom značenju podrazumjeva suradnju nekoliko organa ili mišića u izvedbi nekog pokreta ili radnje.
Svi smo nekada u školi učili o potencijalnoj i kinetičkoj enegiji, ali to se uglavnom odnosilo na nežive predmete, ali ne sjećam se da je itko ikada spominjao tu famoznu sinergiju.
A sinergija među ljudima morala bi biti i te kako značajna, idealan način kako oplemeniti svoju osobnu energiju i podići je na viši nivo upravo primivši je kao dar od drugih ljudi. A isto tako, nema većeg zadovoljstva nego kad dio sebe pokloniš nekom drugom i na takav način zajedno postajete još bogatiji.
U takvim uvjetima, dva i dva zaista mogu biti pet.
Stoga, nemojte se bojati svakodnevno poklanjati dio sebe ne samo onima kojima vjerujete i onima za koje mislite da to zavrijeđuju, bez bojazni da ćete jednoga ostati sami i razočarani.
Sve ono što u životu napraviš za sebe, odlazi s tobom u grob. Ono što napraviš za druge, živi mnogostruko dulje i vrijedi nemjerljivo više.
P.S. U slijedeći četvrtak, trećeg dana mjeseca prosinca u Zagrebu, u galeriji Cro Art Photo Cluba u Gajevoj ulici 25, s početkom u 19 sati, biti će otvorena izložba radova naših blogerica Bugenvilije i Amorfije. Bugenvilija će izložiti svoje fotografije, a Amorfija ručno izrađeni nakit. Eto idealne prilike da u ovo predblagdansko vrijeme spojimo ugodno s još ugodnijim i svima vama koji ste blizu, toplo preporučam da skoknete na ovaj susret.
komentiraj (29) * ispiši * #
Potencijalna sinergija
Osjećate li ponekad kako duboko u sebi skrivate puno veće mogućnosti nego što ih uspjevate iskazati? Mislite li da su rezultati koje postižete u profesionalnom, obiteljskom, ljubavnom ili bilo kojem drugom smislu, vrlo često ispod vaših očekivanja? Kao da nešto nedostaje, jednostavno, imate osjećaj kao da vozite auto pod ručnom kočnicom, a da toga niste ni svjesni.
O da, već vidim da uvod u ovaj post i meni samom zvuči kao loša reklama i što je još gore, sad očekujem od samog sebe da pružim neki spasonosni recept, čarobnu formulu koja će jednim klikom osloboditi sve naše zatomljene potencijale.
Naravno, ne postoji čarobna formula kako živjeti bolje i uspješnije, ali nije zgorega s vremena na vrijeme malo zastati, prizemljiti ne samo svoje misli, već i osluhniti što drugi imaju za reći. Jer, kako god okrenuli, nismo stvoreni da živimo sami i imam osjećaj da naše pravo lice možemo otkrivati tek u odnosu prema drugima, prema našoj djeci, roditeljima, prijateljima, partnerima...
Prečesto smo u našim životima okrenuti sami sebi, pa nam se događa da se i ne snalazimo baš najbolje u sudarima raznih egocentričnih sustava u kojima smo redovito uvjereni kako smo baš mi oni koji su potpuno u pravu, a da su oni drugi redom zločesti, pakosni, glupi, ovakvi ili onakvi...
Tako je lako biti loš.
Tako je lako biti sujetan, zavidan, oko sebe graditi zidove kojima ćemo se štititi od raznih nepoćudnih agresora.
Život je prekratak i previše dragocjen da bi gubili dane i godine u besmislenim sukobima. Naravno, ne možemo se baš sa svima naći na istim valnim duljinama, niti su nam svi jednako dragi i bliski, ali uostalom, nismo ni mi drugima uvijek simpatični.
Sinergija u svom izvornom značenju podrazumjeva suradnju nekoliko organa ili mišića u izvedbi nekog pokreta ili radnje.
Svi smo nekada u školi učili o potencijalnoj i kinetičkoj enegiji, ali to se uglavnom odnosilo na nežive predmete, ali ne sjećam se da je itko ikada spominjao tu famoznu sinergiju.
A sinergija među ljudima morala bi biti i te kako značajna, idealan način kako oplemeniti svoju osobnu energiju i podići je na viši nivo upravo primivši je kao dar od drugih ljudi. A isto tako, nema većeg zadovoljstva nego kad dio sebe pokloniš nekom drugom i na takav način zajedno postajete još bogatiji.
U takvim uvjetima, dva i dva zaista mogu biti pet.
Stoga, nemojte se bojati svakodnevno poklanjati dio sebe ne samo onima kojima vjerujete i onima za koje mislite da to zavrijeđuju, bez bojazni da ćete jednoga ostati sami i razočarani.
Sve ono što u životu napraviš za sebe, odlazi s tobom u grob. Ono što napraviš za druge, živi mnogostruko dulje i vrijedi nemjerljivo više.
P.S. U slijedeći četvrtak, trećeg dana mjeseca prosinca u Zagrebu, u galeriji Cro Art Photo Cluba u Gajevoj ulici 25, s početkom u 19 sati, biti će otvorena izložba radova naših blogerica Bugenvilije i Amorfije. Bugenvilija će izložiti svoje fotografije, a Amorfija ručno izrađeni nakit. Eto idealne prilike da u ovo predblagdansko vrijeme spojimo ugodno s još ugodnijim i svima vama koji ste blizu, toplo preporučam da skoknete na ovaj susret.
komentiraj (29) * ispiši * #
Hvala Mosore
26.11.2009.Kad su me prije nekoliko dana nazvali iz Mosora, moga matičnoga planinarskoga društva, i obavjestili da sam dobija godišnju nagradu društva, osta sam ka trica špadi, iskreno - u prvi tren sam pomislija da me neko zeza.
Nagradu?
Meni baš!?
A čime sam je zaslužija?
Šta sam ja to ove godine posebno vridno učinija za Mosora?
Međutim, po staloženom glasu naše tajnice koja me uvjerila da je to zaista tako i da se ne radi ni o kakvoj zafrkanciji, sumnjama više nije bilo mista. Moji Mosoraši su mi tili dat do znanja da cijene sve ono šta sam učinija za promociju našega društva i planinarenja općenito, i to upravo putem ovoga bloga.
Isto mi je bilo malo neugodno.
Računam, bez lažne skromnosti, ima toliko ljudi u Mosora koji su ovo priznanje zaslužili više od mene, ali eto, da sad sve ne bi ispala "pila naopako", moram vam priznat kako mi je puno, ma ne puno, nego neizmjerno drago, jednostavno, ne mogu odolit, a da se ne pohvalim i ujedno zahvalim ljudima koji su me se sitili i predložili za nagradu. Isto tako, želim i čestitat svim ostalim dobitnicima, puno nas je bilo i neka nas je bilo!
Jer, eto, ako sam iti malo zaslužan za promociju planinarenja, onda mi je još draže da je sve to nastalo potpuno spontano i iskreno. Nikad mi niko nije doša i reka, znaš, bilo bi dobro objavit dvi-tri riči, koju slikicu pa tako malo ka ono, razumimo se, e...
I ne, zaista mi nikad nije bilo teško pisat o mojim Mosorašima, točnije rečeno, puno puta sam mora stišavat emocije da sve ne bi ispalo previše euforično. Pomislili bi čitatelji da brumajem i preuveličavam. Ali, kad jednom u životu naiđeš na takav "zdravi đir" za kojega bez greške osjećaš da je zaista tvoj i kako ti savršeno odgovara, onda je sasvim logično da u njemu plivaš ka riba u vodi i da sve divote i krasote doživljene i proživljene u planinama želiš podijelit sa što većim brojem ljudi.
Eh da... LJUDI...
Na mojim fotografijama kao po nekom nepisanom pravilu, nema previše ljudi i njihovih lica, ali bez brige, oni su tu, svuda oko mene, prisutni su u svakom kamenu, stablu, u svakoj vlati trave i beznačajnom grmičku. Ljudi su ono najvrijednije šta mi je Mosor donija u životu.
U Jadranskom moru živi jedna vrsta dupina koji se zovu "Dobri dupini" (lat. Tursiops truncatus)
Dobri dupini, sa svojim čelično-plavim leđima i velikim očima kojima kao da se smiješe, vrlo su inteligentne i društvene životinje.
Na obali Jadranskog mora živi jedna vrsta ljudi koji su u mnogim stvarima slični Dobrim dupinima.
To su Dobri ljudi.
To su moji Mosoraši.
Čast mi je biti u takvom društvu.
HVALA TI MOSORE
*samo mala napomena - sve ove fotografije ( a i još neke) pogledajte ovdje
komentiraj (38) * ispiši * #
primakka, 26.11.2009. 10:12 a jesi me raznježija...
Sapunerija, 26.11.2009.
10:28
Super, to mi je baš drago, čestitam!!!
Nadam se da to tako ide i u mom društvu ako ih promoviram na blogu, pa će me možda nominirat za godišnju nagradu, a valjda će mi i predsjednik udijelit štagod...
luki 2, 26.11.2009. 10:40 Čestitke! Predivne fotografije - a zar može kod Tebe drugačije?! Lijepo! Pozdrav, Luki+Goldie
Sapunerija, 26.11.2009.
10:44
A ko će mi slikavat?
Najbolje da nam dođeš na zimsku turu pa da opališ koju fotku?
hydee, 26.11.2009. 12:50 čestitke na nagradi, puse u oba obraza
pupak svijeta, 26.11.2009. 12:55 Zaslužio si , zaslužio...... I svima nama dočarao i mjesta i boje i emocije i kroz sve to tvoje ljude! Čestitam tebi, i porhh toga njima, što su prepoznali ono što treba, u tebi i onom što daješ - njima tamo i nama ovdje. :-))
gustirna, 26.11.2009.
13:27
Ovo je triba bit sinoćnji govor u živo. :-))))) Tribali ste ostat još u Zlatnima- dilila se priznanja šakom i kapom. :-))
Definitivno - Darija na Pagu - naj!!!!
Suncokreta2, 26.11.2009. 13:33 Ja mislim da ti uopće nisi zaslužija nikakvu zahvalnicu... ne nisam ljubomorna...
kikibon, 26.11.2009. 14:15 Čestitam,potpuno si zaslužija...Mi koji nemamo tu sriću ili petlju za planinarenje nauživamo se priko tvojih slika svih lipota šta nam naša pripoda pruža,,,...JOŠ JEDNOM BRAVO BRODE I SAMO TAKO NASTAVI...
Suncokreta2, 26.11.2009. 14:28 Tila sam ti i ja napisat Darija na Pagu, ajme ali nisam sigurna. Predivne su mi sve. Stvarno predivne. Ovo nemoj mislit da ima veze sa tvojom zahvalnicom ili pohvalnicom čim li već
buba, 26.11.2009. 14:29 Ja se ne mogu odlučiti koja mi je slika najlipša.....
Lancer Honey, 26.11.2009. 16:02 Čestitke na nagradi. Ako ničim, svim ovim savršenim fotografijama si je zaslužija. Na ovu zadnju nemam riči...
brod u boci, 26.11.2009.
16:12
@primakka: I ne znam šta mi je...
@Danica: Eto vidiš, to je pravi recept
@luki: Hvala, drago mi je što si tu
@hydee: Hvala Majo, poljupce s radošću primam. Znaš ono, kad te netko poljubi u obraz, ponudi mu i drugi :-D
@svjetski pupak: Ljubim te :-*
@gustirna: Je, ta slika mi je, iako je moja, stavrno posebna
@Sunčica: Tako je! Ma koja ljubomora ;-)))
@kikibon: A ja taman mislija malo odmorit...
@buba: sve su lipe na svoj način
@Lancer Honey: Hvala, ponekad se neke stvari jednostavno savršeno poklope
Mare Prekobrojna, 26.11.2009.
16:53
Ma i da nisi dobio zahvalnicu...ja bih ti je sad uručila za ovaj post! :-)
U pravu si u svemu...je, mi smo tiii "najbolji ljudi na svitu"..heheh, i ti s nama, naravno!
Samo za to koliko si nas doveo u mosora, zaslužio si priznanje :-)
Sad će me Ona prozvat!
Ive, 26.11.2009. 17:52 Bravo !!! Čestitam. Itekako si zaslužija. Prekrasne slike... riči... kemija...sve...
ljelja, 26.11.2009. 17:54 Čestitam:)))
ineida, 26.11.2009. 18:00 s mora, mosoru, s mosora, moru, škripe mu rebra-čestitam brode. ineida.
borut, 26.11.2009. 20:31 Pridruzujem se cestitkama i bas me veseli da si nagradu zasluzio objavljivanjem odlicnih postova s jos boljim fotografijama. Jedino mi je zao da nisam bio u blizini pa da zajedno i proslavimo!
smiling cricket, 26.11.2009. 21:21 Čestitke uz lijepe fotke!!!
dalmacija moja inspiracij, 26.11.2009. 22:41 u prave ruke...u pravo vrime... dalmacija moja inspiracija
šibenka fb, 27.11.2009. 01:25 čestitan ti od srca jer si to zaista mirita.ja,koja dnevno učinin jedva 300-ak koraka od gušta čitan i uživan u vašin izletima koje ti savršeno opišeš i u riči i u slici.SVAKA ČAST!
brod u boci, 27.11.2009.
07:06
@Mare prekobrojna: Neće, ne brini, već smo mi to riješili ;-)
@Ive: Fala lipa, veliki pozdrav svima na Pelješcu
@ljelja: Hvala
@ineida: Vidiš kako je to logična poveznica, Mosora i mora...
@borut: Onda ćemo sačuvat ovaj povod pa ćemo zajedno proslavit, nadam se u bliskoj budućnosti
@smiling cricket: Trudim se ;-)
@dalmatinac; Dobro si reka - u pravo vrime!
@Diana: Fala lipa, aj, danas probaj napravit barem jedan korak više ;-)
čiovka, 27.11.2009. 07:33 Čestitke i od mene! :-)
Shelly Kelly, 27.11.2009. 10:27 bravo!
šibenka fb, 27.11.2009. 11:03 bi ja rado,ali iman neke razloge za ovu situacija.bar mi jezik i jmozak zasad brzo radu !!!
fotkam, kuham, putujem..., 27.11.2009. 12:27 prekrasne fotografije a pogotovo ova predzadnja. ja ti cestitam i mislim da si nagradu itekako zasluzio. ja sam bivsi planinar (od 12. godine) koji zbog tvog (a i gustirninog) bloga ponovno ima zelju za veranjem :)
Nataly 76, 27.11.2009. 12:45 Bog, brode u boci. Ja sam jedna Trogiranka koja redovito cita tvoj blog. Ovo je pravo osvjezenje. Ocito je da zracis takvom pozitivnom energijom da je pravo cudo sto ne vidimo citav Trogir na nekoj od planina svaki vikend. Svaka cast...i vjerujem da si zasluzio ovu nagradu Mosora. Kakvi iskreni i pozitivni tekstovi, kakve fotografije. Ma bravo!
brod u boci, 27.11.2009.
17:36
@Čiovka i Shelly: Hvala, ekipa
@Šibenka Diana: Mozak je najvažniji, jezik nešto manje, ali isto važan, a za ostalo ćemo se već snać nekako
@Mare: Da, i meni je ta nekako posebna. I nemoj odustajati od veranja, to nas održava mladima ;-)
@Nataly: E znaš kako su mi dragi ovakvi komentari jer zamisli, najmanje reakcija na ovaj blog dobivam upravo iz Trogira. Hvala ti, baš si me razveselila
@annabelle: Hvala ti puno na podršci
ssibenka, 27.11.2009. 22:04 e jes me...čestitan ti od srca! i zahvaljujen! inače se ne bi mogla popeti na nijedno brdo bez da san se zapuvala i uživati u lipotama :-) hvala ti na tome! :-)
kroatikus1, 28.11.2009. 06:13 Halooo brod u boci jel se mi poznajemo od nekud :)
podloga, 28.11.2009. 09:21 dobro se dobrim uvijek vrati (bar se nadam da je tako) a hoce li biti domjenak ;)
turimti, 28.11.2009. 12:23 čestitam! tvoj blog je zaslužan što sam s mosorašima stigla na zavižan, mosor, na malačku- kozjak, obišla kornate...
kornati53, 28.11.2009. 15:24 Čestitam...!S tobom putujemo ,guštamo, lipo nam je........,puno nam je lipo!
brod u boci, 28.11.2009.
17:14
@mala šibenka: Nadam se da te neću i ubuduće iznevjerit ;-)
@Kroatikus: A ne znam, šapni mi ili daj neki mig
@podloga: Slažem se, moramo vjerovati da je tako
@kita vilovita: Hvala! Samo nemoj stati, ima još puno toga za pohoditi
@kornatarka: I meni je lipo s vama ;-)
borut, 30.11.2009.
08:33
VESNA
iskrene cestitke!
Veseli me spoznaja da jos uvijek ima skromnih ljudi, a jos vise, da ih se nagradjuje.
Iz cega slijedi da je nagrada dosla u "prave ruke"
priče iz planine..., 01.12.2009.
09:37
Čestitam. A stvarno je zasluženo :)
a fotke su "mark" - nisam se mogla dosjetiti boljeg superlativa :)
MODESTI BLEJZ, 01.12.2009. 19:15 bravo brode, čestitke, priznanje je u pravim rukama ;0)
Mate Ante Portas
25.11.2009.
Nisam siguran je li ova vrsta psihoze koja me muči, evo već devetu godinu zaredom, do sada uopće zabilježena u stručnoj literaturi, ali eto, priznajem kako imam užasnu fobiju od roditeljskih sastanaka, točnije rečeno, primanja roditelja u školi ili kako mi to zovemo - informacija.
Jednostavno, svaki moj odlazak u školu zahtjeva složenu psihičku pripremu i vježbe dubokog disanja jer već s prvom pretpostavkom kakva me saznanja očekuju, u tim se hodnicima počnem preznojavat, uvate me napadi panike, osjećam se ka pred zidom za streljanje.
Stojiš skrušeno na nogama, nervozno cupkaš, po dvadeseti put pregledaš sve učeničke radove po panoima, razminiš koju rič sa ostalim supatnicima, a vrime stoji...
Stoji i ne mrda!
Bolje reć, vrime nekako i gura, ali ovi koji su unutra sa razrednicom, stoje tamo čitavu vječnost, čovječe...
Da barem u školama imaju poštene čekaonice ka recimo u frizera pa da mo'š lipo sist ka čovik i prelistavat Glorije, Storije i Vaše tajne, ako već ne Modru Lastu, Meridijane ili Nejšional Điografik.
Uglavnom, upravo sam jučer proša jednu takvu stresnu situaciju, vratija se doma cili skuvan i skonšuman, popija jedan aspirin da mi razbistri glavu, skuva čaj od jabuke sa cimetom, kad li ga neko pokuca na vrata.
Ko je sad?
Kroz žaluzine ne vidim baš dobro, ali vidi se po sjeni da je kus čovika na vratima.
Otvorim ih, kad ono - Mate!
Mate Ante Portas!
Mate je osebujan lik, uvik pun nekih ideja, zamisli, akcije, istina, neko bi reka da je više onako trči-laži tip, ali ima kurba nekoga šarma, nije da nema...
- E, a šta je Mate?
- Evo, ja svratija, jel' nezgodno?
- Ma di nezgodno, samo uđi, čoviče otkad se nismo vidili...
- Je, dobro govoriš, baš sramota.
Sija moj Mate zajedno sa mnom za stol, evo uzmi koju mandarinu, fala lipa ne triba, jesi za kavu, evo imam gotovoga čaja, oš probat...
Nakon par kurtoaznih rečenica, Mate priša na stvar.
- Slušaj, imam pouzdane informacije -kratka dramatska stanka- neće ti taj tvoj škver još dugo...
- Ajde Mate, pa di su ti to pouzdane informacije, ka da mi to i sami već ne znamo.
- Ma jasno, ali... tija sam te pitat, imaš li ti kakav plan?
- Plan?
- E?
- Misliš, plan Be?
- E!
- Nemam... ni plan Be, ni plan E.
- E onda slušaj, Imam za tebe jedan poslovni prijedlog!
Ajme majko, evo ga opet!
Da vam samo u kratkim crtama objasnim, Mate je najgori poduzetnik, dobro ajde, pokušat ću se blaže izrazit - najpegulastiji poduzetnik kojega sam ikad upozna.
Još prije ovoga zadnjega rata, kupija je tamo negdi oko Kupresa lipu parcelu, otprilike dvi iljade kvadrata, a šta je to onda bilo kupit, deset-dvanajst maraka metar i uglavnom, moj Mate je ima velike planove i štaviše, saznanja kako će se upravo na granici njegove parcele gradit pravo skijalište i da će on tu podignit jedan lipi hotelčić. Dolazit će Splićani na skijanje leva-leva, a i priko lita tu zna bit lipo.
Naravno, kako to obično biva, rat je sve zaustavija, osta Kupres iza barikada i dugo godina moj Mate uopće nije moga ni doć do svoje parcele, a kad se konačno vratija, umisto planova za gradnju, na svojoj parceli je zateka table s natpisom MINE! Kako u Bosni ponosnoj razminiranje teče još sporijim tempom nego li kod nas, mali su izgledi da ćemo uskoro skijat na Matinom crvenom spustu.
Drugi projekt, u koji sam čak i jednim dijelom uša s njim u zajednički biznis, bija je uzgoj krizantema. Toga lita, posadili smo more krizantema, brižno ih gojili, zalivali, njegovali i kovali planove kako ćemo se prije Svih svetih rastrčat od Rijeke do Zagreba, rasprodat mali milijun cvitova i stuć lovu samo takvu...
A-haaaa...
Nikad neću zaboravit taj dan, deset desetoga je bilo...
Toga dana, točnije, te noći, opalila je s neba strašna krupa, potaracala sve živo i neživo, to je bila takva jeza i katastrofa da vam ričima ne mogu opisat
Tribam li spominjat da od krizantema nije ostalo ni K!
Treći biznis, skroz karakterističan za Matu, bila je kupnja kamioneta za pečenje piletine. I tu su se kovali veliki i optimistični planovi, điravat okolo po pazarima, feštama i dernecima, okrićat kokoše na roštilju a kad to zamiriše, mmmm, nema toga lole koji će proć blizu i odolit kupi barenko dva karabatka!
I sve krenilo super, stiga polovni kamionet, počela se vrtit piletina, sve pet - kad ono, nije prošlo ni deset dana, zavladala ptičja gripa!?
Nisi u to vrime moga prodat kokoš ma da je od suvoga zlata!
Jedini biznis u kojemu Mate nije propa dekapoto, ostvarija se kad je upozna svoju Hildu, ćer jedinicu u oca i majke, dite naših gastarbajtera u Švicarskoj. Lipo su se Mate i Hilda našli i snašli, Mate se na ljubavnom polju pokaza puno spretnijim i sretnijim nego na biznis-planu, tako da već lipi broj godina njih dvoje žive ka golupčići na Ženevskom jezeru, cvita cviće, teče med i mliko, a šta ću vam dalje govorit...
Uglavnom, da se vratimo na naš razgovor.
Dakle, biznis propoužal je u pitanju...
- Reci ti meni – sigurno će Mate- šta je tebi ovako... najdraže za jist?
- Hmm... šta mi je najdraže...recimo, pašticada s njokima!
- Ma dobro, to znam, ali mislija sam šta ti je najdraže od slakoga?
- Asti miša, a štajaznam, bit će rafijoli, torte, krempite, figaro, ne znam sad, sve mi je drago od slatkoga.
- E dobro, ma nemaš svaki dan rafijoli i torte, šta bi ti bilo najdraže a da je onako... svakodnevno!?
- Svakodnevno... hmm... a eto – čokolada recimo
- E to! Čokolada! Šta sam ti reka?
- Šta si mi reka?
- Čokolada!!!
- I šta sad.. čokolada?
- Bacamo se u proizvodnju čokolade!
- Ma daj Mate, nemoj zawebavat, koja čokolada, moš danas i kod nas kupit sto vrsta čokolade, di ćeš tu upast s nečim novim...
- E, tu sam te čeka, ova naša ne bi bila obična, ka one šta se prodaju po pazaru - tri komada za deset kuna.
- Nego?
- Slušaj dobro, čokolada ti je čudo, i desert i antidepresiv i afrodizijak. A jesi li čuja za gurmet?
- Gurmet?
- E, piše ti se gourmet, stari moj, sva slast ti je u tome, a ono šta je najvažnije, imam ti originalnu švicarsku recepturu koja ne može falit, sve i da oćeš...
-Ma dobro, sve je to divno i krasno, ali kako ćemo mi to?
- A evo, ja sam donija ideju, ti nabavi lovu!
-E moj Mate, baš si naša crkvu di ćeš Boga molit, ja da ti nabavim lovu??? Ono, imam veze u financijskim krugovima, a šta'š poć govorit, ja i Škegro, svaki dan u kontaktu...
Uglavnom, osta je sinoć Mate još uru-dvi, pokaziva mi slike, grafikone, projekcije financijskih konstrukcija, a meni se više u glavi zavrtilo od tih silnih čokoladnih delikatesa, bemu, nisam cilu noć zaspa kako triba, jer kad god bi sklopija oči, samo su mi čokolade bljeskale prid očima...
Afrodizijak i antidepresiv, nu!
komentiraj (24) * ispiši * #
Ateizam, 25.11.2009. 08:41 Trebao bi kontaktirati sa Robertom Beninijem ili Woody Alenom i ponuditi im scenarij koji opisuje Matin život. Mislimda bi tu bilo puno više para nego na čokoladi.
file, 25.11.2009. 08:45 hahaha, Mate je legenda! Ima smisla za biznis ka i ja. Meni su takvi likovi genijalni, kako se ne daju, nakon svih neuspjeha. Da krizanteme, da pilići! haha.
file, 25.11.2009. 08:45 Ja mislin da tribaš s Matom u posal.
file, 25.11.2009. 08:46 A ja ti iman nos. mene ti je bolje slušat.
Shelly Kelly, 25.11.2009. 10:41 Svatko svoga Matu ima... vjeruj... :-D
pupak svijeta, 25.11.2009.
10:56
Ja mislim da trebaš napravit nacrt Matinog plana u veeeelikom formatu....i prezentirat ga glavicama s vrha škvera...pa da se umisto gradnje smeđih velikih brodova, trogirsko brodogradilište prenamijeni u tvornicu čokolade. Svi bi ostali na svojim radnim mjestima...umisto da varioci vare, oni bi mišali velikim kuvačama po mirisnim kotlovima, ured za projektiranje bi se bavio dizajniranjem oblika čokoladnih tabli, krugova, kocki, redova, kobasa, kuglica isl, a Čiovo bi postalo druga Švicarska.... Ti bi bio naš spasitelj iz krize...a Pupak i Pupak zakoniti bi se vratili iz Zg....i prijavili za kušače u tvojoj tvornici.....
:-)
dalmacija moja inspiracij, 25.11.2009.
12:10
kako nan se klima minja moga bi mate u zagori oli na vrj čiova posadit plantažu cabal od kakaoa...onda nima zime sa sirovinon a love je do krova...a evo ti moje ideje...prodavat fureštima male čikoladne brode u boci...
dalmacija moja inspiracija
MODESTI BLEJZ, 25.11.2009.
12:16
nemoj mate takotiboga, ne diraj mi čokoladu! sve samo to ne! sad znam da će plimni val satrat cilu južnu ameriku skupa sa svim nasadima kakovca na ovomen svitu, spašavaj se ko i kako može ;0)))))
` marmelade čokolade...lalala-lala-lala`
Neverin, 25.11.2009. 12:20 Mate je neka vrsta našeg Del Boya vidim :)
ineida, 25.11.2009. 14:47 mate i milka, spojeni u kvaliteti. pozdrav ineida.
Internetsvijet, 25.11.2009. 15:02 Mate je pravo legenda!!!
morska zvijezda, 25.11.2009. 15:32 Ima Mate pravo! Koliko vidin u Splitu je navala na cokolade Seka i Braco!
čiovka, 25.11.2009.
15:36
Ajme šta me nasmijala @Pupkica.... onda bi ja morala prominit nick u @Švicarka! :-)))
Nego... reka je pokojni dida.... Da počnen pravit špančjere ljudi bi se rađali bez glav! :-)))
brod u boci, 25.11.2009.
18:38
@Ateizam: Kako da ne, bila bi to dobra kombinacija
@filipinka: Slušat ću te
@ponoćna strina: ili možda "čokoladna euforija"
@Shelly: Svi smo mi Mate!
@pupčica: A zamisli čokoladnu bombonjeru u obliku oblutaka!
@dalmacija: E sad, samo je pitanje oće li od čokolade bit brod ili boca!?
@MOd: prenit ću tvoje vapaje Mati
@neverin: A ja bi onda trib bit Rodney!? Ili prije - stric ALBERT
@ineida: Stroga kvaliteta!
@internet svijeta: Kvalificiran da bude ministar gospodarstva
@morska zvijezda: A šesni li su , ne znaš ko je šesniji, Seka ili Braco...
@čiovka: Tvornica čokolade bi bila na tajnoj lokaciji!
čiovka, 25.11.2009. 19:06 Onda se javljan za partnericu.... iman dvi, tri tajne lokacije! :-))
Elyca, 25.11.2009.
20:30
ljac...zna Mate šta valja
P.S. nadalina već radi afrodizijak mignone :-)))
ljelja, 25.11.2009. 21:08 Mate ka Maria Antoanetta:)))
kikibon, 25.11.2009. 21:08 Ja izprve pomislila da ti na vrata banija susid Mate .M......
pupak svijeta, 25.11.2009. 22:49 uf...nemojte sad previše lokacija...ko će to sve iskušat.... ;-))
šibenka fb, 25.11.2009. 23:23 šta čekaš?lipo ti je čovik reka da ima originalnu švicarsku recepturu! ;-))
gustirna, 25.11.2009. 23:34 Haha, Dobro kaže Shelly - svako ima svoga Matu. Triba se znat oduprit svin tin genijalnim idejama. :-))
umorno_oko, 26.11.2009. 01:27 Ma nu našega Mate ... još da mu je prezime Biljarista, ni đava ga ne bi ferma ;-)
bili lancun, 26.11.2009. 09:05 Iman prijatelja inzinjer je brodogradnje ka i ti.Ima vec deset godina vlastitu firmu za polaganje podova svih vrsta.Najjaci je za podove u cilu Dalmaciju.Generacija ste i imate isto ime.Ako se oces necin drugin bavit u slucaju da skver rikne,ja bi ti definitivno priporucija turizam.Znas plovit ,jedrit i planinarit,covice provaj hobi pritvorit u biznis.Zmisli nogometas gusta igrat balun i usput zaradi lovu.Tako bi moga i brod gustat u svojin avanturama po planini i moru i usput povest kojega turista sa sebon.Da znas da su najsritniji ljudi na svitu koji se bave turizmon i od toga zive.
brod u boci, 26.11.2009.
10:18
@čiovka: Nu, sad bi ona otkrivala tajne lokacije, tz, tz...
@Elyca; Mignon...mmm.... puna su ti ga justa....
@ljelja: Kolači su zdraviji od kruva!
@kikibon: Nije, ovo je drugi Mate, prezime mu znate
@pupak: Ti i Pupak zakoniti, bome!
@Diana: Čekan zalet
@gustirna: Trisba se prepustit genijalnim idejama, niakako odupirat
@oko: A je lip, je šesan...
@bili lancun: Eto, ako on proizvodi podove, ja bi recimo moga - stropove!
Milan Bandić-moj predsjednik
23.11.2009.Ako ste kliknuli na ovaj naslov očekujući da ću danas besramno promovirati Don M'Bandinja i njegovu kandidaturu za hrvatskog el presidentea, morat ću vas razočarat ili razveselit, kako ko gleda, naravno, jerbo mi ne pada na pamet na ovome blogu provodit hip-hop-agit-prop.
Problem je u nečem drugom.
Ma dobro, nije baš da je neki strašni problem, ali...
Premda nisam neki naročiti fan televizijskih dnevnika, ali eto, baš sam sinoć gleda nešto priko oka i sazna kako se prava bitka između naših vrlih predsjedničkih kandidata ne vodi na skupovima, turnejama i sličnim tricama i kučinama, već na internetu!?
Kao, osim onih službenih stranica koje su uglavnom dozlaboga dosadne i predvidljive, postoji i čitava armija internet-gerilaca koji djeluju iz dubine crnih rupa virtualne galaksije pa smišljaju raznorazne spačke ne bi li protivničke kandidate predstavili na ponešto drugačije načine.
Ali, čak mi ni to ne bi posebno privuklo pažnju da nisam radarskim okom detektira jednu fotografiju koja se samo za trenutak pojavila na TV-ekranu i dok si reka ZERP, sinulo mi je - he, hej, heeeej, pa to je moja slija!!!
Koristeći najnovija dostignuća tehnike kao i suptilne metode Horejšiove, odnosno Majamijeve ekipe za očevid, brzo sam doša do izvora inkriminirajućeg sadržaja - na stranici 24 sata, uredno se kočoperi fotografija koja mi je zamislite čuda - neodoljivo poznata!
Snimljena u Ostrovici, a dokumentirana i objavljena puku čitalačkom u postu "Tajne kamenih gromada."
Istina, na originalnu fotografiju dodan je prometni znak od kojeg se mojim dragim metropolitancima diže kosa na glavi, jer je ta famozna druga zona proširena na dobar dio sjeverne hemisfere majčice Zemlje.
Ajde dobro, problem "posudbe" materijala na internetu već smo apsolvirali iks puta i svatko onaj tko stavlja svoj tekst ili fotografije na famozno svemrežje mora bit svjestan da bilo tko se služi računalom može vrlo lako iskoristit tvoje uratke za neke sasvim druge svrhe, bez obzira na famozna autorska prava, intelektualna vlasništva i slične trice i kučine.
I naravno, nemam se sad namjeru tu nešto prenemagat i tražit svoj dio kolača, u stvari, čak mi je i drago, jer su moju fotografiju iskoristili za dobru bazu, ali brate - je li toliko teško poslat poruku na mail i pitat "možemo li..."
Uostalom, kad te neko nešto lipo pita - kako ga imaš srca odbit?
Stoga ovom prilikom upozoravam sve buduće eventualne fotošopirače da ukoliko me i dalje budu neovlašteno skidali i pretresali, dajem čvrsto obećanje kako ću prema njima zauzeti veoma krut stav!
E!
komentiraj (24) * ispiši * #
Milan, f., 23.11.2009.
11:38
Jedan se kanditat smije dok krši prometne zakone, jedan kaže da
ima toliko šoldi pa neće krasti, jedan mućka sa slikama, jedan.....
da ne nabrajam, držimo se Bloga!
file, 23.11.2009. 12:00 ma tuži, čovječe! kradu na sve strane, nekažnjeno, pa čak i slike, pasinmeter!
dalmacija moja inspiracij, 23.11.2009.
12:04
ajde priznaj da ti je obeča da se trogirski škver neče ugasit ako smi duperat tvoj litrat...
dalmacija moja inspiracija
Shelly Kelly, 23.11.2009. 12:15 a čovjeka. nemoš reć da ćeš na skidanje imat krut stav. možda se tek sad pomame. ;-)
ssibenka, 23.11.2009. 12:34 :))) to ti je kompliment čoviče! ne valja se s rogatima bosti, lipo unakazi svoje fotke vodenim žigon pa nek onda kradu (a nekako si mi sumnjiv, smireno to podnosiš...sigurno ti nisu nešto u žepe uvalili?! ;-)))
Suncokreta2, 23.11.2009. 12:52 Ahahah! Mora bit da nisam razumila ovaj post, jer bi on ka triba bit smtrno ozbiljan, sa prijetečime elementima. A mene je tako nasmija, dapače razveselija... Aj primi puno lipih pozdrava... Nebi se usudila više komentirat od ovoga, malo me je straj:))
Wall, 23.11.2009. 13:49 banditić je odličan primjer kako nema negativne reklame- i kad ga pljuju, ukazuju na njegov lopovluk, bahatost, rodijačko-kumske korupcije...njemu popularnost raste, jer zaboga-spomenut je, a glupi glasači vole kretene koji se često pojavljuju na ekranu...ne bi me čudilo da dogura daleko, iako mu je pravo mjesto u zatvoru.bljak.
gustirna, 23.11.2009. 15:23 Sad mi jedino na pamet pada kako ti i @čiovka dijelite sličnu sudbinu po pitanju zloupotrebe vaših fotografija. Tome svakako triba stat na kraj i možda bi triba odma počet tražit pravdu. A ne čekat slijedeći put. :-)
GUŠTANJE, 23.11.2009. 15:45 i meni su makli sliku, čitan ja novine kad naletin, vidin materin pijat,stolnjak, čaše, - moja slika, odma san ih zva , nisan im da mira, pa su mi čak uplatili neku kinticu, bezobrazluk!
Neverin, 23.11.2009. 16:24 najkrutije ća moreš :)
ljelja, 23.11.2009. 17:01 a zamisli da su ti uzeli sliju za primorca?
brod u boci, 23.11.2009.
17:10
@Milan: Klin se klinom izbija
@filipinka: Se bum ih tužil!
@dalmatinac: Obećanje ludom radovanje!
@Shelly: Ukrudbom do boljeg života!
@Ponoćna strina: Tako je! Nema popuštanja!
@šibenka: Nisam ja odavde!
@suncokreta: Tko se zadnji smije, sam u jamu upada!
@Wall: Sve za ekranizaciju!
@gustirna: U boj, u boj!
@guštanje: Svi se gušti plaćaju!
@neverin: Postojano kano klisurina...
@ljelja: Psycho-killer!
čiovka, 23.11.2009.
17:15
@Filipinka..... nema smisla. Znaš kakvi će odgovor dobit... Slika se nalazi na internetu, nije potpisana i oni smatraju da je mogu samo tako skinit i upotrijebit. To šta lipo piše da se slika nalazi na stranici @broduboci, nema veze. A ako je potpiše, onda će reč da je on samo amater!
E, ovo ti je iz iskustva! Ali ovi bar nisu na sliku zalipili vodeni pečat ka neki, koji se još uz to potpisuju ka novinari!
A ti @Brode.... nema ti sad druge nego glasat za svog precjednika! :-)))))
semper_contra, 23.11.2009. 19:07 Svaka ti čast @boco! Je si me diga! Ja otvorih blog misleći: zar i ti sine Brute!
Nemetz, 23.11.2009.
20:36
Nema veze i da slika nije potpisana niti to što je dostupna na netu, autorska prava su UVIJEK i u svakom slučaju i mediju zaštićena od dalje nedozvoljene distribucije ili objavljivanja. Za privatnu svrhu se može npr. downloadati ako je legalno dostupno na netu.
ALI
Za konkretnu svrhu, preradu u svrhe parodije NISU te zakonski trebali tražiti dopuštenje, no trebali su te navesti kao autora, što nisu napravili. I makar i zakonski ne prisiljeni, nekako je moralno da su te i obavijestili/pitali.
Dakle, čisto zakonski postoji (vrlo) maleni broj iznimki od potpuno pridržanog autorskog prava
Poglavlje 6. SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG PRAVA
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Članak 80.
Objavljenim autorskim djelom može se koristiti bez autorovog odobrenja ili bez autorovog odobrenja i bez plaćanja naknade, samo u slučajevima koji su u ovom Zakonu izričito navedeni.
Tvoj slučaj je među tim rijetkim iznimkama, točnije:
PARODIJE I KARIKATURE
Članak 94.
Dopuštena je prerada autorskog djela u parodiju u mjeri koja je potrebna za njen smisao, kao i karikaturu, a uz navođenje djela koje se prerađuje i njegovog autora.
Riba Luca, 23.11.2009. 20:48 Kako god okreneš ovo je njemu reklama :)
Big Blue, 23.11.2009. 22:37 Uostalom, kad te neko nešto lipo pita - kako ga imaš srca odbit? Ha, o tome bi se moglo raspravljati... :-D Aj, priznaj da si im dobrovoljno dao fotografiju, potajno sudjeluješ u Bandićevoj kampanji. ;-D
brod u boci, 24.11.2009.
07:29
@čiovka: Vodeni pečat... ah da...
@uvik kontra: Naslov je naravno - čista provokacija
@Nemetz: Zaista, puno hvala, ovdje sve jasno piše i zakon je super napisan i očito nas štiti, ali da sad krenem u neki postupak....
@Lucija: Ono što je dozvoljeno Cezaru, nije dozvoljeno konju
@Blue: Kako si me samo provalila!? A zamisli, ovo je dvostruki spin! I trostruki axl!!!
ineida, 24.11.2009. 08:37 dođi u paparazza, ljudi smo dogovorit ćemo se...pozdrav ineida
podloga, 24.11.2009. 13:17 ma brode to ti nisi kivan sto su ti ukrali nego tko je ukrao ;))) da je bandic uzeo za svoju stranicu jos bi mu platio ;))) priznaj ;)))) o jadni mi sto cemo jos morati otrpiti do 1 i 2 kruga
donin svijet, 24.11.2009. 20:12 Ako Bandić pobjedi na izborima... ozbiljno ću se naljutiti na tebe... jer si mu pomogao. :)))))
brod u boci, 25.11.2009.
08:05
@ineida: Lako se dogovorit
@podloga: He, he, tajanstveno se smijem...
@Dona: Ja, pomoga!? Božesačuvaj....
mladen, 26.11.2009. 09:11 Brode!Popalio sam par tvojih fotki jer su dobre-skrušeno priznajem.Zašto ih nisi zaštitio kao Tinolovka koji to čini vodenim žigom i još nekakvim banerom o strogo zabranjenom kopranju.Ali je zato on i moje fotke tako zaštitio na svom blogu.Pristojno sam to stavio na znanje objavivši link na moj foto-album (koristim Picasu)Moj post je netragom nestao, ali ga je Čiovka spasila poučena prijašnjim iskustvom.Malo me čudi da se tako ponaša bloger koji strastveno zagovara moralnu vertikalu u Hrvata (u koju se ja,izrod jedan nikako ne uklapam).Tebe bih ipak zamolio da potpisuješ fotke,kako bih u budućnosti kad posenilimo,mogao razlikovati tvoje od svojih fotki.Do skorog mažnjavanja fotki, Mladen
U traganju za izgubljenim uspomenama
21.11.2009.
Iako smo kalendarski daleko od osmog ožujka i prigodnih napisa vezanih za Međunarodni dan žena, nije se zgorega i ovako "bezveze" podsjetiti na neke svakodnevne nebuloze, možda na prvi pogled beznačajne, ali opet na svoj način znakovite, kako bi se kazalo ovim današnjim arhaično-modernim izričajem.
Osluškujući danas pri povratku s posla razgovor dviju, izgledom veoma finih gospođa o nekakvim rodbinsko-susjedskim odnosima, između svih tih silnih fensi-šmensi cijukavih i piskutavih riječi i izraza dubokog uvažavanja, uho mi je zaparala rečenica "ma pusti, ona je obična babuskara", koja se očito odnosila na neku sasvim treću osobu.
No dobro, daljnji detalji ovoga razgovora i tako nisu zanimljivi za našu priču, ali to "babuskara" me podsjetilo kako postoji još nekoliko pogrdnih izraza za žene u "zlatnim" godinama. Recimo "babetina" isto tako zvuči užasno ružno, pa čak i sam naziv baba koji je kod nas uobičajen za naše drage bakice, u takvom kontekstu zvuči nekako sirovo i uvredljivo. Da ne spominjem sad još raznorazne ženturače, oštrokondže, gadure, vještice i još svu silu sličnih jezičnih akrobacija.
S druge strane, nikada nisam čuo, ili se barem sada ne mogu sjetiti, nekog tako sličnog izraza koji bi se odnosio na djedove!?
Zaista, postoji li neki pogrdan naziv za starog djeda?
Jeste li ikad čuli za djedetinu ili djeduskaru?
Niste, naravno!
Kad smo već kod tih augmentativa, koji su kao po defaultu predodređeni za uvredljive nazive, zar i sami ne osjećate kakva je intonacija, recimo riječi "ženetina" s jedne, a opet one "muškarčina", s druge strane!?
Wow, muškarčina je dasa, borac, faca...
A ženetina... pa to je i tako samo prelazna faza prema babetini.
Zamislite koliko neravnopravnosti među spolovima postoji samo između tako benignih i neutralnih stvari kao što su umanjenice i uvećanice!?
U stvari, danas sam mislio pisati o nečem sasvim drugom.
Nikad o tome nisam posebno razmišljao, ali eto, danas mi je tako slučajno došla ta misao, malo sam zastao i u jednom trenutku shvatio kako u stvari ne znam i nikad nisam znao, kako je to imati baku!?
Da, onu najobičniju i najdražu baku koja nas čuva dok smo mali, koja pazi da ne padnemo, koja nam plete vunene čarape, priča priče i peče kolače...
Baka po maminoj strani je umrla mlada, nekoliko godina prije moga rođenja. Druga baka živjela je daleko, na otoku udaljenom stotine milja, kako mi se tada činilo. Zbog tih stotina razloga, nikad jasno izrečenih, nismo na Otok odlazili često, tako kad danas sve zbrojim, možda sam tu drugu baku vidio dvadesetak puta u životu. Premalo da bismo razvili nekakav prisniji odnos...
Možda je smiješno da u ovim godinama uopće pričam o tome, ali ponekad osjetim kako mi nešto nedostaje, kako sam na neki način uskraćen.
Previše stvari u životu shvaćamo zdravo za gotovo i nismo svjesni njihove vrijednosti dokle god ih ne izgubimo.
A kada se to dogodi, tada je kasno za suze.
Tada je kasno za neke propuštene zagrljaje, za poljupce, za osmijehe i za te tople ljudske trenutke koji nam se ponekad čak čine dosadnima i nepotrebnima.
I zbog svega toga i još mnogo neizrečenoga, to resko „babuskara“, a pogotovo još izrečeno iz ista jedne žene, zazvučalo mi je tako odvratno, primitivno i bahato.
Ako ni zbog čega drugog, onda zbog svih onih neispričanih priča, nedoživljenih zagrljaja, poljubaca i mirisnih bakinih kolača koje nikada nisam uspio osjetiti....
komentiraj (22) * ispiši * #
semper_contra, 21.11.2009.
11:18
Zanimljivo!
Sada kada sam to pročitao postah svjestan da si 100% u pravu. Dapače za djeda mogu navesti samo lijepa imena, dedek (tako mi tepa moja manja unuka), djeduška (tako sam čuo da govore i u Rusiji), deda (kada treba kratko), dida (kada pjeva Arsen u svojoj pjesmi "Dida moj"). A za baku postoji samo još bakica.
No ne samo to. Sjećaš li se da si u nekoj bajci pročitao da je otac loš, da je očuh loš,da je muška osoba zla? Ali zato postoji cijela paleta zlih maćeha i zlih vještica (dobro ima i dobrih vila). Pa i onaj podrugljivi vic o suprugama: da je dobro imati ženu (suprugu) i Bog bi je imao. Ili Krleža: udovac koji se ponovo oženi nije zavrijedio da mu prva žena umre!
Zaista je taj negativistički stav duboko ukorjenjen u našu civilizaciju. Pri tome se pitam ja li je to samo u kršćanskoj tradiciji i vuče li to korjen iz Biblije gdje stoji kako je ženu Bog stvorio iz Adamovog (muškarčevog) rebra.
ssibenka, 21.11.2009. 11:21 ...a roditelje zvati starci?! ima li gore od toga? Moja "stara" izgleda ka divojka a "starome" bi i najveće alete zavidjele na izdržljivosti i ne bi ih imala srca tako zvati i baš me smeta kad čujen svoje znance kad svoje roditelje tako zovu...babuskara...još kad su takve riči od žene ženi upućene nema gorega; moja je baba (i ne, nije mi prirodno zvati je baka nego baš tako-baba i to punog srca baba) lani preminula u 95.godini...naradila se puno u životu ali nije imala puno. Usprkos tome, meni je uvik slika u glavi kad mi je iz rupe u drvenom podu znala izvadit škatulu kikija ili bronhija...to ostaje za cili život...
dalmacija moja inspiracij, 21.11.2009.
12:29
ah boje riči i nisi moga čut...a znaš i sam kakve su naše lajone...konzervatizam i primitivizam...i zamisli da je rekla...jedna nona...oli jedna baka...ma to je prefino...
dalmacija moja inspiracija
pupak svijeta, 21.11.2009.
12:33
Ja sam imala tu sreću, i to SREĆU sa velikim slovima, što sam imala bake i djedove, i hvala bogu, jedne još uvijek imam. I to su te uspomene koje te vade iz sjene kad misliš da si sam i nevrijedan, kad se sjetiš da si imao i imaš ljude koji su te voljeli i vole više od sebe, pa čak i od svoje vlastite djece. Bake i djedovi su posebna kategorija ljudi, čak nadljudi koji samo daju i daju jer smatraju da su oni već dobili sve što su trebali time što su dobili nas... Moj djed uvijek govori da mu je najsretniji dan u životu bio taj kad sam se ja rodila, kao prva unuka. I cili život živim u uvjerenju da je on, kao i moj drugi djed koji je na nebu, jedan on najboljih ljudi koje sam imala priliku upoznati. I bake isto tako, sa uvijek mirisnim i toplim smežuranim rukama koje znaju samo milovati i kuhati i pružati i mahati sa prozora.
A babuskare i ostale ružne uvećanice i umanjenice i sve ostalo...samo su riječi iz usta onih kojima fali komad srca, ili barem pokoja lijepa uspomena. A riječi su opasne....i lako se ljudi naviknu na njih....
Neverin, 21.11.2009.
12:46
a eto ja ti živim sa nonom i mogu ti opisat situciju kao da imam još jednu mamu :)
@šibenka, zašt je ružno roditeljima reći "starci" kada to i jesu, u prošlosti je to bila odlika jer što si bio stariji bio si mudriji, zamisli čak se jedan rimski senat zov tako jer na latinskom se kaže "senex" stariji čovjek.. ja stvarno kada mog tatu zovem "stari" ne vidim uvredu već priznanje da ipak ima više znanja od mene
hydee, 21.11.2009.
13:21
izraz koji su upotrijebile po meni govori više o njima nego o dotičnoj osobi.
uostalom, ne kaže se džabe: nije važno šta se govori već 'ko to govori
fotkam, kuham, putujem..., 21.11.2009.
13:38
lijepo si to napisao. broda za ministra za spolove :)
ja sam puno vremena provodila kod bake.
gustirna, 21.11.2009.
14:01
Zato ću ja bit NONE, jer san odrasla sa mojon nonon i to mi je najbliže, iako je moja mama mojoj dici - baka. Ali je moj otac bija nono...ma to je sad već duga priča.:-)))
Za primjetit je da najviše same žene koriste izraze babetina, babuskara i sl. I najčešće baš u našem jeziku, jer recimo postoji i izraz babuška koji nije pogrdan.
traženje sebe, 21.11.2009. 14:02 moja je baka malo zlocesta po naravi i onda zove svog muza tj mog dedu imenima: đed stari, pijanec stari, .. kao sto rekao malo je zlocesta po naravi
ljelja, 21.11.2009.
15:59
veći dio života imala sam samo nonu, ni mamu, majku, mater, ni papu, tatu ili oca. I mislim da sam dobro prošla:)
A da je ovo definitivno muška civilizacija, jest.
I to tako da višak ženskog rada prisvajate u muški kapital.
Cakana, 21.11.2009.
16:02
ja isto starog zoven stari od dragosti :).
i neće mi smetat ako me moja dica budu zvala stara :).
čiovka, 21.11.2009. 17:13 I moja druga baba je živila daleko, vidila san je tek nekoliko puta. A sa ovom ovde nisan živila, ali smo liti uvik bili na Otoku. I plela mi je bičve, prela vunu za đemper..... :-)
borut, 21.11.2009. 19:03 Vesna porucuje da ce, ako treba, ona izmisliti taj pogrdan naziv za nas djedove!!! Ja moram sutjeti u vezi s tim, ali komplimenti kako si uspio "uhvatit" maglu:-)
brod u boci, 22.11.2009.
09:24
@Semper contra: Da, tko zna dokle bi nas odvelo traganje ;-)
@sibenka: Je, način na koji mi izgovaramo "baba" puno je lipši od onoga kako izgleda napisano ;-)
@dalmatinac: Nikako ne smimo bit prefini, nu!
@pupak svijeta: Eto, ti si to i bolje napisala od mene ;-)
@neverin: A, ne mora to uvik značit, mislim taj odnos stariji-mudriji :-D
Iskusniji da, ali mudriji...
@hydee: Nema džabe ni u stare babe :-D
@Mare: Možda bi me brzo optužili za sukob interesa :-)
@gustirna: Ne mo'š ti nikako bit none, none je materina mater, prema tome - bit ćeš "samo" baka :-D
@traženje sebe: Uh, zločesta po naravi, sad si me pripala mck ;-)))
@ljelja: Hej, hej, o ovoj zadnjoj rečenici bi se dalo raspravljat ;-) Kako ko i kako di
@Cakana: Ma normalno!
@čiovka: Eto vidiš, ti si dobila svoje bičve
@borut: Bila je to prava utrka s maglom :-D
Bugenvilija, 22.11.2009.
10:35
Ah kakva nostalgija za izgubljenim nedodirnutim vremenima :(
Sve si mi suze izmamio na oči iako sam ja doživjela obje bake i
uživala u svim njihovim dobrotama i još uživam djelomično, dapače čak :))
Bugenvilija, 22.11.2009. 10:43 I krasne su ti te slike, posebno nježna i sjetna je baš ova zadnja...
[. dauNandeR eKspouŽr .], 22.11.2009.
16:56
hm hm... po tom tvom izlaganju izgleda da su sve uvećanice šta se tiče ženskog roda loše, a za muški rod nema toga. potpuno obrnuto. WoW.
očito nema ravnopravnosti. ispada da se "vrijednost" muškog roda diže tim uvećanicama, a za žene je bolje da ostanu male jer uvećanice samo štete =O
općenito poučan post :)
(btw, new kod mene ^^)
katrida, 22.11.2009.
18:08
HPD Kozjak
- evo link mašogradskih planinara - to je mlada ekipa............pozdrav brode...
donin svijet, 22.11.2009.
20:52
Nježna tema... :)
Nego.... vidjela sam na nekom blogu tvoju sliku ginka iz Darovara i rastopila se....
Strašno volim to drvo. Imam ga na svom dvorištu.... uspjela mi je sadnja iz četvrtog pokušaja i sada imam drvce staro 7 godina....
Kao dijete sam u virovitičkom parku svake jeseni skupljala žute listiće i divila se njihovom posebnom obliku.
Inače... ginko možeš naći diljem Slavonije po parkovima....
I pronašla sam još nešto na netu....
"Ginko je Charles Darwin nazvao “živućim fosilom”, a predstavnik je prve biljne vrste u obliku stabla stare 250 milijuna godina i jedini je uspio preživjeti ledeno doba. Domovina preživjelih stabala je Kina. Stabla stara 3-4 tisuće godina možemo naći u vrtovima hramova jer su budistički svećenici poštovali ginko kao sveto drvo. Prve sjemenke u Europu donesene su tek početkom 18. stoljeća.
Ginko je najvitalnija biljna vrsta na svijetu. Atomska eksplozija u Hirošimi uništila je sveukupni biljni i životinjski svijet. Na sprženom tlu, na mjestu razorene vegetacije izrastao je samo ginko. Danas je ginko zbog svoje izrazite otpornosti na bolesti i otrove iz okoline najčešće stablo drvoreda velikih svjetskih metropola.
Latinsko ime Ginkgo potiče od kineske riječi GinKyo - srebrna marelica, a kako se najlakše prepoznaje po tipičnom lepezastom iz dva dijela sastavljom listu - biloba, Linné ga je nazvao Ginkgo biloba. Iako većina pripadnika porodice golosjemenjača ima višegodišnje lišće, ginko je listopadno drvo s listom specifična izgleda, s muškim i ženskim stablom, karakteristična načina razmnožavanja. Od ostalih danas živućih biljaka razlikuje i po kemijskim tvarima koje sadrži.
Znanstveno je dokazano da ljekovite tvari ginka usporavaju razvoj ateroskleroze, poboljšavaju mikrocirkulaciju i povoljno djeluju na stijenke krvnih žile pogotovo u udovima i mozgu. "
Uz to... negdje sam čitala da su stari narodi vjerovali kako ih ginko čuva od zlih duhova, ali i komaraca. :)
makedo, 22.11.2009.
22:49
zgodno primjeceno. vidis iako sam zensko ovo jos nisam primijetila...btw...jedna me baka odgojila, drugu sam vidjala samo o praznicima...al svejedno su mi obje u srcu.
jednog didu sam upoznala i zapamtila, iako nismo bili bliski, a drugoga po kojemu sam i ime dobila nisam upoznala, a nije ni moj otac, njegov sin, rodio se samo mjesec dana nakon sto su njega odveli...nestao je u bespucima nekih drugih ratova. osjecam neku cudnu povezanost s njim, koju ne mogu nikako objasniti...sad si me malko u nostalgiju bacio...
M.H.S., 22.11.2009.
22:58
Slike su Ti divne, prave jesenje... A što se tiče Tvoje čežnje s bakom dobro te razumijem, osim majke, 3 brata i moju sestru kao dijete NIKOGA nisam ni imala... što je sigurno jedan od bezbroj razloga što sam svoju Nanu (pokojnu svekrvu) na prvom pogledu od sveg srca zavoljela, i što joj se i dan danas rado sjećam, bila mi je majka i po!
Ne zamjeri mi što koristim priliku i pozivam Tebe i sve Tvoje čitatelje
da pomognete malom Patriku Jandričeku, rođenom bez očnih jabućica! :( Pomozimo mu svi!
Unaprijed već hvala i srdačan Vam pozdrav moj, M.H.Švabica
brod u boci, 23.11.2009.
10:55
@Bugenvilija: A eto, jesenska atmosfera obično donosi takve misli...
@aurora: nema nam druge - nego bolje razumjeti jedni druge
@katrida. Fala lipa moja "bivša" Katrida, lipo je vidit da sve više ljudi provodi svoje slobodno vrime u prirodi
@Dona: Točno, sve je točno što si navela, hvala na dopuni ;-)
@makedo: Nostalgia, nostalgia canaglia...
@shvabica: Hvala i tebi
Prodajem maglu
19.11.2009.Jutros nas je probudila magla i snažnim cimama povukla u dubine svoje tajnovitosti
Škverske dizalice ostale su zarobljene nevidljivim paučinastim nitima
Potmulo zavijanje brodskih sirena donijelo je dodatni trag mističnosti
Ali i otkrilo zavodljive brodske forme
A onda je na trenutak zasjalo sunce
Pa se opet skrilo iza koprene
Uspavana ljepotica snivala je svoje snove...
I na kraju, zatvoreni krug, već poznati akvarel, isti, ali opet svoj i poseban...
komentiraj (25) * ispiši * #
ineida, 19.11.2009. 11:28 super slije, kao i prošle godine, izgleda da ti je magla inspirativnam dobra kombinacija boja na jednoj-žuta, plava zelena i crvena, pozdrav ineida.
podloga, 19.11.2009. 12:03 slika 2 mi je predobra. a da zovete profesora baltazara da vam rijesi problem magle :)
dalmacija moja inspiracij, 19.11.2009.
12:25
oni mali plavi brod mi se sviđa...ako kod vas pukne, onda ti to nebi bila loša otpremnina u naturi...naravski i uz pristojnu lovu...a o fotkama neču ništa, drugi su počeli sa konplimemntima...
dalmacija moja inspiracija
gustirna, 19.11.2009.
12:32
U magli sve izgleda lipše, tajanstveno i lipo. :-)))
Kažeš - "siva eminencija" čitavog projekta? - Ma da mi je znat koja je to? :-))
Neverin, 19.11.2009. 13:10 da, sve pari tajanstveno..
umorno_oko, 19.11.2009.
13:13
Magla, govoriš?
Ma sve je tu odavna kjaro, vidljivost odlična ... a vitra nigdi!!!
Pozdrav iz Kaštili!
pupak svijeta, 19.11.2009. 13:49 Žao mi je, zaista, ali jednostavno ti moram bit konkurencija.... Ti prodaješ maglu, JA POKLANJAM ....toliko je imam viška.....samo kad ju razdijelim, neće bit ispod nje ovo što ti pokazuješ......lijepo, lijepo i poznato....šmrc
fotkam, kuham, putujem..., 19.11.2009. 14:01 slike su FANTASTICNE!!! nemam rijeci, odusevljena sam. mozda dosada najbolja serija. ma znas sto, moramo nekako organizirati tisak i prodaju tvojih fotografija kao razglednica, kalendara itd :))))....nadam se da si za :)
Bugenvilija, 19.11.2009.
15:03
Prva i treća odozada su mi najbolje.
Magla je divna, ja ju obožavam :)))
MODESTI BLEJZ, 19.11.2009.
15:07
lipo je Josipa pivala
´Maaaaagla svuuuudaa
magla oko naaaas´
pozdrav iz maglovite Neretve ;0)
brod u boci, 19.11.2009.
15:46
@ineida: Najinspirativnija mi je ta tišina koja zavlada za maglovitih jutara...
@podloga: He he, zamisli samo ono - Profesor Baltazar je mislio... mislio... mislio.... i dosjetio se :-D Jedna epruveta i svi problemi brodogradnje riješeni!
@dalmatinac: A to ti je mali leut koji pomaže po škverskome portu. Ja bih ipak neku drugačiju otpremninu ;-)))
@gustirna: Ja sam Bepina, mučim i nemojte me ništa više pitat :-D
@neverin: Tko zna kakve se tajne kriju u dubini...
@oko: E, lako je vama kad imate blizu tu rupu između Kozjaka i Mosora, pa lakše dođe vlaška arija :-D
@pupčica: Pošto jedna tegla magle!?
@slobodni stih: Ih...kakvi su moji talenti za prodaju, ne bi se baš usrićija ;-)
@Mare: E, znaš Mare, lukav sam ja, magla mi je ovoga puta pokrila sve nedostatke na slikama ;-)))
@Bugi: Vidiš, za tu treću od doli, mora sam se popet na krov tvorničke hale, a ova posljednja došla je kao šlag na tortu
@Mod: U desetom selu živi Antuntun, u njega je malko neobičan um, on posao svaki na svoj način radi... zašto mi je sad na pamet pa Antuntun???? Veliki pozdrav moja Mooood :-*
Cakana, 19.11.2009.
17:24
divno mi je vidit trogir omotan u nježni magleni veo :)
ti si uvik spreman škljocnit u pravi trenutak, svaka čast ;)
ljelja, 19.11.2009. 17:56 to je maglica:)))
suncokretica, 19.11.2009. 20:05 Ona "uspavana ljepotica".......ko sa starih razglednica! Moj duboki, duboki naklon za tu fotku! Za ostale - samo naklon :)
Big Blue, 19.11.2009. 21:48 Ha, ha, danas svi prodajemo maglu. I kod mene bilo maglovito (srećom, ipak ne cijeli dan) pa sam malo fotkala gospođu Maglu. :-) A onaj tvoj prvi akvarel ipak mi je nekako - posebniji. ;-))
brod u boci, 19.11.2009.
22:29
@Cakana: Pssst, ukra sam desetak minuta radnoga vrimena za sve ovo poslikat
@ljelja: Je li to onaj sa Zlarina!? Mag-lite...
@Suncokretica: Prihvaćam s radošću čak i običan naklon!
@Blue: Ah da, sad mi se nekako brzo razbistrilo...
P.S. Smajlići se podrazumjevaju
šibenka fb, 20.11.2009. 00:35 da je to bar jedina magla koja se nadvila nad tvoje brogradilište! ali,nema veze-zato su slike super ,ko da san bila tamo...
Shelly Kelly, 20.11.2009. 11:53 šta mogu, nego udivljeno-rezignirano kimat glavom... wow.
Lancer Honey, 20.11.2009. 15:52 Ove maglovite su fenomenalne...ne znam koja je bolja od koje...
o kosjenki i regoču, 20.11.2009. 19:17 Prekrasne fotografije popraćene pjesničkim izražajem... Ma, tko može tražiti više?!!! Srdačno te pozdravljam!!!
smiling cricket, 21.11.2009. 00:09 Izvrsni motivi. Ona prva je moćna.
gogoo, 21.11.2009. 03:10 Zbilja ijepe slike i u magli
brod u boci, 21.11.2009.
10:43
@Diana: Tih drugih magli se neće biti lako riješiti...
@Shelly: Udivljeno - može, rezignirano - ne može. Neću da si mi rezigniran ;-)
@Lancer Honey: Hvala, hvala, hvala
@kosjenka: I ja tebe A. !
@smiling cricket: Da, samo je šteta sam ih morao ovako smanjivati za blog. Kad se rašire preko čitavog ekrana, izgladaju puno bolje
@gogoo: Sva sreća da je aparat uvijek uz mene ;-)
Pasikarka, 21.11.2009. 22:01 Koje prelipe sliek Skvera u magli. Ove tri zadnej su mi ipak posebne. Fala ti Brode ;-)))
Predsjednička turneja
17.11.2009.Nije da ovih dana pozorno pratim medije, ali i bez toga jasno vidim da pola Hrvatske boluje ili strepi od akutnog svinjitisa, a ostala polovica sudjeluje u karampanji za predsjednika Republike. I sad se mislim, oli i ja ne bi moga bit predcjednik!? Bome, ako se dobro sićam, zadnji put sam bija precjednik tamo u petome-šestome osnovne.
Mislim, naniza sam ja u nižim razredima lipi broj mandata, ali kad su me u pubertetu počeli pucat hormoni, sve sam teže artikulira predsjedničke ambicije, u prvom redu zbog motoričkih problema, budući da sam imao grdnih poteškoća s koordinacijom pokreta ruku koje su neobjašnjivo stremile ka tek propupalim dijelovima tijela mojih razrednih kolegica.
Danas se volim tješit da su ranije navedene poteškoće prevladane kao i da su grijesi mladosti odlepršali u zastaru. Stoga sam odlučio provjeriti kako bi to bilo zaputiti se u jednu turneju širom Lijepe naše, prvenstveno u namjeri da vidim kako diše moje potencijalno biračko tijelo.
A ne, ne, ne bi vam se ja kandidira za budućeg stanovnika Vile Zagorje, nisu za mene stranke i visoka politika, puno mi je draži treći sektor.
Eto, na primjer, ne bi bilo loše kad bi postojala udruga za širenje prijateljstva i dobrog raspoloženja?
Ili još bolje - Savez udruga za širenje prijateljstva i dobrog raspoloženja!
Ček da vidim kakva bi kratica bila - SUZŠPIDR...
Ajme, ne valja!
Ma dobro, primjereno ćemo ime i tako smislit u hodu, ali bez zafrkancije, proteklih sam dana odradio izuzetno uspješnu turneju zajedno s mojim damskim savjetničkim timom s kojim jednostavno obožavam tijesno surađivati.
Kad čeljad nije bisna, nije ni Mazdica tisna, a još nam se kao ono slučajno potrefilo i lipo vrime pa smo bez problema progutali početnih nekoliko stotina kilometara auto-puta sa samo jednim zaustavljanjem, tek toliko da pozdravimo famozne Tulove grede koje smo nedavno pohodili.
Kod Karlovca smo dali desni žmigavac pa nakon elegantno izvedene piruete, kormilo usmjerili prema Ozlju, gradiću koji nam je prečesto «vanka ruke», što je naravno prava šteta jer smirujuće okruženje pitomih brežuljaka među kojima mirno protiče rijeka Kupa izuzetno blagotvorno utječe na naš živčani sustav.
Stari grad koji se dostojanstveno izdiže iznad rijeke osvojio nas je na prvi pogled pa iako u oči upada mali nesrazmjer između dijela koji je potpuno obnovljen s jedne i oronulih fasada s one druge, dvorišne strane, to nam nije smetalo da zamislimo stamene smjerne vitezove i zanosne djeve bajne koje su nekoć živjele među ovim zidovima.
U podnožju dvorca, čamac na Kupi, točnije rečeno, dva čamca na Kupi, kao da vidim u njima Ivana Gorana Kovačića i Vladimira Nazora.
Naše putovanje smo nastavili preko krašićke doline kardinala, a nakon toga uskim cesticama prema Slavetiću i dvorcu Oršić.
Kako je pred nama bilo još dosta kilometara za prevaliti, nismo se mogli previše zadržavali, iako smo spontano zaključili kako ovakvi slikoviti krajolici zasigurno zaslužuju više pažnje.
Kod Jaske smo se ponovno vratili na široke četverotračne ceste, ubacili u petu brzinu pa tek usput pozdravivši Zagreb nastavili naše putovanje prema istoku, autoputom bratstva i jedinstva, oupss, pardon, dakle cestom E-70 po europskom iliti A3 po domaćem nazivlju.
Preko Kutine i Garešnice, stigli smo s prvim mrakom u Daruvar, našu toliko željenu odredišnu točku.
Eto nas u gradu ždralova po drugi put u samo nekoliko mjeseci, he he, nismo ni sumnjali da ljubav čuda stvara. 
Smještaj smo pronašli u malom, ali izvrsnom hotelu s pet zvjezdica s posebnom napomenom da gastronomska ponuda tog hotela svojom kvalitetom debelo iskače iz svih mogućih turističkih normi i klasifikacija.
Za početak smo krenuli lagano, sa šunkicom i jajima, nastavili sočnim sarmama i djecom pireja sve do slasne gužvare sa sirom.
Al se nekad dobro jelo baš!
Kao što i prililiči kad im u goste stigne visoka delegacija, naši domaćini u Daruvaru, svojski su se potrudili da nam omoguće nezaboravan boravak pa su tako u našu čast priredili pravu svečanost na glavnom gradskom trgu.
Brojni štandovi s domaćim autohtonim proizvodima, ukusnim sirevima, ljekovitim mednim pripravcima osvojili su naša osjetila, a našlo se tu i dobre kapljice. Čak su i Martinje pomakli za tri dana, samo zbog nas, naravno.
Ljupke snaše i kršni momci folklorne skupine iz Banove jaruge pokazali su nam kako to izgleda kad cure kopaju vinograd, a isto tako i kako se pravi bećari vraćaju domu svome nakon prave noćne lumperajke.
Kako široki šorovi imaju vrlo nezgodan običaj da često obiluju blatom, tako svaki pravi bećar mora imati odane pomoćnike koji svome gazdi pomažu da preko stolaca lebdi iznad blatnjavog puta i tako čist i neokaljan uspješno dođe domu svome.
Uzbuđenjima i dražesnim prizorima tu ni blizu nije bio kraj, jer smo se nakon provoda na otvorenom spustili u pravo podzemlje, točnije u podrum dvorca grofa Jankovića u kojem se brižljivo čuvaju vrhunska vina daruvarske vinarije.
Naš Dario izvrsno nas je uputio u sve tajne dobre degustacije pa iako nam se na trenutak učinilo kako ćemo se već nakon treće čašice uredno skljokati na pod podruma (oooo, može li se niže!?), odoljeli smo više nego upješno svim mogićim vinskim miomirisima i mioukusima.
Graševina, Rajnski rizling, Chardonnay, Sauvignon, onda kratki izlet na bariq, kapljica-dvije arhivskih pa još jedan povratak na mlada vina, potpuno su nam razgalili dušu i tijelo, tako da nam ponovni izlazak na svjetlo dana nije izgledao baš kao jednostavan zadatak.
Rumenih obraščića i krivudavih koraka, vratili smo se u naš hotel s pet zvjezdica u kojemu nas je naša šefica kuhinje potpuno oborila s nogu dizanim knedlama u lovačkom umaku.
Nakon takve spize mo'š di o'š!
To «moš dioš» smo shvatili i više nego doslovno pa smo se zaputili do dvorca Dioš, koji nam se učinio idealnim mjestim za rezidenciju.
Iako se dvorac Dioš trenutno nalazi u veoma neveselom stanju, uvjeren sam kako bi mu brižne ruke vrlo brzo vratile stari sjaj.
Iz pristojnu dozu financijskih injekcija, dakako...
Nakon Dioša, opet smo mogli di oćemo, ali smo ovako zamantani vinom i domaćom kuhinjom jednostavno vapili za nekom dodatnom aktivnošću. I ponašli smo je zamislite – na kuglani! O la la, valjale su se naše kuglice ko velike, oborili smo svu silu čunjeva i pritom otkrili kako se u nama kriju izvanredni talenti za sve vrste valjanja i izbijanja.
Nakon kuglane slijedio je šlag na torti – kupanje u pravim toplicama!
Wow!
Iskreno, mislili smo da ćemo se samo malo izbrčkat tek toliko da vidimo kako to izgleda, ali na koncu, naše banjanje se odužilo na preko tri sata esencijalne uživancije u kojem smo ispreskakali tri bazena, jedan zatvoreni i dva otvorena. Pogotovo kad smo otkrili ventile za hidromasažu, našoj sreći nije bilo kraja.
Ajme, koja uživancija!
A zamislite tek uživancije kad smo nakon tople kupke opalili po palačinkama!
Velike, male, s medom, orasima, marmeladama i kinder-ladama, a šta ću vam više poć govorit.
To je bila prava fešta od palačinki!
U nedjeljno jutro probudili smo se nešto ranije, ali osjećali smo se toliko čili i odmorni tako da smo za žuntu skoknuli još i do Novske u kojoj smo zdušno bodrili našeg Slavena i njegove suigrače iz kuglačkog kluba. Nakon jučerašnjeg obreda kuglaške inicijacije, već smo se smatrali vrhunskim stručnjacima pa smo nastojali pripomoći stručnim savjetima našim Daruvarčanima, ali uzalud, domaćini iz Novske, ovoga su puta bili nešto bolji.
Ma ne puno, samo pinkicu...
Prebrzo nam je stiglo vrijeme za rastanak s ravnicama i zelenim poljanama, uz ono obavezno obećanje o skorom povratku.
Opet nam je slijedilo dugo putovanje preko hrvatske kifle, a kako ni ono ne bi ispalo dosadno i monotono, odlučili smo se na još jedno skretanje s A1-Dalmatine i to sve do Slunja.
Rastoke- prekrasno vodeničarsko naselje na utoku Slunjčice u Koranu, jedno je od onih mjesta kod kojih svakoga puta obećamo sami sebi kako se jednom moramo obavezno zaustaviti i razgledati. No, kako to obično biva, na našim putovanjima ka sjeveru ili jugu nikad nemamo dovoljno vremena, a trebalo bi biti upravo suprotno.
Niti jedno putovanje ne smije biti tramak!
Našu uživanciju u lutanju labirintom potočića i slapova donekle je pomutila činjenica da smo morali platiti dvadeset kuna po osobi za desetak minuta šetnje po najskupljoj livadici na svijetu, ali dobro, svi se gušti plaćaju.
Ne znam kad će naši turistički djelatnici shvatiti da se novac od posjetitelja može izvući i na ponešto ugodnije i elegantnije načine.
Za ovakvih kasnojesenskih dana, noć uvijek dolazi brže nego što je očekujemo pa nam nije preostalo ništa drugo nego da pažljivo saberemo sve utiske pa lagano, preko Plivica, Borja, Vrhovina do Otočca, još se jednom spojimo na auto put i nakon toga slijedi konačni povratak prema Splitu.
Na koncu, u nepuna tri dana, prevalili smo otprilike 1400 kilometara.
Tri savršena dana ispunjena prekrasnim doživljajima i susreta s dragim ljudima, tri dana u kojima nam se sve posložilo na najbolji mogući način.
Uostalom, nismo ni sumnjali.
Stoga nije ni čudo kako se nakon ovakvih putovanja osjećaš ozaren, ispunjen i prepun unutarnjeg zadovoljstva jer u ovako dobrom društvu – svaki trenutak postaje čaroban i nezaboravan.
komentiraj (16) * ispiši * #
pupak svijeta, 17.11.2009. 10:54 a di su slike iz kupke?! ;-))
čiovka, 17.11.2009. 11:05 Pupkica me pritekla! ;-))
hydee, 17.11.2009. 12:29 bome wow! trenutno ne mogu nikakav suvisliji komentar napisat :)))
Brod u boci, 17.11.2009.
12:56
Ne znam zašto ne mogu ostavit komentar na svom vlastitom blogu pa ću onda pokušat kao anonimac, ako prođe, prođe
Pupčice i čiovkice, moj aparatić nije vodootporan i ne osjeća se baš najbolje u vlažnom okruženju, pa mi zato morate virovat na rič ;-)))
Hydee, Ma super je komentar, ništa ne fali ;-)
pupak svijeta, 17.11.2009. 13:05 ma dobro! uostalom, mašta radi svašta.... ;-)))))
makedo, 17.11.2009. 14:07 jao ti fotki...pa stvarno covjece, ovo je da se razbolis...procitala sam tekst al sam se na fotke vratila jos koji put...na one camce osobito...ahhhhhhhh...
podloga, 17.11.2009. 14:17 i jeste dovoljno glasova i potpisa skupili ;). ukrulilo mi u zelucu od tih sarmica, guzvara, palacinki, sva sreca sto vino ne pijem ;). rastoke nikako posjetiti, na slikama je predivno i ne buni se za 20 kuna, toliko je ulaznica svuda, samo jos i da novci idu u dobru svrhu (nadajmo se). bolesni pozdravi
fotkam, kuham, putujem..., 17.11.2009. 15:19 ma divne slike! onu s dvije barke i ovu s drvetom i zutilom oko njega (s dvoje djece) bi nam bas mogao poslati i za natjecaj :))))))
brod u boci, 17.11.2009.
15:58
@pupčica: Neka radi, ne bunim se ;-)))
@makedo: Ma di ćeš se razbolit pa da ja ispadnem kriv ;-)))
@podloga: Ma znam, nije problem u 20 kuna, ali već je bila skoro pala noć i nisu nam uopće naplatili ulaz nego izlaz ;-) Nadam se da nije ništa ozbiljno, samo ti ozdravi
@Mare: Nema problema, stižu ;-)
file, 17.11.2009. 19:10 i ja ću reć samo - wow!
odmak, 18.11.2009. 15:18 Najviše mi se sviđaju one lijepo složene boce vina i dva čamca na Kupi, ali ni ostalo kao ni degustacije nisu za bacit..
Neverin, 18.11.2009. 17:54 evo Brode kako sam ti rekao napisah post o Jankovcu malo je slatko gorkog okusa nažalost
suncokretica, 18.11.2009. 22:55 Aaaaa......a šta me nisi pitao!? Stari grad Dubovac je puno ljepši od Ozlja! Ili je to subjektivno mišljenje......ne, zaista je ljepši!
gustirna, 18.11.2009.
23:14
Bome su Dalmatinke nadmašile one Samoborke koje piju zdemižonke! :-)))
Hm?Nego, svih pripoznajem, ali se pitam, tko li je ona zgodna gospođa u crvenom šeširiću kraj tebe? Jel ona možda prisidnička kandidatica? :-))
Big Blue, 19.11.2009. 00:20 Ma takve su kampanje još bolje od predsjedničkih. ;-)
brod u boci, 19.11.2009.
06:42
@filipinka: Wow - kako to dobro zvuči ;-)
@odmak: Da, sviđa mi se kako su ispale. Hvala i dobro došla!
@neverin: znam sve...
@suncokretica: Izvrstan prijedlog! Baš smo razgovarali o tome kako uvijek Karlovac preskačemo, ali dajem svečano obećanje ;-)
@gustirna: To je jedna tajanstvena dama koja se ne voli previše eksponirati i ona je, kako bi se reklo - "siva eminencija" čitavog projekta
@Blue: Neusporedivo bolje ;-)
Napet show
13.11.2009.Jeste li znali da riječi koje u sebi sadrže slovo K potiču kod ljudi više smijeha od onih koji ga nemaju!?
Na K mislim, naravno...
Dakle, postoji mnogostruka veća vjerojatnost da će čvorak, čavka, kvočka, tuka, kokot, kupus, velekovrtljaj i kukuruzište izazvati više smijeha od recimo vrapca, majmuna, slona, perilice rublja ili foto-aparata.
Ne vjerujete!?
Ma daaajte...
Znanstveno dokazano, kad vam kažem!
Možete isprobati i sami kod kuće,nije opasno.
Kad pogledam izvještačena, ukočena, do boli fotošopirana lica naših vrlih predsjedničkih kandidata kako nam se facijalnim grčem umjesto osmijeha proročki ukazuju sa slonovskih plakata, ne mogu se oteti osjećaju da mnogi od njih pate od loše probave, čira na dvanaestercu i sličnih akutnih komplikacija.
Pa Bože mili, to bi trebali biti sretni ljudi, uspješni, zadovoljni, optimistični!
Ovako mi njihova plakatirana lica više sliče na lutke iz Mappet Showa, ali za razliku od Kermita, Gonza i Miss Piggy, iz dubine njihovih očiju osjećam toliko napetosti da sam više nego siguran kako je Hrvatska spremna za početak snimanja Napet showa!
Općenito, ne samo političari na koje tako rado volimo dizati kuku i motiku, već i samo naše društveno okruženje, sve je puno nekakve kvazi ozbiljnosti, zabrinutosti, kuknjave, bezvoljnosti, lošeg raspoloženja...
Imam kolegicu, zgodnu i pametnu trideset-i-nešto godišnjakinju koja se žali kako nikuda ne izlazi i uopće nema nikakve volje za izlaske jer su se prijateljice poudavale, društvo se polagano rasulo, svatko brine svoje brige i tako dalje i tako bliže.
Imam prijatelja, četrdesetogodišnjaka, uspješnog u svom poslu, sretno oženjenog, ima kćer i sina, stan, dobro ajde, još uvijek nema jahtu i vikendicu ali ono – živi i više nego pristojno.
Nekidan mi se žali kakva su ovo vremena došla, da on svojoj obitelji više ne može priuštiti niti sedam dana skijanja u Cronplatzu!?
Nesreća, stvaaarno!
Mislim, nisam pametan, nisam stručnjak za psihologiju i sociologiju, ali već je i na prvi pogled vidljivo kako smo se svi zabarikadirali u neke ograde, dobrovoljne zatvore i pritvore, navlačimo na sebe maske nesretnika ne bi li na takav čudan način privukli pažnju i suosjećanje.
Zanimljivo, ako zavirimo u našu narodnu predaju, možemo primjetiti kako smijeh nikada nije bio na naročitoj cijeni.
Samo se budale smiju bez razloga.
Tko se petkom smije, ponedjeljkom plače...
I tako sve neke izreke, blesavije od blesavije, koje nastoje dokazati kako smijanje, dobro raspoloženje, automatski znače arlekinade, majmunarije i tko zna što još sve ne.
Kao – valja biti ozbiljan, miran, staložen.
To se cijeni.
Ma dobro, slažem se da ne trebamo glumiti klaunove, ali konačno, unesimo malo zdravog optimizma u našu svakodnevicu, pa to bar ništa ne košta i nije podložno stresovima, poremećajima na burzama i sličnim zvizdarijama.
Stoga dobro zapamtite - svaki dan bez smijeha uludo je potrošen.
Ako već pomislite kako nemate razloga za smijeh – sjetite se nečega na K
E tako, ali to još nije sve!
Slijede reklame!
A ne, ne, greška, nema reklame...
Dakle, današnje fotografije nemaju direktne veze sa smijehom i dobrim raspoloženjem, ali poput prodavača sa peškarije, uvjeravam vas da su skroz friške i onako prigodno-pogodne jer upravo sutra, u subotu, moj lipi mali grad slavi svoj dan, blagdan Svetoga Ivana Trogirskog.
Rekli bi Dubrovčani – dan koji dohodi jednom na godinu!
Neću trošit previše riči da se sav ne raspekmezim, ali kad ujutro zazvone zvona sa katedrale i sa svih trogirskih zvonika, zvučat će to ka najlipša simfonija i ne sumnjam da će ih čut samo oni koji su tu, već će ih nekim začudnim vezama moć osjetit sva naša dica rasuta po svitu koja ga nose u svome srcu.
Grade moj...
komentiraj (18) * ispiši * #
čiovka, 13.11.2009.
08:23
Zato se ja volim smijat. Dan bez smijeha mi je bezvezan dan.
I šta si zaprišija sa slikama grada? Oli se bojiš da će sutra nevrime? :-))
pupak svijeta, 13.11.2009.
08:28
pupaK, pipaK, KvaKa, KuKac, KlacKalica, krc, Keks, Krš, Krava, KaKao, KuKavica, Krpica.....
:-))
i evo još malo smijeha:
Učiteljica kaže učenicima: 'Neka ustane onaj tko sebe smatra budalom.'
Ivica ustane, a ona ga pita: 'Ivice, zašto ti sebe smatraš budalom?'
'Ne smatram se budalom, nego mi je žao gledati vas kako tu sami stojite!'
Pozdrav tebi i svim ljudima s boricama smijalicama na licu....to je znak da im srca nisu prazna!!
:-*
ssibenka, 13.11.2009. 08:37 za nas pozitivce obično vele da nam fali daska u glavi, meni onda fali cila paleta dasaka :) pokaži mi prst i smijen se :))) ljudi ne kuže da bi sve bilo lipše kad bi okrićali životne situacije na šalu :)...lipi ti je grad :)
ineida, 13.11.2009. 09:24 "Ustavši, K. se našao u dvorani nalik sudnici, gdje mu je sudac prigovorio da kasni cijeli sat, no da će ga ipak poslušati. K. se branio, nastojeći zadobiti simpatije publike, koja na njegovo izlaganje regira čas odobravanjem i smijehom, a čas šuti. I tako, odlazeći iz sudnice, K. shvati da je sam sebi oduzeo povlasticu da bude saslušan." F. Kafka-Proces. pozdrav ineida.
borut, 13.11.2009. 11:02 Zato se Nadra zove Nadra, a ne Kadra - da joj se ne bi smijali, nego da je se boje i bjeze od nje, a i ti se pripazi danasnjega petka (ima K). Ja, eto, razmiljam bi li uopce izlazio iz kuce danas, ali kad bolje razmislim, ako me nesreca ima zadesit, stici ce me bilo gdje da bio:-)
dalmacija moja inspiracij, 13.11.2009.
11:54
vanka kiša a ovod malo smija...
dalmacija moja inspiracija
Neverin, 13.11.2009. 12:55 gorak okus od političara si nam zasladio sa ljubavi prema gradu :) to je baš lijepo
ljelja, 13.11.2009. 19:27 samo se ti pekmezi
gustirna, 13.11.2009. 19:35 Sritan van Sveti Ivan od vašega grada! :-))))
Big Blue, 13.11.2009.
20:36
peKmez
Volim se smijati. :-)
I gdje li je sad Elyca da nas dvije zapjevamo:
Svet Ivane o' moga Trogira...
stara brokva, 14.11.2009. 07:44 Srretan praznik!
šibenka fb, 15.11.2009. 00:07 sritan van dan grada i praznik Svetog Ivana.osamdesetih prošlog stoljeća(kad je Bog oda po svitu)često sam išla u Trogir popiti kavu,prošetati po rivi i onin uličicama iz kojih nikad ne bih znala izači tamo di san planirala.doduše,bila san mlada pa mi je sve bilo lipo i dobro,ali Trogir mi je i danas jednako lip i poseban! prilipa zemlja za Napet show!
Bugenvilija, 15.11.2009.
02:10
Ajme krasnoga grada! Kako je tebi lijepo tamo dole, ma ni ne znaš to...ili ipak znaš? :)))))
kukumari, pipistrelo (nije sa k ali je svejedno urnebesno smiješno :)),
kukuruzovina, klipan, kunjalo, kita (cvijeća, molim lijepo), kupusište, kokobil i družina... ima još al moram poć spat :)))
suncokretica, 16.11.2009.
10:51
A u riječi "kukati" su dva k........hm..... :)))))
Gledam ja fotke vašeg Trogira....i zaključujem da je to vrlo fotogeničan grad, ne znam jel mi ljepši kod tebe ili kod Čiovke :)))
Ova zadnja fotka......jel mi se to čini ili je ona velika kuća nagnuta prema moru?
fotkam, kuham, putujem..., 16.11.2009.
14:07
predivne slike i boje, ma prelijepo :)))))
a smijeh? ja redovito odem kod eurosmijeha po dozu dnevnog smijeha :). i ne brisem lude forvarduse koje me nasmijavaju :))))
o kosjenki i regoču, 16.11.2009. 22:10 Moj pok. otac mi je predavao u srednjoj školi, dakle, za vrijeme najišempjanijeg razdoblja moga života. Hoću reći, smijeh, smijuljenje i cerekanje su bili ne svakodnevni, već cjelodnevni pratitelji. Naravno, za vrijeme nastave, to ga je izbacivalo iz cipela i redovito mi je po pitanju istog objavljivao kako "usta budale obiluju smijehom" :) Žao mi je što se on nije više smijao. Zajednički život bi nam bio uvelike lakši. I ljepši. Stoga, živjeli smijeh, slovo "K" i sveti Ivan Trogirski!!! I Trogirani! :)))
makedo, 17.11.2009. 09:03 :) evo ti smjesak...i joooj, moram u Trogir...sramota da jos nisam bila :)
primakka, 17.11.2009.
10:15
ta kolegica ti...misli li ona da bi joj društveni život procvao u braku;-)))??
kukumarka jedna.;-)
Zaboravljenim stazama
11.11.2009.Premda priznajem kako vjerojatno postoji preko nekoliko udobnijih i elegantnijih načina za provesti šućmurasto nedjeljno jutro s primjetnim mirisom kiše u zraku od lutanja i skakutanja po šumama i gorama naše zemlje ponosne, ovoga smo se puta s velikim guštom pridružili našim vazda mladim i poletnim Mosorašima u jednom kratkom, ali slatkom izletu po planinama trogirske zagore.
Naravno, upućeniji će se vjerojatno upitati "ama kakve planine trogirske zagore", ali kad se voditeljska palica prepusti u ruke našeg Ivice Sorića Surija, već unaprijed znamo kako je pred nama još jedan zanimljivi pohod zaboravljenim stazama kao i da se na takvim, na prvi pogled, neatraktivnim turama, uvijek može pronaći brdo zanimljivih stvari.
Naša današnja "planina" zove se Vilaja i nalazi se koji kilometar zapadnije od mnogo poznatije Labišnice, a razdvaja ih dolina u kojoj se smjestilo selo Prapatnica kojom prolazi "janjičarska" cesta prema Boraji i Šibeniku. Eto još jednog primjera kako televizija utiče na popularnost, jer iako je Crni Vrh na "našoj" Vilaji, gotovo četrdeset metara viši od Labišnice, ipak ova potonja djeluje nekako dominantnije, u prvom redu zbog televizijskog odašiljača koji se ponosno kočoperi na njezinom vrhu.
Uz veselu mlađahnu ekipu iz jesenske planinarske škole našeg društva, u gostionici vrlo maštovitog imena "Zagora", zatekli smo na prvoj jutarnjoj kavi i zavidnu količinu "starih džombi", pa smo ne čekajući ni časka spremno krenuli uzbrdo, glavom u oblacima, dakako.
Uz jaki južni vjetar i gusti sloj oblaka, ovoga se puta i nismo baš nauživali lijepih pogleda, ali u svakom slučaju, pentranje do 739 metara visokog Crnog Vrha proteklo je u opuštenom i relaksirajućem ritmu.
Istina, klizave stijene su zahtjevale povećanu razinu koncentracije, ali nisu naši planinari sazdani od sla'ke vodice da bi im to trebalo predstavljati veći problem.
Nakon osvajanja Crnog Vrha zaputili smo se sjevernim obronkom Vilaje sve do Ljubitovice, sela koje je poznato po kvalitetnom "vlaškom" luku ili češnjaku. O pozitivnim učincima češnjaka na zdravlje i raspoloženje nije potrebno trošiti previše riječi, a zgodna je ideja da se tijekom ljeta upravo u Ljubitovici organizira pravi pravcati "Festival luka!"
Istina, neki od planinara su postavljali nezgodna pitanja kako to da baš u Ljubitovici tako dobro uspjeva luk i uopće - postoji li neka tajna veza između luka i ljubljenja, ali do prihvatljivog odgovora ipak nisu došli jer ta problematika očito spada u sferu neobjašnjivih misterija.
U općenito neveselom krajoliku lako se uočavaju lijepo uređeni vinogradi, a u jednom od njih pogled mi je privukla smokva nudistica koja zamislite – nije imala niti jednog jedinog smokvinog lista na sebi!
Shame on smokva!
Lako je smokvi, bila ona gola ili odjevena, godinama će stajati na istom mjestu, rasti i davati plodove, ali takvu sudbinu sigurno neće doživjeti brojni roktavi praščići zarobljeni među sklepanim ogradicama i zidićima.
Nakon ovako tužnog pogleda ubogog svinjčeta, definitivno sam odlučio prijeći u vegetarijance!
Ovih dana se digla prava graja i halabuka oko dubrovačkih pasa, ali baš se pitam, hoće li itko osnivati Fejs-grupe za zaštitu nedužnih prasaca!?
Na povratku prema Trogiru, dosadna kišica koja je do tada tek povremeno sipila prerasla je u nešto puno konkretnije pa smo uspon na Vlašku odradili onako brzinski.
Uistinu prava šteta, ali naposljetku, nemamo pravo na priloge i prijedloge za knjigu žalbi jer smo s druge strane izvrsno iskoristili tih nekoliko jutarnjih bezkišnih sati. Konačno, dobro je poznato kako je svaki trenutak proveden u prirodi, a pogotovo u ovako dobrom društvu, jedinstven, dragocjen i nezaboravan.
A da će slijedeći put biti (još) bolje - ne sumnjamo u to!
komentiraj (17) * ispiši * #
MODESTI BLEJZ, 11.11.2009. 13:49 ma zamisli kako pršut može milo i razroko gledat ;0)))
čiovka, 11.11.2009. 13:58 A možeš onda i u mene na obid! :-)))
brod u boci, 11.11.2009.
14:08
@Mod: Bidan prasac, baš mi ga je došlo milo ;-)
@čiovka: Šta ima? Zaželija sam se šufiganoga kupusa!
podloga, 11.11.2009. 14:27 slika smokve je prepredivna
gustirna, 11.11.2009.
15:35
Ajmeeeee, ča su ti lipe slike, a onako brezvezan kišni dan! :-)))
I kome ćeš ti "stare đombe?" čekaj samo kad te dohvatimo! :-))))))))))
Neverin, 11.11.2009. 15:50 sa nama nema šanse da neki vrh ostane ne zapisan u putopisu:) kod mene je sljedeći Jankovac na Papuku jer nisam uspio izdržat samo u ravnici :)
brod u boci, 11.11.2009.
17:40
@podloga: Fala lipa! Samo, od tebe očekujem konstruktivnu kritiku ;-)
@gustirna: Ma ko je to star!? I ko je spomenija đombe? Ja nisam ;-) Džombe, možda :-D
@neverin: E baš me zanima kako to sad izgleda!
čiovka, 11.11.2009. 19:05 Skoro pa si dobro vizualizira! Inače, i ja san se zaželila šufiganoga kupusa jer mlade dame to ne vole. Pa tako, jel, kad budeš sprema misli i na mene! :-)))
Suncokreta2, 11.11.2009. 19:13 Baš me briga kako vam je bilo. Meni je bilo lipše. Samo nemam slika, ali imam ulja. belj :p
[. dauNandeR eKspouŽr .], 11.11.2009.
22:57
fala na dobrodoslici :))
ah, nikom se vise i ne da tolko pisat blogove.
al opet, sta cu ja, puklo mi da ga napravim vec jednom nakon dugo planiranja... ono tipa
cim uhvatim vremena..., a vremena nikad x)
neka malo i mene ovde :)))
gogoo, 12.11.2009. 02:24 Lijepo pentranje i vesele boje jeseni. Mislim da je Crni vrh najčešći naziv vrhova.
brod u boci, 12.11.2009.
06:28
@čiovka: Eto ti ga na! Najprije ona mene zove na ručak, a posli ispada da ću ja morat šufigavat kupus ;-))
@sunčica: Ma di se mi uopće možemo uspoređivat s tobom sunčana lavice!? Opće je poznato da si ti u svemu naj naj naj, a mi ostali mali mišići moramo bit zadovoljni i s mrvicama :-D
@aurora: Pa znaš, to možda čak i nije toliko loše, mislim to što jer prošla era blogića tipa kisach, pusach, svrati na moj, komaj me, i tako dalje. Prema tome, ne obaziri se na to, nego jednostavno piši, dokle god ti to čini zadovoljstvo.
@gogoo: Da, gdje god je vrh okružen šumom, ima velike šanse da se nazove Crnim. Iako, valja priznat, čim se nešto zove Crni vrh, odmah možeš zaboravit dobar pogled.
dalmacija moja inspiracij, 12.11.2009.
10:27
eto, svakome svoje gušte...a ja san bidan mora sidit isprid laptopa i pijuckat kavicu...
dalmacija moja inpiracija
podloga, 12.11.2009. 12:10 brode kakva konstruktivna kritika?! kad je lipo je lipo i mos' se slikat!
Charlie Frost, 12.11.2009. 15:04 Bitno da su gume zaštićene! Peace
Elyca, 12.11.2009. 17:13 sve mi je jasno osim smokve!....koliko Vas je to bilo kad je smokvi lista nestalo???
Big Blue, 12.11.2009. 20:59 A jooooooooj... O, kako tužno gleda... Časna riječ, dođe mi da više ne dotaknem mesinu.
The best of the worst
10.11.2009.Kad se mrčina počne spuštat prije pet uri popodne i kad je vanka sve mokro, bljuzgavo i tuzgavo od ovih silnih kišurina novembarskih ili studenih kako vam god drago bilo, nekako mi se najlogičnijim izborom popodnevnog provoda nametne prijanjanje kućanskim poslovima.
Zdušno, dakako.
Osim svakodnevnog pranja suđa, sumprešavanja, usisivanja i brisanje prašine, u kućanske poslove novoga doba svakako spada i čišćenje kompjutera ilitiga računala.
Uglavnom, pokušavam ovih dana malo posložit sve te silne fotografije koje su se nekim čudom ugnijezdile u particijama moga tvrdiše, odbacit onih, otprilike devedeset i osam posto neupotrebljivih i po mogućnosti napravit jednu kompilaciju "The best of the worst 2008-2009".
Samo mala napomena - oni koji budu dobri prema meni, bit će u mogućnosti doći do jednog ili čak i više primjeraka kompilacije i to po vrlo popularnim cijenama!
I tako, dok pikselima ekrana prolaze razne sličice pa dozivaju uspomene, neke otpadnu u prvom, neke u drugom ili trećem krugu, ali jedna mi se stalno vrti tu negdi oko koša za smeće, nisam siguran šta ću s njom pa je gledam priko, pa je vrtim i sve se nešto mislim...
Mislim, slika stvarno nije ništa posebno, bez kolorita, relativno plošna, gornji dio jednoličan i nesrazmjeran, brod ulazi sa krive strane i to ne neka lipotica, nego obična Jadrolinijina škovacera i tako...
Ali... meni baš ova slika ima neki zvuk, miris, posebnu atmosferu.
Jednostavno, i sad dok je gledam, opet čujem potmuli topot tog sporog trajekta kako klizi po zadnjim valovima popodnevnog maeštrala u tipično ljetno nedjeljno predvečerje.
Gledam te, meni nepoznate ljude na palubi trajekta kako se vraćaju sa svog otoka, mirni, spokojni, puni sunca, mora i soli.
Vraćaju se, ne više brodom, nego vremeplovom iz jednog, pomalo zaboravljenog, u neki sasvim drugi, svakodnevni ritam.
Pa mi još jednom zamiriše to more, to sunce, osjetim toplinu lita na svojoj koži, i sve mi djeluje tako nestvarno dok kroz prozorsko staklo osluškujem lupkanje kišnih kapi nekog drugog, novog godišnjeg doba.
Ritam broda, ritam kiše, ritam života...
Ali, to jednostavno tako mora bit, sve se vrti, sve se okreće, i nikad se ne ponovi isto, nego uvik nešto drugačije, spirala života sve je brža, sve je uža i sve je...
komentiraj (19) * ispiši * #
posoljeni zrak, 10.11.2009.
09:27
zar tebi, tamo na jugu, da fali miris mora i sve što navodiš??
što misliš kako je na sjeveru u ovo sivo, sivo, maglovito, mokro doba??
baš jutros prošetala i zaključila: ne mili mi se :P
ali, tebi velik pozdrav!
Shelly Kelly, 10.11.2009. 09:41 Evo mi Posoljeni Zrak otela riječ iz usta... Uz miris savske magle, natruhe mokrog šljunka i fermentacije duhana, bilježim se... :-)
pupak svijeta, 10.11.2009. 09:44 Nemoj se tako lako odricat ...srce ti dobro govori...ostavi takve mirise i boje i zvukove sa slika za nas daleko kojima to puno znači...koji odavno nisu pomirisali sol, niti čuli buku motora i šupkanje valova, niti gledali sivoplavu mišancu kad se more spaja s olujnim nebom... Ostavi takve slike za nas ... Može? ;-))
ineida, 10.11.2009. 09:49 brod (pruga-kako bi rekla koo) me je sa trogirske rive iskrcao na drveniku v. (otok ljubavi). dogodilo se to 1984.-te, neplanirani izlet nakon njenog pitanja- kud plovi ovaj brod; udovica, seoski župnik, šparoge, brudet, brodska juha, stablo naranče, kiša, kuća koje više nema...pozdrav ineida.
čiovka, 10.11.2009.
09:53
Hmmm.... šta podrazumijevaš pod onim " dobri prema tebi" ? ;-))
Kućanske poslove zaboravi.... toga mi je priko glave! :-))
windfuckersister, 10.11.2009. 10:57 Ako ovako nastavimo zagađivati more marinama, industrijom, masovnim jeftinim turizmom.... miris mora bit će nešto čega će se maglovito sjećati još samo najstariji.
more~snova, 10.11.2009.
11:18
evo nas dvoje svak na svoj nacin spominje direktno i indirektno drvenik :-). da je priblizit sliku mozda bi s ei pripoznala medu ljudima :-)
pozdrav sa sjevera
Neverin, 10.11.2009. 12:27 mi se čini da je Marko Polo postao materijal za škovaceru, a šteta jer me dvaput odveo do Dubrovnika i natrag..
Mare Prekobrojna, 10.11.2009.
12:48
Ti uvik mimosvita...u proliće se čisti...a ne sad!
I nemoj ništa bacati...samo presloži...koliko ja znam...nemaš baš fotografija za bacit...a isto tako, koliko ja znam...ima nas jako puno dobrih prema tebi...hehehhe...i dalje ćemo biti dobri :-)
p.s. ti si kriv što sam opet otvorila blog!
p.s.2. ti si kriv i što sam prvi put otvorila blog....
p.s.3. ti si kriv i što sam planinarka....
p.s.4. ti si kriv i....hmmm..mislim da je dosta :-)
gustirna, 10.11.2009.
14:49
Ma, kriv je i gotovo! :-))))
Kod tih brisanja ispadne uvik ka i kod onoga rješavanja stare robe ili bilo čega. Čim to baciš - zatreba ti! Ma baš bi obuka onu modru majicu, ili one rebe sa rupom na kolina. A još kad smršavuiš i skužiš da opet možeš obuć one od prije 3-4 godine. Ih!
Zato ne valja bacat - nikad neznaš kad će ti zatribat. A zatriba, viruj mi - kad se najmanje nadaš. :-))
brod u boci, 10.11.2009.
15:43
@posoljeni zrak: Fali mi miris ljeta ;-)
@Shelly: Pribilježeno!
@dražesni pupak svijeta: Čuvam ih, ne brini :-*
@ineida: A kiše su se slile, u cvjetove agava... Ma dobro, kad ćeš ti više počet pisat!? Oslobodi tog umjetnika u sebi!
@čiovka: To ću ti šapnit u četiri uva :-D
@jebivjetrova sestra: Pa ja već i spadam među najstarije :-D
@more snova: Lako moguće da si ti na ovome brodu! Veliki pozdrav sjeveru!
@neverin: Legendarne škovacere su daleko najružniji trajekti na Jadranu, ali se nikad nisu nasukale ;-)))
@Prekobrojna: Kriv sam priznajem! Kazni me Mare!
@gustirna: Olala, to se ka ono oćemo pofalit da smo smršavili, a ;-)))
Big Blue, 10.11.2009.
20:52
Počela sam nešto brljaviti po komentarima... Što sam ono htjela reći... A, da. Smračilo se. Pravo vrijeme za pospremanje. Gledam onaj brod pa mi nešto nije jasno... Kako to - s krive strane?! Ljudi se vraćaju. Što se ti nisi pomaknuo s druge strane? ;-D Pa plošna, pa razmjerna...pa što ga kompliciraš...zgrčka...raznoška...
Vrti se vrtuljak života. Kako bi rekao Đole: Daj okreni taj ringišpil... ;-))
baluncana, 10.11.2009. 20:59 ...... i sve je.... čarobnija.
brod u boci, 10.11.2009.
22:34
@Blue: Pogled gledatelja obično ide s lijeva na desno, a brod ulazi u kadar upravo suprotno pa onda to izaziva zbrku, istina, ne veliku, ali ipak... Ali, budući da se ova naša "Šoltanka" baš i vraća sa Drvenika, onda slijedi logičan zaključak kako to ujopće i apasalutno nije kriva strana...
Ma znaš, samo ću tebi priznat, ovu svoju sliku sam malo "izgadija" ne bi li izazva suprotnu reakciju, da mi netko kaže "ma daaaaaj, slika je skroz lipa" ;-))) Ali niko ništa!? Pihhhhh....
@baluncana: Može, može, dobra, pače vrlo dobra ;-)
Big Blue, 10.11.2009. 23:54 Ma, znam, sve je to u redu, pogled lijevo-desno, ovo-ono. Pa što će biti gledatelju ako malo pogleda s desna na lijevo, ha?!? A ljudi će se lijepo vratiti kući. ;-))) Ehhhh, shvatili smo mi da je tebi slika sentimentalno vrijedna pa onda ljepota, kako to već ide, i nije presudna. ;-))
Suncokreta2, 11.11.2009. 09:15 Potpisujem Gustirnu i šokiram se Marinim upucavanjem. Toliku količinu ulizivačine nisam odavno vidila na jednome mistu. Ja znam da ću dobit kompilaciju pa nema potrebe da ti se utiravam, odavno sam ja to zaslužila i opet ću :))
[. dauNandeR eKspouŽr .], 11.11.2009.
10:26
nemogu virovat da more bit toliko dosadno da neko ode obavljat poslove po kuci...
aaaa :Đ
nek san i to dozivila x))))
ae, iden... svrati i ostavi trag, ako ti se da :)))
Mare Prekobrojna, 11.11.2009.
13:01
Suncokreta2 uporno pokušava mene eliminirati iz komentatorskog okruženja...ali...jok...ne ide to tako.
Stojički podnosim sve uvrede od nje, jer znam da ona mene neizmjerno voli ma šta rekla! Čak štaviše, što grublje priča ja znam da je ljubav veća! :-)
brod u boci, 11.11.2009.
13:29
@Blue: Ljepota je u oku promatrača ;-)
@sunčica: Je li to neka ljubomora izlazi iz vaše tipkovnice gospođice Suncokreta!? A da ćeš dobit ono šta si odavna već zaslužila -oooo, pa zar uopće sumnjaš u to ;-)))
@aurora: Ha, nije toliko dosadno, ali kad se mora...
@Mare: Ma pusti Mare, to ona okreće pilu naopako, pa znaš da je vaša ljubav bezgranična :-D
Ali s vrimena na vrime triba ka ono malo zaglumit neku drugu spiku ;-)
Kerum je ukrao almanah
06.11.2009.Da si bilo koga u Splitu prije petnajst-dvadeset godin priupita zna li za Keruma, devedeset i devet posto svita bi ti reklo: „Aaaa, kako ne, to je oni karikaturist!“
I je, živa istina, danas na žalost pokojni Tonči Kerum, bija je u to doba numero uno šta se karikature, satire i općenito zajebancije tiče, bija je i ćaća i mater humorističkoga lista „Berekin“ (isto tako pokojnoga), a zahvaljujući žaokama i strelicama koje su pogađale sve vrste guzonja na istaknutim položajima, Tonči je odradija lipi broj dana u pritvoru i razgovora sa „bezbednosnim“ službama.
Kako je posli počeja rat i zavladala demonkracija, Kerumovo ime se nekako manje spominjalo, sve do jedne Hajdukove utakmice, tamo neke devedeset pete-šeste, kad sam na dresu jednoga igrača primjetija velikim slovima ispisano - KERUM. U to je doba taman počela moda ispisivanja prezimena igrača na dresovima pa sam po tome skonta da je to stoposto neki novi igrač Hajduka. Onda sam vidija da je ovi igrač KERUM doda balun svome suigraču kome je isto tako na leđima pisalo KERUM. Asti sto, ovo ima bit da su braća!? Kako ja to nisam zna da dva brata Keruma igraju u Hajduka?
Totalna zbunjoza je uletila kad je balun doša do trećega igrača i zamislite i ovi treći je isto bija KERUM!?
I četvrti!
I peti!!
Svih jedanajst- KERUMI???
A onda mi je neko lipo objasnija da to nisu imena igrača nego da se radi o jednome mladome i uspješnome poduzetniku koji ima trgovačku firmu i koji je za tu utakmicu uletija ka Hajdukov sponzor.
A-haaa, a to je to...
Danas su zavladala neka druga vrimena i ritko ko će se više sitit karikaturista Tonča. Njegov prezimenjak, isto je Kerum, ali s puno manje smisla za humor, nekadašnji vlasnik jedne male butige na Brdima, danas je vrhovni gazda, Bog, batina i bejzbol palica, sve u jednome...
Sićate li se onoga genijalnog filma „Povratak u budućnost?“ Točnije rečeno, nije se radilo samo o jednom filmu, to je bila trilogija s Michaelom J. Foxom i Christopherom Lloydom u glavnim ulogama.
Michael je glumija običnog teenagera Martyja, a Christopher je bija ludi znanstvenik Doc, koji je izumija vremenski stroj, istina, još neusavršen, ali ipak funkcionalan. Taj stroj ih je baca vamo-tamo, čas dvadeset godina naprid, čas dvadeset godina natrag, uglavnom njih dvojica su u svim tim peripetijama morali utjecat na razne događaje u njihovome gradu Hill Valleyu.
Kako svaki film ima svoga negativca, u ovom slučaju je tu ulogu preuzeja izvjesni Biff, najobičniji buzdo i bahadžija, totalna šteta od čovika, koji je uz sve te osobine koje su ga krasile, naravno bija zainteresiran za Jennifer, istu curu koja se sviđala i našemu Martyju. Inšoma, taj buzdo Biff je nekako dokučija čime se ova dvojica bave pa se jednom prilikom sakrija u vremenski stroj i odletija s njima u tada daleku 2015. godinu.
Biff se na tom izletu u daleku budućnost dočepa nekakvog sportskog almanaha u kojemu su bili zapisani svi sportski rezultati unatrag nekoliko proteklih desetljeća. Kad su se vratili u onu „normalnu“ godinu, Biff je počeja zarađivat ogromnu lovu na kladionicama jer je za svaku utakmicu zna kako će završit, sve je u tome almanahu pisalo crno na bilo.
Ubrzo je posta glavna faca u gradu, svi dućani, kafići, hoteli, restorani, galerije, pizzerije, sve je za kratko vrime postalo Biffovo. Bija je gazda svih sportskih klubova, poduzeća, dječjih vrtića, apsolutni vladar života i smrti. Na svim najvećim zgradama u gradu kočoperilo se njegovo ime, on je bija gradonačelnik, sestra predsjednica Gradskog vijeća, a još za najveću nevolju, Fani, pardon, Jennifer je postala Biffova žena!
Poala brale, šta su sve Marty i Doc tribali napravit za ispravit tu povijesnu nepravdu, uglavnom, morali su se ponovno dočepat tog famoznog almanaha, vratit ga u budućnost i time ispravit tijek događaja i ponovno ga dovest u normalu.
I sad, kad uspoređujem taj famozni Hill Valley sa današnjim Splitom, nekako mi se same od sebe nameću nezgodne paralele.
Ne bi tija grišit dušu, ali neko će se u ovome gradu morat odvažit i drznit upast u gradonačelnikov ured pa oduzet almanah našem Biffu jerbo me strah da će ovo sve vrlo brzo poć uprdec.
Od karikaturista do karikature i nije tako dalek put!
Pogotovo kad se juri vremeplovom.
komentiraj (27) * ispiši * #
file, 06.11.2009. 08:29 A šta je stvarno Biffova sestra bila predsjednica gradskog vijeća?! Ili si to izmislija? A stvarno.... genijalno. :-))
Shelly Kelly, 06.11.2009.
08:38
e sad si se izdao. Tebe strah da će ovo BRZO otić u prrrrd.... ?! Ti bi da traje? ;-) ;-) ;-) ;-)
(preferiram jednočinke... al spreman sam i na maratonsko uprizorenje. mi smo narod čuda... pazi kad Bandić dobije predsjeXništvo...) Svi smo mi Bifići...
Sapunerija, 06.11.2009.
08:59
Kerum je bidan bija prid kraj jako težak alkoholičar, ali tako to biva sa neshvaćenim umjetnicima, ali je zato ima najjebenije karikature na ovim prostorima.
Osim toga, Tonči je bija od Željka mislim prvi rođak, a svejedno se nije nešto previše nagleda sponzorstva od njega iako mu je to jedini talent u obitelji. Možda Tonči nije ni upira za sponzorstvo. Ne bi se nikad reklo da su njih dva u rodu. Po naćinu na koji je ovi živija, radija i govorija, reklo bi se da je Tonči fetivi Splićanin. Sićan se jednon kad ga je branija, da je željko dobar čovik, i da ga tribamo razumit, te da su svi ljubomorni na njega a da nitko ne bi volija bit u njegovoj koži koliko čovik puno radi. Možda je bila i zajebancija u pitanju!
...Žicala sam ga da mi čači napravi karikaturu. napravija je u manje od 5 minuti a bila je predobra, precinična i stvarno otrovna...
Ali u nastupu je bija usporen, miroljubiv i nekako dobar ka kruv (kakvi je bija doma svojima, neznan) i nikako mi nije bilo jasno kako iz takve usprene i benigne pojave može izbivat toliki zajebantski talent!
Triba si na ovi post stavit sliku njegove po meni najbolje karikature Berekin kad si već pisa o Tonču, ovako se opet sve svelo na Željka! Teško ju je nać na internetu, ali ako imaš kojega staroga Berekina, skeniraj pa stavi!
lVinjeta, 06.11.2009. 09:27 Ne znam odgovor na to pitanje jer ga predpostavljam(posve osobno) ,ali ako je "takvo" mislim da odgovora ni nema jer je pitanje em nesigurno em manjinsko ,uglavnom tako razlikujemo sami sebe od drugih i obrnuto ..u dubinama sebe nešto nazivamo grijehom ,a nešto pravom na nešto ..to je evolucijski ,ispada da je zlato nešto stoto ,a ne mora biti "zlatna- sredina " ,naravno .
primakka, 06.11.2009. 09:48 ima bit da kerumu dobro idu trilogije. kaže da za svaki božić gleda "kuma", al čini mi se da je "povratak u budućnost" malo bolje prostudira. ili kum još nije doša na red šta se tiče realizacije??!!
Wall, 06.11.2009. 10:02 u ovoj tvojoj genijalnoj rečenici, tipfelerom ili (ne)namjernom? greškom ( kako je posli počeja rat i zavladala demonkracija) osvanulo bitno slovce viška. bolno precizan opis! posudit ću tvoju novu kovanicu. Demonkracija uistinu!
dalmacija moja inspiracij, 06.11.2009.
10:09
evo i ja ču tu rić demonkracija duperat...nego kad če treći vrtić...nešto se puno investira u splitu...nezaposlenost opada...
[LINK=http://dalmacija.kovacevic.nl]dalmacija moja demonkracija
Sapunerija, 06.11.2009.
10:15
http://www.robertmaric.com
Mislim da su ovo mogla bit dva odvojena posta. Jedan o Tonču i samo o Tonču jer sitit se Tonča - koliko je čovik samo u zatvoru odleža radi slobode riči.
Malo san prošvrljala po internetu sjetivši se toga, i našla sam da ovaj čovik isto sasvim pristojno bavi se nekim humorom, to mu je bija glavni kolega, i bilo bi lipo i tu pročeprkat ako koga zanima satira i humor i Tonči Kerum!
Ne znan kako bi to lipo rekla ali priča o Tonču je tako surova. Tako banalna, bez pobjede ičeg dobrog ili pametnog.
Toliko umjetnosti i duha i borbe, a zašto? Čemu bit umjetnik i satiričar a tako skončat? toliki talent zaboravljen!
Ali bar ima zvučno prezime pa ga se katkad sitimo dok molimo za dragog nam gradonačelnika!
brod u boci, 06.11.2009.
10:17
@filipinka: To sam doda malo umjetničke slobode ;-) Ali ako su imali Gradsko vijeće i ako je Biff ima sestru - nema nikakve sumnje :-D
@Shelly: Da, zamisli da živimo u ređenoj zemlji, o čemu bi pisali?
@Danica: Tražija sam karikature Tonča Keruma, ali bez uspjeha. Na žalost, ovaj drugi Kerum je totalno prevlada, ne samo u ovome postu
@lVinjeta: Hm... to su zaista teme za razmišljanje...
@primakka: Ajme ti ga nama kad dođe Kum na realizaciju ;-)
@Wall: Ne, ne, nije greška, demonkracija je odavno već moja omiljena riječ. Vladavima demona...
@dalmatinac: Neka dice i vrtića, pa tam imali i živopisna imena ;-)
ssibenka, 06.11.2009. 10:49 ma ti nemas pojma tražiti :P kaki ćeš ti to preCjednik biti kad se nisi okružija savjetnicima, džabe ti kampanja :-P viš kako ti je Danica lipo našla; evo ti još jedan link: http://www.vladimirkreca.com/R_MARIC/TONCI_KERUM.htm
MODESTI BLEJZ, 06.11.2009. 11:41 pun pogodak ;0)
ineida, 06.11.2009.
11:54
pijetao
pijetlu se kresta nadima na kokoši i na njegova vlasnika, ukoliko je ovaj vozač na duge ture i ako pucketa prstima.
ako pijetao prečesto kukuriče, treba mu vazelinom namazati čmar.
ako prekasno kukuriče, na kresti mu izraste bradavica, koja se može odstraniti jedino hipnozom; ali kako se pijetao boji hipnoze to će radije kukurikati na vrijeme.
njemu je hijerarhija sveta, osim ako upravo ne sluša leonarda cohena.
pijetao nikad ne doručkuje, nikada se ne vozi željeznicom, a svoj kruh zarađuje u industriji jaja.
opasan pojasom za čarape i u soknama stoji nedjeljom pred ogledalom i vjeruje u vlastitu karizmu; onda bosonog povede svoje koke u brezovu šumu u šetnju.
pijetli za borbu žive u celibatu i uživaju bolju rentu. SAID zvijer koje nema bestijarij. pozdrav ineida
gustirna, 06.11.2009.
12:06
Počela čitat tvoj post i pomislih: Kad je Tonći Kerum umra?
Pratin dalje tvoje misli i slova i pomislin: Baš je dobro poveza Ž.Kerum=Biff iz 3-logije Povratka u budućnost.
I oden napisat neki podržavajući komentar, ali pročitan Danicu Č. i pomislin: Viš-dobro ona govori-fali Kerumova karikatura za cjelokupni dojam
I na kraju odem na linkove šta su priložile Danica i Šibenka i sad se mislin..........koji je to Željko Kerum?
Sapunerija, 06.11.2009.
14:21
nego, fala ti Brode!
da me nisi sitija Tonča, ne bi danas švrljala po internetu,
ne bi nabasala na predobre stvari
i ne bi večeras išla na predstavu na koju ću otić ako Bog da.
Neverin, 06.11.2009. 16:21 to mi je jedan od najdražih filmova, i kažeš moramo opet osposobiti Deloreana i poć u akciju
katrida, 06.11.2009. 18:04 ...Tonča Keruma se naše generacije sičaju, zaboravimo, ali kad nas neko podsjeti...tu je...a Robert Marić je pisac komada Keks i glad koji se večeras prikazuje u Trogiru......pozdrav iz mašograda.........
brod u boci, 06.11.2009.
18:32
@Danica: Eto vidiš, sve je dobro kad se dobro svrši ;-) A šta se Tonča tiče, eto ti idealne teme, ti si ga poznavala, prema tome, tvoj post može bit iz prve ruke
@šibenka: fala lipa mala moja, ajooj kad te uvatim...
@Modesti. [/B]Jel' tako da je? :-*
@ineida: Wow, proradio je pjesnički nerv ;-)))
@gustirna: Ko uopće priča o Željku Kerumu ;-)))
@neverin: E to to, zna sam ja da si ti pravi! Znači idemo!?
@katrida: Oooo, evo mi je, fala lipa na javljanju, pozdrav i Maš
Big Blue, 06.11.2009. 22:06 Kerumpuh. Satiričko kazalište u Splitu. ;-))
Sapunerija, 06.11.2009.
23:01
Eto,
ne znan ti ja o tin stvarima lipo pisat.
Isto tako volin i planinarenje pa ne slikajen ni blizu lipo ka neki.
:-)
LittleMissG, 07.11.2009.
09:29
Odlicno si ti to usporedio :-)
Puno pozdrava, moj novi blog je sad na Wordpressu, http://rijecankaudublinu.wordpress.com/
brod u boci, 07.11.2009.
20:29
@Big Blue: Ha, ha, odlično!
@Danica: A štaš s tim "nekima" ;-)
@LittleMissG: Super, baš mi je drago!
posoljeni zrak, 08.11.2009.
00:32
;))
večernji pozdrav!
toronto sunshine, 08.11.2009.
15:35
life imitates art?!
svi tipovi kao i Kerum imaju skandalozan kraj, a i njegov se blizi. Ipak je on mala riba, ma kakva riba, plankton usporedujuci ga s jednim Silviom B. ;)
smiling cricket, 08.11.2009. 23:26 Ipak je prvi Kerum faca. No što se drugog tiče tu je Split dobio što je tražio. No to nije sve...
Suncokreta2, 09.11.2009. 15:09 Oduševljena
šibenka fb, 09.11.2009. 22:45 nisu ta dva Keruma za usporedbu.To su dva svemira...nadajmo se da će ovom isteći rok prije nego bude kasno!!!
brod u boci, 10.11.2009.
09:20
@posoljeni zrak: Jutarnji odzdrav ;-)
@toronto sunshine: Da, Silvio B je postao paradigma suvremenog mafio-političara
@smiling cricket: Split prečesto traži jaaaako čudne stvari
@suncokreta: E, bašš mi je drago
@Dijana: Dva svemira, upravo tako - izvrsno si to rekla
Vile i zmajevi podno Tulovih greda
03.11.2009.Voljeti Velebit uopće nije teško, to je tako jednostavno prirodno i razumljivo kao što je lako slušati Beatlese, smijati se Charliju Chaplinu, diviti se Michelangelovom Davidu ili u krajnjem slučaju navijati za crvene bolide s propetim konjićem, brazilske nogometaše ili kubanske odbojkašice.
Velebna Planina nepresušan je izvor inspiracije i objekt fascinacije, pa me stoga uopće ne čude brojne legende o vilama Velebita, strašnim zmajevima i ostalim čudesnim mitskim bićima i stvorenjima koji su svoj dom od pamtivjeka pronalazili u najskrivenijim zakutcima i gorskim vrhuncima, među gredama, kukovima, stijenama, dulibama, spiljama i tajnim prolazima.
Tulove grede, ta impozantna skupina oštrih nazubljenih stjenovitih gromada koje strše visoko u nebo iznad južnog portala novovjekog tunela Sveti Rok, zasigurno je jedna od najprepoznatljivijh i najdomljivijih vizura čitavog Velebita pa je stoga posve logično da sam kao zagriženi velebitofil, očaran i začaran tim famoznim gredama već dugi niz godina. I uvijek, kad god putujemo, bilo autom ili autobusom s juga prema sjeveru, obavezno počne zafrkancija u stilu: „Darko, ček, ček, daj mi reci koji su ono vrhovi tamo?“.
A ja onda ko iz topa ponosno odgovorim :"To su Tulove grede! A ono tamo vam je Sveto Brdo! A ono između, e tamo sam vam je bija u partizan... ovaj, tamo sam vam ja bija za vrime rata na terenu!“
N'ti rat i ko ga je izmislija, a pogotovo zato što je upravo zahvaljujući tom prokletom ratu, čitavo područje oko Tulovih greda još uvijek izuzetno nepristupačno, ponajprije zbog velike opasnosti od zaostalih mina.
I dan danas mi jeza prođe kroz čitavo tijelo kad se sjetim kako sam tamo neke devedeset osme-devete, bezbrižno šetuckao u podnožju velebnih kukova i ne sluteći ništa neobično, pogledavao kako se može stići na te vrhove. Vrativši se natrag do stare ceste naišao sam na jednog zadihanog gorštaka koji me je gledao širom razrogačenih očiju.
Kaže on meni: Je li vi znate kuda ste sad prošli?
- Ne...
- Prošli ste kroz minsko polje!
- Ma dajte!?
Da, to je bilo prije kojih deset-dvanaest godina i u to vrijeme nije još bilo nikakvih oznaka, tabli i upozorenja jer su samo rijetki svati odlazili gore, ali eto, od tada me to stalno mori i želim se vratiti na Tulove grede pa pratim i osluškujem kako teče razminiranje, ali informacije su sve nekako šture i nepotpune, teško je dobiti pouzdane odgovore.
Stoga ni ovoga puta nisam imao velikih očekivanja pa sam planirao tek izvidnički proći makadamskim putem koji već skoro dva stoljeća vodi preko Malog Alana do Svetoga Roka na ličkoj strani. Istina, malo me golicala informacija da postoji jedna označena staza koja nije markirana službenim planinarskim oznakama već više onako štrlj-brlj crvenim točkicama, ona je navodno sigurna i pouzdana, ali bilo kakvo i najmanje skretanje može biti fatalno.
Naravno, kad ja odlučim poći na izlet, vrijeme je uvijek savršeno, sunčano, toplo, a isto takva mi je i ekipa suputnika pa je uz moju izvršnu producenticu s nama i dražesna Mala sirena kao i neizbježni tajni agent Rašo, moj osobni savjetnik za političku ekonomiju, švedske akcione filmove, kao i MIG-MAG tehnologiju zavarivanja.
Ne znajući kakav nas makadam očekuje, parkirali smo Plavu pticu na prvom zavoju pa smo dalje nastavili pješice, iako smo nešto kasnije zaključili kako smo komodno mogli produžiti vozeći se još barem kilometar-dva. Ali, šta je to za nas, smjerne hodače na duge staze, ništa, običan pisofkejk.
Brzo smo stigli pred crkvu Svetoga Franje u Potpragu, neobičnog izgleda, u prvi mah mi se učinilo kao da je Meštrovićevih ruku djelo, ali ova je ipak nešto starija, izgrađena još davne 1832. godine u spomen na tada novoizgrađenu cestu.
U neposrednoj blizini crkve, izgrađeno je tada i utočište za putnike namjernike, danas na žalost, potpuno uronulo i razrušeno.
Sa svakim novim korakom pogledi su postajali sve zanimljiviji a pri tom smo se i dodatno zabavljali natječući se s jednim starijim bračnim parom koji su vozili Renault Kangoo i svakih nekoliko stotina metara zastajkivali kako bi uživali u prizorima. Djedicu boli ruka, bakicu noga, pa su odlučili da im je najbolje ovako. Vesela utrka kornjače i zeca. Mi smo bili u ulozi kornjače, naravno...
Djedica i bakica su nas srdačno pozdravili preko nekoliko puta i brižno upozorili kako ne bi trebali skretati sa ovog glavnog puta. Zbog mina, dakako.
No, nakon otprilike sat i po laganog hoda došli smo do samog prijevoja, točnije bijele kamene kapelice izgrađene u spomen na Damira Tomljanovića – Gavrana, jednog od istinskih heroja Domovinskog rata koji je poginuo u borbi, upravo na ovom mjestu.
Stotinjak metara dalje stižemo pred same Tulove grede i zatičemo uistinu veličanstven prizor.
Jednostavno, osjetite kako ste sitni i ponizni, u trenutku ostanete bez daha pred čudesno "divljom" ljepotom, odajući tako priznanje majci prirodi kao najsavršenijoj umjetnici, otkada je svijeta i vremena.
Ubrzo uočavam i onu famoznu markaciju koja nije markacija nego je samo oznaka za ludaše...
Naravno, mene je upravo takva luda želja vukla naprijed i pod svaku cijenu sam želio stići što je moguće više, ali iskreno, mislio sam da će me moje dvije gracije zaustaviti u tom suludom naumu.
Kad ono – one su za!?
Hmm... ajde dobro kad je tako, za svaki slučaj, savjetujem ih da koračaju tridesetak metara iza mene, zlu ne trebalo...
Rašo, kao razuman znanstvenik, odlučio nas je sačekati u podnožju ili još bolje, on će laganini nizbrdo...
Nas troje krećemo gore, markacija nas dobro vodi, staza je relativno ugažena, dakle, ovdje se definitivno prolazi, ali ipak, svaki korak je ono, kao po jajima – oprezan do besvijesti, još samo fali da mi iskoči koja PROM-ovka sa strane brrrr... Svakih nekoliko koraka, osvrćem se, pogledavam na njih dvije, sve je u redu...
Prizori oko nas postaju čista fantazija, Velebit se otkriva u svoj svojoj raskoši, kao galerija, kao gotička katedrala. Savršeni mir, tišina, čuje se samo kreštanje crnih ptica galica koje se gnijezde visoko gore u stijenama.
Korak po korak, eto nas i u samom srcu Tulovih greda. Ako one same od dolje djeluju toliko fascinantno, tada nemam riječi za opisati kako izgledaju „iznutra“.
Kao da se nalazite u nekom sasvim posebnom svijetu, kamenom zavjesom odvojenom od onog normalnog i uobičajenog.
Vrijedilo je probati malo straha pa suvereno proći kroz minsko polje za vidjeti ovako nešto. Da, ovdje zaista žive Vile Velebita, nema sumnje...
Na jednom od najviših kukova vidimo zaboden nekakav štap, ali razumno zaključujemo kako smo i tako već dovoljno visoko i da nam nije baš očajnički potrebno osvojiti ama baš svakoga od njih.
Visoke litice ruše se stotinjak metara okomito prema podnožju, ali to nam je sada najmanja briga, strah od mina, sasvim je odagnao strah od visine.
Ipak, s obzirom da je već prvi dan studenog, sunčeve zrake su nam se poprilično ukosile pa se odlučujemo na povratak, naravno, doslovce istim putem kojim smo se i penjali.
Sada već malo hrabrije i brže, kao prekaljeni ratnici, za dvadesetak minuta stižemo do dobre stare makadamske ceste.
Još samo nekoliko pogleda na čarobne Tulove grede i čeka nas brzi silazak do Plave ptice, a pomalo nas i brine kako je tajni agent Rašo podnio nagli pad temperature nakon zalaska sunca. Ne bi ga baš voljeli zateći ukočenog i mumificiranog.
No, razloga za pretjeranu brigu ipak nije bilo pa smo se konačno, nakon nekoliko sati, sastali svo četvero ludo hrabrih ili hrabro ludih, kako vam god drago bilo.
Opet taj savršeni osjećaj.
Da se još jednom vratim na one legende...
U ne tako davna vremena, narod je vjerovao da se upravo podno Tulovih greda legu zmajevi. A visoko gore, među stijenama živjele su i vile, ali ljudi ih nisu mogli vidjeti jer su bile začarane! Vile kao vile...
U svakom slučaju, Tulove grede su svojim čudnovatim oblicima oduvijek izazivale divljenje, ali i strahopoštovanje. Narod ih se toliko plašio da je postojala i kletva: "Dao Bog da skončao u Tulovim gredama!"
Na koncu, sretni smo što nas je takva kletva ovoga puta zaobišla.
Nešto kasnije, u sebi ponavljam zahvalnost Planini, moćnim zmajevima i dobrim vilama, ovoga puta su nas i te kako čuvali.
Nadam se da smo i zaslužili.
komentiraj (27) * ispiši * #
čiovka, 03.11.2009. 08:07 Jedanaesta slika...... pogledaj, kao vila raspletene kose. :-))
file, 03.11.2009.
08:10
Tom cestom od Marije Terezije možeš do Like, ako se ne uputiš po zimi ka ja s jednin mojin ludanom frendom pa zamalo ostaneš zatrpan u snigu i bez benzina....
Za Tulove grede ja iman jednu rič - planinska Katedrala!
:-)))
ljelja, 03.11.2009. 08:10 :)))
Koraljka, 03.11.2009. 08:46 Divin in se al ih se pomalo plašin.
ssibenka, 03.11.2009. 09:10 tila san napisati "a luđakaaaa", (naravno pozitvinih ;-)))...život na rubu ali isplatilo se za naki pogled, milina (...) a i tvoje gracije su dobile lipu rumenu boju :-)
dalmacija moja inspiracij, 03.11.2009.
10:44
adrenalin, to van je tribalo...a vidin da ga je bilo napritek...a svaki put kad ulazin u tunel sv.rok ne mogu a da i ne pogledam...fotke su taman za od nji napravit razglednice...
dalmacija moja inspiracija
Suncokreta2, 03.11.2009. 12:03 I Biokovo...i Sv. Ilija Peliški i Imber i ....
pupak svijeta, 03.11.2009.
13:26
Uf, meni se želučić stisnija samo od čitanja. Ali da.....isplatilo se. Samo, nemoj ponavljat.. Just in case!!!
:-))
gustirna, 03.11.2009.
13:45
Savršen izlet!
Među samim kamenim gredama je najlipše. :-)))
Jedino ja još uvik neznan zašto se zovu Tulove? Ko ili šta je Tul?
Iden to odma uguglat....................................................
Ma ništa - niko nema pojma zašto se zovu Tulove. :-(
file, 03.11.2009. 15:46 To je neko sta na minu pa je tulija.
brod u boci, 03.11.2009.
16:24
@čiovka: To je živa istina!
@filipinka: Upravo to sam i ja reka - katedrala!
@ljelja: Hvala
@Koraljka: U tome i je njihov čar, šta nam pomišaju emocije
@sibenka: Ma možeš ti slobodno napisat "a luđakaaaa" ;-)))
@dalmatinac: Fala lipa, dan je bija savršen za fotografiranje, možda je jedino malo falilo oblaka na nebu da daju dozu dramatike
@Suncokreta: Vidi nju sad!? Ko o čemu, ona o Pelješcu ;-)
@pupak svijeta: U svemu triba imat miru, znam, znam...
@gustirna: Eto, izgleda da ni Google ne zna baš sve
@filipinka: Tul je bija div koji se malo zaigra s kamenčićima ;-)
buba, 03.11.2009. 19:10 A, jesi zapiva onu svoju najdražu: Viiiiiiiillloooooo moooooja??!!!!
fotkam, kuham, putujem..., 03.11.2009. 21:50 divan izlet i po obicaju lijepe slike. volim velebit.
brod u boci, 04.11.2009.
07:15
@buba: Mislim da čak i nisam! Nešto mi se vrtila po glavi "im'o sam strašnog petla!" :-D
@Mare: Držim se dobrih običaja ;-)
romanticus, 04.11.2009.
20:50
Fantastično! Bravoooo, čestitam na hrabrosti/ludosti, odvažnosti, lakomislenosti, čemu god.:-)
Da nije bilo toga, ostali bismo uskraćeni za ove divne prizore kao i predivan tekst. I sam već duže vrijeme razmišljam o Tulovim gredama, ali ove mine... :-(
Ma valjda će odgovorni i to jednog dana riješiti još za ovog života pa da i manje hrabri mogu uživati u toj ljepoti iako je pitanje koliko ovakav teren može biti siguran i nakon razminiranja.
Želim svako dobro uz pozdrave iz Slavonije. :-)
ne spavajte!, 05.11.2009.
02:24
Bravo!
Oprosti, hitno je! Potpisano i ratificirano! Još mora Sabor potvrditi s 2/3 svih idiota. Još nije gotovo! Mi želimo napraviti referendum i pokrenuti ljude da odjebu ovaj sporazum. I da ubuduće odjebemo sve gluposti koje nam nameću političari. Svrati na blog, uključi se!
Proširi vijest!
Divan -skitnje, 05.11.2009. 10:42 E da, zadnji put sam Tulove grede gledao sa Svetoga brda 1993. Kretali smo prema okupiranom Svetom Roku, a ispod nas, na Tulovim gredama bili su Tigrovi. Mo'š mislit: Šokci na Velebitu! Na kraju, nakon priče ustanoviš da je svaki drugi od nas podrijetlom iz Like.
gogoo, 05.11.2009. 13:20 Lijepe Tulove grede gdje sigurno žive Vile Velebita.
file, 05.11.2009. 14:40 Zna li neko što se dogodilo s ovim Referendumom (Davorin Rudolf)? Jutros se otvarao, sad je nestao.
mala sirena, 05.11.2009. 17:08 ma kako si ovo napisa!!!! više se bojin mina dok čitan nego dok san tamo hodala! prekrasno je i vrlo brzo ću opet tamo jer se ostaje bez daha - od prizora! :)
brod u boci, 05.11.2009.
22:24
@romanticus: Da, vjerojatno nikada neće biti potpuno sigurno, ali eto, vrijedi pokušati
@Divan skitnje: Puno je Slavonaca porijekklom iz Like, a kad se nađete na Velebitu, zasigurno vam prorade geni pradjedova ;-)
@gogoo: To uopće nije sporno :-)
@filipinka: Ne znam, netko ga je brže-bolje izbrisa
@mala sirena: Ajdeee, moramo unit dozu dramatike, šta će nam svit reć, da smo odali po običnoj ledini :-D
mala_sanja, 06.11.2009. 00:01 Wow, Hrvatska je prelijepa!!! Slike su predivne. :o)
Svantevid, 06.11.2009. 08:47 Prekrasan nadahnut putopis sa odličnim slikama! -najbolja pozivnica svakom dobronamjerniku i zaljubljeniku u neprolazne vrijednosti! Uživao sam s vama :)
brod u boci, 06.11.2009.
10:20
@mala sanja: Slažem se, uistinu je prelijepa, Hvala ti
@Svantevid: Drago mi je da ste uživali, hvala i dobrodošli
borut, 07.11.2009. 08:26 Super reportaza o zanimljivom izletu "obogacenom" strahom od mina, kojega ja (na srecu)nisam dozivio na Velebitu.
borut, 07.11.2009. 08:31 Evo, Vesna iz daleka, bez da sam joj ista rekao vice kako je stijena na jedanaestoj slici potsjeca na vilu!!!
maya7, 08.11.2009.
00:23
jako dobro!!
ja sam nekoliko mjeseci radio u tunelu sveti rok....
sam pogled na tulove grede je mocan...a ove fotografije su predobre!!
stvarno steta sto je i dalje jedan dio hrvatske pod minama...
samo naprid sa izletima, fotografijama i blogom.
pozzz
brod u boci, 10.11.2009.
09:23
@borut: Nadamo se boljim danima, bez mina, ali sve se to odvija izuzetno sporo, skeptičan sam... I da, zaista ozgleda kao vila ;-)
@maya7: Hvala i dobrodošao
ssibenka, 28.11.2009. 21:18 ovaj post i vridi više puta pročitati, valjda si ga i zato posta 3 puta ;-) bez sale, triba nas podsjetit, jedna me recenica pravo štopala da stanen i zamislin se...
ssibenka, 28.11.2009. 21:20 zaboravih nadopisati...drago mi je da lunjas mojin krajen :-)
brod u boci, 28.11.2009. 21:39 @Šibenka: Uvik ja volim lunjat tvojim krajem, a šta se posta tiče, nemam pojma šta se događa, znam da sam ga pisa samo jednom :-O
šibenka fb, 28.11.2009. 23:45 ima i jedna druga istina o poklanjanju sebe drugome-kad ostaneš bez drugog i dijela sebe..duplo boli,viruj mi...i onda igraš na sigurno i držiš ono najvridnije svoje za sebe.možda je ziheraški i pragmatično ali-lakše se diše!
dalmacija moja inspiracij, 29.11.2009. 09:53 ma kod nas je dovoljno energije...koja često gre u krivome pravcu...fotke su ka po običaju...malo su postale "dosadne"...
dalmacija moja inspiracija
Nataly 76, 29.11.2009. 10:19 E brode, brode...Stvarno te treba citati za svako "dobro jutro". A sad trkom na kavu u Tg. I onda pocnem poznatima s uvjeravanjem: "Je li citate onaj blog Brod u boci. Ma morate.....Ne znate sta propustate." A oni meni:" Jesi li ti to clan neke sekte koja se tako zove kad si tako odusevljena." U svakom slucaju odlicno. Odakle inspiracija?? .....Bye, bye...i sta prije jos jedan post..........
Shelly Kelly, 29.11.2009. 13:12 Kad Te nekidan onaj prika pitao za Plan B... Ma, imaš Ti plan. BuB. Brod u Boci. Rekoh Ti već... kreni! ;-)
Bookeraj, 29.11.2009. 14:02 odličan post, to su neke životne tajne na koje i ja još uvijek tražim odgovor. a sinergija? ja nisam čula za tu riječ dok je nisu počele lansirati neke multinacionalne kompanije kao dio svog marketinškog plana i programa, mislila sam, da je kao i još toliko riječi, potpuno izmišljena :D
catwalk, 29.11.2009. 15:41 Sjajno. Evo, ovo je pozitivan tekst po mojem ukusu. Da, za sinergiju sam i ja, kao i komentatorica gore, čula iz tih hype, korporatističkih, poslovnjačkih krugova. Doduše, ima neko, usputno barem, značenje i u sociologiji. Ali više u nekom funkcionalističkom smislu. U ovom duhovnjačko-psihološkom miljeu, sinergija bi mogla biti korisna stvar u svemu što je kolektivno, a sve jest kolektivno, ispada. No, ideologija individualizma tu podmeće noge. I osim toga, ta stalna "kriza" i opće nezadovoljstvo kao da ljudima daju opravdanje da budu negativni u odnosu s drugima. Teško je danas biti pozitivan i fer u okruženju u kojemu većina nije u stanju otvoriti se. Ipak, trebalo bi možda biti hrabar i djelovati, korak po korak. Možda su mogućnosti zbilja puno veće nego što to zamišljamo, subjektivno ograničeni kakvi jesmo.
Elle Woods Gone Brunnette, 29.11.2009. 16:05 istina... :)
Bocaccio, 29.11.2009. 18:42 vse je tak kak si napisal ali zivljenje je kakti ziviska farma z koje retko tko zvlece pametan poucak. a ak ga i kad ga zvlece za se je prekasno pak bedaki novi staru pricu kokodacu in pak se na njihov racun drugi goste.
uzdravlje,
Bocaccio
skitalica, 29.11.2009. 20:24 Kad god naidjem na nesto sto me zaista takne, zadivi, sto mi se svidi, onda pitam autora/autoricu je li to mogu isprintati i sacuvati za sebe. Pitam i tebe, mogu li ovaj tvoj tekst pridodati meni dragocjenoj kolekciji?
o zivotu..., 29.11.2009. 20:50 tekst ti je izvrstan i baš mi je osvježio veče.Davno sam i ja napisala nekoliko postova ,voljela bih da komentiraš
o zivotu..., 29.11.2009. 20:51 prekrasno
Julijana, 29.11.2009. 21:43 Mogle bi blogerice i urediti plakat s ovim mislima, pa ga ondje i izložiti!
Toliko je sumornih misli posvuda,
a ljude treba zaista poticati da vide i toliko dobroga
što imaju i jesu i oni sami i ljudi oko njih!
Drago mi je i da se ovo nalazi na prvom mjestu na blogu.hr.
Nadam se da će bar nekima malo prosvijetliti perspektivu...
M.H.S., 29.11.2009. 21:49 Tako malo (nam) treba, ali treba... Katkad već iskrena dobra riječ zna krila posrijediti, katkada i topli osmijeh pun razumijevanja čini svoje... Sviđa mi se ovaj post!
A našoj @Bugi i @ Amorfiji želim mnogo sreće i uspjeha glede izložbe. Tebi srdačan pozdrav i ne zamjeri mi što koristim priliku i ostavljam Ti tu mali svoj apel, malu predbožićnu molbu Tebi i svim Tvojim čitateljima:
Dobri ljudi, pozivam sve Vas koji čitatjte ove komentare ovdje, da pomognete
MALOM PATRIKU JANDRIČEKU, KOJi SE RODIO BEZ OČNIH JABUČICA :(
Unaprijed već HVALA svima koji ćete mu na bilo koji način pomoći, uz srdačan pozdrav, M.H.Švabica
gustirna, 29.11.2009. 23:32 Riječ -sinergija- prvi put sam upoznala u školi za aromaterapiju. Rekli su nam kada se više eteričnih ulja pomiješa u cilju da pomogne kod neke tegobe, tada se to zove sinergija i sva ta ulja međusobno se nadopunjavaju i pomažu u izliječenju. Zajedno su jači.
Bravo za ovaj post. :-))
brod u boci, 30.11.2009. 07:55 @Diana: Naravno da je sve to rizik, ne postojo recept za siguran dobitak
@ dalmatinac: Energija se rasipa u sukobima svi sa svima.
@Nataly76: Ha, ha, znači sumnjaju već da postoji sekta sa sljedbenicima ;-) Znaš, iluzorno je očekivat da te baš svi čitaju i da im se to sviđa, meni je sasvim dovoljno da si recimo baš ti to prepoznala i da si se javila
@Shelly: Samo treba od nečega i živjeti...
@Bookeraj: Da, taj pojam se često čuje pogotovo kod onih koji "upravljaju ljudskim potencijalima", ooo kako to birokratski zvuči
@catwalk: Točno - ideologija individualizma koja stavlja pojedinca na prvo mjesto i u principu nemam ništa protiv toga, svatko od nas je priča za sebe, ali eto, ja sam se pitao kakav sve može biti odnos pojedinaca i pojedinaca...
@Elle Woods: Hvala
@boccacio: Eh ti bedaki...
@skitalica: Naravno da možeš ;-)
@o životu: Vrlo rado, doći ću...
@Julijana: Iako nisam pisao ovaj tekst s velikim ambicijama, drago mi je da je prepoznat, jer smo sevi već dosta umorni od tema koje izazivaju žučljive rasprave
@mshvabica: Nema na čemu, svaka pomoć je dobrodošla
@Nela: Eto vidiš, to je to!
skitalica, 30.11.2009. 09:49 Hvala! :o)
windfuckersister, 30.11.2009. 17:14 A mene je baš to nesebično davanje sebe i dovelo u probleme. Evo, sad ću šest mjeseci otplaćivati tuđi kredit.
Nataly 76, 30.11.2009. 17:44 Znaci znam kome se javiti kad se odlucim na planinarsku karijeru. A o tome razmisljam vec duze vrijeme. Pozdrav....
slobodni stih, 30.11.2009. 19:26 super post... istina, malo me zabrinio... shvatila sam da sam prečesto u relacijama iz kojih zbroj dva i dva daje, ne pet, nego tri ili manje... ili ne dajem dovoljno, ili ulažem u pogrešne relacije...?!
Ive, 30.11.2009. 22:51 Isto što je lipo rekla Nataly 76.
Ko topli kroasan i materin čaj
od metvice i mažurane ujutro.
Svaka čast...............
dordora2, 30.11.2009. 23:51 Sve si rekao u samo jednoj rečenici tako je lako biti loš!
Najlakše je ne mariti za ono što drugi o tebi misle, a opet život je tako kratak da ga potrošimo na ravnodušnost...
Nisi ti to rekao, ali je to iz mene izvukao tvoj prelijepi post.
Lijepo te pozdravljam dragi Brode...)))
šibenka fb, 01.12.2009. 02:23 ma, meni je SUPER kako dobro izlaziš na kraj sa samim sobom,kako dobro otpuštaš ručnu i živiš tako u skladu sa svime oko sebe.samo tako naprid,Brode,ti si izgleda naša recept za dobitak . piši i dalje,kako bi mi sumnjičavi počeli virovati da se stvari mogu popraviti..Sve ti sritno bilo!!
ineida, 01.12.2009. 08:44 jutros si X 3, dakle energija se umnožava, ali čuvajmo je od onih koji vladaju, za one koji je trebaju. pozdrav ineida.
smiling cricket, 01.12.2009. 09:04 Lijep tekst. Baš mi je legao. U principu nemamo što izgubiti djeleći dobro s dobrima. Jako mi se sviđa jedna tvoja misao, pa ću je ponoviti:
'Sve ono što u životu napraviš za sebe, odlazi s tobom u grob. Ono što napraviš za druge, živi mnogostruko dulje i vrijedi nemjerljivo više.'
brod u boci, 01.12.2009. 11:00 @skitalica: I drugi put ;-)
@winfuckersister: Ma daj, to je prekrašno, ta osoba će ti biti zahvalna čitav život ;-)
@Nataly: Mislim da si već donijela odluku. Proljetna planinarska škola u Mosora počinje krajem veljače, a ako želiš, u međuvremenu nam se možeš i pridružit na nekom izletu
@Neris: Uvijek će biti razočaranja, naravno, ali možda nam upravo ta razočaranja i neuspjesi pomognu da bolje cijenimo "one prave"
@slobodni stih: Na žalost, postoje i oni "energetski vampiri" koji nas znaju isisati. Treba ih se kloniti, ako je ikako moguće
@Ive: Poala, šta smo poetični danas ;-) Fala ti Ive
@dordora: Hvala Dora, drago mi je da si to uočila
@Diana: Moram ovako, to mi je jedini put
@ineida: Ma ne znam šta se ovo dogodilo, post se multiplicira sam od sebe i rasuja po ekranu, a nisam kriv ;-)))
@smiling cricket: U povjerenju, ta izreka nije izvorno moja, to sam negdje čuo i jako mi se svidjela, pa sam je samo interpretira na svoj način