Kad se mrčina počne spuštat prije pet uri popodne i kad je vanka sve mokro, bljuzgavo i tuzgavo od ovih silnih kišurina novembarskih ili studenih kako vam god drago bilo, nekako mi se najlogičnijim izborom popodnevnog provoda nametne prijanjanje kućanskim poslovima.
Zdušno, dakako.

Osim svakodnevnog pranja suđa, sumprešavanja, usisivanja i brisanje prašine, u kućanske poslove novoga doba svakako spada i čišćenje kompjutera ilitiga računala.

Uglavnom, pokušavam ovih dana malo posložit sve te silne fotografije koje su se nekim čudom ugnijezdile u particijama moga tvrdiše, odbacit onih, otprilike devedeset i osam posto neupotrebljivih i po mogućnosti napravit jednu kompilaciju "The best of the worst 2008-2009".

Samo mala napomena - oni koji budu dobri prema meni, bit će u mogućnosti doći do jednog ili čak i više primjeraka kompilacije i to po vrlo popularnim cijenama!

I tako, dok pikselima ekrana prolaze razne sličice pa dozivaju uspomene, neke otpadnu u prvom, neke u drugom ili trećem krugu, ali jedna mi se stalno vrti tu negdi oko koša za smeće, nisam siguran šta ću s njom pa je gledam priko, pa je vrtim i sve se nešto mislim...



Mislim, slika stvarno nije ništa posebno, bez kolorita, relativno plošna, gornji dio jednoličan i nesrazmjeran, brod ulazi sa krive strane i to ne neka lipotica, nego obična Jadrolinijina škovacera i tako...

Ali... meni baš ova slika ima neki zvuk, miris, posebnu atmosferu.
Jednostavno, i sad dok je gledam, opet čujem potmuli topot tog sporog trajekta kako klizi po zadnjim valovima popodnevnog maeštrala u tipično ljetno nedjeljno predvečerje.
Gledam te, meni nepoznate ljude na palubi trajekta kako se vraćaju sa svog otoka, mirni, spokojni, puni sunca, mora i soli.
Vraćaju se, ne više brodom, nego vremeplovom iz jednog, pomalo zaboravljenog, u neki sasvim drugi, svakodnevni ritam.

Pa mi još jednom zamiriše to more, to sunce, osjetim toplinu lita na svojoj koži, i sve mi djeluje tako nestvarno dok kroz prozorsko staklo osluškujem lupkanje kišnih kapi nekog drugog, novog godišnjeg doba.

Ritam broda, ritam kiše, ritam života...

Ali, to jednostavno tako mora bit, sve se vrti, sve se okreće, i nikad se ne ponovi isto, nego uvik nešto drugačije, spirala života sve je brža, sve je uža i sve je...