Kad su me prije nekoliko dana nazvali iz Mosora, moga matičnoga planinarskoga društva, i obavjestili da sam dobija godišnju nagradu društva, osta sam ka trica špadi, iskreno - u prvi tren sam pomislija da me neko zeza.
Nagradu?
Meni baš!?
A čime sam je zaslužija?
Šta sam ja to ove godine posebno vridno učinija za Mosora?

Međutim, po staloženom glasu naše tajnice koja me uvjerila da je to zaista tako i da se ne radi ni o kakvoj zafrkanciji, sumnjama više nije bilo mista. Moji Mosoraši su mi tili dat do znanja da cijene sve ono šta sam učinija za promociju našega društva i planinarenja općenito, i to upravo putem ovoga bloga.





Isto mi je bilo malo neugodno.

Računam, bez lažne skromnosti, ima toliko ljudi u Mosora koji su ovo priznanje zaslužili više od mene, ali eto, da sad sve ne bi ispala "pila naopako", moram vam priznat kako mi je puno, ma ne puno, nego neizmjerno drago, jednostavno, ne mogu odolit, a da se ne pohvalim i ujedno zahvalim ljudima koji su me se sitili i predložili za nagradu. Isto tako, želim i čestitat svim ostalim dobitnicima, puno nas je bilo i neka nas je bilo!

Jer, eto, ako sam iti malo zaslužan za promociju planinarenja, onda mi je još draže da je sve to nastalo potpuno spontano i iskreno. Nikad mi niko nije doša i reka, znaš, bilo bi dobro objavit dvi-tri riči, koju slikicu pa tako malo ka ono, razumimo se, e...

I ne, zaista mi nikad nije bilo teško pisat o mojim Mosorašima, točnije rečeno, puno puta sam mora stišavat emocije da sve ne bi ispalo previše euforično. Pomislili bi čitatelji da brumajem i preuveličavam. Ali, kad jednom u životu naiđeš na takav "zdravi đir" za kojega bez greške osjećaš da je zaista tvoj i kako ti savršeno odgovara, onda je sasvim logično da u njemu plivaš ka riba u vodi i da sve divote i krasote doživljene i proživljene u planinama želiš podijelit sa što većim brojem ljudi.



Eh da... LJUDI...

Na mojim fotografijama kao po nekom nepisanom pravilu, nema previše ljudi i njihovih lica, ali bez brige, oni su tu, svuda oko mene, prisutni su u svakom kamenu, stablu, u svakoj vlati trave i beznačajnom grmičku. Ljudi su ono najvrijednije šta mi je Mosor donija u životu.

U Jadranskom moru živi jedna vrsta dupina koji se zovu "Dobri dupini" (lat. Tursiops truncatus)
Dobri dupini, sa svojim čelično-plavim leđima i velikim očima kojima kao da se smiješe, vrlo su inteligentne i društvene životinje.

Na obali Jadranskog mora živi jedna vrsta ljudi koji su u mnogim stvarima slični Dobrim dupinima.
To su Dobri ljudi.
To su moji Mosoraši.

Čast mi je biti u takvom društvu.

HVALA TI MOSORE





*samo mala napomena - sve ove fotografije ( a i još neke) pogledajte ovdje