drago boric

utorak, 31.10.2006.

Ramiz Alic,svjedok srebrenicke tragedije-2 KRVAVI JULI-2 ...Bili smo na liniji do cetiri,a onda opet nazad,u Srebrenicu.U putu sretnemo trojicu momaka,radili su kao radio amateri.Rekose nam da ne mozemo dalje,da su cetnici vec usli u grad.Usli u grad?O,Boze moj!Ja sam na sebi imao pantale,stare patike,majicu i kosulju,a u dzepu dvije kasike secera.Tako,uglavnom,i svi ostali.Posli smo na drugu stranu,navise,i nakon dva sata stigli kolonu od 10 do 15 hiljada ljudi. Srebrenica je pala!Mojih nema!Ne znam gdje su.Ne znam ni kuda cu.Niko nista ne zna.Vidim prvu smrt: covjek ne moze da izdrzi,ubija se.Da prekrati muke i sebi i svojima.Tumaram okolo.Trazim majku.Dozivam sestru.Sustizem neke rodjake i prijatelje.Kazu mi da moji hoce u Potocare,pred UNPROFOR.Kakav crni UNPROFOR!Ali,opet,sta znam,nadam se,pomoci se,mozda.Samo da prezive... Iz Srbije granatiraju kolonu.Vriska.Jauk.Panika... E,sad,ugasi to... Zaustavljam traku.Sutimo minut-dva.Suti i Nedzib,koji slusa razgovor.Ramo pali desetu cigaretu.Pa,nastavlja pricu... Jedni kazu da idemo za Zepu.Drugi vicu da je bolje prema Tuzli.Treci pominju Kladanj...Bilo kuda da krenemo,ja teren ne poznajem.A nekud moras...Vodice imamo,ali ni oni nisu bas sigurni koji je put najbolji.Skontali su,na srecu,da narod ne bi bezglavo trcao,da pored puta ostavljaju papirice na kojima je pisalo"minirano".Tako se kolona,ipak,oprezno kretala,ali niko zapravo nije znao dokle cemo stici.Kod Susnjara nabasamo na cetnicke linije.Mrdnemo malo,a vatra s druge strane.Granatiraju nam pozadinu.Vec prve veceri brojimo mrtve.Ranjenih je mnogo.Medju njima i sest-sedam mojih poznanika.Snage ponestaje,a hrane vec nema.Dijele se posljednji zalogaji pogace.Ko ima-daje... Teska je noc.Jeziva.Ne mogu dalje.Sklupcam se i zaspim.Sna se ne sjecam.Osjetih samo da me neko gura naprijed.Drijemajuci koracam.Velika je uzbrdica,hvatas se za sta stignes.Pomazemo jedni drugima,dok se moze.Vidim spaljene kuce,spaljenu zemlju,a u daljini asfalt izmedju Konjevic polja i Kasabe.Svakih pet minuta promicu tamo tenkovi i transporteri.Cujemo glasove.Zovu na predaju:"Predajte se balije!Predajte se Turci!"-deru se cetnici na megafone. Zastajemo.Sve cujes,sve vidis,a nista ne mozes.Negdje u sumrak prelazimo Jadar i krecemo prema Cerskoj.Dva sata poslije ponoci doznajemo da je na zacelju kolone mnogo mrtvih i ranjenih.nikog ne mozes ostaviti,a i sam se jedva kreces.Ispred mene je moj drug Elvir.Usporava."Ne mogu dalje!"-veli mi."Moras!"-kazem mu."Samo malo da odspavam...",moli me.Sjedam uz njega,vidim da je iznemogao.Pristize utom i Samir.Na zasjedi ga udari jedan od nasih misleci da je cetnik. Zajedno prelazimo Drinjacu.Trinaesti je juli.Kcerka od moga brata danas puni dvije godine.Gdje li je, Boze,malena?Gdje su mi mama,sestra i snaha?Sta li je sa babom i Sadom?Bojim se,a te misli nekako me vuku naprijed,daju mi snagu da se krecem. Opet tamo,kod Snagova,upadosmo u zasjedu.Pa,hoce li iko ostati ziv?Sve manje u to vjerujem. U po njiive zasuse nas vatrom.S jedne strane tenk,a s druge praga.Je li to nas kraj?Nije,ali je kolona vec poprilicno prorijedjena.Pet-sest kilometara puta te veceri uopste se ne sjecam.Isao sam,a spavao.Ni danas,kad mi dodju te slike,ne mogu se sjetiti sta se dogadjalo...Dosli smo do nekih Krizevackih njiva.Tamo nas je opat gadjala praga.U tom metezu,nas 200 krenulo je skroz kontra kolone.Poceo je i neki strahovit grad da pada,kao da se i nebo otvorilo da nas dotuce.Nikad veci led nisam vidio.Utom nam je neko javio da smo otisli kontra.Vratili smo se,ali kao i da nismo.To je vec bilo uzasno.Ljudi su umirali i ginuli,iscrpljeni od umora i gladi padali u nesvijest.Mnogi se nikad vise nisu probudili.Dosta ih je poludjelo...Stravicno!Negdje pred zoru,oko cetiri,nadjem Semsu,komandanta iz Srebrenice.Lezi na putu,a na nekih pet metara cetnik mu bacio bombu,po drugi puta ga ranjava.Podignemo ga i krenemo naprijed,prema Baljkovcu.Kaze nam da i tamo ima"praga",ali je,na srecu,nije bilo.Dva-tri metra od nas trojica brace.Srednji ranjen,ne zna za sebe,a druga dvojica iznemogli.Nema vise ko da im pomogne.Zdravih medju nama nema,tek poneko se jos otima. Isli smo malo nanize.Razdanjivalo se.Od umora ni 50 metara nisam vidio ispred sebe.Cujemo cetnike.Hocemo da ih zaobidjemo,ali oni nemilice pucaju.Vriste,zavijaju...Neko rece da im je to zadnja linija prema Tuzli.Dakle,samo da to jos savladamo,pa eto slobode! Ucinilo mi se da jos mogu.Krenem naprijed,ali onda odjednom zapuca.Sead skoci u rjecicu i kao kroz maglu cujem da kaze:"Osta Dimnjacar i u ovoj epizodi!"Hocu da se nasmijem,ali grc ne da.Ukoceno mi lice.Buljim unezvjereno u tu zadnju cetnicku liniju.Ne znam koliko je sati.Iza mene puce granata. Dvojica mrtvih,devet ranjenih.Jednog iz Cerske nose na kocu.Noga mu prebijena,a imao je na sebi neke "mrtvacke"cipele.Vicu mi da mu ih skinem.Prilazim lagano,ali tek sto sam jednu otkacio,samo je sijevnulo.Ja sam se potrbusio.U jednoj sekundi milion misli proleti mi kroz glavu.Granata je pala metar od mene.Pipam se po ledjima.Osjecam da je nesto vruce.Obje mi ruke krvave.Probam ustati.Desna noga ukocena.Boli.Strasno boli.Trzam i nekako je ispravljam.Uspijevam krenuti naprijed.Prilazi mi Sead.Ucini mi se kao da je malo bolje.Okolo ranjenici.Sead daje kutiju cigara za pola pastete.Pomjeramo se,a Smajo nas zove da se vratimo nazad.Pale cetnicke linije,veli.Pale su,pale! Niko vise nema radosti na licu.Petnaesti je,krvavi juli.Teturam preko Nezuka. Iz Tuzle dolaze po nas.Budim se u bolnici.Samo sto sam zaspao,sanjam bazen,a ucini mi se da cetnici vicu"Balije,predajte se!"Vrisnuo sam.Jedva su me smirili.Tad su me obuzele misli o mojima.Je li iko prezivio? Nakon dva dana dodje mi u posjetu rodjak.Veli da su mama,sestra,snaha i malena na Dubravama, pod satorima,a da su babo i brat ostali u Potocarima.Kad sam se malo pridigao odem do Dubrava. Nadjem ih.One placu i od srece i od tuge,a ja ni suzu da pustim.Okamenio se.Sestra Izabela posljednja je vidjela babu i brata.Cetnik je bratu iz narucja otrgnuo Mirelu koju je Izabela sa deset godina brizno cuvala sve do Dubrava. Kad sam se oporavio,u Tuzli sam po treci put krenuo u srednju skolu,ali je opet nisam zavrsio.U oktobru devedeset pete otisao sam u Njemacku.Tamo sam poceo novi zivot,ali sam 2000.godine dobio izgon. Misli o babi i bratu nisu mi dale mira.Nadao sam se da su negdje zivi.Medjutim,kad mi je snaha rekla u Njemackoj da hoce da se uda,shvatio sam da nema vise moga Sade.Sa suprugom Dijanom,Dervencankom,dosao sam u Svedsku.Dobio sam papire 2002.godine.Ovdje mi je i majka Aisa, sestra Izabela,tu su mi jos dva brata.Mirela je u Berlinu. Babo Zajko i brat Sado ostadose zauvijek u zemlji Bosni.S tugom u ocima.S ranom u nasoj dusi.Sad,ugasi to,molim te,i nemoj vise nista da me pitas!

Svetlana Slapsak-OGLEDI O BEZBRIZNOSTI-1 O SRPSKIM RATNICKIM TRADICIJAMA-1 Stereotipi su uvek deo javnog diskursa i,posredno,znak njegovog kvaliteta:sto ih je manje,veci je kvalitet.U normalnim okolnostima,opstaju na periferiji,jer ih kriticki duh ne pusta blize.U nenormalnim okolnostima,postaju veoma opasni,jer sluze kao objasnjenje.Paradoksalno,izmedju politicki suprotstavljenih kultura stereotipi ne ostaju na"svojim"stranama,nego se neverovatnom brzinom sparuju i razmnozavaju u harmoniji sa stereotipima druge strane.Stoga je zadatak svih koji,ako nista drugo,stereotipe prepoznaju,da ukazu na stereotipe svoje kulture,cime je bar jedna strana proizvodnje stereotipa neutralisana,a otpada i medjusobno razmnozavanje.Stereotip iz naslova postao je jos pre rata glavni u srpskome javnome govoru.Redje se pojavljuje u obliku"srpske vojnicke tradicije",sto je prirodno,jer vojnicko podrazumeva podjednako stanje rata i stanje mira,vojsku kao deo kulture,visoko vojno obrazovanje,vojno izdavastvo,medjunarodni ugled vojne misli,solidnu istoriografsku produkciju,i tako dalje.Svaki odlucni pacifista zna da tu tradiciju i te kao treba prouciti,da bi mogao nuditi nova resenja:Vojna enciklopedija bi trebalo da bude jedan od glavnih pacifistickih prirucnika."Ratnicko"sa druge strane podrazumeva samo ratno stanje,i uopste nije vezano za regularnu vojsku.Zamenjujuci jedno sa drugim,proizvodi se zabuna i o prirodi vojske i o prirodi oruzanog otpora,sto je inace i namera zbunjivaca.Cilj je jasan-ono sto se sada dogadja treba lako i jednostavno objasniti svim buducim raskomadanim lesevima,tako da im ne bude zao,da ne ispadnu budale i tome slicno,zakljucno sa pretnjama o socijalnom iskljucivanju i drugim,ozbiljnijim kaznama.Da bi bez kajanja gledali,ne trepcuci,u sunce sa neke slavonske ledine,sarajevske ulice ili nekog drugog jos"neoslobodjenog"mesta.Zasto dakle ono sto se desava uopste nije u srpskoj vojnickoj pa ni u ratnickoj tradiciji,ako racunamo da se ta tradicija proteze od borbi za nezavisnost Srbije pa do drugog svetskog rata? 1.Srbi vode rat koji nisu objavili,sto je suprotno svakoj,a ne samo srpskoj vojnickoj i ratnickoj tradiciji.Vode ga tako da bi izbegli medjunarodne sankcije,sto dovodi u pitanje njihovu cast,a i ne moze dugo da traje. 2.Rat se vodi bez znanja o glavnokomandujucem i o ratnim ciljevima,sto sa jedne strane borce povezuje sa najlepsim boljsevickim tradicijama,a sa druge potpuno ukida svaku odgovornost za uspeh akcija i zivote boraca.O civilima da i ne govorimo. 3.Rat se dakle vodi nezakonito,bez drzavnih odluka.Primera radi,ratni krediti nisu izglasani u srpskoj skupstini.To sto najzapaljivije nacionalne vodje sede po beogradskim kafanama,a njihovi sinovi po stranim rivijerama na produzenom letovanju,poslednja je nijansa u bogatoj riznici bezakonja. 4.Rat vode ljudi nevicni svakom,pa i partizanskom ratovanju.Dok sa jedne strane spavaju po hotelima i hrane se po kafanama,sa druge nemaju nikakvu pozadinsku strukturu,medicinsku sluzbu na terenu,nisu podlozni nikakvoj kontroli tretmana zarobljnika,i ne sahranjuju ni svoje,ni tudje,ni civilne zrtve.Za sada,kontakte sa Crvenim krstom ima samo civilna strana. 5.U ratu se manipulise sa JNA,koja postoji,oblikuje nove i zadrzava stare kadrove iskljucivo na titovskim tradicijama;tu je vojsku,kao takvu,srpsko vodjstvo koristilo za gusenje pobune u Beogradu,a da nacionalni teoreticari nisu imali primedaba. 6.Po prvi put,Srbi vode rat protiv slabijeg protivnika,geografski ranjivog,brojno nemocnog,vojno beznacajnog-i bez slavnih ratnickih tradicija.Ali ga mnogo mrze...

ponedjeljak, 30.10.2006.

Jusuf Trbic-GLUHO DOBA HILJADUGODISNJE GRANICE Od doseljavanja Slovena u ove krajeve Bosna je uvijek uspijevala da bude samostalna drzava,sa osobenostima koje su je jasno razlikovale od susjeda.Uocio je to jos u desetom vijeku car Konstantin Porfirogenet,koji u svom djelu DE ADMINISTRANDO IMPERIO pise o drzavi Bosni(horion Bosnae-zemljica Bosna).Mnogi istoricari,medju njima i Nada Klaic,tvrde da je u Bosni stvorena politicka vlast prije nego u Hrvatskoj i Srbiji,a americki balkanolog Dzon V.A. Fajn kaze:"Kao integralna teritorija,ukljucujuci i Hercegovinu,Bosna vijekovima ima trajnije i priznatije granice od Srbije i Hrvatske." Vec 1067.godine stvorena je banovina,a u vrijeme Kulina,velikog bana Bosne,bila je to jaka,uredjena drzava sa cvrstom drzavnom organizacijom i mocnom vojskom.To pokazuje i prepiska sa papom Aleksandrom III,a posebno cuvena POVELJA koju je Kulin dao Dubrovcanima 29.avgusta 1189.godine (POVELJA KULINA BANA)i koja je,prakticno,prvi poznati medjudrzavni ugovor drzave Bosne. Nakon pada pod tursku vlast Bosna je,kao pasaluk,odnosno samostalni ejalet,ostala u danasnjim granicama sa elementima drzavnosti kakve nije imala ni jedna od okolnih zemalja.Te su granice potvrdjene i u novije doba,i to medjunarodnim aktima najviseg ranga:Karlovackim mirom 1699.i Berlinskim kongresom 1878.godine.Za vrijeme austrougarske uprave Bosna i Hercegovina je imala status"landa",odnosno zasebne cjeline,a 1918.godine ona je kao drzava usla u sastav Kraljevine SHS,odlukom svog Narodnog vijeca i svoje Narodne(Zemaljske)vlade od 1.decembra.Cak i Vidovdanskim ustavom,kojim je podijeljena na oblasti,Bosna i Hercegovina je ostala u svojim dotadasnjim granicama.Koje su definitivno potvrdjene odlukama AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a 1943.godine. Tokom te duge istorije sve okolne zemlje,medju njima i Srbija i Hrvatska,mijenjale su svoje granice i potpadale pod vlast drugih drzava,Madjarske i Turske,ali se danas njihovo postojanje ne dovodi u pitanje.A Bosnu bi da dijele,kao sto je niko nikad do sada nije podijelio. Bosna i Hercegovina nije"vjestacka tvorevina Broza i njegovih komunista",kao sto govore,niti su njene granice nastale odlukama AVNOJ-a,jer ona u tim granicama postoji vise od hiljadu godina,za razliku od Slovenije i Hrvatske,na primjer.I nisu je njeni sadasnji gradjani,izdijeljeni na Srbe,Muslimane i Hrvate,stvorili,da bi danas imali pravo da je razgradjuju.Susjedne republike-pogotovo.

Ramiz Alic,svjedok srebrenicke tragedije-1 KRVAVI JULI-1 Devedeset druge,u proljece,nisam jos imao punih sesnaest godina.Isao sam u Srebrenicu,u prvi razred srednje,a zivio na selu,u Sjedacama,sa roditeljima.Jednog dana raspustise nam skolu,do daljnjeg.Mislim da je bio petak,3.april.Dodje razredna i rece da idemo kuci.Pozvace nas,veli. Rat kao da"i hoce i nece".Stariji se boje,a mi mladji-`nako.Kako da ti kazem,u vojsci tad nisam bio,nisam mnogo znao,pa mi je to sve izgledalo samo malo cudno. Odjeknuse ubrzo prve granate.Cetnici udarise po linijama,po okolnim selima.Vec je bilo i mrtvih,ali ja u toj godini ni ranjenog nisam vidio.A dok ne vidis smrt,ne znas sta je rat.Sve vise osjecam samo glad.Trazio bih hranu,ali nemas gdje.Granatira se svakodnevno,pa krajem februara devedeset trece, odlucujemo da se spustimo u Srebrenicu,prvo kod daidze,a onda u grad.Mislimo da ce dolje biti lakse,da ima hljeba,da ima posla.A tamo,nazalost-jad i jos veca glad. Stigla ta zima,stigli cetnici.Linije pale,Srebrenica ni da mrdne.Okovana.Narod u strahu.Izbjeglica sve vise.Nesto hrane ima,ali soli ni za lijeka.Praste samo granate.Bojimo se da ce grad pasti. Stize onda Morion.Cuo sam ga,pruza neku nadu,obecava pakete i prekid vatre.Sta ce izmoren svijet, mora nekom da vjeruje.A s tim paketima-to je bila katastrofa.Bacaju palete teske i do 700 kila,a narod se"ubija".Ponekad se padobran i ne otvori,pa kad"tovar"ljuljne o zemlju,sve se raspadne.Glava se gubila...Ipak,s tom humanitarnom,bilo je malo lakse.Utisala se potom i vatra,pa je izgledalo da nekako normalno zivimo.Tek ponekad bi negdje odjeknule granate.Tako su tri pale na igraliste dok je omladina igrala fudbal.Bilo je uzasno...mnogo mrtvih i ranjenih.I strah,da se opet ne ponovi. Ali,i na to se naviknes.Zivot u okruzenju dodje kao tumaranje po provaliji.Teturas se ukrug,vidis dno,a opet nekako ostajes na nogama. Cetnici su nam stalno nad glavom.Ne pucaju tako cesto.Mi smo sada,kazu,kao neka"zasticena zona".Dosli unproforci.Otvorise nam i skolu.Nije bilo knjiga,nije bilo niceg osim profesora koji su pristigli iz Bratunca,Vlasenice i drugih mjesta.Po drugi put krenuh i ja u srednju skolu.U drugi razred,ja sam ranije bio pri kraju prvog. Izgledalo je to podnosljivo.Moji su dobili jednu kucicu u Jadru,sedam kilometara od centra,pa smo preselili tamo.Kupili smo i kravu,da imamo mlijeka i kajmaka;iznajmili i njivu,da stogod zasijemo.Brat je poceo raditi u Srebrenici,pa se opet vratio u grad.Sve do maja devedeset pete nekako se deveralo.A tad je Jadar izlio...odnese trud,a donese klackalice,nagazne mine koje cetnici pustise nabujalom vodom.Vidio sam jednog dana,dok su ljudi prenosili"potocaru",kako covjeku raznese nogu.Morao si dobro da pazis kuda gazis. Odozgo je opet pocelo granatiranje,pucalo se i po gradu.Unproforci su samo spartali,ali vatra nije prestajala.Mirisalo je na nove borbe.Ponovo nam zatvaraju skolu.Ostah u drugom razredu,ali me primaju u vojsku. Ne znam tacno dan,ali mislim da je bio 6.ili 7.juli,mozda cak i osmi,kad su cetnici probili nase linije.Iz Jadra smo pokupili nesto stvari i preselili kod brata u Srebrenicu,u jednu sobu.Zapravo,roditelji su i tu noc ostali u Jadru,i kad sam zorom otisao gore,nisam ih nasao.Jadar je vec bio prazan,tek poneko od starijih mogao se sresti.Krenuo sam prema Suceskoj,nanize,jer sam pretpostavljao da su otisli u tom pravcu.Nadjem ih dolje na nekim livadama,vode i kravu za sobom.U Lipovcu kravu ostavimo kod jedne poznanice,a nastavimo dalje prema Srebrenici.Negdje na pola puta babo zastane.Gleda me i cuti.Izvadi 110 maraka i rece:"Uzmi ovo,trebace ti.A sad idi brze,cekaju te u komandi.Mi cemo polako..."Ne mogu vas ostaviti,kazem mu,a on samo pokaza rukom prema Srebrenici.Pogled mu ispuni tuga koja kao da je znala sta ce se dogoditi.Nikad ga vise nisam vidio. Devetog je dio moje cete bio na liniji.Otisao sam u stab da vidim trebaju li pomoc,mada nama mladima jos nisu dali u borbu.Primjetio sam tamo da su ljudi preplaseni,da je neka zebnja svud oko njih.Niko ne govori mnogo,tek poneka rijec se cuje. Akcija je desetog.Odbrana pokusava da vrati cetnike.Primjecujem da bjeze prema Vukovoj glavi,prema Jadru.Ponovo sam u Jadru.Tamo susrecem Hazima porucnika,porucnika bivse JNA.Predavao mi je odbranu i zastitu.Mogao sam tu glavu izgubiti.Vratim se u Srebrenicu.Cujem da mi je drug Elvir dosao sa linije.Zurim da vidim sta se dogodilo.Negdje,oko cetiri popodne,razgovaramo,kad odjednom zapuca sa svih strana.Sve se lomi,kao da je ispred stana.Izlijecem napolje.Ulica puna naroda.Svijet bjezi.Metez.Haos.Na stotinjak metara u toj masi vidim mamu i sestru.Probijam se nekako do njih.Pitam gdje je Cocan,brat mi Sado,gdje je snaha,gdje im je beba...Mama vice"Eto ih doli,naprijed".Dodjem nekako do brata.On pozutio,prigrlio kcerku,ni rijec ne progovara. Zovem ga da idemo u stab,da idemo s vojskom.On nece,hoce pred UNPROFOR.Misli da je tamo sigurnije.I dok smo se stotinjak metara prepirali,negdje kod Robne kuce,"talas"nas razdvoji.On ode pred UNPROFOR,a ja u stab.Nismo mislili da se vise necemo vidjeti.Meni je bila devetnaesta,njemu sest vise.Jos nisam znao sta je porodica.Kontao sam da je pametnije s vojskom,jer kad UNPROFOR dosad nije nista uradio-nece ni sad.A vjerovao sam i da imamo snage da odbijemo cetnike. Probijem se do staba.Nadjem tamo jednog momka kojeg ranije nisam vidio.Pola sata sam ga molio da mi da automatsku pusku i tad sam zvanicno prvi put krenuo u borbu.Skupilo se 500 ljudi,a nas 20 je poslo gore,prema cetnicima.Nasli smo tamo cetvoricu momaka,pomjerili se navise,ali je vec padao mrak,pa smo se vratili nazad.Kad smo dosli pred Pekaru,ni igla nije mogla pasti od silnog naroda. Neko rece da je postrojavanje u ponoc.Stab odlucuje sta cemo dalje.Nas je dopalo da idemo na novu liniju,kod Bajramovica,bez icega,bez rovova.Krenuli smo pred zoru,prema Kazanima.Tu sam na vodi,rano ujutro,vidio mamu.Toci vodu.Stao sam.Zagrlimo se.Poljubi me,a oci joj vlazne.Jos jednom se zagrlismo.Pozeli mi srecu.Velim joj da kaze babi i bratu da idu za mnom,za vojskom.Ona samo rukama pokri lice...

petak, 27.10.2006.

Rekli su o fra Petrovoj knjizi ili u povodu nje: FRA PETAR JE JEDNOM REKAO JEDNU SJAJNU MISAO VEZANU ZA SREBRENICU I TESKI ZLOCIN U SREBRENICI.REKAO JE:SREBRENICA JE NASE PREZIME.MISLIM DA JE TIME REKAO SVU HISTORIJU I BOSNE I SVOGA REDA U NJOJ I SVIH TRAGEDIJA I BOL ZBOG TRAGEDIJE KOJA SE TAMO DOGODILA.UPOTRIJEBIT CU TU FRA PETROVU MISAO,KAO PARAFRAZU,DA KAZEM DA JE STVARNO IME I PREZIME FRANJEVACKE ZAJEDNICE I FRANJEVACKE POVIJESTI U BOSNI I HERCEGOVINI-VJERNOST BOGU I VJERNOST BOSNI.I TO JE PRAVO I PUNO IME I PREZIME BOSNE SREBRENE. ZELJKO IVANKOVIC,Sarajevo,16.XII 2000. Kada se kaze da su bosanski franjevci vjerni Bogu,za mene se to podrazumijeva.Kada se kaze da su vjerni Bosni,to se moglo i nije moralo dogoditi,proteklih vise od 700 godina.Medjutim,fra Petar dokazuje da bosanski franjevci zapravo nisu digli ruke od Bosne vise od 700 godina...I danasnji franjevci uvidjaju da imaju,poput svojih slavnih prethodnika,sto reci o ovom bosanskom kontekstu i kontinuitetu.To znaci da bosanski franjevci nastavljaju djelo slavnih prethodnika. BOGIC BOGICEVIC,Sarajevo,16.XII 2000. Upoznao sam fra Petra kao covjeka,kao svecenika i kao neumornog radnika za uzvisene ciljeve reda kojem pripada.Ovoga puta,citajuci knjigu koja je predmet danasnje promocije,upoznao sam fra Petra i kao vrsnog intelektualca. Moram reci da sam bio impresioniran sirinom i jasnocom misli.Bez visokoparnih konstrukcija i suvisnih rijeci,fra Petar nam izlaze svoja razmisljanja o veoma razlicitim i slozenim,ali uvijek aktuelnim temama, onima o vjeri i etici,ratu i miru,politici i politicarima,drogi i medijima,patriotizmu i nacionalizmu,prirodi i cudi Bosni,o onim svakodnevnim i onim tzv.posljednjim pitanjima. ALIJA IZETBEGOVIC,Sarajevo,16.XII 2000. Pocascen sam i privilegiran sto prisustvujem predstavljanju ove knjige i bit cu sretan ako ona dodje u ruke svima koji vjeruju u Bosnu,a jos vise ako dodje i u ruke onima koji ne vjeruju u Bosnu. STJEPAN MESIC,Zagreb,31.I 2001.

Fra Petar Andjelovic-VJERNI BOGU VJERNI BOSNI VJERNOST BOSNI O bosanskim se franjevcima u ovim teskim godinama(1991.-2000.)ne moze govoriti a da se ne progovori o njihovu odnosu prema stvarnosti koja se zove Bosna.Njihova su sluzbena stajalista u odnosu na Bosnu bila jasna i izricita,no poneki su pojedinci bili nesigurni,sto se moze donekle i razumjeti.Sve je,naime,tih godina bilo stavljeno na vagu:i sudbina puka,i buducnost Bosne,i djelovanje franjevaca u Bosni.Nije dakle cudo,kako je na jednom sastanku bosanskih franjevaca 28. kolovoza 1996.godine govorio Ivan Lovrenovic,sto su neki pomislili da se mnogo toga naslo u procesu raspadanja i umiranja:i puk,i Bosna,i franjevacka zajednica.No bosanski su franjevci ponovo postali svjesni svoje odgovornosti za sve tri ove stvarnosti i dobro su culi poruku g.Lovrenovica na tom spomenutom sastanku,kad je naglasavao:"Ako bi fratri digli ruke od Bosne,nijedna sila na svijetu je ne moze spasiti,i obratno ako je fratri htjednu,htjet ce je i svi drugi,koji su vazni i koje se pita..." Svima je tijekom vremena postalo jasno da bosanski franjevci nisu digli ruke od Bosne.Oni je hoce,njih velika vecina,sto opet znaci da ce se i o njima pisati kao i o njihovim prethodnicima:"Svi redom rade i putuju,trpe i promecu se,pisu i govore,zaklinju se,konacno:zive i umiru-s Bosnom na usnama",kako spominjani Ivan Lovrenovic napisa za bosanske franjevce prijasnjih doba. Danasnji bosanski franjevci uvidjaju da imaju,poput svojih slavnih prethodnika,sto reci tek u ovom,bosanskom kontekstu i kontinuitetu.U njemu su prepoznatljivi kao subjekti,kao tvorci,kao nezamjenljivi oblikovatelji bosanske kulturne i povijesne fizionomije.Ako budu izvadjeni iz ovog bosanskog konteksta,ako iz njega odu,postat ce tek marginalni ljudi,ljudi drugoga reda. Iz toga su uvjerenja aktivno sudjelovali,naravno na svoj nacin,u dogadjanjima oko Bosne.1995. godine reagiraju vrlo glasno i otvoreno na Daytonski sporazum:pozdravljaju ga,ali izricu i ostru kritiku.Kritiziraju ga zbog nepravde nanesene Hrvatima u Bosanskoj Posavini kao i mnogim drugima prognanima s njihovih ognjista.Franjevci su spremni,zajedno s drugima,"raditi na ostvarenju prava,pravde i dostojanstva svakoga covjeka kao najdivnijeg Bozjeg stvorenja",a clanovima svoje Zajednice pisu,da je"nase temeljno opredjeljenje ostati na svim mjestima gdje sada jesmo i vratiti se na ona s kojih smo protjerani.Sva se braca trebaju drzati ovoga pravila",jasna je Uprava Provincije (BS,I/96.,str.8.). To svoje temeljno opredjeljenje svjedoce pred javnoscu i 1996.godine.U dokumentu"Izjava bosanskih franjevaca za izbore 1996."stoji:"I ovim izborima odgovorit cemo na pitanje o Bosni i Hrvatima u njoj.Taj ce odgovor biti pozitivan ako izaberemo sebi za politicke vodje ljude koji zagovaraju ustrojstvo Bosne i Hercegovine ne na kvantitativnom nego na kvalitativnom principu,tj.na kvaliteti tisucugodisnje sudbinske odredjenosti Bosne hrvatstvom i hrvatstva Bosnom.Pucki receno, to znaci da Bosna i hrvatsvo nikada nisu u suprotnosti.Dok naglasavamo svoju vezanost za Bosnu,svoje bosansko domoljublje,mi pritom nimalo ne umanjujemo svoje hrvatstvo.Izlaskom na izbore pomozimo ocuvanje Bosne i Hercegovine!"(BS,4/96.,str.195.). Godinu pak 1997.bosanski je provincijal u svom pismu braci(BS,1/97.,str.3.)nazvao-godinom velikih dogadjaja-posebice za bosanske franjevce.Te godine se vratila Franjevacka teologija u Sarajevo,u obnovljenu zgradu,koju su velikosrbi bili gotovo do temelja porusili.Dolazak Sv.Oca u Sarajevo shvacen kao potvrda Bosne i Hrvata-katolika u njoj,a odrzavanje opceg Sabora Franjevackog reda i provincijskog sabora te iste godine shvaceni su prema pisanim izvorima kao novi poticaj za ostajanje u Bosni i daljnji rad na evangelizaciji Bosne. Veliku su pozornost bosanski franjevci poklonili pocetku priprave za proslavu velikog jubileja 2000. godine.Smjer proslave je nakazan u Pismu Konferencije franjevacke obitelji,u kojemu stoji,da je "u biblijskoj i crkvenoj viziji,kao i u identitetu nas franjevaca,tema POMIRENJA glavna...,jer se pred ocima svih nas,cak i povrsno gledajuci,danasnji svijet pojavljuje razderan,podijeljen,razbijen, nevjeran Gospodinu i njegovom Zakonu ljubavi"(BS,I/99.,str.5.).

"Ja,Branimir Glavas,OTAC SLAVONIJE..."-2 GLAS SLAVONIJE Treci najveci regionalni dnevnik je GLAS SLAVONIJE koji izlazi u glavnom gradu istocne Hrvatske Osijeku u tirazu od 15000 primeraka u 1993.godini.Njegovi urednici nisu dobro stajali s opstinskim vlastima,na cijem celu su bili HDZ i cvrstorukas Branimir Glavas.Dok je u prolece 1991.rasla napetost u istocnoj Slavoniji,vlasti su krenule da preuzmu kontrolu nad listom.Vodile su kampanju denunciranja protiv GLASA SLAVONIJE i cak primorale glavnog i odgovornog urednika Dragu Hedla da objavi placeni oglas HDZ kojim se citaoci pozivaju da bojkotuju list. Glavas je pozurivao ARD(Agencija za restrukturiranje i razvoj u Hrvatskoj)da listu nametne upravni odbor,sto je i ucinjeno u junu.Sam Glavas je imenovan na celo odbora,dok je direktor kompanije otpusten.Radnicki savet,relikt iz socijalistickih vremena koji je formalno upravljao kompanijom,biva suspendovan. Hedl i citav uredjivacki odbor pretestvuju podnosenjem ostavki.Hedl je je kasnije pisao da je"vecina zaposlenih bila izlozena svim vrstama pretnji i pritisaka,ukljucujuci i pretnje smrcu".Hedl i otpusteni direktor nakratko su regrutovani.Zastrasivanje je doseglo vrhunac u izuzetnom Glavasevom pokazivanju sile.On je 26.jula,u pratnji desetorice naoruzanih vojnika,u punoj ratnoj opremi,usao u prostorije lista.(Licno se pobrinuo da epizoda bude zabelezena video kamerom)Svi zaposleni su bili pretreseni.Uz pomoc ARD,vlasnistvo nad listom preslo je u Nacionalno akcionarsko drustvo. (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

"Ja,Branimir Glavas,OTAC SLAVONIJE..."-1 ...Na Radio Osijeku,u delokrugu Branimira Glavasa,16.oktobra 1991.je bez obrazlozenja suspendovano 17 zaposlenih.Spisak njihovih imena je dan pre toga stigao faksom iz zagrebackog HRT.Medju njima je bio i Djordje Ivkovic,sportski novinar srpske nacionalnosti.Posle suspenzije,Ivkovic se dobrovoljno javio u HV(Hrvatsku vojsku).Godinu dana je proveo u uniformi,bio demobilisan i nasao bedan posao na osjeckoj pijaci.Dok je bio u vojsci,Tomislav Marcinko(glavni i odgovorni urednik informativnog programa HTV)nudio mu je posao na HTV.Cekajuci potvrdu te ponude,stigao je otkaz od Vrdoljaka,u kome se kao razlozi za otpustanje sa Radio Osijeka navode"NEPRILICNO PONASANJE"I GRESKE U IZVESTAVANJU SA FUDBALSKIH UTAKMICA.Disciplinska komisija stanice ne poseduje nikakve dokaze o kritikama ili greskama... ...To dovodi do politickih borbi izmedju stanica i njihovih osnivaca,stanica i opstinskih politicara,kao i unutar samih stanica.Kad se to dogodi,radio stanica je osporena ne toliko kao informativni medij,koliko kao baza lokalne vlasti,organ civilnog drustva,za ciju se kontrolu lokalne vlasti obicno smatraju nadleznim. To je bilo drasticno jasno u odnosu prema Radio Valpovu tokom leta i jeseni 1993.,kada je Branimir Glavas,lokalni vojni zapovednik i celnik osjeckog opstinskog veca,manevrisao oko uspostavljanja kontrole nad gradskim vecem Valpova.Radio stanica je ociscena od svih simpatizera anti-Glavaseve struje;profesionalne biografije tih novinara i tehnicara bile su potpuno irelevantne... (Mark Thompson-"PROIZVODNJA RATA")

četvrtak, 26.10.2006.

Miroslav Toholj-Radovanov Goebels ...SRPSKO IME JE KONACNO ODUZETO SRBIMA,POSTALI SU GRADJANI,A SRBI TO NECE PRIHVATITI... (na temelju referenduma`92.koji je SDS bojkotovala)

Svetozar Polic bivsi glavni i odgovorni urednik Radio Smedereva: ...Krajem avgusta 1991.oko 700 rezervista JNA iz Smedereva odbilo je premestaj iz tad jos mirne Bosne u ratnu zonu u Hrvatskoj(to ce se ponoviti i u oktobru).Patriotske duse lokalnih sefova bile su duboko povredjene,a cak i sami rezervisti su se pravdali pozivajuci se na nacionalizam i patriotizam...a i nisu imali previse izbora u preovladjujuce ratnohuskackoj atmosferi... ...Namesto da ih oglasi za izdajnike,sto bi prijalo vlastima,Radio Smederevo im je dalo 90 minuta udarnog vremena.Posle te emisije,lokalni odbor SPS izdao je saopstenje da je"Radio Smederevo krivo za podsticanje dezerterstva"...Stalne pretnje zatvaranjem i licnim represalijama zaposlenima postaju stvarnost u septembru.Mnogi novinari i saradnici su mobilisani...

Stojan Cerovic ...Milic i Jutel pokusali su da ostanu neutralni,nepristrani,sto se pokazalo nemogucim,ali ne vidim zasto on sada zali zbog toga.On kaze da je imao"iluzija o beogradskim demokratama"i da im je"svima u glavi velikosrpska ideja".Ne znam ko su bili njegovi beogradski drugovi,ali poznajem neke druge Beogradjane.Ne zelim da kazem da su brojni,ali jos ih ima i oni mu ocito kvare sliku i uznemiruju savest.Ti ljudi ucinili su koliko su mogli protiv rata i kriminala...Goran Milic kaze da je to samo"caskanje i paljenje sveca",ali trebalo je ranije da se pobrine da stekne pravo na takvu moralnu strogost... ("Vreme")

Goran Milic-Jutel Times ...Poslali smo izvestaca iz Beograda,posto se iz Zagreba nije moglo u Dalj.On je snimao okolo i razgovarao je s grobarom:"Koliko ste ljudi pokopali ovih dana?""Tesko je reci",kaze grobar,"cetiri ili pet poslednjih dana".Bio je Hrvat okruzen Srbima.Da je rekao:"Pokopao sam 50 ljudi",ne bi osvanuo.Nadali smo se da ce gledaoci razumeti celu situaciju,videti grobarevo lice i proceniti za sebe da li govori istinu.Vise od toga nismo mogli.Bilo je pogresno,ali vise od toga nije se moglo...

Jela Jevremovic ...Radila sam u Beogradu i kad se desilo Borovo Selo,htela sam da odem tamo.Kameru su nam ukrali na barikadi u jednom hrvatskom selu i posli smo u Vinkovce da prijavimo kradju.Vinkovci su bili grad pogreba.Roditelji su dovodili svoje devetnaestogodisnje sinove da se prijave u rezervnu miliciju.Odjednom sam videla rat na sto kilometara od Beograda,koga ljudi tamo nisu bili svesni kao ni ja.On je vec bio poceo,a mi smo to propustili...

Milos Vasic ...Milosevic je 15.marta okupio sve gradonacelnike iz Srbije na sastanku i izlozio strategiju provociranja etnickog sukoba u Hrvatskoj...siroka medijska kampanja ubedila je Srbe u Hrvatskoj da im preti"nov genocid"...Sada je inicijativa bila u Milosevicevim rukama i 1.aprila pocele u prve borbe u nacionalnom parku Plitvice...

Abdulah Sidran GOST SA DRUGOGA SVIJETA Cekam da Gost pokuca na vrata i nista ne mogu da radim koje se god stvari dotaknem iz ruku mi klizi i necemu ni za tren ne mogu pripasti do samo ovom cekanju da na vrata pokuca Gost. U PUSTU MAGLINU Oslusni: sijedi,muklo,kosa umorne Zemlje, u pustu maglinu seli se Svijet. Ovo ostrvo,ovaj brisani prostor-tone. A potonule kad budu, u sporo sjeme pretvorene, ove nase glave dugo ce da njise gust,neki podzemni vjetar. Prezivjece samo rijeci -one sto ih nikad nismo izgovorili- i po njima ce,o Cudo, dugo da se pamti nas boravak ovdje. Oslusni: sijedi,muklo,kosa umorne Zemlje, u pustu maglinu seli se Svijet.

srijeda, 25.10.2006.

Senad Hadzifejzovic-RAT UZIVO 22.januar 1994.-Dnevnik TVBiH Danas u Sarajevu,na ovom mjestu od dvije zlocinacke granate ubijeno je sest djecaka i djevojcica. Dvoje je tesko ranjeno. Sest malih Sarajlija je ubijeno u ime ludacke ideje"velike Srbije". Njihova jedina krivica"je sto su vjerovali u varljivo zatisje. Nijedno od nastradalih djecaka i djevojcica nije bilo rodjeno za vrijeme Zimske olimpijade u Sarajevu. Prije tacno deset godina. Mali"olimpijci"su njihova okupirana klizalista i sankaske staze na okolnim planinama zamijenili ledom na parkiralistu. Na ovim saonicama su poginule dvije sestre. Sanke su posudile od prijatelja. Vecina Bosanaca ne moze vidjeti signal Televizije Bosne i Hercegovine. Ova emisija se reemituje na Radiju i zato cemo reci da je sada u kadru prolivena krv i prosuti mozak sarajevskih djecaka i djevojcica. Nas radijski signal se cuje i u Srbiji. Veceras Srbija treba da cuje da su njeni"heroji"iz topova ubili sestoro malih Sarajlija. Srbija treba da cuje da su njeni"sinovi"do sada u Sarajevu ubili preko hiljadu i sesto sarajevske djece, a u Bosni i Hercegovini oko dvadeset hiljada. Srbija treba da cuje da to nisu samo djeca Muslimana. Ovdje srpski"vojnici"ubijaju i srpsku i hrvatsku i djecu iz mjesovitih brakova. Danas i sutra su dani odmora i u Srbiji i u Evropi. Beogradska televizija nece emitovati snimke ubijenih,malih Sarajlija. Evropske televizijske stanice ce cenzurisati ove uzasne snimke da ne bi pokvarili vikend svom gledateljstvu. Evropska i svjetska diplomatska djubrad se danas sa svojom djecom skijaju po evropskim planinama. Djeca u Srbiji i Evropi danas ne znaju da su njihovi roditelji zlocinci. Mi smo od danas siromasniji za sest malih ljiljana. Mi smo od danas sest puta tuzniji nego juce. Mi od danas moramo biti sest puta jaci.

Sejo Omeragic-SATANSKI SINOVI UPOZNAVANJE HANGARA Donijeli su ga pred hangar.Trebalo je gurnuti teska vrata jer su ih pritvorili zbog neocekivanog posjetioca iz Sarajeva.Konacno se kapija pokrenula i tockici su se zavrtili.Unijeli su Dzemov les. Oko njih nije bilo straze.Hangar su prvi put vidjeli.Bio je ispunjen lesevima.Prostorija za opravku vozila bila je duga oko dvadeset,siroka oko petnaest metara.Lesevi su lezali,jedni na drugima,oslonjeni na zidove,ili savijeni cudno.Ispod njih je lezao ziv covjek.Njegove oci gledale su ih otvoreno i smireno.Salih Salkic,kojeg su iz sale iznijeli kao mrtvog,bas kao i Dzemu Hodzica,bio je ziv,nalakcen na lijevu ruku,pridignut.Prolazili su sekundi u kojima je zelio nesto reci,a cetiri covjeka su ukocena cekala da on progovori.Konacno,zamahujuci sakom nadesno procijedio je:"Pogledajte te leseve na dekama!" U hangaru je bilo oko 350 mrtvih i premda su ih stalno odvozili,bio je opet ispunjen.Bar pedesetak ljudi davalo je nekakve sitne znake zivota.Tijela su se trzala i groznicavo tresla.Poneki put vidjelo se kako njihovi udovi rade nekontrolirano.Ljudski lesevi iz kojih dusa nikako nije mogla izaci izgledali su kao insekti i davali zvuke slicne onima koje daju krilca insekata u letu. Hodali su prema gornjem desnom uglu,preko drugih leseva.Vise se nisu obazirali na to da je grijeh stavljati nogu na ljude za koje ne znas jesu li zivi ili mrtvi.Tamo na jednoj deki lezale su dvije ubijene zene.Safetu se ucinilo da je jedna zena njegovog brata.Lice je bilo izudarano,izobliceno.Zuti pramen kose padao je preko,a oci bile okrenute ustranu.Nesiguran,ubjedjivao je sebe da to,ipak,nije zena njegovog brata.Malo dalje lezala je druga.Onda ih je nesto potreslo,nesto od cega su ustuknuli,zaboravili na sva ubojstva,njih,muskaraca u sali.Obje su zene,na mjestima gdje su bile dojke,imale iskopane rupe.Ruke su bile zavucene kroz razrezane dojke.Malo dalje bila je druga ista takva deka na kojoj je lezalo sedam-osam djevojcadi sa istim rupama na malenim dojkama i na isti nacin uguranim rukama. Cebad na kojima su lezale bila su sarena sa zutim prugama i braon kockicama.Ovakvu cebad mogli su vidjeti po muslimanskim kucama.Zasigurno su ih tamo i uzeli. Zene,kojima je ovo vjerovatno zivim uradjeno,umrle su u najtezim mukama.O nacinu mucenja i ubijanju Bosnjanki pisali su i srpski pisci.Jedan srpski historicar pisao je u svome djelu"Vuk Stefanovic Karadzic"o slicnom dogadjaju.Zasto to navoditi?Mozda i zato sto se sve odigrava u skoli sa istim nazivom.Slicne slike probijenih dojki kroz koje su provucene ruke nalaze se u knjigama o genocidu nad Muslimanima u Drugom svjetskom ratu koje su pisali sami Srbi,nalaze se u srpskim narodnim epskim pjesmama. "Neke djecake su ubijali",govorio je promuklim glasom Salih Salkic i oni su se brzo okrenuli i pozurili preko leseva prema njemu,"ubijali su ih i lomili im kosti.Ruke su im prebijali maljevima.Ooo!Monstrumi!",zavapio je."Molim vas,pomaknite me uz vrata i ja cu kroz siprazje pobjeci". Prebacili su ga.Jos dok je bio u sali,nije mogao ustati i pomagao mu je Mirsad Karic dok mu se iz rupe na koljenu stalno cijedila krv.Sad je bio potpuno polomljen,krvav i izoblicen. Pozurili su da izadju.Pet-sest metara od vrata nalazio se Makedonac i razgovarao sa jednim od strazara. Nakon pola sata,kad budu ubacivali leseve na kamion,neko ce zavikati:"Ima jedan ziv na kamionu!",a zatim dodati:"Nije vise.Mrtav je". Makedonac ce uci u hangar i vratiti ih do lavaboa,gdje ce im pokazati desetak ljudskih ociju."I vase ce ubrzo biti tu",rekao je podsmjesljivo. Vratili su se u salu.

Elma Softic-SARAJEVSKI DANI,SARAJEVSKE NOCI ...Ja znam,Cako,da Sarajlije koje se nalaze daleko od svog grada koliko god zude da cuju vijesti o njemu,toliko se tih vijesti i plase-zbog svojih milih koji su ovdje ostali.A ja,kad govorim o hrani,ne mogu a da ne spomenem redove gladnih ljudi koji cekaju strpljivo,satima,da im neka od humanitarnih organizacija udijeli kakvu juhu ili saku rize,malo pirea.Ja ti moram o tome pisati,i to ne zbog toga da bi ti dobila"objektivnu informaciju",nego radi sebe koja jos uvijek nisam gladna i koja,eto,jedem cak i kolace.Ja to moram zbog griznje savjesti koju osjecam i koja je totalno bezrazlozna jer ja nikome hranu ne otimam,ne kradem. Pored jednog od tih gladnih redova ja prolazim svakog dana,vracajuci se kuci s posla,obicno izmedju cetiri i pet poslije podne.Ljudi se pocinju skupljati vec oko jedan.Mozda se hrana dijeli u vise navrata tokom tog vremena,ali cini mi se da vec poznajem lica svakog od onih koji cekaju,iako se trudim da prodjem sto brze i da mi pogled ni na kome od njih ne zastane.Mene je stid jer mislim da je njih stid, a to je,zapravo,odvratno licemjerje,jer valjda mislim da bi meni bilo uzasno kada bih morala da stanem i pruzim ruku za malo hrane.A cega nedolicnog ima u zelji da se prezivi?Svi smo mi koji uporno pokusavamo prezivjeti na ovom mjestu koje se jos samo po inerciji zove grad-ponizeni. Ponizeni smo jer nemamo hrane,zato sto nam je oduzeto pravo da budemo cisti i zdravi i sto nam je zabranjeno da krenemo kamo hocemo i kada hocemo.Ali zasto se stidimo sto unatoc svemu tome ipak zelimo zivjeti duze od danas?Da,odvratno je licemjerje stidjeti se tudje bijede samo zato sto sebe zavaravas mislju kako tvoja suptilna dusica takvo ponizenje ne bi prezivjela.Ponizenje vise ili manje,sto to mijenja na stvari?UOSTALOM,SAMO PONIZENI MOGU ZNATI STO JE PONOS.JEDINO JE NJIMA DANO DA VIDE OBJE STRANE MEDALJE...

Noel Malcolm-POVIJEST BOSNE-Kratki pregled ....Na pocetku lipnja 1992.bosanska je vlada objavila popis od 94 mjesta za koja se znalo da Srbi u njima imaju svoje zatvore i koncetracione logore,zajedno s procjenom broja ljudi pobijenih do tada u njima-9300 osoba.Dakako da to niposto nije bio ukupan broj ubijenih civila.Osim zrtava granatiranja i bombardiranja,bilo je mnogo civila koji su pohvatani i pobijeni po selima i gradovima diljem Bosne i Hercegovine.U jednom posebno dobro dokumentiranom slucaju,u muslimanskom selu Zaklopaci, pripadnici srpskih paravojnih jedinica"likvidirali su po kratkom postupku"16.svibnja 1992.najmanje 83 seljaka-gotovo sve muskarce iz sela.Evo jednog tipicnog iskaza svjedoka: MOJ SURJAK HASO HADZIC STAJAO JE VANI PRED KUCOM KAD SU DOSLI CETNICI.ODMAH SU MU POCELI DOVIKIVATI DA JE USTASA.MOJ JE SURJAK POSAO PREMA NJIMA A ONI SU MU REKLI NEKA IM PREDA ORUZJE.ON IM JE REKAO DA NEMA NIKAKVOG ORUZJA,ALI DA MOGU UZETI KRAVE.TADA JE JEDAN OD CETNIKA OTVORIO VATRU I UBIO GA. U nekim mjestima navlas su pobijeni skolovani Muslimani i uglednici lokalnih zajednica:nastavnici,lijecnici,odvjetnici.Podrobni izvjestaji koji su se pojavili poslije,te iste godine,pokazali su da se i u nekim logorima sustavno ubijalo.A ima i nekoliko temeljito dokumentiranih izvjestaja o zenama koje su drzali u posebnim zgradama radi sustavnog silovanja...

Senad Hadzifejzovic-RAT UZIVO 2.decembar 1993.-Dnevnik TV BiH ...Gotovo nevjerovatno zvuci informacija da se nakon dvadeset mjeseci agresije na Bosnu i Hercegovinu,tamo negdje u svijetu sastaju eminentni strucnjaci da na nekom seminaru govore o zastiti i ocuvanju bosanskohercegovacke kulturne bastine. Nakon sto je unisten Stari most,osam stotina dzamija,desetine zupskih crkava,nakon sto su spaljeni muzeji sa eksponatima,instituti sa knjigama,Evropa staje u zastitu pokopanog!?

utorak, 24.10.2006.

Branko Milanovic-PROTIV NACIZMA ...Uz opsednutost nacionalnim,isla je prirodno i opsednutost samo onim sto je bilo:istorijom.Takva istorija uglavnom i nije bila prava istorija,vec je prvostepeno,kao i komunisticka istorija,bila funkcionalna.Dok je cilj komunisticke istoriografije bio da prikaze neizbeznost komunizma,cilj nacionalisticke istoriografije bio je inventar svih stvarnih i zamisljenih zala ucinjenih Srbima.Ali,ovde se ne bavimo kritikom istoricara.Problem je u tome sto je opsednutost prosloscu,inteligenciju ucinila slepom za ono sto se dogadja SADA.Problem nije u tome sto se srpska inteligencija stalno vraca na dogadjaje od pre sest vekova(kojima se,u savremenom svetu,sem istoricara,niko normalan ne bavi),vec u tome sto nije primetila da se svet u medjuvremenu promenio."Etnicko ciscenje"danas nije vise prihvaceno od javnog mnjenja:mozda je i to neki pokazatelj moralnog progresa covecanstva.Uzimanje teritorija ratom takodje.Nemacka je bila fasisticka pre 50 godina,ali je danas demokratska.Opstenje izmedju takve inteligencije i sveta potpuno je prekinuto.Dok je savremeni svet zaokupljen(verovatno i previse)samo onim sto je danas,spreman da zaboravi i ono sto mu se,pre samo par meseci,cinilo vaznim,srpska inteligencija zelela je da svoju stvar brani pozivanjem na opskurne i irelevantne detalje od pre nekoliko vekova. Nesposobnost opstenja sa svetom pala mi je u oci,kada sam u toku sadasnjih americkih izbora,na televiziji slucajno gledao reklamu Lindona La Rusa,predsednickog kandidata koji je dobio nekoliko hiljada glasova i za koga se smatra da je polulud.Umesto da govori o porezima,zdravstvenoj zastiti ili nezaposlenosti,La Rus je govorio o tome da su Englezi odgovorni za americki gradjanski rat!Uvideo sam da bi se on odlicno razumeo sa srpskom inteligencijom,iako se,istina,politicki ne bi slozili.La Rus smatra da su Srbi i Milosevic krivci za rat u bivsoj Jugoslaviji i da su Srbi engleske marionete(objasnjenje teorije o Srbima kao engleskim marionetama ostaje kao zadatak za pronicljive citaoce). Zakocenost u vremenu primecuje se kod mnogo Jugoslavena(Srba).Oni tako jos uvek listom govore o Sovjetskom Savezu,o blokovima,o nesvrstanima.Ovo je oblast za frojdovsku analizu i ja se necu njom baviti:iako su svi oni,prividno,najzesci anti-titoisti,jezik ih izdaje.Jer on ih stalno vuce na onaj period kada su bili medjunarodno znacajni.Tita izbace na vrata,a on im se vrati kroz prozor. Svest da je metod,a ne zajednicko uverenje,vazno,ne moze se zahtevati od obicnog naroda.Narod je i u mnogo razvijenijim sredinama sklon da to ne uvidi.Ali,svest o znacaju postovanja pravila i metoda mora se zahtevati od inteligencije.Srpska inteligencija tom zahtevu nije mogla da odgovori bas usled toga sto se metodom(demokratijom)nije ni bavila,vec samo uverenjem(nacionalizmom).ZA SADASNJU TRAGEDIJU SRBIJE I SRPSKOG NARODA OSNOVNU ODGOVORNOST SNOSI SRPSKA INTELIGENCIJA.Sadasnji ratovi su ujedno i njen potpun krah:ona je te ratove pripremila,za njih se zalagala,narod na njih pozivala,a sada vise uopste ne zna da odgovori zasto se gradovi bombarduju,crkve pale,a deca ubijaju.Reci da se,posle godina huskanja i zaludjivanja naroda,ovakav rasplet nije mogao ocekivati(kao sto je pre nekoliko meseci Cosic rekao)znaci ili potpuno slepilo za realnost(sto u potpunosti diskredituje onoga koji tako nesto moze reci),ili potpuno licemerje. Akcenat stavljen samo na nacionalno,znacio je i odredjeni kriterijum u"formiranju i obnavljanju"elite. (Upotrebljavamo rec"elita"u cisto funkcionalnom,a ne vrednosnom smislu;kao socijalnu grupu koja je prihvacena od ostalih i sebe percipira za vodecu)Ukoliko,recimo,osnovni kriterijum za pripadanje eliti jeste novac,u eliti ce biti i oni koji imaju najvise novca.Tako je i akcenat na"nacionalnom"znacio da su se u intelektualnoj eliti nasli oni koji su bili"nacionalno jaki",bez obzira na njihove ostale odlike. Najbolje se to moze videti na degradaciji Srpske akademije nauka i umetnosti.Dok se za degradaciju skolstva ili degradaciju morala moze optuziti komunizam,za degradaciju SANU ne moze,jer je ona uglavnom bila u opoziciji Titu i sama sebe degradirala.Ja ne mogu govoriti o kvalitetu fizicara ili biologa izabranih u SANU.Ne znam da li je u prirodnim naukama,kao u Lisenkovom Sovjetskom Savezu-komunisticki,tako u SANU-nacionalni"kljuc"bio vazniji od naucnog,ali to pouzdano znam za ekonomiste izabrane u akademiju.Od ekonomista,clanovi akademije postali su:ekonomista koji je svoj radni vek prakticno okoncao sredinom 1960-tih godina(Nikola Cobeljic);ekonomista koga bih najbolje uporedio sa sovjetskim piscem Katajevim,za koga je receno da je bio"staljinista,ali i neobrazovan i los pisac"(Kosta Mihailovic),i konacno,mentor sadasnjeg srpskog premijera i autor nesvarljivih knjiga o nepostojecim stvarima("drustveni kapital")u kojima nijedan citalac nije stigao dalje od trece stranice(Ivan Maksimovic). Akademija je tako sebe samoobnavljala,trazeci nacionalizam i ostavljajuci uglavnom sve ostalo po strani.Kao i u drugim slucajevima kada pogresni kriterijum dominira(recimo,"moralno-politicka podobnost"),struktura ljudi koja se dobila odgovarala je tako pogresno postavljenom kriterijumu.Zato je samo dovoljno baciti pogled na tu masu uzirenih,pihtijama nakrkanih,nezadovoljnih ljudi,vodjenih mrznjom(koji su tu,u Akademiji,uglavnom,kao ne bi placali porez,kako bi dobili prosirenje stana,ili krali inostrane knjige koje Akademija dobavlja)da bi se razumele dve stvari:prvo,kako je takva"disidentska"Akademija mogla da Tita i Kardelja jednoglasno izabere za svoje pocasne clanove(da bi ih,posle smrti,izbrisala),i drugo,kako je narod mogla da otera u rat i zlocine,a da uopste nije u stanju da odgovori za sta se taj narod bori.

Maja Andric-BALKANSKI SAN O ANTIJUNAKU vece pred tvoj odlazak pijemo pivo i razgovaramo u uglu diskoteke ti mocni pisac naseg grada ujutro otisao u Split .......................................... zbog vijesti da te noci Srebrenica nestaje strah zbog misli da ti lik antijunaka vise pristaje i da te takvog pamte.

Enisa Popovic-Cengic-ZENA CE ZIVJETI I ISTINU RECI KRVAVE RUZE Mozda,oboljela sam... Odavno su boje izgubile draz Samo crno,crno pa sivo Smjenjuju se u beonjacama mojim Slike jezive,stvarnost nam rise Krvava lica,krvave ruke,krvi se bojim Od krvi mi jeza obuzima bice Iz krvi klijaju moje uspomene Iz krvi procvjetase moje prve ruze Ruze izbjeglicke Ruze...na slikarskom platnu svjeze naslikane.

Dr Nijaz Durakovic-PROKLETSTVO MUSLIMANA ...Tajni plan RAM koji je vec bio aktiviran i dijelom realiziran u Hrvatskoj,BiH vlasti nisu ozbiljnije analizirale niti se pripremale za kontramjere u slucaju njegove primjene.On je,po svemu sudeci bio i osnov strategije i novog udara na BiH. U osnovi taj plan je predvidao slijedece:udruzenim svesrpskim snagama,lokalni naoruzani teritorijalci,logisticki i sa otvorenim sadejstvom podrzani od strane JNA,a potpomognuti razlicitim cetnickim domacim i iz Srbije i Crne Gore dovedenim skupinama tipa"arkanovaca","belih orlova", "seseljevaca","marticevaca"i ostalih,uz svesrdnu pomoc"jugoslovenske"diplomacije i narocito beogradske(novosadsko-titogradske)propagandne masinerije-zaposjesti granice velike Srbije.Sve to predstaviti kao nametnuti i od drugih izazvani etnicki i religijski rat,kao borbu za spasavanje srpstva od ustaske i islamske opasnosti,kao bitku za spasavanje makar i krnje Jugoslavije.Po nekim saznanjima RAM je"u medjuvremenu dopunjen dodatnim planovima"Drina"i"Most",a cinjeni su i znacajni napori da se u njegovu realizaciju ukljuce i aspiracije Hrvatske na dio BiH teritorije,cemu nesposobni i lakomi Tudjman nije uspio odoliti." Mensur Camo jos na pocetku agresije na BiH dobro primjecuje kada kaze("RAM za sliku moje mrznje"): "Da bi se RAM realizirao dopusten je svaki takticki potez.Jedan od najbriljantnijih-sto se Milosevicu mora priznati-bio je odluka da se zatrazi mirovno posredovanje UN,cime su vojne snage sa hrvatskog fronta mogle biti povucene na BiH.Ipak,i u BiH se prepoznaje osnovni takticki manevar,inace dobro ispraksan u Hrvatskoj:lokalni teritorijalci izazovu incident,potom upadaju grupe terorista iz Srbije i Crne Gore i"udarno"ciste teritoriju od etnicki nepodobnih stanovnika,naoruzanog neprijatelja i materijalnih dobara,da bi na kraju usla Armija i svojim tenkovima"tamponirala"osvojenu zonu. Redoslijed nije uvijek ovakav,ali se rijetko koja od faza preskoci,izuzev u zapadnoj Hercegovini gdje su prve dvije stavke u svim stapskim procjenama morale biti oznacene kao pretjerano rizicne.Zato se odmah i krenulo s avionima i teskom artiljerijom." U vece gradove(kao sto ce se vidjeti na primjerima Sarajeva,Mostara,Gorazda,Jajca,itd.)RAM je predvidio i kombinovane mjere:stalna artiljerijska i snajperska vatra,teroristicke akcije,potpuna saobracajna blokada,ekonomsko iznurivanje,medijska blokada i kontinuirana propaganda.Sve to ide uz povremene pjesadijske proboje,iznenadno otvaranje vatre i rusenje svih vitalnih objekata...

ponedjeljak, 23.10.2006.

Aziz Hadzihasanovic-VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE UTRKE NA NEBU Otkako su ultranacionalisti fatalno zagazili na ovo tlo,ne prestaju osobene trke za naklonost neba.Uporedo sa klanjima,ubistvima,razaranjima,pljackama,progonima i stravicnim etnickim ciscenjem,vodi se primitivna plemensko-religiozna utakmica o tome ko je veci i ko odabraniji miljenik svevremenskih nebesa.Umjesto vraceva i bubnjeva,iz dana u dan,iz godine u godinu,evo vec gotovo deceniju,poju se litanije,drze mise zadusnice i uce dove u cast samo jednog,od sebe samog odabranog ovlascenika i tumaca interesa Svevisnjeg na ovoj tacci beskrajne Galaksije. Plemena zive u ekstazi nebeske ekskluzivnosti.Njihovi vracevi-mnogi vec promukli-porucuju pastvi,stadu i ummetu iznova da su upravo oni,makar bili i pigmejci,jedini priznati od bogova.Drugi ne postoje.Ali Busiri veli da bijeda ne moze nista onome ko joj ponudi utociste.U slucaju nasih suludih nebeskih utrka to bi znacilo:Izabrao si,sam si odlucio,pa sad uzivaj!Bogovi su strpljivi i dalekometni.Prazni stomaci naspram njih samo su mikroskopske celije i bakterije.I u ovim tribalistickim ritualima ideogeneza ide pod ruku sa etnogenezom-rekli bi naucnici. Na velikosrpskoj strani pocelo je naoko naivnijom tezom da"Srbina mozes ubiti samo ako mu pucas u dusu"(Brana Crncevic,"Duga",21.juni-5.juli 1991.),da bi se potom sve zatalasalo-uz topovske tutnje i ljudske leseve-krilaticom Radovana Karadzica da je"Bog na nasoj strani"(Radio-Beograd,1.mart 1993.)I prije toga i poslije toga,u euforiji Bozje odabranosti Srbi su pompezno samoproglasavani"nebeskim narodom".Patrijarh i vladike sve su popratili tamjanom i pomazanjem. Na velehrvatskoj pozornici,zbog univerzalistickih okvira Katolicke crkve,Tudjmanova osvajacka doktrina radije je hrvatstvu prisivala epolete krscanske europske perjanice.Nije sija nego vrat.Svoju"nebesku nacionalnost"pripisivali su-i jos uvijek pripisuju-bozanskoj ulozi u istocnoj zastiti svekolike zapadne krscanske civilizacije.Famozni i otuzni Antemurale christianitatis.Kao da se u"Davnim danima"jos 1916.godine Miroslav Krleza na svoj nacin,djavolski,sprdao sa danasnjim povjesnicarskim opsesijama dr.Franje Tudjmana."Ponosimo se-pise Krleza-da smo bili"predstraza Europe",a da li tome doista tako,to je pitanje.Biti ili ne biti"predstraza Europe",sta to znaci?Koliko li te nesretne Europe danas ima medju nama?" Jedan od Vrhovnikovih poznatijih razglasa,splitsko-dalmatinski zupan dr.Branimir Luksic,nazvao je sve one koji su bez takvog Tudjmanovog osjecanja-"kolektivnom prostitutkom".Time je aktualnu velikohrvatsku doktrinu uzvisene nebeske misije u civilizacijskoj zastiti krscanstva doveo u direktni kontakt sa svijetom prostitucije.I ovdje nije falilo svete vodice. Bosnjacko-muslimanski ekstremizam u tom pogledu po obicaju je kasnio.Prikljucio se naknadno.To nije ucinjeno sto se ranije nije zeljelo,niti sto se nije tako mislilo u takvim glavama-samo su bili skuceniji pristupi privodjenju vjernickog trakta Bosnjaka direktno nebeskim misijama na ovom dunjaluku.Za to se ovih dana potrudio naibu reis dr.Ismet ef.Spahic.Na tradicionalnom mevludu na vrelu Bune kod Mostara,patetikom zanesenog drevnog dervisa iz pomenute tekije i tonom i slikom nase televizije,bili smo obavijesteni da"smo pocasceni jer pripadamo najboljem ummetu i jedino ispravnoj Allahovoj vjeri!"Ove rijeci je sutke i stameno,bez i jedne grimase,saslusao sam reis dr. Mustafa ef. Ceric.Moze se samo pretpostaviti sto vjernici drugih vjera i ljudi drugih uvjerenja na ovim prostorima mogu nalaziti u vajnoj i cesto slatkorjecivoj prici o bosanskoj multietnicnosti i multikonfesionalnosti nakon ove tvrdnje da imamo samo jednu jedinu pravu i istinitu vjeru.Bilo kako bilo,zahvaljujuci monotono izrecenim tvrdnjama dr.Ismet ef.Spahica,bosnjacke vjernicke mase formalno su vizirale svoje nebeske pasose za ovozemaljske potrebe.Pojavio se jos jedan plemensko-vjerski ekskluzivitet-i Bosnjaci-muslimani ravnopravno su ukljuceni u neslavne balkanske atavisticke utrke"nebeskih naroda".Fatiha je bilo na pretek.Balkanska takmicarska lista je kompletirana.Balkanijada moze da krene. Ne treba ni sumnjati koliko je ovo apsurdno nadmetanje-i iskljucivo i beskompromisno.Koliko ce jos na nebeske staze biti proliveno zuci i mrznje...

Arijana Saracevic-HEROINA 12.novembar 1993.-Dnevnik TV BiH (UZIVO)Gost Dnevnika Arijana Saracevic,nahrabriji ratni reporter u svijetu Hadzifejzovic:Gost Dnevnika je"Ratni reporter broj 1 u svijetu",novinar TV BiH Arijana Saracevic,koja se upravo vratila iz New Yorka gdje je primila Medjunarodnu nagradu za novinarsku hrabrost.Dobro dosla,Arci,kako je bilo,gdje si bila,sta se desavalo u New Yorku? Saracevic:Bila sam pet-sest dana u New Yorku.Bukvalno,sve vrijeme sam radila po cijeli dan!Cak sam i smrsala dva kilograma!Na dodjeli nagrade bila sam vrlo emotivna.Vidjela sam prvi put film o sebi.Bio si i ti tu,Senade,nase kolege,sugradjani...Rekla sam sebi:"Arijana,nema suza,izadji i pokazi da si Bosanka!" Hadzifejzovic:Na dodjeli nagrade bila je americka"krema":generalni direktor"General Motorsa",glavni menadzer"Coca Cole"Zaklina Kenedi-Onazis. Saracevic:Devedeset posto njih su bili uvjereni da se radi o gradjanskom ratu.Ja sam bila ljuta,rekla sam:"U mojoj zemlji se radi o klasicnoj agresiji!"Onda su pitali sta je agresija.Rekla sam:"Gospodjo, kada bi u vasu kucu dosla,evo,recimo,Suzana King,koja je ovdje i rekla:Ove dvije sobe u tvojoj vili sada su moje!"Ona je rekla:"Ali,pa to ne moze!"...Eh,kod nas moze... Hadzifejzovic:Nagrada koju si dobila je mlada nagrada,ali vrlo znacajna. Saracevic:"International media womens fondation"dodjeljuje nagradu od 1989.godine za hrabrost.To je novinarska godisnja nagrada.Dobitnice su zene,osim Kemala Kurspahica koji ju je dobio prosle godine.Nagrada"Kristalni orao"je teska 20 kilograma.Ja sam ga ostavila u Americi jer UNPROFOR ne dozvoljava da se toliko prtljaga unese u Sarajevo. Hadzifejzovic:Umjesto"Kristalnog orla"izabrala si da doneses pancir. Saracevic:CNN mi je poklonio pancir.Nisu mogli da vjeruju da ja radim bez pancira i sljema.Rekla sam da pancir nema niko od nasih kolega,da je moj kolega kamerman(Sulejman Mulaomerovic)to imao na Igmanu kad je ranjen,ne bi drzao svoja crijeva u rukama.Taj pancir ce vise dobro doci nekom borcu... Hadzifejzovic:Nudili su ti stipendiju u Americi,ponude da ostanes...Zasto si se brzo vratila kada si imala radnu vizu na godinu dana? Saracevic:U mojoj zemlji je rat,nije vrijeme za odmor.Sutra,prekosutra na front! (Senad Hadzifejzovic-"RAT UZIVO")

subota, 21.10.2006.

Milorad Lukovic-Legija-GVOZDENI ROV ..."Ratnice,mene krst ne plasi,ja sam mu nekada sluzio i krstio se kao i vi,kako sebe nazivate,bozjim sledbenicima,pa sam se odmetnuo.Razloge zbog kojih sam se odmetnuo necu ti reci,jer bi ta prica potrajala.Mogu da ti kazem samo da si mi veoma simpatican.Znas,pre mnogo godina ispred iste ove stanice koja,doduse,nije izgledala ovako,sreo sam nekog cini mi se vojvodu ili velikana komandanta koji je bas ovde negde gde mi sada stojimo prodavao svoj sinjel i svoja odlikovanja da bi imao da jede i plati stan.I on je kao i ti ratovao i predvodio silnu srpsku vojsku.Kad su ratovi bili zavrseni,odbacen je i ostavljen.Pokusao sam da mu objasnim isto sto sada pokusavam da objasnim i tebi.Da ste vi Srbi proklet narod od pamtiveka,da ste uvek sami sebi bili i ostali neprijatelji.Jos od Rastka,koga vi zovete sveti Sava,jos tada ste poceli da ubijate jedni druge,jos tada ste vi Srbi poceli da udarate jedni na druge.Doduse,bilo je toga i ranije,ali je to bilo izrazitije od onoga trenutka kada je taj Rastko uspeo da se izbori da vi Srbi dobijete svoju crkvu,koju su u to vreme priznali najveci mocnici i vladari tadasnjeg covecanstva i,evo,to ste nastavili i dan-danas.Ni taj vojskovodja nije hteo da me slusa,posle sve te njegove bede su ga,doduse,ponovo zvali da opet bude veliki komandant,dali su mu nova odlikovanja i nove sinjele i ponovo su mu se klanjali-dok im je bio potreban.I opet se on odazvao na poziv otadzbine i Srpstva,i opet je na kraju bio zaboravljen i ostavljen da umre u siromastvu i bedi.Eto ratnice,takvi ste vi Srbi.Ni dan-danas niste naucili nista iz istorije koja vam je vekovima davala primer za primerom kako ne treba raditi,koja vas je upozoravala.Ali ne,svi vasi vladari i kasniji predsednici mislili su da istorija pocinje od njih.Mislili su da se istorija moze prekrojiti,da se za njihove vladavine moze pisati na neki drugaciji nacin.Na nacin kako to njima odgovara.Nisu shvatili da je istorija ta koja zivi vecno,da je ona besmrtna,a da su oni prolazni.Zarad takvih postupaka istorija se ponavlja i ponavljace se bezbroj puta,ali vi to nikada necete shvatiti. Osvrni se na ratove koje sada vodite i koje ste izgubili,a kazem ti da ce ih biti jos i da cete i te izgubiti.Vi ste kao narod podeljeni u zemlji koja je rascepkana i osiromasena svim ovim gradjanskim ratovima.U tim ratovima su vam komandovali stari i nemocni generali,admirali koji su bili suvise neodlucni,jer nisu znali kome pripadaju.Izgubili su veru.Verovali su u komunizam koji je bio moja najbriljantnija tvorevina u poslednjih deset vekova.Da,da,moj ratnice,uspeo sam da ubedim milione komunista sirom sveta da Bog ne postoji,a oni su sami poverovali da su neprikosnoveni.I oni su mislili da istorija pocinje od njih,te su i suvise izdigli sebe iznad naroda kojima su vladali.Ta zamisao mi je propala,nema veze,jer sam besmrtan,a vi naivni ljudi ste samo potrosna roba.Reci cu ti jos nesto,vasa najveca mana je ta sto imate mozak." Na te reci o mozgu poceo je da se smeje jos glasnije nego prvi put i stvarno sam mislio da cu se onesvestiti od bola u glavi i usima,jer je njegov smeh prerastao u nepodnosljivu buku. "Hajde,samo podji sa mnom i bices kao pre.Treba samo da mi das sitnicu,svoju dusu,a sve ostalo prepusti meni." "Nikada",odgovorio sam i pokusao da se udaljim od njega. "Zar se bojis svoga Boga?Ah,kakvi ste vi Srbi,vi ste narod koji sam do sada najteze razumeo.Vi uvek prkosite,i uvek to radite na svoju stetu.Dobro,posto neces da izdas tog vaseg Boga,reci mi da li si se pitao gde je Bog bio kada si izgubio nogu?Gde je bio kada su ti svi oni drugovi poginuli,gde je sada kada si ratovao,a prosis ovde ostavljen od svih onih za koje si ratovao i za ciji si se mir i blagostanje borio?Gde je?" "On je tu,svuda oko nas.On je u mome srcu!" Na te reci poceo je opet da se smeje."Ah,vi pravoslavci,najgori ste od svih hriscana,zato cete i biti prvi istrebljeni sa lica zemlje",izgovori i nastavi da se smeje...

petak, 20.10.2006.

Arijana Saracevic 23.juli 1993.-Dnevnik TVBiH (UZIVO)Arijana Saracevic,najbolji ratni reporter u BiH Hadzifejzovic:Savez novinara BiH za reportersku ekipu godine izabrao je nase Arijanu Saracevic i Sulejmana Mulaomerovica(snimatelj).Suljo je na ratnom zadatku,a Arijana,zacudo,ostala u Sarajevu.Kako se osjecas u studiju? Saracevic:...Neobicno... Hadzifejzovic:Ratni reporter?To je trebalo da bude muski posao. Saracevic:Ja ne mislim tako.Rat je pokazao da su u ovih sesnaest mjeseci zene bile puno jace.U bolnici,na frontu,na ovakvim zadacima kakav je nas posao. Hadzifejzovic:Bila si na svim prvim linijama.Bila si na Zuci u momentu kada je ta kota osvojena.Maltene,jos se od granata okolo dimilo...O cemu ratni reporter u tim situacijama razmislja? Saracevic:Smatram da su ovu nagradu trebali da dobiju i Hakija Hadzalic i Sefik Uzunovic,Dzevad Colakovic(snimatelj).Kako se reporter osjeca na frontu?Ja sam uvijek sigurnija bila na frontu nego ovdje u gradu. Hadzifejzovic:Koliko u svemu tome zaista ima straha? Saracevic:Mozda,sada,pomalo osjecam strah...U pocetku zaista nije bilo straha.Sada,kada sam u prilici da ponekad cujem glas svojih roditelja,kada me mole da se smirim...u takvim situacijama covjek pocne da razmislja o eventualnim posljedicama...Gore mi je najlakse,da radim sa borcima.Kada dodjem gore,dobijem neki elan...Doping da sutra opet dodjem. Hadzifejzovic:U svim anketama na Radiju BiH,na gradskim radio stanicama"Studio 99"ti si od strane slusalaca proglasavana za reportera godine,ali zanimljivo i za MUSKARCINU godine! Saracevic:U cijelom ovom periodu slusala sam glas naroda.Cesto se desavalo da me ljudi zaustave na ulici,kazu"A,nisi bila tri-cetiri dana,kada ces gore?!"To mi je mnogo znacilo. Hadzifejzovic:Koliko si priloga uradila u toku rata? Saracevic:Odavno sam prestala da brojim.Desavalo se da za dan napravim po cetiri-pet priloga... (Senad Hadzifejzovic-"RAT UZIVO")

Milorad Lukovic-Legija-GVOZDENI ROV ..."Jesi li gladan?",upitao me glasom koji je pucao kao bic. Odmahnuo sam glavom i ponovo spustio pogled. "Pogledaj me,ne boj se." "Ne bojim se.Ko ste vi i sta hocete od mene?",odgovorio sam mu pitanjem,sve zamuckujuci. "Hocu da ti pomognem,hajde sa mnom.Izvini,da se predstavim-ja sam Djavo." U tom trenutku su mu oci postale crvene,a ja zamalo nisam izgubio ravnotezu i pao.Obuzela me je jeza,pokusao sam da dozovem nekoga,ulice su bile puste,nigde nije bilo zive duse,cinilo mi se da je vreme stalo. "Gde ti je noga?",upitao me izmenjenim glasom,koji je sada bio topao i mek. "Izgubio sam je na ratistu." "Ah vi Srbi,ratnici,nebeski narod...Nikada nista necete shvatiti.Vase vreme je proslo,nestacete sa svetske scene,a za to ste sami krivi.Uvek ste vise slusali druge i verovali drugima nego sebi samima. Najgori ste od sve dece",poceo je da se smeje,najpre tiho,pa sve glasnije.Mislio sam da ce da mi puknu bubne opne,njegov smeh je zvucao kao salva topova najveceg kalibra. "Za koga si ti,ratnice,ratovao?" "Za Srpstvo",odgovorio sam. Na moj odgovor je poceo da se smeje jos glasnije. "Za Srpstvo,pa zasto onda prosis i stojis ovde?" Sagnuo sam glavu,jer nisam umeo da mu odgovorim. "Odgovori,sta je,maca ti je pojela jezik.Stvarno ste vi Srbi kurceviti.Vekovima se proseravate i propagirate neku svoju velicinu,a,u stvari,vi ste sami sebi najveci neprijatelji.Vasa parola je nekada bila SAMO SLOGA SRBINA SPASAVA,a nikada se niste toga pridrzavali.Stalno se pozivate na neku istoriju,ali samo u pricama i kafanama-tu ste najjaci,nema vam premca.U praksi vam je ipak draze da prodate bliznjega svoga nego leba da jedete.I zato cete nestati kao narod.Nestacete kao sto je do sada u istoriji covecanstva nestalo na hiljade naroda.Nego,ratnice,hajde sa mnom,ja mogu da ti pomognem.Mogu da ti vratim nogu,mogu da uradim da budes kao pre." "Ne,ne zelim nista od tebe,idi,odlazi,ostavi me na miru."Iako sam se jos tresao uplasen susretom sa necastivim,imao sam osecaj da sam se povratio od prvobitnog soka.Skupio sam snage da ga pogledam u oci,koje su opet poprimile ledenoplavu boju.Stisnuo sam sake ispod misica i napravio znak krsta prstima ispred njegovoga lica.On se samo osmehnuo...

Damir Uzunovic-KRAJ KAMINA Zaslijepljeni vatrom iz kamina napipavamo se sitnim casicama sve dok se staklasti zvuk ne cuje a jezik otrne od konavoske lozovace. I jezicima se napipavamo lako skrecuci pet minuta u bajku. U svakoj glavi ona sine (jer mjesta ima jer mracno je) ko upaljeno drvce sibice. Vatra nam u prsa bije Zagrijava vazduh u dusi sad ce kroz dimnjak izletjeti- balon do balona nebom ce ploviti. Ostace nase razigrane siluete na zidovima da plase kucne duhove da neprestano i budno vatru loze otkidajuci komad po komad brvnare.

Resid Hafizovic-IDEOLOGIJA SILOVANJA Polazeci od stanovista unutarnje nakane silovatelja-a nakana u valjano sklopljenom braku zauzima znacajno mjesto,cin nasilne obljube Muslimanki ili Hrvatica,namjerice ucinjen pod znakovljem pravoslavne duhovnosti ciju iskonsku narav silovatelj najbezboznije iznevjerava,ima za svoj krajnji cilj temeljno potiranje njihova religijskog,kulturnog i etnickog identiteta,a s tim i postignuce definitivnog pretrgnuca njihova duhovnog kontinuiteta u povijesti uopce.Stoga on smatra da je najkraci put do tog cilja promicanje pravoslavnoga gena kroz nasilno razaranje nesrpskog ETHNOSA na ovim prostorima i temeljno rastakanje njegova psiho-fizickog genija.Da zlo bude vece,srbo-crnogorski i cetnicki agresor u ovoj necasnoj raboti angazira POLULJUDE,DRUSTVENI SLJAM,INDIVIDUE BEZ VJERE,CASTI,MORALA,UGLEDA,JEDNOM RJECJU,KRIMINOGENE TIPOVE CIJA PSIHOFIZICKA NAKAZNOST TREBA DA BUDE NEODOLJIVO PRESUDNA I NESAVLADIVO UCINKOVITA U PROFILIRANJU SRBO-CETNICKOG POTOMKA U SRCU MUSLIMANSKOG I SVAKOG DRUGOG GENIJA.Jer napasnici ove vrste ne pristupaju tako necasnoj raboti da bi utazili svoju nisku pohotu vec,kako to samo kazu,da bi prisilili Muslimanke i Hrvatice da prestanu radjati bezgresne potomke muslimanskih i hrvatskih roditelja,i da bi ubuduce radjale SRBE ILI CETNIKE. Mnoge silovane zene i djevojke(da ne govorimo o djevojcicama)su izvrsile samoubistvo,druge su trajno narusile svoje fizicko i psihicko zdravlje,za cijeli zivot destruirane,ponizene,duboko unesrecene,raspete izmedju bica materinstva i nesrece koju nosi nezeljena i silom nametnuta trudnoca.Pocetkom 1993.vec se radjaju djeca tog morbidnog plana koju niko ne zeli i koja na najstravicniji nacin placaju svoju prljavstinu,trulez i gnjili zadah raspomamljenih cetnickih zvijeri koji takve"pobjede"i dalje proslavljaju u svojim cetnickim jazbinama. Pored sve nesrece,dodatni problem za Muslimanke vjernice je i u tome sto islam apsolutno zabranjuje abortus,izuzev u slucaju povecanog rizika i neposredne ugrozenosti majke. Suocena s ovim,u historiji nezabiljezenim primjerom,Islamska zajednica u BiH je dopustila cin abortusa u slucajevima nasilno izazvane trudnoce.Ova opravdana odluka obrazlaze se time sto silovatelj,u svojoj necasnoj nakani,"upravo hoce da do temelja razori svu duhovnu ljepotu,dobrotu, plemenitost i cast-sve uzvisene dimenzije sto ih u sebi dar zivota bitno smiruje.To je duhovno usmrcenje koje je gore od svakog fizickog umiranja.Stoga se ova vrsta bescacsa MORA TRETIRATI KAO POSEBAN VID GENOCIDA izvrsenog nad netaknutom ili svetom prirodom zenske osobe".

četvrtak, 19.10.2006.

Perica Simonovic 25.juni 1993.-Dnevnik TVBiH (Uzivo)gost u studiju Perica Simonovic,kompozitor,Beogradjanin,borac ARBiH Hadzifejzovic:Gost u nasem studiju je Perica Simonovic,Beogradjanin,kompozitor i borac Armije Republike BiH.Vidim u punoj si ratnoj spremi.Pravo sa linije? Simonovic:Pa,ne bih rekao sa prve linije,od kuce sam.U diverzantskom sam vodu,po potrebi sam na liniji.Moj vod je u Velesicima...Ama,kad sam vec rekao Velesici,nije tajna,znaju i cetnici gde nam je prva linija.Nemam nesto specijalno da kazem,osim da pohvalim borbu svojih drugara i naravno svoju! Hadzifejzovic:Pokusavam sve vrijeme da pobjegnem od pitanja koje ti svi postavljaju...a,to je....Beogradjanin,sa Dorcola,kompozitor,a u Armiji BiH. Simonovic:Nisam ja jedini u Sarajevu,Bosni,Srbijanac.Bio je major,heroj u Travniku,koji je poginuo.Ima casnih vojnika i doktora Srbijanaca,cuo sam i u Gorazdu koji su poreklo srbijansko.Ja sam se bavio muzikom,putovao,upoznao raju u Sarajevu,zavoleo,postigao dosta uspeha u Bosni, zaradio u Bosni.Bosna je zasluzila,i ovaj narod koji me prihvatio pa i zivot da dam ako treba. Hadzifejzovic:Bosanci se nostalgicno sjecaju mnogih iskustava u Srbiji i pitamo se otkud to da ona Srbija koju znamo suti zbog Bosne. Simonovic:Svi Srbi koji cute a posteni su,svi na onoj strani,oni su zarobljeni,fakticki.Oni moraju da cute.Nemaju naoruzanja da se odupru.Vi znate koliko je jaka Miloseviceva policija i propaganda. Hadzifejzovic:Cujete li se sa svojima? Simonovic:Preko radioamatera.I dobro su.I ja sam dobro. Hadzifejzovic:Sigurno imas zelju da vidis rodni Dorcol? Simonovic:Pa,naravno.Mozda ga i vidim,akobogda.Zelja mi je da se,ako moze,satelitskom,prepucavamo sa muzicarima iz Beograda,sa svojom rajom,bivsom. Hadzifejzovic:Oni jos uvijek pjevaju... Simonovic:DA,DA,ONI SU VESELI,PUNI MESA I VINA.ALI I MI SE NE DAMO.POZDRAVLJAM SVE MUSLIMANE,SRBE I HRVATE,A USTASAMA I CETNICIMA PORUCUJEM DA CEMO POBEDITI! (Senad Hadzifejzovic-"RAT UZIVO")

Dr Nijaz Durakovic-PROKLETSTVO MUSLIMANA ...Prema izjavama lica izbjeglih sa podrucja Kozarca-Prijedor,agresor je vec polovinom 1992.godine u potpunosti razrusio,spalio i raselio osam naselja oko Kozarca(Brdjani,Besici,Kamnicani,Kozarusa, Mahmuljani,Jakupovici i Hadzici,kao i sam Kozarac).Poslije su raketirana i razrusena naselja Martici,Karacici i Trnopolje.U Zenicu je samo za par dana stiglo 3000 prognanih Muslimana,koji su zapravo uspjeli da pobjegnu.Preko 10000 Muslimana(uglavnom muskaraca od 15 do 60 godina)prinudno je deportirano u cetnicke logore u Trnopolje,Omarsku,Manjacu,Karan i"Keraterm"u Prijedoru.Sam Prijedor je etnicki takodje"ociscen",muslimanska naselja i dzamije potpuno razrusene,a niko ne zna stvarni broj ubijenih koji se pouzdano mjeri hiljadama...

Oskar Wilde ...SRECA NAS OKUPLJA,ALI BOL NAS JOS VISE SJEDINJUJE...

Enisa Popovic Cengic-ZENA CE ZIVJETI I ISTINU RECI DJAVOLSKO KOLO Bojala sam se toliko djavolskog kola koje su poveli zakrvljeni,slijepi Korake su zapetljali Ko ce znati,ko ce ovo kolo do kraja odigrati Ko ce se nasladjivati nad svim onim zgazenim A ko ce,uciniti nove korake,za neko novo kolo

Azra Smajlovic-SILOVANJA,SUZE DJEVOJCICA Osoba xy-tridesetogodisnja zena,majka dvoje djece,iz sjeveroistocne Bosne:"U logoru sam bila u zarobljenistvu od pocetka maja do septembra,gdje se prezivljavalo pod nemogucim uslovima zivota. Svako vece sam,uz teska maltretiranja i fizicka zlostavljanja,uz strasne prijetnje oruzjem,silovana,po dva puta odvodjena.Odvodili su me kao i druge zatocenice po dva puta u noci u njihove cetnicke prostorije.U jednoj noci,smjenjivalo se njih pet,sest nad svakom od zatocenica,ukljucujuci i mene.Kad sam primjetila da sam nakon silovanja zatrudnila,molila sam da mi dozvole da odem ljekaru da bih se ocistila.To nisu dozvolili i rekli su da oni hoce da mi Muslimanke radjamo cetnike,uz strasna vrijedjanja,pjevajuci pjesme protiv Muslimana.Kada mi je trudnoca dostigla visok stepen,sesti mjesec,razmijenili su sve zene,nas 13,sve smo bile sa visokom trudnocom,izuzev jedne sestogodisnje djevojcice...I NJU SU SILOVALI.Kada se to dogodilo,strasan je to bio plac i uzas u sobi u kojoj smo svi boravili...Negdje oko 10.do 15.septembra nas 13 zena pustili su sa visokim trudnocama i kamionom doveli na Hresu-Sarajevo.Medju ovim zenama,sjecam se:xy stara 14 godina,kao i xy stara 17 godina,te xy stara 13 godina,sve ostale djevojke imale su po 18 godina"...

Branko Milanovic-PROTIV NACIZMA ...Posmatrajmo odnos INTELIGENCIJE prema Milosevicu.Da bi ovaj odnos shvatili,moramo se podsetiti odnosa srbijanske inteligencije prema Titovom rezimu.On je uglavnom bio negativan zbog toga sto je srpska inteligencija smatrala da je Titov rezim doveo Srbiju do gubitka teritorija koje su joj ranije pripadale(na primer,sadasnje Makedonije),da je preterano inzistirao na hegemoniji Srbiji u periodu izmedju dva svetska rata,i netacno izjednacio cetnike sa ustasama.Smatralo se,takodje,da je rezim,kada su mu Srbi bili potrebni znao da ih iskoristi(Sremski front),a da i zauzvrat malo da.Odnos prema zastiti srpskih manjina u Rumuniji i Bugarskoj bio je,smatralo se,potpuno neprimeran,pogotovo kada bi se uporedio sa odnosom u pogledu zastite prava slovenacke manjine u Austriji.Cilj nam nije da razmatramo koliko su sve ove primedbe tacne ili ne.Cinjenica je da je veliki deo intelegencije u ovo verovao. Dominacija nacionalnog pitanja medju inteligencijom ucinila je da je demokratsko pitanje ostavljeno potpuno po strani.U skoro svim delovima bivse Jugoslavije(a u Srbiji i Hrvatskoj posebno),opozicija komunizmu nije se manifestovala kao zalaganje za demokratiju,nego za nacionalizam.Ovo je bila znacajna razlika u odnosu na Poljsku,Cehoslovacku,Madjarsku ili Sovjetski Savez(Rusiju).U svim ovim zemljama,borba za nacionalno bice bila je i borba za demokratiju.Dovoljno je samo navesti imena vodecih disidenata kao sto su Saharov,Havel ili Mihnjik.U Srbiji i Hrvatskoj,glavni disidenti bili su Cosic i Tudjman,kod kojih se demokratija pojavljivala tek uzgred i pre kao zacin,da bi ona glavna stvar(nacionalizam)lepse izgledala.Stavise,nerazvijenost razmisljanja o demokratiji prouzrokovala je potpuno odsustvo razmisljanja i o tome sta bi uvodjenje demokratije u Srbiji zaista znacilo.Tako srpska inteligencija nikada nije premisljala da demokratija za Srbe znaci i demokratiju za Albance ili Madjare.Ako Srbi imaju svoje poslanike,skole i televizijske studije,imace ih i ovi drugi. Preokupiranost nacionalnim aspektom ucinila je srpsku inteligenciju potpuno nepripremljenom da se Milosevicevom nasilnickom maniru bar intelektualno odupre.Ne videci nasilje kome on tezi,ona je bila opijena njegovim licemernim inkantacijama Srbiji.Cinjenica jeste da je 1987.-88.godine Milosevic za sobom imao najveci deo inteligencije,gde svrstavam ne samo one koji su se prodavali da bi mu sluzili,vec i one koji su ga podrzavali iz ubedjenja.Tesko je dokazati,na primer,da je Cosic bilo sta dobio od Milosevica.Pa ipak,on ga je podrzavao i 28.marta 1989.kada je novi Ustav donesen uz tenkove i ubijanja na Kosovu,i leta 1990.kada je podrzao Milosevicev referendum ciji je cilj bio odgadjanje izbora,i 9.marta 1991.kada Cosic nije bio"dovoljno obavesten"o situaciji u Beogradu,pa cak i maja 1992.,kada je stranim novinarima izjavio DA JE MILOSEVIC NAJBOLJI SRPSKI POLITICAR.Ono za sta su Cosic i srpska inteligencija odgovorni jeste da,usled svoje zaslepljenosti nacijom,nisu videli jednostavnu pravilnost da ukoliko tenkovi treba da resavaju problem Kosova onda ce tenkovi resavati i demonstracije u Beogradu;da ukoliko se potpiruje rat u Hrvatskoj i Bosni onda ce se,ako treba,potpirivati i rat izmedju Srba;da ukoliko se ne brane ljudska prava Albanaca,onda se nece moci zahtevati ni ljudska prava za Srbe.Drugim recima,da je vazan METOD,a ne UVERENJE:da ljudi mogu ziveti zajedno i ako se ne slazu,dokle god prihvataju odredjeni metod resavanja problema(recimo,glasanje),ali ne i kada im se metodi razlikuju.Ja radije mogu biti prijatelj sa nekim sa kim se ne slazem o vecini pitanja ukoliko sam siguran da on na mene nece pucati,nego sa nekim sa kim se o svemu slazem,ako znam da on i najmanji nesporazum resava revolverom...

srijeda, 18.10.2006.

Dobrica Cosic,pisac&akademik SANU-"otac nacije"&otrov 2.juni 1993.-Dnevnik TV BiH Prvi juni ove godine neodoljivo podsjeca na 9.mart 1991.godine kada je Milosevic u pohodu na Jugoslaviju tenkove prvo uperio u-srpski narod! Juce je jos jednom pokazao zube-otisao je Cosic. Sa politicke scene otisao je i"Gresnik"i"Otpadnik"u momentu zestokih politickih"Deoba"u Srbiji. Cosica je odstranila politicka kopilad koja su ga prvo proglasila duhovnim ocem svojih zlocina. No,Cosic je i sretan covjek.Izbjegao je tradicionalni metod uklanjanja politickih protivnika u"Beogradskom pasaluku",a to je kumovom sjekirom po vratu! Tesko je ocekivati da ce goloruki,mladi svijet,koji nas nostalgicno podsjeca na staru Srbiju iz boljih vremena,nesto postici u borbi protiv tenkova,ali ovaj sukob mozemo okarakterisati kao opiranje civilizacije primitivizmu ili jednostavno-borba Srba protiv cetnika!... (Senad Hadzifejzovic-"RAT UZIVO")

Dr Nijaz Durakovic-PROKLETSTVO MUSLIMANA ...Prema nalazima Komisije Predsjednistva RBiH za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima,u avgustu 1992.godine,tragika BiH izgleda ovako: -Prognanih i raseljenih lica u BiH BILO JE PREKO 1,8 MILIONA; -Onih koji se nalaze u konc-logorima(uglavnom Muslimani)bilo je 130000; -100000 gradjana(opet uglavnom Muslimana)je deportovano sa tzv.cistih srpskih teritorija u druge zemlje; -Za samo pet mjeseci agresije ranjeno je preko 200000 stanovnika BiH,a od toga je PREKO 150000 LAKSIH I TEZIH INVALIDA; -U genocidnim akcijama ubijeno je preko 60000 stanovnika(do tih podataka doslo se na osnovu samo djelimicno prikupljenih i obradjenih dokumenata do kojih su dosli drzavni organi i institucije BiH); Glavna podrucja na kojima je genocid izvrsen su: -na podrucju doline rijeke Drine u opstinama:Bijeljina,Zvornik,Bratunac,Srebrenica,Vlasenica,Visegrad,Foca,Cajnice,Rudo i Gorazde; -podrucju istocne Hercegovine:Bileca,Trebinje,Gacko,Nevesinje,Kalinovnik,Ljubinje i Stolac; -podrucju oko grada Sarajeva:Vogosca,Ilijas,Ilidza,Trnovo,Hadzici,Pale,Sokolac,Han Pijesak i Rogatica; -podrucju Bosanske krajine:Kulen Vakuf,Kotor Varos,Bosanska Krupa,Kljuc,Sanski Most,Prijedor, Prnjavor,Celinac,Banja Luka,Bosanski Novi,Bosanska Gradiska i mnoga druga mjesta; -na podrucju Posavine u gotovo svim mjestima sa najvecim stradanjem u Brckom,Orasju,Derventi,Gradaccu,itd.; -u centralnoj Bosni najveci genocid je izvrsen u Donjem Vakufu(odakle je protjerano svo muslimansko stanovnistvo),Mrkonjic Gradu,Jajcu,Sipovu,pa sve do Doboja i Teslica,itd. Prema nalazima Drzavne komisije vidljivo je da je obim zlocina,te posebna brutalnost koju je iskazao agresor,ne samo tezak,vec i jedinstven u novijoj historiji civilizacije. Agresor organizirano ubija,masakrira i kolje muskarce,zene,djecu i starce muslimanske i hrvatske nacionalnosti,pljacka i unistava njihovu cjelokupnu imovinu i materijalne vrijednosti;nasilno izgoni i preseljava nesrpsko stanovnistvo i time ta podrucja pretvara u jednonacionalna na koja naseljava stanovnistvo srpske nacionalnosti u cilju stvaranja etnicki cistih srpskih teritorija;hapsi,premlacuje, muci,proganja i gladju mori civile u zatvorima,masovno siluje zene i djevojke,pa i djevojcice,vrsi nasilnu deportaciju u koncetracione logore i van BiH;zastrasuje i terorise civilno stanovnistvo,tjera na prisilan rad;uzima i ubija taoce;nasilno pokrstava Muslimane;surovo postupa sa ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima;napadima na zdravstvene ustanove ponovo ranjava i ubija ranjenike i unistava i zatire kulturne i vjerske spomenike;namjerno razara i unistava gradove,varosi i sela,pustosi neopravdano vojnim potrebama;planski i selektivno pljacka i unistava privredne objekte,kompletnu infrastrukturu drzave BiH(saobracajnice,PTT instalacije,Radio i TV predajnike,dalekovode,rezervoare za vodu,zdravstvene ustanove i dr.),te prirodne resurse:sume,vodotokove,rudnike i sl. U najvecoj akciji"ciscenja"(srpski neonacisti namjerno najcesce koriste ovaj termin,kao da cinicno hoce naglasiti da se radi o zagadjenom prljavom prostoru),odnosno stvaranja"etnicki ciste srpske teritorije",fakticki se radi ne samo o protjerivanju vec o"istrebljenju",odnosno masovnoj fizickoj likvidaciji Muslimana,cime se ozbiljno dovodi u pitanje njihov BIOLOSKI OPSTANAK.Tako je u mnogim opstinama u kojima su Muslimani i Hrvati vecinski narod,formirao veliki broj konc-logora, sabirnih centara za mucenje i likvidaciju nesrpskog civilnog stanovnistva.Na jednom relativno malom prostoru formiran je NAJVECI BROJ KONC-LOGORA I MUCILISTA U CJELOKUPNOJ HISTORIJI EVROPE. U tom cilju agresor je svakodnevno organizirao svojevrsne hajke na ljude,uz hapsenje hiljada nevinih i nenaoruzanih civila po ulicama,stanovima,kucama,na radnim mjestima i njihovo interniranje u logore,zatvore i sl. Prema nalazima Drzavne komisije Predsjednistva RBiH,za te na brzinu organizirane monstr-logore(u kojima po pravilu nema mjesta za spavanje,nema sanitarija,pitke vode i svega onoga sto je minimalno za prezivljavanje),agresor koristi razlicite smjestajne kapacitete:sportske,skolske, zdravstvene,rekreativne i ugostiteljske objekte,zatim fabricke hale,vojne kasarne bivse JNA,kino- dvorane,stanice milicije,hotele,kazneno-popravne domove,betonske bunkere,tunele,skladista, distributivne centre,termoelektrane,hidrocentrale,crkvene,vatrogasne i seoske domove,zeljeznicke stanice,rudnike,stare jame,pa sve do garaza,podruma i sl. Takvih logora,od kojih su mnogi pod vedrim nebom,opasani bodljikavom zicom i okolo minirani,bez ijednog kreveta,cebeta,WC-a,slavine za vodu i sl.,cesto duboko pod zemljom,u rudnicima,u tunelima bivsih zeljeznickih pruga itd.,sigurno nikada i nigdje u historiji moderne civilizacije nije bilo.Svi zlom i stravom poznati logori Drugog svjetskog rata,od Jasenovca,Gradiske do Ausvica,Dahaua,itd.,izgledaju kao pristojni hotelski smjestaji u odnosu na uzas BiH konc-logora.U njima caruje glad,bolest,zaraze,masovno batinjanje,masakriranje ljudi,silovanje,kolektivno klanje, sahranjivanje mrtvih bagerom,sve do njihovog spaljivanja,bacanja u rijeku ili planinske urvine ili mljevenja u napravama za proizvodnju stocne hrane...

Dragoslav Dedovic-BOSNIA GOSPEL sred predvecerja hava se svlaci i gola plese sa bocom vina zenska je koza od sirovog plisa muski zarivam svoje zube ona vec prostacki glumi zelju vise je rodjaka no konkubina dok vino proliva na postelju njena me mlohava usta ljube od glinamola su nasa tijela i mijesaju se u ritmu gospela a trulo grlo andjela-crnca nazarecanina slaveci bunca pred zoru hava pijana hrce slavine kao macici placu i horski dahcu sobne stvari ruka se pruzi ka upaljacu iz tame planu nasa lica hosana nocnice iz crnog vica ove ce jazbine i ova tijela smlavljeni za slavu gospela jer trulo grlo andjela-crnca nazarecanina slaveci bunca.

miroslav kirin: jalog br. 65 65. Lik u kavi je ptica, ako puhneš, poletjet će. Ali kako ptica može letjeti u kavi? Kavu prineseš ustima, popiješ. Pratiš me? Svaku riječ. Ptica tako uđe u tebe. Što onda pomisliš? Pomislim kako je time sve završilo - nema se kamo iz tijela. Možda, ali najljepše u svemu tome jest da uvijek možemo pronaći izlaz, čak i onda kada ga nitko ne vidi. Što će reći? Što će reći da će naša ptica pronaći izlaz i iz tijela, jednako kako što je umjela izići iz kave. Sad se već moram dobro napregnuti da razabrem smisao u tvojim zakučastim rečenicama. Zamisli da si mrtav i da tvoje tijelo nije više od mesa nego od rahle zemlje. Dobro. Počinješ biti čudan. Ali kao da pomalo shvaćam (premda ne znam kako). Shvaćaš? Morao bi. Riječ je o staroj priči. Želiš li da je nastavim umjesto tebe? Zašto ne? Hajde. Dakle, iz te rahle zemlje izrasta grm. Proljeće je, osuo se bijelim cvjetovima. Posjećuju ga pčele i drugi kukci. Pratiš me? Svaku riječ. Rana je jesen, grm se ziba na vjetru. Na mjestu cvjetova sad su crvene bobice, umjesto pčela i kukaca posjećuju ga ptice. Dobro, došao si do ptica, ali što dalje? Nemoj biti nestrpljiv. Kod kuće si, piješ kavu, glava ti je pognuta, nešto te pritiska. Dosad sam mogao pratiti. Nisam mislio da ćeš ići u tom pravcu. Ni ja. Dakle, u glavi ti pucketa, srce probadaju mali grčevi. Podižeš šalicu i onda se lecneš: u njoj vidiš lice žene. Mislio sam da ću vidjeti pticu, trebali smo vidjeti pticu. Trebali smo. Lice je njezino, nema sumnje. Jasno vidiš njezine oči u kojima se prelama tvoj poraz. Zašto te prati posvuda, pitaš se. Spuštaš šalicu, ne želiš piti. Ustaješ i odlaziš na balkon, preplašiš pticu koja je zobala bobice na grmu božjakovine. Vraćaš se unutra i ponovno se zagledaš u šalicu: još je tu. Pomišljaš kako bi najlakše bilo lagano puhnuti i više je ne bi bilo. Ne puhneš, je li? Ne. Ptica je ona? Ptica je ona.

utorak, 17.10.2006.

Dr Nijaz Durakovic-PROKLETSTVO MUSLIMANA ...Npr.u masovnom klanju koje je u ljeto 1992.godine izvrseno u Visegradu(na novom mostu)cetnici su pojedinim Muslimanima vadili bubrege,vezivali ih za automobile i vukli po ulicama,a malodobnu djecu su bacali sa mosta i pucali u tijela prije nego sto bi pala u vodu(kao glavni organizatori tog zlocina identifikovani su Milan Lukic,Jovan Planojevic,Risto Perisic,Vladimir Tanasijevic,te Srpko Popovic i Mitar Milovanovic).Grupi od 60 zena,djece i staraca obecali su"bezbjedan"prijevoz do Olova, da bi ih strpali u jednu kucu i sve zajedno zapalili."Cetnici su velikom broju Muslimana vezivali ruke i noge,bacali ih sa mosta u Drinu,a nekima su stavljali eksploziv u usta i aktivirali ga".Samo u jednom navratu(21.i 22.juna 1992.)cetnici"su u Rogatici na zvjerski nacin pobili preko sto staraca,zena i djece,koje su zive spaljivali,gazili tenkovima i transporterima". U Bratuncu,Zvorniku,Vlasenici,Brckom,Rudom,Cajnicu,Kozarcu,Gacku,Doboju,itd.,primjenjuju se slicni ili jos morbidniji metodi,od kojih ce u sramnu istoriju cetnickog zlocina svakako uci masovna stradanja cak i malodobnih djevojcica i to pred ocima njihovih majki ili oba roditelja...

Irfan Horozovic-BERLINSKI NEPOZNATI PROLAZNIK Postoje ljudi koji uvijek gledaju odozdo i ljudi koji gledaju odozgo. Ni jedni ni drugi ne vide nista osim drugih ljudi. Ljudi gore i ljudi dolje. A izmedju sareni svijet koji se pali i gasi poput praznicnih lampiona i govori im kako je svejedno s kojeg ga mjesta gledaju. I tako ga ne mogu vidjeti onakvim kakav on zaista jeste. Oni to ne vide,ne cuju i ne vjeruju.

Dr Nijaz Durakovic 5.februar 1993.-Dnevnik TVBiH ...Hadzifejzovic:Ocigledno se zenevskim dokumentima pokusava napraviti jedan drustveno-politicki sistem,ustrojiti drzava kakva nije postojala u istoriji,niti je ima,niti je to model preporucljiv za ustrojstvo bilo koje drzave na svijetu. Durakovic:Ja sam u martu prosle godine rekao lordu Karingtonu da nam oni nude ono sto nigdje u svijetu ne postoji i sto u historiji politickih sistema nije nigdje nikada zazivjelo. Ja sam se cinicno,malo nasalio,da bi bilo dobro da lord ta rjesenja ponudi Velikoj Britaniji i da rijesi pitanje Skota,Velsana,Iraca i tako dalje.Pa,ako se to tamo pokaze efikasnim,onda bismo mi to veoma rado prihvatili. Naime,to je jedan nonsens,to je jedan model koji nije poznat od Ognjene zemlje do Japana.Tako nesto u historiji nikada nije bilo! To nije ni konfederacija,ni federacija,to nije savezna drzava. Fakticki,to nije ni drzava. Oni su se potrudili da priznaju Bosnu i Hercegovinu kao suverenu,nezavisnu,jedinstvenu drzavu a sada sve cine na planu njene destrukcije. Jer kakva je to drzava ukoliko na nivou njene centralne vlasti nemate odbranu,poreski sistem,policiju i tako dalje? Postavlja se pitanje:"Ko ima mandat,ko ima pravo da u ime naroda Bosne i Hercegovine,gradjana Bosne i Hercegovine,donosi neka rjesenja koja nisu cak ni protektorat".Nije rjesenje ni u vidu dominiona. To je,zapravo,neokolonijalna politika i nametanje rjesenja koja nas vode u jos vecu eskalaciju rata,u vece klanje... (Senad Hadzifejzovic-"RAT UZIVO")

Mak Dizdar-ZAPIS O ZEMLJI Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki: A kto je ta sta je ta da prostis Gdje li je ta Odakle je Kuda je Ta Bosna Rekti A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Bosna da prostis jedna zemlja imade I posna i bosa da prostis I hladna i gladna I k tomu jos Da prostis Prkosna Od Sna

Senad Hadzifejzovic-RAT UZIVO 12.novembar 1992.-Dnevnik TV BiH Kako je krenulo jedinicama Armije BiH i Hrvatskog vijeca obrane u istocnoj Hercegovini,mogli smo ovu zimu prezimiti u Crnoj Gori. TAMO SU,UOSTALOM,SVI NASI UKRADENI TELEVIZORI,VIDEOREKORDERI,FRIZIDERI,SPORETI I OSTALO...

ponedjeljak, 16.10.2006.

Danko Plevnik-UZAS ZA EVROPU ...Necivilizirano i bespravno je kriviti nenasilan srpski narod u Hrvatskoj za ono sto cine oni koji su najprije nasilnici a onda(veliko)Srbi I STVARATI MU OSJECAJ KRIVICE ZA ONO STO JE GODINAMA PLANIRALA ARMIJOKRATSKA STRATEGIJA,LOGISTIKA I KONSPIRACIJA.Srbi u Hrvatskoj su po tko zna koji put izmanipulirani i instrumentalizirani.Kome trebaju?Hrvatskoj treba zemlja bez Srba,a Srbiji ne trebaju Srbi bez hrvatske zemlje.To je uzas s kojim se ne moze ici u Evropu.Milosevicu je trebao"izbjeglicki turizam"Srba iz Hrvatske samo u ratno-medijske svrhe.NJEMU NE TREBAJU SRBI KAO SRBI,KAO LJUDSKA BICA,VEC KAO DONOSIOCI HRVATSKIH ZEMALJA...Dakle,nije njima do toga da svi Srbi zive u jednoj drzavi-Srbiji,vec da se preko precanskih Srba osvoje i prisvoje tudji teritoriji.I tako se Srbi koje je velikosrpska vlast zvala u Srbiji da pokazu razmjere"ustaskog genocida"sada tjeraju natrag u Hrvatsku da brane"Srbiju"... ("Danas")

Ferid Muhic-SLUGAMA PRIPADA"SLAVA" ...Tehnicki,sve je jasno.I ko je agresor i kakva je uloga jedinica u koje se metastazom,deformisala nekadasnja JNA.Jasno je ko ima avijaciju,tenkove,jasno je odakle granate i municija,ko organizuje logistiku,jasno je ko su oni sto preko nisana gledaju na pola miliona ljudi pod sobom,cekajuci da im onaj nacionalni lider,kom su pamet i dusu zalozili,naredi da ospu ognjem,jasno je ko zapali Focu,ko sagori Kupres,ko pokla djecu slasticara i buregdzija u Bijeljini,jasno je ko ubi mladica dok je u dvoristu igrao kosarku,jasno je od koga i pred kim bjeze hiljade i hiljade,iz svojih domova,sve ostavljajuci,samo da bi glavu na ramenima iznijeli,JASNO JE I DA TO NIJE RAT-NEGO PROSTO AGRESIJA,POKOLJ,kao sto je jasno da nikako nije tacno"da su za tucu potrebna dvojica"-za tucu,za ubistvo,za pljacku,uvijek je dovoljan SAMO JEDAN.I jasno je zasto cute toliki briljantni umovi,zasto se ne oglasavaju ljudi cije smo knjige citali,udzbenike koristili,slobodoumnosti cijenili iznad svega!... ("Nedjelja")

Enisa Popovic-Cengic-ZENA CE ZIVJETI I ISTINU RECI IZGUBLJENA SNAGA Odakle mi snaga... Da mislim i ko covjek da hodim I besciljne puteve da pohodim Odakle mi snaga... Kad lomise nas,lagase,izdase Zgadise ime rodjeno Odrodise,opoganise,ohladise srca Odakle mi snaga... Gledam,i boli me nasa nevinost Slusam,i boli me nasa sutnja Ruku bih da stisnem prijatelju Ali ona bez kosti ostala Odakle mi snaga... Da opet Drinu svoju pogledam Da opet Bosnu,Bosnu omilujem Da srce svoje pohranim,gdje mjesto mu je Odakle mi snaga... U oci,bratu da pogledam I majcinu ruku da poljubim Da komsiji selam nazovem I halal,od Bosnjaka,da zatrazim

Dr Nijaz Durakovic-PROKLETSTVO MUSLIMANA ...Nacrt Ustava Srpske BiH kaze da se Srpska Republika BiH sastoji od srpskih oblasti(ne preciziraju se granice tih teritorija).Krajiska"struja"(u februaru 1992.)trazi stvaranje najmanje dva srpska kantona(regije)u BiH-Bosansku krajinu i istocnu Hercegovinu.Krajini bi se kasnije prikljucile Posavina i Semberija,a predvidja se i fuzija sa srpskim krajinama u Hrvatskoj.Istocna Hercegovina,kao drugi srpski kanton u konfederalnoj BiH obuhvatila bi i SAO Romaniju i Birac.Krajisnici su za sjediste nove srpske drzave predvidjeli Banja Luku,a Karadzic je inzistirao na Sarajevu koje bi se ili podijelilo ili imalo specijalni status,kao neka vrsta distrikta... ...Frapira npr.podatak da su od 34 direktora osnovnih skola na podrucju Sarajeva 28 bili Srbi i Crnogorci ili da je Crnogoraca na rukovodnim mjestima u kulturi,koji u strukturi stanovnistva BiH cine samo 0,1%,bilo 20,6%...

Senad Hadzifejzovic-RAT UZIVO 2.maj 1992.-Dnevnik TV Sarajevo ...Hadzifejzovic:Na liniji je general Aksentijevic iz Druge armijske oblasti. Aksentijevic:Bio je napad na Komandu Armije...Imali smo tri mrtva i sest ranjenih.Komandi je iskljucena elektrika i telefon.Mi smo htjeli da izvucemo svoje ranjene i poginule.Komanda nije htjela da napadne Sarajevo. Hadzifejzovic:Je li,generale,na Vas pucano iz tramvaja?Je li pucano iz Doma sindikata na Vas?A sve ste to zapalili,vidi se na snimcima! Aksentijevic:General Kukanjac je krenuo sa tenkovima.To je tacno.Da evakuise ranjene i poginule kad to nece da ucine oni koji su duzni.Sada su sva sredstva u upotrebi.Izgleda.Lavina je krenula. Hadzifejzovic:U Vasim rukama je komanda,generale,nad jedinicama Armije koje su mnogo bolje opremljene i naoruzane... Aksentijevic:...Zato ja molim da oni koji su manje opremljeni ne napadaju one koji su bolje opremljeni! Hadzifejzovic:Vi trazite samo od onih koji se brane da prestanu da se brane!!! Aksentijevic:Nasi tenkovi su stali. Bilic:Znate li gdje je Ljubljanska ulica? Aksentijevic:Eeeeeeeeeeeeh... Bilic:Eeeeh,iz te ulice vas tenk nasumice puca po gradu! Aksentijevic:To je tenk.Jedan!!!To nije brigada,divizija,korpus!To je jedan tenk!!! Hadzifejzovic:Naredite,preko televizije prekid vatre! Aksentijevic:Ja to ne mogu.Moze Kukanjac. Hadzifejzovic:Recite mu da se javi. Aksentijevic:Hocu.Dobro.Zdravo.Zivjeli. Drazenovic:Sa mnom u Press-centru je pukovnik,artiljerac Vehbija Karic.Pukovnice,kakva je ovo strategija?Ima li ovoga u vojnim knjigama ili samo u necijim glavama? Karic:Samo u nekim glavama sa kojima sam se donedavno druzio.I ja im porucujem:pukovnice,Ratko Djukanovicu,nekadasnji kolega i prijatelju,znamo se dvadeset godina!!! Sta to radis,upitaj se!U SARAJEVU SI PROVEO DESET GODINA.TU TI JE DONEDAVNO BILA PORODICA KOJU SI PREKO KARADZICA SMJESTIO U BEOGRAD I SADA TUCES OVAJ,POTPUNO NEDUZNI GRAD!POKAZI VOJNICKU HRABROST NA DRUGI NACIN.OVAJ TI GRAD NE MOZE UZVRATITI ARTILJERIJOM,ALI ISTINOM I TOTALNOM ODBRANOM MOZE.ZA SLOBODU!...

Damir Uzunovic-IMPRESIJA Umjesto kise,sasjecene u mirisu padaju crvene ruze Ruka kao vergl mlin za kafu okrece Mi se smijemo,ne pristajemo. Smije se i odsjeceni pramen tvoje kose boje vatre u mojoj vojnoj knjizici. Svi se smijemo Ne znamo vise cemu dok mlin za kafu nesto sjetno svira.

Dzevdet Sarac-ZATVORENI KRUG ...Bila je to velika sahrana.Izgledalo joj je kao da je cijeli ovaj tmurni grad izasao na"dogadjaj".Jer,u sredini koja je zivjela tako skrovito i jednolicno,izolovana od vanjskog svijeta,konacno se dogodilo nesto novo.Nesto sto ce bar za tren promijeniti onaj jednolicni,uspavljujuci,ubistveni stil zivota.Koji je bio samo blijeda kopija nekih drugih zivota koje su zivjeli neki drugi ljudi,daleko odavde.U ovom njihovom sve je bilo tako isto.Kao da je to bio,nekim sedativom,uspavani grad.Ni to nije bilo daleko od istine.U ovom su gradu,tek sada,kada je dosao mir,njegovi raniji zitelji osjetili u sebi tihu nostalgiju za proslim danima.I istovremeno,prve znake griznje savjesti. Bili su krivi!Pridruzili su se neobuzdanim grupama i vojsci iz Srbije.Pomogli im da otjeraju,ubiju i opljackaju njihove dojucerasnje komsije Bosnjake. Bili su pohlepni.Htjeli su zajedno sa strancima iz Srbije,koji su,doduse,pripadali njihovom narodu,opljackati i prisvojiti imovinu svojih nekadasnjih komsija,prijatelja,pa i rodjaka.Samo zato sto su bili Bosnjaci i muslimani,morali su otici. Tako su rekli politicari koje su sami birali.Tako su rekli i ovi iz Srbije,kojima su vjerovali.I sad,nakon svega,nakon toliko zlocina i krvi,ubistava i paljevina,kada su uspjeli u namjeri da Bosnjaka-muslimana vise ovdje ne bude nikada,oni su poceli osjecati nostalgiju za njima.I osjecati onu tihu,podlu griznju savjesti,koja se mucki useljava u duse i ne daje mira ni spokoja. I borili su se svim silama da tog uljeza istjeraju iz svojih dusa.Da ove opasne misli odu. Nisu bili krivi?Bolje im je bez Bosnjaka?Sami su otisli? Ponavljali su uporno sebi i drugima ove notorne lazi,ne bi li i sebe i druge ubijedili da je to istina.Jos u tome nisu uspjeli... Jer ih je,jos i dalje,kao crv sumnje,nagrizala griznja savjesti i osjecaj licne krivice.Prokleti,sumnjivi uljez jos je rovario po njihovim dusama i oni nisu bili mirni.Zato su se htjeli ograditi od vanjskog svijeta,izolovati od svega sto se desava malo dalje. Jer,bojali su se,prokleto su se bojali kazne!Koja je jedino mogla da dodje odnekud izvana.I zato je,njihov jednolicni zivot u izolaciji bio jedini nacin zivota sa kojim su se jos mogli nekako nositi.Vjerujuci da ce i ta tiha potmula sumnja o krivici,jednom nestati. Navikavali su se na vrijeme kada ce sve ovo postati tako normalno,a njihove duse zaboraviti na bivse komsije Bosnjake i sve ono grozno sto su im uradili.Istovremeno,ovdje su niotkuda,bjezeci od zivota sa Bosnjacima i svega sto nije srpsko,dosli neki drugi ljudi.Ostavili su u nekim drugim gradovima svoje kuce i imanja,samo da budu sami sa svojim narodom i vojskom.Sto dalje od muslimana i njihovih prokletih dzamija i ezana koji je njima bio prijeteci eho neprolaznog vremena,a koje su htjeli zaboraviti.I to je doprinijelo da odluce: NECE VISE ZIVJETI SA NJIMA! I tako su izabrali da zive ovdje.Bili su bijesni,sa osjecajem da su nesto izgubili.Sada su se u ovom gradu ponasali bahato i zeljeli su vladati njime.I oni su,medjutim,ubrzo usli u njegov jednolicni tempo koji razara,ostavljajuci svakoga da samo ceka svoju smrt...

Mario Susko-0.09 sad sam ziv sad sam mrtav prvo ziv potom mrtav ili obrnuto ovisno o ulici o kutu o magli raspolozenju oka trunu u oku znojnom prstu hladnom prstu trzaju mokraci u mjehuru suhim ustima zato sto imam bradu zato sto nemam bradu zato sto sam u istom casu nacinio polukorak nalijevo da supljom cipelom ne ugazim u lokvu nije vazno nije vazno vise samo smo kao djeca razglabali ovakve potanke varijante igrajuci se kauboja ili indijanaca

Fuad Kovac/Mustafa Borovic-GODINE OPSTANKA-Ratni zapisi od Drine do Une Asim Basic,svjedok stravicnog cetnickog zlocina u Gacku KAKO SAM STRIJELJAN... Krvavo ljeto 1992.godine u Gacku.Cetnici pokazase svoje pravo i staro lice.Sve dojucerasnje komsije,kumove i prijatelje gatacki cetnici pozatvarase,pobise ili protjerase sa svojih vjekovnih ognjista.U tami gatackog masakra ostali su mnogi sa trajnim oziljcima. Dobro se znaju dzelati i njihove zrtve. Asima Basica iz sela Basici(Fazlagica Kula)Gacani dobro poznaju.Tragicar i sretnik,u isti mah.Jeza i strah ulaze u kosti kad Asim prica.Ali,nerado govori o tome sta su cetnici njemu i njegovim rodjacima uradili ljeta devedeset druge. Rane po njegovom tijelu i u dusi nikad nece zacijeliti. "Cetnici su prethodno sproveli zene,djecu i starce prema Makedoniji,na put bez povratka.Odrasli muskarci kovali su plan kako da se izvuku iz cetnickog obruca",pocinje potresnu pricu Asim Basic. "Kao izvidnica,prvi su prema Stocu krenuli Enver Basic Pinjo,Kemo Jugo i Saban Saiti.Hrana i voda bili su pri kraju.Sa jos 11 rodjaka,5.augusta 1992.godine krenuo sam iz Fazlagica Kule preko planina prema Stocu.Od Bjelasnice do Hrguda isli smo bez problema.Kad smo se priblizili Berkovicima,bio je 8.august.Cetnici su nas primjetili i zarobili.Iz Berkovica su nas prebacili u zgradu stare osnovne skole,posto su nam uzeli naoruzanje,dokumente i novac.Odmah su dosli gatacki cetnici i sproveli nas u SUP.Dobro sam poznao sve cetnike koji su nas vodili:Radmilo Sudzum,Miljan Visnjevac Vili,Slobodan Todorovic,Vlatko Doderovic,Bosko Starovic,Blagota Milovic i izvjesni Kovacevic iz Konjica.Bili su naroguseni i naoruzani do zuba.Znao sam da su nas"zeljno cekali".Htjeli su,moglo se primjetiti,da sav bijes iskale na nama i da nama poture sve moguce lazi.Zatvorili su nas u bivsi zatvor u Gacku,odakle su nas izvodili jednog po jednog na"saslusanje"kod Vitomira Popica,komandira milicije,i nekog Koprivice.Saslusanje je obavljeno uz vrijedjanja,maltretiranja i udaranja svim i svacim sto im se nalazilo pri ruci.Vlatko Doderovic,Bosko Starovic,Blagota Milovic i Slobodan Todorovic tukli su nas i maltretirali...U zatvoru su nas,uz redovna maltretiranja,drzali cetiri dana bez hrane i vode.Mislio sam samo na djecu,na porodicu...Po glavi sam"vrtio film"o zivotu,o sretnim danima u Gacku." Nakon cetiri dana,izveli su ih pred zgradu SUP-a-da im"presude".Presuda-strijeljanje! Sa rukama na potiljku,deset Basica i mladica Semsudina Cimica sproveli su do kamiona kroz spalir cetnika,koji su ih tukli,pljuvali i maltretirali. "Odvezli su nas u Gatacko polje,kod mosta zvanog Boljusa.Tu su nas postrojili i okrenuli prema zapadu.Znao sam,nema vise spasa.A svi smo,ama bas svi,ni krivi ni duzni",prica Asim. Bio je vreli,13.dan mjeseca augusta.Gatackim poljem poceli su se mijesati pucnji i jauci,krv i plac. "Profesor Dragan Lazetic komandovao je strijeljanjem.`Bi`Turke!`,cuo sam njegov isprekidani glas.Izvrsioci su bili sin Koste Buhe,dva brata Samardzica iz Korita,Vlatko Doderovic,Bosko Starovic, Blagota Milovic i Slobodan Todorovic. Popadali smo u suho korito Musnice...Neki od cetnika isao je od lesa do lesa i"dopucavao"pistoljem.Bacili su i bombu.Jedan od strijeljanih je bjezao.Pucali su za njim.Bio je to Semsudin Cimic...Izgubio sam svijest... Probudio sam se sav u krvi.Osjecao sam bol u nozi,glavi,ledjima...Pokraj mene su lezala tijela mojih rodjaka Smaje(rodjen 1946.godine),Behke(1952.),njihovog sina Sulejmana(1976.),Dzafera Basica(1921.),Elvira Mika Basica(1974.),Husnije Basica(1973.),Semsudina Cimica(1962.).Cekao sam da se neko javi.Grobna tisina je hladila krv u mojim zilama.I vrane su osjetile smrt.Vidio sam tesko ranjenog Kasima Basica,ali mu nisam mogao pomoci.Dugo sam puzao.Znao sam,nasi su prema jugu,a sa njima spas.Potom sam trcao i osvrtao se iza sebe.Zaboravio sam na bol." U ljutom krsu Fazlagica Kule docekali su ga Kuljani.Medicinsku pomoc ukazali su mu dr.Camil Habul i dr.Ibrahim Pasic.Nije im mogao pricati.Rasjekotine po glavi,nekoliko polomljenih rebara,sav u krvi... Asim Basic je ostao trajni invalid,ali je,opet,uzeo pusku.I danas u krugu porodice na Dobrinji nerado prica o ovom dogadjaju.Mozda bi i zelio zaboraviti,ali ne moze.

nedjelja, 15.10.2006.

Mirko Djordjevic,sociolog religije ...CRKVA STOJI UZ MILOSEVICEV PROJEKT KOJI JE ISTORIJSKI PROPAO.CRKVA STOJI UZ MLADICA KOJI JE,BLAGO RECENO,PORAZENI GENERAL...TOKOM DESET BALKANSKIH KRVAVIH,LUDIH MILOSEVICEVIH GODINA,U CIKLUSU TIH NESLAVNIH RATOVA,CRKVA NIJE BILA SAMO SVEDOK,NEGO I JEDNA VRSTA SAUCESNIKA.SADA SE BOJI SUOCENJA SA ISTINOM.ONA JE PRUZALA DUHOVNU LOGISTIKU RATOVODJAMA NA OVOM PROSTORU.I DANAS,KADA TREBA POGLEDATI ISTINI U OCI,CRKVA SE BOJI.STRELJANI SU NEVINI CIVILI,A SVESTENIK,OTAC GAVRILO,BLAGOSILJA TAJ CIN.CRKVA SE NIJE OGLASILA JER SE BOJI.CRKVA SE TREBA OGLASITI,I OVDE,I U BOSNI I DRUGDE,JER JE STARA ISTINA IZ OTACA-KADA CRKVA CUTI,DEMONI GOVORE...

Dzevad Kolukcija-Prosjecni Bosanac u Norveskoj -situiran -radi relativno dobar posao -zaradjuje izmedju 200 i 400000 kruna godisnje -zivi u konfornoj kuci ili stanu -veza sa domovinom veoma jaka,smatra Norvesku veoma bliskom -nije mu bitno da li mu zemljaci zive u blizini -rado se druzi i prijateljuje s Norvezanima -uzeo norveski pasos,ali ne zato sto se osjeca Norvezaninom

Tvrtko Kulenovic-PEJSAZI ZRELOG DOBA-tetraptih ...Sudeci po nacinu na koji je zaustavljen,metak ga je pogodio u grudi,u gornji deo tela.Desna cipela,na samom dnu slike,prednjim delom se odvojena od tla,djonom gleda u nas.Covek je izgubio ravnotezu,kao da seda,on vise i nije u jurisu u nista,iako se na slici jos ne vide nikakvi tragovi smrti,nikakve mrlje koje ce se pojaviti tek u sledecem casu kad on vec bude lezao na zemlji mrtav.Grudi mu nisu grudi junaka,ispod one tesne kosulje s kratkim rukavima,izgledaju jos tanje nego sto su,jedan neuhvatljivi, nespoznatljivi na slici lako vidljivi delic sekunde one jos jure,napred,zatim staju.Glava je vec,ne mnogo,zabacena unazad.Desna ispruzena i prema nama okrenuta ruka ispusta pusku.Leva se ne vidi ali mora da je upucena prema dole,prema tlu,do kraja obavlja svoju duznost,i mrtvom telu trazi oslonac,olaksicu u padu.Senka na zemlji je cudno izvijena,prelomljena,kao da i nije senka covekova nego znak koji zemlja upucuje nebu,nebo da ga cita.A oboje su sturi i tmuri u ovom casu,zemlja prekrivena onom jadnom travom,nebo zastrveno sivom zavesom oblaka.Lice coveka je,medjutim,mirno.Da li zna sta se dogodilo?Da li mozak jos misli?Da li dusa vec sanja?O,kad bismo mogli da mu kazemo da je pao za bubuljicave decake koji citaju knjige,za stare napustene zene na kisi,za mene i vas!...

Dragan Velikic-DEPONIJA ...U literaturi je veoma vazan detalj.Ni u zivotu nije drugacije.Snaga detalja je,pre svega,u nepretencioznoj montazi.Zato su uspesna knjizevna dela tako retka.U javnom zivotu se nepretencioznost jos teze postize. Postoji jedan detalj iz nase svakodnevice koji svrdla u mom secanju,parotina na izgled bez vaznosti. Nekome se moze uciniti neumesnim stavljanje pod mikroskop takve"bizarnosti".Ali,ja samo sumnjam u pricu koja traljavo pocne.Nisam ni sitnicar,ni zlurad,medjutim,iskustvo me uci da kada prica pocne gafom,ne moze imati ni bolji kraj.Dakle,taj detalj je ona mrlja na limariji taksija u kojem je Dobrica Cosic dosao pred Saveznu skupstinu da svecano preuzme funkciju predsednika trece Jugoslavije.Ostavljajuci po strani objasnjenje zasto bas taksijem(da li to treba gladnom i izludjenom puku da pokaze kako je skromnost najveca vrlina?),cinjenica je da u istoriju ulazi vozilo koje ne bi moglo da"prodje"na objektivnom tehnickom pregledu.Ne sumnjam da je izbor automobila slucajan(prvi koji se odazvao na telefonski poziv),ali ogromna mrlja na limariji budi nespokoj.Sa takvim vozilom tesko se negde moze stici. Medjutim,ova spekulacija je suvisna,jer odsustvo estetike u nasoj svakodnevici,i pored kafastrofalnih posledica,predstavlja nevaznu"bizarnost".Tacnije,sve sto ne sluzi pukom prezivljavanju ima se smatrati u ovom casu opasnim luksuzom.A takav kurs obecava samo vreme babuna.I zato,svako ko nema zabrinuti pogled bostandzije izaziva u nasem narodu podozrenje i nema pravo da se kandiduje za"umnu glavu".Stalno se pitam ko je naucio taj narod da se decenijama tesi mogucnoscu"da moz`da bidne i gore".Zar je zlatna sredina neuhvatljiva starinama potuljena pogleda?I sta biva sa onima koji ne zele(i ne mogu)da prihvate putanju"dinarske rokade":iz katuna preko dobro smisljenih ofanziva u vile"neprijatelja naroda"?Zar je Srbima cist voz ili autobus koji dolazi na vreme nedostizan?Da nije mozda perverzno baviti se takvim efemernostima?Kada bi rudari Velsa sedeli u britanskom parlamentu,pretpostavljam da bi danas imali konfederaciju sa Srbijom,dakle,zbog svih,pa i tih rudara,Britanijom vladaju diplome sa Oksforda,Kembridza,Itona i jos nekih univerziteta gde bi mnogi nasi ministri mogli da eventualno nose opremu za kriket.Glas razuma,kada se pojavi u nasem parlamentu,odmah ukljuci alarm jurodivih.Iako su sve igre izgubili,oni bi da i dalje izmisljaju dzokere.Niko vise u svetu i ne pita sta misle ta STVORENJA sto fizionomijama i umom prizivaju medicinske leksikone i udzbenike iz patologije...

Ivo Komsic-"TUDJMAN JE SRBIMA NUDIO POSAVINU!" BiH politicar Ivo Komsic u svojoj knjizi"Prezivljena zemlja"o novijoj povijesti namjera za dijeljenje BiH, objavljuje i kartu teritorijalnog razgranicenja Federacije BiH i Republike Srpske koju je izradio dugogodisnji Tudjmanov adjutant,general Kresimir Kaspar.Prijedlog razgranicenja nosi datum 5.rujan 1995. U dokumentu koji je Komsic dobio iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske predlaze se da najveci dio bosanske Posavine,koja je prije rata velikim dijelom bila naseljena Hrvatima,pripadne Republici Srpskoj. Hrvatski predsjednik je,dakle,sam ponudio Srbima Posavinu,a nije je bio prisiljen ustupiti nakon mucnih,visetjednih pregovora u Daytonu,kao sto se dosad smatralo.

Uzeir Bukvic-DIJALOG NA NOVOM ZELANDU Jesi li ti to,Smajo? Jesam,a daj,Boze,da nisam! Jesi li ti Ferid? Jesam,kako da nisam! Jesi li,bolan,vidio kako je svijet mali? Nije svijet mali,nego je golemo Zlo koje nas je po svijetu rasturilo!

Fuad Kovac/Mustafa Borovic-GODINE OPSTANKA-Ratni zapisi od Drine do Une Trideset dva mjeseca od nestanka njegovog sina Saliha u logoru"Kaonik"kod Busovace,otac Rasim Sunulahpasic kazuje o patnjama i bijegu iz kazamata HVO-a "NEMA GA NI MRTVA NI ZIVA,A NA MOJE GA OCI ODVELI"-2 DZEHENNEM U MUSKOM I ZENSKOM LOGORU U logoru su za 24 sata imali dvije kasike rize i snitu hljeba.Ko je isao na rad,imao je nesto bolje.Oni koji su isli na Kulu,na kopanje,bili su redovno tuceni.U Jelinku,prilikom napada ekstremista sa Kubura,trojica mladica,Saban,Sejo(Abdulah)i Camil Osmancevic,sklonili su se u jednu kucu,u koju je pucano,pa je Camil ranjen u nogu.Kad su krenuli prema Kaoniku,da se izvuku,uhapsili su ih i,ujutro,u cetiri sata,doveli u logor.U devet sati dosla je njihova policija sa Ivicom Andrijasevicem.Povezali ih konopcem i izveli napolje pripadnici Interventnog voda HVO-a pod zapovjednistvom Miroslava Cosica. Mucili su ih i bacili s mosta Kaonik. U logoru je bio i jedan Pezer,inzinjer iz Ahmica.Prijetili su da ce ga,ako slucajno jos neko ima,pred svima strijeljati.Bilo je Bosnjaka iz Tesnja,Gornjeg Vakufa,Prusca...Jedan momak iz Prusca poginuo je na kopanju rovova na Stranama.Pet dana poslije hapsenja efendiju Delica odveli su na Caricu da kopa rovove.Ranjen je i od tada mu se gubi svaki trag. "Bilo sta da se nekome desilo odmah su nas obavjestavali.I kad su pobili sest nasih momaka na Jelinku, rekli su nam.Inace,u logoru smo imali jednog finog covjeka Hrvata,Vlatka Franca,koga su doveli da cuva logor.Bio je profesor u Busovaci i donosio nam je sve informacije.Nas 120 bili smo smjesteni u magacinskom prostoru duzine 40,a sirine 16 metara.Upravnik logora bio je Zlatko Aleksovski,a doupravnik Ljubo Vukadinovic.Tu je bio i Zarko Petrovic,s kojim sam prije rata bio po radnim akcijama.Radio je kao obavjestajac.Rekao mi je da mi nista ne moze pomoci,samo moze da ne idem na kopanje rovova.Ipak,isao sam kuda i ostali",kazuje Rasim. "Svi ti ekstremisti bili su pretezno nase komsije i stari poznanici.Onaj sto nas je vodio na kopanje bio je neki zapovjednik Zare iz Kotor-Varosi.Bio je najgori.Jednom momku u stroju pucao je u noge.Ma,svasta je bilo.Ivica Andrijasevic bio je zapovjednik,a po zlu je poznat i Jagan Plavcic,zatim Ivicin brat,a njegov caca Simo bio je kljucar u logoru i pravi ustasa...Cuvari su bili i Anto Cakic i Ivan Bajinovic.Zene i djecu su smjestili u logor u Kratinama,izmedju Vrhovina i Loncara.U tri sobe bilo ih je oko stotinu.Trogodisnje dijete Zenaide Kermo trazilo je vode.Usao je Miroslav Bralo zvani Cicko s carapom na glavi i rekao:"Hoces vode?",i stavio mu je noz pod vrat."Necu,necu",odgovorilo je prestraseno dijete...Tu su bile moja zena,kcerka i sestra,koja ne zna za svoja tri sina.Jedan je ubijen,a dva su nestala.U Busovaci je 26.aprila Ivica Andrijasevic strijeljao,a onda zapalio Nevzudina i Alagu Kermu te Smaila Pezera.Andrijasevic je kasnije,nakon sto je uhapsen,priznao mnoge zlocine pa i ovaj",prica Rasim. U logoru"Kaonik"bili su mjesec dana,a onda su ih 60,14.maja,prebacili u logor u selu Skradno.Trideset dana boravka u selu logoru za Rasima je bilo kao 30 godina.Ni za koga nije znao.Predlozio je zetu i jos jednom momku da pokusaju pobjeci. BIJEG OD SMRTI "Krenuli smo u dva sata poslije pola noci.Behaija Barucija,kod koga smo bili,ispratio nas je i pokazao nam put.Krenuli smo ispod"Elementare",koju je drzao neki privatnik Hrvat,i dosli na mjesto na kome se ulijeva Kozica u Lasvu.Odlucili smo ici preko mosta,pa sta Allah da...Glavna barikada bila je kod "Medijapana".Bosi smo dosli na Mehinu vodu i napili se,a onda krenuli prema Stranama,pravo njima u ruke",kazuje Rasim,i nastavlja: "Usli smo u dracu izmedju dviju barikada.Zalajalo je pseto,pa smo polijegali i tu sacekali pola sata.Opet smo krenuli...Odlomila se grana za koju sam se drzao.Pao sam u provaliju.Primjetili su nas i poceli pucati,posebno na mene". Ostao je sam.Pucalo je,a on je lezao i cekao.Kroz glavu su mu,kao da gleda film,prolazile misli o porodici...Smrt je vidio pred ocima.Bilo je pola devet.Puzio je petnaest metara,a onda,trceci cestom,ugledao jos dvojicu koji su bjezali.Nije znao za njih.Mislio je da su zet Rasim i momak Ekrem ubijeni.Sastali su se kod nasih linija.Tad je u Grabju nasao sestru,brata i zeta,koji su mu rekli da je Salih ziv. Borba da nesto sazna o sinu i danas traje. "U Crveni kriz isao sam 16 mjeseci.Ali,nista.Receno mi je da ga uopce nema na spisku dovedenih u logor.Nikada nisam izgubio nadu da mi nije ziv i da se nece javiti.Samo nece da mi kazu...Sestra mi je izgubila tri sina,pa opet zivi.Sta ce?Eto,roditelj sam,nadam se.Ako bi nam se ziv pomolio,po drugi put bismo se rodili.I mrtva da ga docekam i sahranim kako treba...Sta ces,sudbina je takva,nema druge.

subota, 14.10.2006.

Mirsad Sijaric-DOPRINOSITI Naoruzani kao da gonimo lisicu ili vrebamo izbuljenog tetrijeba smijemo se i otvaramo vatru ka nevidljivim neprijateljima da i mi doprinesemo opstem razgradjivanju i neprepoznavanju stvari.

Senad Hadzifejzovic-RAT UZIVO ...April 1992.godine.Sjedim za urednickim stolom u Studiju C Televizije Sarajevo. Vodim centralnu informativnu emisiju Dnevnik.Do kraja priloga koji se emitira ostala je jos jedna minuta... Na stolu je telefon koji je uvijek bio samo"maska",detalj,kako bi se uredniku Dnevnika dalo na vaznosti,znacaju.To je telefon kao za"hitno".Telefon koji nikada nije zazvonio.I onda zazvoni.Ja ne vjerujem.Mislim,neko iz rezije svu tu ratnu dramu jos vise dramatizira.Ipak,dizem slusalicu.Javlja se Radovan Karadzic,predsjednik Srpske demokratske stranke.Novinari ga traze da im objasni,vlast ga trazi da pregovara,niko ne zna gdje je.Kaze,hoce u program.Sta da ga pitam?Zasto se javlja?Sta ce reci u programu uzivo?Hoce li izazvati paniku?Hoce li objaviti rat?Gdje je to on?Zasto bas meni u program?...Dok mi pitanja marsiraju kroz glavu,cujem sebe kako govorim:"U programu uzivo je gospodin Radovan Karadzic,predsjednik SDS-a"... On prica o podjeli,nemogucnosti zajednickog zivota,kako dvadeset hiljada naoruzanih Srba ide sa Romanije ka Sarajevu,kako je sve nemoguce zaustaviti...Ja mu kazem da se moja,bosnjacka porodica sklonila od srpskog bombardovanja u kucu svojih prvih komsija Srba... Tako je pocelo.Televizija se"otvorila".Krenula je serija dogadjaja"uzivo",dogadjaja koje,iskreno,kao covjek nisam mogao sanjati ni u snovima a kamoli ih urednicki planirati.Drugi maj 1992.Najdramaticniji ratni dan.Totalni napad Jugoslovenske armije na Sarajevo...20 sati i 20 minuta.Pripremam se za odjavu Dnevnika.Iz rezije mi panicno javljaju da podignem slusalicu"ONOG"telefona.Sta je sada?Ko je sada? Alija?Koji Alija?Izetbegovic!Predsjednik?Jah!Odakle?Iz Lukavice.Kakve crne Lukavice? Tamo je stab srpskih i jugoslovenskih snaga!On je tamo.Kidnapovan.I onda opet program uzivo... Te noci sam"prelomio".Vidio sam uzivo,svojim ocima,pored mene,kako do juce"veliki ljudi"postaju mali ili su mali uvijek bili.Odnekud se u Studiju pojavio Fikret Abdic,clan Predsjednistva Bosne i Hercegovine,covjek koji je na izborima prije 16 mjeseci dobio najvise glasova,malo prije toga optuzenik za privredni kriminal...harizmaticna licnost.Dosao je u studio,a suti!Pitam ga u pauzi programa zasto suti.Kaze:"Ovo je Alija dogovorio sa Armijom".Pitam,"Alija dogovorio sa Jugoslovenskom armijom da ga kidnapuju?!"-Da!,kaze.Idemo u program,kazem,reci to u program!On kaze:-Nisam lud!Ja cu reci, Fikrete,da si ti to sad meni rekao!-Reci,ja cu reci da ti lazes,odgovara on.Gledam tog covjeka,vec sam primjetio da ga vise ne persiram,da ga ne oslovljavam sa"gospodine predsjednice"i kazem mu:Napusti studio!I on je otisao.Ne smatram da sam bio hrabar tada.Noge su mi se tresle.Ali,gledaoci ne vide moje noge iza stola kada se tresu,vide moje lice.Ako ne prelomim sebe prelomicu njih.Kazem reziseru,ukljuci me u program.Idemo dalje.I onda je pocelo to ludilo"uzivo"koje je trajalo tri i po godine.Mislim,da jos uvijek i traje... Ova knjiga nema pretenzija da obuhvati sve dogadjaje iz perioda april 1992.-novembar 1995.Ona je skup vanrednih situacija koje su se dogodile u Dnevniku. Ona je zbir mojih najava koje su nastale tu,pred kamerom,odjednom kao reakcija na dogadjaj koji se upravo desio ili na informaciju tek prispjelu. Objasnjava jednu sasvim novu funkciju televizije.Televizije u ratu. Govori kako smo se mi,novinari ponasali u ratu. Najvaznije,otkriva sta su u ratu u programu uzivo govorili kljucni vojni i politicki lideri i akteri bosanske,bosnjacke,srpske i hrvatske strane. Mislim da je to najvaznije,sta su oni govorili u programu uzivo.U riskantnom programu uzivo u kojem se svasta moglo pitati,i pitalo se,u programu u kojem su se neocekivano otvarali,dobijali napade iskrenosti,srdzbe,ljutnje pa i mrznje... Ako vam se ucini da u ovoj knjizi ima govornih,gramatickih gresaka bicete u pravu,to su greske koje su se desile u programu uzivo i koje sam ostavio onakve kakve jesu,jer i one odrazavaju dramaticnost zbivanja,zbunjenost aktera.To su originalne greske koje nisam imao pravo"ispraviti". Dnevnik nase Televizije do aprila 1992.godine bio je centralna informativna emisija u zemlji. Od aprila on je postao centralna emisija nasih zivota. Nije bio samo informativna emisija. Emisija zivota i sve vise,smrti. U aprilu 1992.godine ja sam bio najmladji urednik Dnevnika u cijeloj Jugoslaviji. U aprilu 1996.godine bio sam najstariji urednik Dnevnika u Bosni i Hercegovini. U aprilu 1992.bio sam jedan od trojice urednika Dnevnika Televizije BiH. Od aprila 1992.godine do aprila 1996.godine Dnevnik TV BiH uredjivalo je vise od stotinu novinara! Jedini sam urednik Dnevnika bio prije,za vrijeme i nakon rata. ZA SVE VRIJEME IMAO SAM SAMO JEDAN CILJ,DA NE BUDEM NOVINAR KAKVOG ME NEPRIJATELJ MOJE ZEMLJE HTIO NAPRAVITI,DA NE BUDEM NOVINAR KAKVE SU FABRIKOVALE PROPAGANDNE MASINERIJE NEPRIJATELJA MOJE ZEMLJE,DA NE BUDEM ONAKAV NOVINAR KAKO SU ME NAGOVARALI DA BUDEM U OPKOLJENOM SARAJEVU. Znao sam u ratu da ne mogu promijeniti ratne dogadjaje,ali sam vjerovao da mogu ublaziti ljudsku bol i patnju...

Senadin Musabegovic-SKICE ZA PORTRET BOLNICE KOSEVO Dok doktori u rukavicama, kao bijeli vampiri. razdvajaju mrtve od zivih, u namrstenim obrvama, nad modrim pogledima mrtvaca, skupljala se sva tisina svijeta. Medicinska sestra, masirajuci uvehle bore starice, zakacila je laktom ljubicastu zavjesu i pod prstima osjetila mlaz njeznosti. Iz dzepa sehida,polozenog na trbuh daske, ispadale su mrvice hljeba. Detalji su se ostrili u vrapcevom kljucanju. Zemlja,na obliznjem groblju Lav, u kostur je daidzu pretvorila Smrt nema lica,samo tisinu koju probijaju tam-tam zvukovi ludaka,sto je lezeci na zemlji, glave okrenute prema nebu, udarao rukama po svom truplu dozivajuci nekog. I dok je,pod ravnomjernim udarcima ispisivao bozje sare u svoje tijelo, culo se pucketanje kostiju, "Ovaj grad je blizi Bogu nego zrtveni oltar"- pomisljam dok gledam njegovu glatku celavu glavu zagnjurenu u pijesak,na kojoj crnim slovima pise: RAMBO.

Fuad Kovac/Mustafa Borovic-GODINE OPSTANKA-Ratni zapisi od Drine do Une Trideset dva mjeseca od nestanka njegovog sina Saliha u logoru"Kaonik"kod Busovace,otac Rasim Sunulahpasic kazuje o patnjama i bijegu iz kazamata HVO-a "NEMA GA NI MRTVA NI ZIVA,A NA MOJE OCI GA ODVELI"-1 Nije nepoznato da je agresija HVO-a HV od Stoca,preko Mostara do Zepca,pored zatiranja domova,vjerskih i sakralnih objekata,sto je najtragicnije,prouzrokovala smrt i misteriozan nestanak velikog broja Bosnjaka,za ciju se sudbinu do danas nista ne zna.Bezbrojna pitanja takve sadrzine upucena MKCK i predstavnicima hrvatske strane,ostala su bez odgovora.Porodice nestalih svakodnevno obijaju vrata raznoraznih institucija da bi nesto saznali o svojim najmilijima,makar i informaciju da su ubijeni,kako bi ih dostojno pokopali. HAPSENJE Rasim Sunulahpasic(53)iz Loncara kod Busovace,od 17.aprila 1993.nista ne zna o nestalom sinu Salihu(23). Kako je bilo krvavog proljeca`93.,o tome uplakani otac Salih kazuje: "Tih mjeseci nase selo bilo je u okruzenju od Viteza,Kubara i Kaonika,sa svih strana....Ustase su,pod izgovorom da traze oruzje,obijali i pljackali kuce Bosnjaka.Bili smo slabo naoruzani,a nasa omladina bila je na drugim ratistima i dolazila je rijetko na odmor.Izvukao sam 10.aprila dio porodice u Zenicu i ostao na selu sa suprugom i sinom Salihom.Tog dana uhapseni su Fuad Kermo i jos 11 momaka izmedju Loncara i Vrhovina,bez ikakvih saznanja sto je bilo s njima.Sve je to"maslo"zlocinca Miroslava Brale,koga su zvali Cicko.Tih dana se moj Salih vratio sa maglajskog ratista,a bio je borac 333.brdske brigade,danasnje 733.Otisao je 15.aprila kod djevojke u Zenicu.Bili smo iznenadjeni kad se pojavio u podne,govoreci da je Zenica u blokadi i da se odmah vratio kako se ne bismo brinuli.Nismo znali sta se zbiva u selu...Vidjeli smo kola hitne pomoci HVO-a.Zapucalo je,a narod se uspanicio.Znam da je tada zapovjednik HV bio neki Mario.Nas osam i sin Salih tu noc proveli smo vani.Ujutro smo se vratili kuci i malo sjeli",prica Rasim. U medjuvremenu,dosao je komsija.Rasimova zena vidjela je trojicu naoruzanih ljudi kako idu prema njihovoj kuci.Docekala ih je na vratima. "Gdje ti je covjek?",pitali su je. "Otisao je u Preocicu kod kcerke",odgovorila je uplaseno. "A gdje ti je sin?",opet su pitali. "Nije u kuci",odgovorila je. Salih se sakrio u nisu,iza kuhinje.Jedan od njih usao je u kucu i primjetio Rasima i Saliha. "Sto lazes da je u Preocici?!",proderao se. "Bio sam,pa sam se sada vratio",odgovorio je Rasim,i dodao:"Ako hocete da me ubijete,mozete to odmah uciniti,i sta onda?!" Drugi je usao u kucu i naredio Salihu da i on podje.Na cesti je cekao minibus pun Bosnjaka;tacno 22. RANJAVANJE I NESTANAK U logor"Kaonik"dovedeni su 16.aprila.Skidali su sa njih sta im se svidjalo:novac,zlato,satove,obucu, jakne,sve redom...Salih Sunulahpasic u logoru je samo prenocio,a ujutro 17.aprila sa jos tridesetak momaka odveden je na kopanje rovova u selo Rovna,izmedju Viteza i Busovace.Istog dana,u cetiri sata poslije podne,ranjen je u potiljak.S njim je bio i zet Rasim,koji ga je izvukao,a onda su ga ubacili u kola hitne pomoci koja je vozio Marinko Lukin,Jozin sin,iz Bara.Kasnije je zet Rasim pricao da nije bio teze ranjen i da mu je stala krv nakon prvog zavoja.U jednom trenutku izgubio je svijest i,kad su"haveovci"ustvrdili da je"gotov",Salih se prenuo i rekao"Nisam ja gotov,jos sam ziv i mlad".Njegovog oca Rasima odmah su u logorskom hangaru izvijestili sta se zbilo sa njegovim sinom i da je prebacen u bolnicu u Bilu.Nakon pet dana dosli su predstavnici UNPROFOR-a,Crvenog kriza, ARBiH i HVO-a da ih evidentiraju.Rasim je prijavio sina i pitao ih znaju li ista o njemu.Nije mu jasno sta su zapisali,samo zna da je prevodilac bio neki inzinjer,Hrvat iz Zenice...

petak, 13.10.2006.

The Ramones-CENSORSHIT ...DO POJAVE RAMONESA PUNK NIJE POSTOJAO-MI SMO GA STVORILI... Joey Ramone CENSORSHIT Tipper,what`s that sticker sticking on my CD? Is that some kind of warning to protect me? Freedom of choice needs a stronger,stronger voice You can stamp out the source,but you can`t stop creative thoughts Ah,Tipper come on,ain`t you been getting it on? Ask Ozzie,Zappa or me We`ll show you what it`s like to be free Ah,Tipper come on,it`s just a smoke screen for the real problems S&L deficit,the homeless,the environment Hey,hey all you senators wives Better take a good look at your own lives Before you go preaching to me You`re definitions of obscenity Ah,Tipper come on,ain`t you been getting it on? Ask Ozzie,Zappa or me We`ll show you what it`s like to be free The irony it semes it seems to me it`s un-American policy Yeah,we`e come so far but still only to find people like you with ignorant minds Ah,Tipper come on,ain`t you been getting it on? Ask Ozzie,Zappa or me We`ll show you what it`s like to be free Ah,Tipper come on,it`s just a smoke screen for the real problems S&L deficit,the homeless,the environment

Abdulah Sidran U izbjeglistvu u Americi,nalazi se danas velika hrvatska,jugoslovenska glumica Mira Furlan,proglasena za nacionalnog izdajicu zbog puke cinjenice da je u vrijeme srpsko-hrvatskog rata odradjivala svoj profesionalni ugovor i zivjela svoj intimni zivot u Beogradu. Nakon monstruoznog medijskog terora,telefonskih prijetnji i ucjena,spakovala je svoj zivotni prtljag i otisla preko okeana. Moraju li politicke diobe i ratne strahote unistiti sve nase sustinske,profesionalne i intimne veze i odnose?Odabravsi emigraciju,velika glumica je kazala svoje odlucno NE! "Ratno finale"u koje se Bosna i Hercegovina,prema onom cinicnom aforizmu,"plasirala direktno"izlaze i nas danas i ovdje najtezim moralnim i intelektualnim ispitima savjesti i pameti.U poziciji u kojoj je bila glumica nalaze se danas desetine ovdasnjih kulturnih i javnih radnika. Jedan je komentator izvanredno lucidno uocio da se medju onima koji komanduju raketiranjem Sarajeva nalazi nekolicina intelektualaca koji su od ove drzave,Bosne i Hercegovine,uz stanove i brojne boravke po inostranstvima,dobili njena najznacajnija priznanja:Sestoaprilsku nagradu grada Sarajeva,Dvadesetsedmojulsku nagradu i nagradu ZAVNOBiH-a. SARAJEVO,DAKLE,NAPADAJU ONI KOJI SU OD NJEGA DOBILI SVE,SARAJEVO BRANE ONI KOJI SU NAJMANJE DOBILI ILI NIKADA NISU DOBILI NISTA.

Dusan Zelenbaba-"SAO zombi!" ...Srbi zele svoju drzavu,a hoce li se ona zvati Velika Srbija ili Jugoslavija,sasvim svejedno...

Dr Franjo"Frenky boy"Tudjman-"NAPRIJED U FEUDALIZAM!"-2 PLES FOSILA-2 ...Stalezi,dakle,pretpostavljaju cistocu i beskonfliktnost prostora.PODRAZUMIJEVAJU ONO STO D.SNAPER DANAS DEFINISE KAO PRINCIP VJERSKOG I ETNICKOG CISCENJA I TO"NESTO KAO NAJSTRASNIJE STO JE NAS VIJEK SMISLIO POSTAJE NA ZALOST,VAZECIM PRINCIPOM".Po Pruscaku cetiri su staleza koja predstavljaju fundamentalne stubove drustvene i drzavne ravnoteze-visoka hijerarhija;mudraci i"ostali pobozni ljudi",poljoprivrednici i seljaci i,najzad,zanatlije i trgovci.Objektivno,sa danasnjeg stanovista,sublimiraju upravo sedam Tudjmanovih staleza.NIJE SE SLUCAJNO ODMAH OGLASIO POZNATI ZAGREBACKI FILOZOF MILAN KANGRGA DOCEKAVSI TUDJMANOVU IDEJU SLOGANOM-NAPRIJED U FEUDALIZAM! Citav Tudjmanov izlet u proslost na Cetvrtom Saboru HDZ u stvari je neobicna i kontradiktorna mjesavina povijesnih fikcija i krajnje providno prikrivenih ovovremenih velikodrzavnih ambicija.Staniol povijesti u tom neobicnom zamesateljstvu suvise je providan.Malo je uspio da prikrije kvalitet umotane robe.Bosna je,objektivno,davljena jos jednom na ovoj HDZ-sesiji:i napadom na njene ovovremene federalne partnerske kur`anske ambicije,i optuzbom da je krivica za bosanske nesrece iskljucivo na bosnjackoj strani,i posezanjem istorije da bi se krajnje naivnim konstrukcijama vratili u Bosnu duh i mac kralja Tomislava i to-ni manje,ni vise-naturenom modernom autocestom Zagreb-Bihac-Drvar-Siroki Brijeg-Dubrovnik.Sve je to,i moralno i povijesno,suvise odisalo providnom i neutemeljenom argumentacijom.KAO POTOPLJENO IVERJE,ZAPLUTALI SU PO POVRSINI KOMADI HISTORIJSKOG DUBIOZNOG,OSVAJACKOG KONCEPTA. Sve bi to,razumije se,za mnoge strane posmatrace moglo da bude samo neobicna izlozba arhaizama i prezivjelih i izmastanih povijesnih improvizacija;sve bi to moglo da bude samo osobena folklorna smotra uparadjenih mundira iz nekih davnih vremena;sve bi to moglo da bude narocita rekonstrukcija jednog vremena i rezona koje je,daleko i davno,ostalo iza nas-da to,sasvim ozbiljno i meritorno,nije oficijelno izreceno u jednoj susjednoj zemlji i to sa pogledima i tumacenjima njenog drzavnog vodstva prema savremenoj sudbini i buducnosti susjednih Bosanaca i Hercegovaca. U tome,u tom Tudjmanovom krajnje arhaicnom i arogantnom egzerciru nad sudbinom Bosne i Hercegovine na februarskoj sesiji HDZ u Zagrebu-pod tudj i tup skalpel iznova je dosla sudbina ove nesrecne zemlje.Na vidjelu su bile sve njene danasnje nemoci,traume i protivrjecnosti. Na izgovorene rijeci Vrhovnika na racun navodno lukavog kur`anskog podteksta bosnjackog rukovodstva i na razbarusene izljeve obecanja da ce nad Bosnom iznova uskrsnuti duh hrvatskog kralja Tomislava-ustajali su i podanicki pljeskali K.Zubak,V.Soljic,J.Prlic i I.Rajic.PLJESKALI SU SMJERNO NAVIJESCENOJ DIOBI SOPSTVENE ZEMLJE.APLAUDIRALI SU NAVJESCENOM CERECENJU VLASTITE DOMOVINE. U tome je,cini mi se,krajnje tragican fatalizam ove zemlje.Moc tudjeg jos upravlja njenom sudbinom.Tudji mac jos agresivno prijeti Bosni.U jednom pismu prije pola stoljeca Sigmund Frojd napisao je Albertu Ajnstajnu da se ne radi o tome da se potpuno oslobodimo agresivnih nagona- dovoljno je samo pokusati da se preokrene njihov smjer toliko da oni vise ne treba da se iskazuju ratovima. Bosna,na zalost,jos nije zakoracila u razdoblje izmjene smjera agresivnih nagona prema njoj.PLJESAK CELNIKA IZ BOSNE I HERCEGOVINE NA SESIJI HDZ U HRVATSKOJ PRIJESTONICI I SUMORNO JE ASOCIRAO NA DAVNE ZELJE I AMBICIJE ADOLFA HITLERA PORUKOM,NA VRHUNCU NJEGOVE MOCI,DA CEMO SVI JEDNOG DANA BITI MALI VOJNICI VELIKOG RAJHA.Sve sto je izreceno na racun povijesti i Bosne,htjelo se to ili ne,priblizilo se zargonu kojim historicari od struke definisu svaki neodmjereni izlet u proslost u ime politike probitacnosti danasnjeg vremena. Takve opsjene oni nazivaju simbolicno-plesom fosila. (Aziz Hadzihasanovic-"VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE")

četvrtak, 12.10.2006.

Ivan Goran Kovacic ...NEMA IH VISE JER SU HTJELI BITI...

Dragoslav Dedovic-SARAJEVSKI FLASH:KAFE ZVONO afganistanac te sprema u sedlu visoke stolice na trip niz beskrajnu plohu sanka na rubu case raste zastrasujuci trag ruza i jedna se zena smije poput Munkove mumije to je panika muzika se lijepi za kozu kao topljenu plastiku probudi se dragane ne mozes ostati tamo suvise blizu sebi.

Eric Margoli ...Moglo se naslutiti jos prije vise od godinu dana da bi Hrvatska i Srbija mogle da podijele Bosnu izmedju sebe.Nakon bitke za kontrolu Bosne izmedju sebe,hrvatski predsjednik Tudjman i srpski predsjednik Milosevic sada se odlucuju da izvrse krajnje tajnovit i cinicni dogovor o podjeli Bosne.Dobro naoruzana Hrvatska armija je stigla u Bosnu,okupirala kljucni grad Mostar i proglasila Hrvatsku republiku u Bosni.Istovremeno,mrvice oruzja i municije koje su dostavljene braniocima Sarajeva kroz hrvatsku luku Split su odsjecene.BOSANSKI MUSLIMANI SU UPRAVO UBODENI S LEDJA od njihovih hrvatskih saveznika.I Hrvatska i Srbija su se ustremile na krvarecu lesinu Bosne poput gladnih balkanskih vukova.Sada kada Srbi kontrolisu gotovo dvije trecine,a Hrvati jednu trecinu teritorije,gdje je taj prostor za vecinsko stanovnistvo,bosanske Muslimane? Marginalizirana terorizirana masa izbjeglica rasuta je poput broda nakon brodoloma po Republici ili se skriva u podrumima njihovog posljednjeg utocista Sarajeva.POSTALI SU PALESTINCI ILI KURDI BALKANA... ("Time",juli 1992.)

Dr Franjo"Frenky boy"Tudjman-"NAPRIJED U FEUDALIZAM!"-1 PLES FOSILA-1 I manirom i motivom hrvatski vrhovnik Franjo Tudjman na apsurdan nacin uletio je u drevni ideoloski orijentalni kolorit.Ulovljen u vlastitu zamku-ciljajuci protiv islamskog fundamentalizma upravo se,i ne znajuci,inspirisao njime.To je ucinio na februarskom cetvrtom Saboru svoje HDZ u Zagrebu. Rekao je-da parafrazom podsjetim-da slucaj Bosne jeste slucaj bosnjacke upornosti da se na ovim prostorima ustolici i razmahne muslimanska drzava na kur`anskim nacelima.To je izgovorio dosta naglaseno,da bi potom,poslije citave bure snaznih svjetskih reakcija i osuda,nastojao,po ko zna koji put,naprasno izbrisati iz sjecanja taj i takav ksenofobicni antibosnjacki naglasak.Izvagalo se-valjda posto se prespavalo-da je,ipak,suvise rizicna rabota rat protiv svih-belum omnium contra omnes.Zubak cinicno veli da je Tudjman krivo"odcitan". Nije bilo tesko zakljuciti da teza o"kur`anskoj Bosni"jeste,u stvari,stavljanje novog tvrdog ziga na Tudjmanovu povelju o nepogovornoj i jednosmjernoj historijskoj upucenosti Hrvatske na suverene bosanskohercegovacke prostore.Predparaf,nepun mjesec ranije,stavio je poslusno,na ocigledan Vodjin mig,Kresimir Zubak zbrkanim i neodmjerenim uvodnim napadom na muslimanstvo i bosnjastvo.Kardinal V.Puljic je i tada sutio.Sve je,dakle,islo po ustaljenom redu.Tudjmanova bosanska postava obavila je prethodno,kako bi vojnici rekli,rekognosciranje terena.To jest:izminirani su prethodno,sa velikom strascu i preciznoscu,svi politicki i medjunacionalni prostori ove nesrecne zemlje.Franc Fanon s razlogom veli da kolonijalni covjek u dusi ne priznaje instancu-ponizen je,ali nije ubijedjen u svoju nisku sudbinu.Uzaludna su upozorenja Karla Poppera da se posebno cuvamo laznih proroka koji imaju rjesenja za sve,narocito ako uz to imaju i topove za podrsku svojim stavovima.Dr Tudjman-da i na to podsjetim-na Saboru HDZ,putem Z.Canjuge,lansirao je osnovu ideje o Hrvatskoj kao drzavi staleza.Ustrojstvo,kako je to propaganda glasno i napadno obznanila,predvidja buducnost te zemlje na staleskoj osnovi.To treba da stabilizuje razvitak Hrvatske i omoguci svakom covjeku da,u okviru svog staleza,maksimalno iskazuje svoje umne i druge potencijale("Globus",br.376 od 20.02.1998.,Zagreb) Ideja obuhvata sedam staleza u Hrvatskoj-vojni,policijski,cinovnicki,plemicki,svecenicki,seljacki i radnicki.NEZAOBILAZNI"FERAL TRIBUNE"ODMAH JE,NA SVOJ SARKASTICAN NACIN,DODAO I OSMI STALEZ-IDIOTSKI. Gdje je,dakle,receni manir i motiv koji su pri svemu tome Franju Tudjmana odgurali,na cudan i apsurdan nacin,direktno od prastarog istocnjackog islamskog drustvenog kolorita? Kada je rijec o maniru nije bilo tesko dokuciti da je,po mnogo cemu,bespogovorno osudjujuci muslimansku stranu za njene"kur`anske namjere",licio na junake drevnih istocnjackih islamskih,robovlasnickih despotija.Presudjujuci Bosni ovog vremena,licio je na drevnog Abdullah b. Tahira,vladara dinastije Banu Tahir(umro 818.godine prije Krista).Taj davnasnji orijentalni vlastodrzac porucivao je takodje svojim odanim velikodostojnicima da ce dinastija postojati sve dok se pravda stere njegovim odajama.O pravdi van svojih odaja nije obicavao govoriti. Druga je stvar,naravno,sta je drevni despot podrazumijevao pod pravdom,kao sto je i druga stvar sta je danasnji hrvatski vrhovnik podvodio pod vitalne hrvatske interese naspram sludjene i razjedinjene Bosne i Hercegovine.Franjo Tudjman se na volseban nacin,gotovo carobnjacki,presvlacio na istoj sceni i u isto vrijeme-cas u drzavnika,cas u povjesnicara.Povjesnicar je pristrasno,navijacki,podrzavao drzavnika,a drzavnik hipokrizijski povladjivao povjesnicaru.Ni drzava,ni povijest nisu se mogli,tako raspoluceni i jednostrani,posebno pohvaliti principijelnoscu i moralnom razinom.Obje su gubile. Motiv je takodje zanimljiv. Hrvatski je predsjednik,britko i bespogovorno prebacujuci sve danasnje bosanske nedace i krivice na bosnjacku dusu i braneci,samozvano i iznova,evropsku krscansku civilizaciju od istocnjacke islamske azdahe,navijestio posredno naciji historijsku novost-ukidanje klasa i stvaranje staleza.BIVSI JUGO- GENERAL,STVOREN I LANSIRAN NA KLASNOJ PROLETERSKOJ OSNOVI,SADA JE VLASTITU ZEMLJU VIDIO U HARMONIJI PREDSREDNJEVJEKOVNIH STALEZA.U SOPSTVENIM VENAMA POCELA MU SE PRIVIDJATI PLAVA KRV.SA POVIJESNOM OPSJENOM VIDIO JE DANASNJU HRVATSKU U NEKIM DAVNIM VREMENIMA I IZMASTANIM SLAVAMA"DRUSTVENE RAVNOTEZE".BIVSI GENERAL OKRENUO JE LEDJA KLASAMA-DRUSTVENE CINOVE I EPOLETE NALAZIO JE U STALEZIMA.Napadajuci navodno prevladjujuca kur`anska nacela u danasnjoj Bosni,uronio je tako,i ne znajuci,u davna vremena ove iste zemlje i upravo tu,da sve bude gotovo komicno,nalazio svoje staleske inspiracije.Ljudi velikog uma, obrazovanja,ali i pretjerane odanosti osvajackoj snazi sultanove nepogresivosti i moci takodje su razmatrali i zagovarali staleze kao najbolju i najbezbolniju fundamentalisticku harmoniju drustva.Na apsurdan nacin,i ne znajuci,dr Franjo Tudjman resavski je prepisivao teze i ideje velikog bosnjackog mudraca,pjesnika,sejha,pravnika i teoreticara drzava Hasana Kafi Pruscaka(1544-1616).I ovaj mudar covjek,ali pasionirani zastupnik snazne i cvrste osvajacke i autoritarne centralisticke ideje carevine,takodje je vidio u stalezima mjeru socijalne i drustvene sigurnosti.Tudjmanove ideje samo se po formi i detaljima razlikuju od Hasana Kafi Pruscaka prije cetiri stoljeca i njegovog cuvenog djela"Temelji mudrosti o uredjenju svijeta".Djelo je zavrseno 26.septembra 1596.godine i predato u Ugarskoj licno sultanu Mehmedu III.Branilo je moc i svevlast Padisaha upravo onako kako danas dr Tudjman brani sopstvenu povijesnu ulogu i poziciju,stitilo je interes politicke i velikodrzavne hegemonije kao fundamenta drustvene ravnoteze. I Pruscak u onom dalekom vremenu prvih otomanskih osvajackih teturanja vidi,poput Tudjmana, spasonosni povratak ravnotezi u stalezima.Tek tada ce,kao veli u svojim"Temeljima mudrosti","da bude red u drzavi".Svako narusavanje tog reda,po Pruscaku,narusavanje je ukupne drzavne ravnoteze.Zbog toga je vatreni pristasa razreda-staleza.I mudri Pruscak,poput opsesivnosti Tudjmana prema"bespucima povijesnih zbiljnosti",izvore,inspiracije i potvrde trazi i vidi u drevnim vremenima.Nalazi ih u povijesnoj nostalgiji kada su"u stara doba vladari svake godine naredjivali da se ljudi van staleza i bez posla za koji su odredjeni odstranjuju iz zajednice".Spominju se,pri tome,tadasnje zapovijesti istocnjackih despota zapovjednicima evropskih luka da,recimo,ne pustaju Arape u Rumeliju... (Aziz Hadzihasanovic-"VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE")

srijeda, 11.10.2006.

Ratko Mladic,general-ZLOCINAC Ratko Mladic,28.V 1992.,Sarajevo Mladic:Halo!General Mladic! Vukasinovic:Pukovnik Vukasinovic. Mladic:Vukasinovicu!Ratko? Vukasinovic:Mirko,Mirko. Mladic:Sta imas spremno ti za dejstvo? Vukasinovic:Imam gore ove iz Hrese. Mladic:Kuda mozes da tuces? Vukasinovic:Pa,mogu ovamo do kasarne. Mladic:Je li mozes da tuces Velusice? Vukasinovic:Moze. Mladic:Je li imas nanisanjeno cilj tamo? Vukasinovic:Imam. Mladic:Je li imas ili nemas? Vukasinovic:Imam,imam. Mladic:Za koliko vremena mozes? Vukasinovic:Pa,eto,za pet do deset minuta maksimalno. Mladic:A,reci mi,mozes li da tuces Bascarsiju? Vukasinovic:Moze.Mogu,mogu. Mladic:Po Bascarsiji,plotun pali!!! Vukasinovic:Razumem! Mladic(malo kasnije):General Mladic.Bez panike.Ko si ti,prvo? Vukasinovic:Vukasinovic. Mladic:Vukasinovic?Pukovnik?Direktnim pogocima drzite pod vatrom Predsjednistvo i Skupstinu i tucite polako po intervalima dok ja ne naredim da se prekine! Vukasinovic:Razumem. Kovacevic:Ovde Kovacevic. Srpski oficir XY:Kovacevicu,naredjenje generala Mladica da drzis pod vatrom Skupstinu i Predsjednistvo. Kovacevic:Skupstinu i Predsjednistvo?Dobro,da onda Dom milicije sada ne radim? Srpski oficir XY:Dom milicije?Treba,treba! Mladic:Je li Predsjednistvo tuceno? Srpski oficir XY:Evo,sad ce.Svakog momenta! Mladic:Je li tuceno?On mi je rek`o da je tuk`o! Srpski oficir XY:Ne,nije. Mladic:Pa,sta je,koju picku materinu me onda slagao?! Srpski oficir XY:Sad ce da tuce!Za dva,tri minuta! Mladic:Je li po Bascarsiji nesto tuce? Srpski oficir XY:Po Bascarsiji jeste,jedan plotun. Mladic:Cime? Srpski oficir XY:Posto ne vidim,nisam siguran. Mladic:Hajde,proveri.I jos jedan plotun pali! Srpski oficir XY:Evo,sad ce"Zijo"da tuce.Ja idem na Predsjednistvo i na Skupstinu!Je li republicku Skupstinu?U redu!"Zijo"ce Carsiju tuci!Idemo. Mladic:Vukasinovicu!Sta tuku ovi odozgo sa Hrese? Vukasinovic:Tuku Predsjednistvo,Skupstinu i Bascarsiju.A prije toga su tukli Velusice i Pofalice. Mladic:Tuci ponovo Velusice,Bascarsiju,s jedne i druge strane i Predsjednistvo.Po tri plotuna,pali!Koje ciljeve mi sada predlazes? Vukasinovic:Ja vise ne bih po ovim ciljevima,prebacio bih vatru na Pofalice. Mladic:Nemoj,sta ces na Pofalicima?! Vukasinovic:Zato sto smo samo jedan plotun po njima! Mladic:Velusice,tuci Velusice!

Dr Milan Babic-"SAO zubar&kokosar!" ...Hrvatska ce biti suverena koliko joj mi dopustimo...

Ivo Totic-U TUDJINI Skruseno molim-crno i bijelo da ne budu jedno Neka sinu ulice i trgovi dalekog grada Neka zivnu djeca drvece i oblaci kao nekada Neka se vrate dobrota i njeznost na usne drage Skruseno molim-povratak dana od zlata noci od srebra Skruseno molim samo jedno-svjetlo da te vidim zemljo.

Dr Radovan Karadzic-ZLOCINAC Dr Radovan Karadzic,14.X 1991.Skupstina BiH,Sarajevo ...OVO JE PUT NA KOJI VI HOCETE DA IZVEDETE BOSNU I HERCEGOVINU,ISTA ONA AUTOSTRADA PAKLA I STRADANJA KOJOM SU PROSLI SLOVENIJA I HRVATSKA.NEMOJTE DA MISLITE DA NECETE ODVESTI BOSNU I HERCEGOVINU U PAKAO,A MUSLIMANSKI NAROD MOZDA U NESTANAK, JER MUSLIMANSKI NAROD NE MOZE DA SE ODBRANI AKO BUDE RATA OVDJE!...

Senad Hadzifejzovic Prvi tekst u novinama objavio sa 12 godina,a prvi honorar dobio u 14.godini.Objavio je preko 800 tekstova,clanaka,intervjua,reportaza,komentara.U 16.godini poceo raditi na radiju.Bio je urednik najveceg radio-projekta u Jugoslaviji,Omladinskog programa i najmladji urednik Radio Sarajeva.Potom je presao na televiziju.Autor je prvog talk-showa u Jugoslaviji,Hadzi face to face,koji je isao uzivo. Bio je najmladji urednik i voditelj Dnevnika u Jugoslaviji,te jedini urednik Dnevnika prije,za vrijeme i nakon rata(deset godina). Po zavrsetku rata bio je odgovorni urednik Informativnog programa Televizije Bosne i Hercegovine, glavni i odgovorni urednik i direktor TV BiH.Iznenada smijenjen,sklonjen sa ekrana.Zabranjen mu je rad,uz obrazlozenje da je to sam trazio?!Smijesno,naravno... Proglasen novinarem godine 1993.,kada je bilo najteze.Talk show Face to face tri puta proglasena najboljom TV emisijom u zemlji. "Ja sam samo volio svoj zanat.Ja sam samo radio i uzivao u svom poslu.Sve drugo,priznanja,nagrade,rat,smjena,zabrana,sve je to volja drugih"...

utorak, 10.10.2006.

Abdulah Sidran-MORA Sta to radis sine? Sanjam,majko.Sanjam,majko,kako pjevam, a ti me pitas,u mom snu:sta to cinis sinko? O cemu,u snu,pjevas,sine? Pjevam,majko,kako sam imao kucu. A sad nemamo kuce.O tom pjevam,majko. Kako sam,majko,imao glas,i jezik svoj imao. A sad ni glasa,ni jezika nemam. Glasom,koga nemam,u jeziku,koga nemam, o kuci,koju nemam,ja pjevam pjesmu,majko. (Sarajevo,19.oktobra 1993.)

Slobodan Blagojevic-PJESNICI HAUBICA U POTRAZI ZA EPSKOM SLAVOM ...Konkretno,ovaj sadasnji uzas objasnjiv je ne samo neizivljenoscu nacionalnih ideologija,vec i njihovom retardiranoscu i potpunom pozivincenoscu.CAST NACIJE DANAS BRANE NAJOKORJELIJI KRIMINALCI I PSIHOPATE...U NJEDRIMA`KULTURE`KOD NAS JE UZGAJAN JEDAN SOJ BARBARA,FRUSTRIRANIH I OSVETOLJUBIVIH BRDJANA I KATUNASA KOJI,EVO,DANAS OSTVARUJU ISTINSKI AKULTURNI PORIV SVOJE DUSE-ISPELI SU SE NA BRDA I TOPOVIMA TUKU GRAD KOJI IM JE SVE DAO.KAD KAZEM SVE,MISLIM NEPOJAMNO VISE NEGO SU TO ONI IKADA I ICIM ZASLUZILI.NJIH JE GRAD PODMICIVAO NAGRADAMA,STANOVIMA,UREDNICKIM MJESTIMA,DOKTORATIMA,NE BI LI IH CIVILIZIRAO.ONI NAJPROBRANIJI I NAJBEZOBZIRNIJI DOBIJALI SU NAJVISE.PRETPLACIVANI SU,NE BI LI SE DOMESTICIRALI.ALI ZA TE LJUDE NE POSTOJI CIJENA GRADJANSKOG UGLEDA.ONI SU CEZNULI ZA EPSKOM SLAVOM.PSIHIJATAR JE ZAGUSLAO MITRALJESKIM RAFALIMA,SEKSPIROLOG SE DOHVATIO NOZA,A PJESNICI HAUBICA...

KUR`AN ...UISTINU BOG NISTA NE MIJENJA U JEDNOM NARODU DOK SE SAM NAROD NE PROMIJENI...

Josko Dadic-ODLUCUJUCA BITKA ZA BOSNU ...Naime,dan nakon pada centra grada,dakle 2.svibnja,u Brcko ulaze specijalci,koji odmah ubijaju nekoliko stotina ljudi u zgradi policije,ispred hotela Posavina,ispred Trgovackog centra i pored rijeke Brke.Dva dana kasnije cetnici prelaze rijeku Brku i ulaze u prigradska,muslimanska naselja Mujkici,Meraje i Kolobara.U podrumima pronalaze 600 ljudi koje likvidiraju na licu mjesta,a ostale odvode u Bijelu dzamiju u Kolobari,odnosno u Drvenu dzamiju kod Doma zdravlja,gdje ih maltretiraju,batinaju,a potom ubijaju.Poslije toga,preostali Muslimani i Hrvati razvrstavaju se i odvode u specijalne logore-u Luku,sportsku dvoranu"Partizan"i poduzece"Laser".Od 5.do 25.svibnja na tim trima mjestima ubijeno je na najmonstruozniji nacin 2000 ljudi,a zlocin je nastavljen 12.lipnja,kada je izvrsena jos jedna masovna egzekucija Muslimana u Luci-nekoliko stotina sto ustrijeljenih sto zaklanih muskaraca,zena i djece.Kako se radilo o drugom danu Bajrama,cetnici su za svoje zrtve prilikom klanja govorili da je to"KURBAN"(kurbani su vjerske zrtve,ovce koje za vrijeme Bajrama kolju Muslimani,a meso dijele sirotinji). Inace,lesevi(kojih je samo u Luci bilo vise od 3000)UKLANJANI SU TAKO STO SU ODNOSENI U OBLIZNJU TVORNICU STOCNE HRANE I TAMO BACANI U TAKOZVANU KAFILERIJU,STROJ KOJI TVARI ZA PROIZVODNJU TE HRANE MELJE U NAJSITNIJE KOMADICE.TAKO NE POSTOJI NI JEDNA MASOVNA GROBNICA ZRTAVA CETNICKOG ZLOCINA... ("Nedjeljna Dalmacija")

ponedjeljak, 09.10.2006.

Dimitrije Panfilov ...Sta li cemo ako stvarno izbije mir,pa ako se jos rasplamsa?Hoce li iko od sramote moci tim mladim invalidima u oci da pogleda?Ne znam kako se osjeca covjek koji slucajno,u saobracaju,usmrti drugog covjeka?Kakav uzas mora da spopadne onoga koji samo zaviri u dusu onoga koji je-ne slucajno-ubijao druge?!Lako je poginulima,oni vise nemaju briga,oni su se vratili u savrsenstvo iz koga smo svi dosli...Pepelom i sutom onoga sto se nekad zvalo Vukovar grokcu svinje krvavih njuski koje se hrane ljudskim lesevima...

Ranko Marinkovic-RUKE ...Ruke pametne i vrijedne,svemocne i lukave,strasne,zlocinacke ruke.Mogu se stisnuti u sake,rasiriti u lepezu i sklopiti u najropskiju molitvu.Njima se moze dohvatiti noz i pistolj i protivnicki grkljan.Rukama se moze zadaviti.Ovim istim rukama se miluje draga po kosi i pas niz dlaku,kojima se odmahuju pozdravi i salju poljupci,onima koji odlaze i onima koji ostaju.Ruke rade,grade,stvaraju,onda opet unistavaju i ruse sto su stvorile,lude ruke.Ruke hvataju ruke,uvjeravaju se stiskom o medjusobnom prijateljstvu,bratstvu,solidarnosti i vjernosti do smrti,zatim ruke ustaju protiv ruku,bore se protiv ruku,sakate ruke.Ruke ubijaju ruke.Ruke ubojice.Svemu su krive ruke,to je jasno.A da nema ruku?-No sto ruke?...

Bora Djordjevic-Cetnik Corbalino ...8.septembar 1994.-DNEVNIK TV BiH Bilo je logicno da muzicki krug jedne sarajevske kompozicije,koja je prearanzirana i upotrijebljena u ratu,zavrsi ovdje u Sarajevu.Na osnovu muzicke podloge pjesme"Na morskome plavom zalu"iz filma "Sjecas li se Doli Bel"nastala je zagrebacka pjesma"E,moj druze beogradski",a zatim beogradska pjesma"E,moj druze zagrebacki".Sada sarajevski muzicari Sinan Alimanovic,Sejo Bajraktarevic i Miro Miljkovic nude svoju verziju"druga beogradskog".Za razliku od beogradske varijante,ovo je samo mala sarajevska egzibicija: E,moj druze beogradski isao si ti kod Muje gostov`o si i kod Jure nece vise ni da cuje E,moj druze beogradski na celu ti teske bore ni Carsije,ni Jadrana neces vise ni na more Sjeti se,moj bivsi druze svog imena,svoje slave "Budale za ideale" sve je to iz tvoje glave Neces nikog ti pljackati u lijepom Sarajevu neces ni u Zagrebu bicemo ti na pogrebu. (Senad Hadzifejzovic-"RAT UZIVO")

Ratko Mladic,djeneral-ZLOCINAC Ratko Mladic,18.IV 1993.,Srebrenica: Mladic:Sef ovde. Kraljevic,srpski oficir:Molim! Mladic:Zeleni Jadar tuci slobodno!Ko im jebe mater! Kraljevic:Razumeo!Ako dozvoljavate,odmah cemo"pokupiti"! Mladic:Zeleni Jadar tuci,samo nemoj fabriku dirati posto nam trebaju masine...Zeleni Jadar,odmah plotun pali i imas li dobru vezu sa nasima da njih ne"pokupis"... Kraljevic:Nista se vi ne sekirajte! Mladic:Samo cepaj,sefe!U zivo meso samo! Kraljevic:Zdravo! Mladic:Po Srebrenici direktno nemojte da tucete,a okolo tucite sve redom! Srpski oficir XY:Jasno!Pa,tukli smo danas... Mladic:Nista to!Samo u zivo meso,nista nemoj,samo u zivo meso!Obilazite ta njihova brda,oni nemaju oruzja sa ubitacnijim oruzjem,oni samo imaju poneku"zolju",imaju puske one obicne i to je sve, trista metara od brda,zaobidji,preseci komunikaciju,nema navodno ni vode,ni struje,ni hrane,ni nista-mora bezat...

Dr Nijaz Durakovic-PROKLETSTVO MUSLIMANA Prema podacima Drzavne komisije koji nisu potpuni,na teritoriji BiH glavni logori i zatvori nalazili su se na slijedecim mjestima: Sarajevo-KP"Butmir"-Kula Sarajevo--vojne kasarne u Lukavici Sarajevo-prostorije MZ Vraca Sarajevo-Grbavica(Lenjinova 6) Sarajevo-vise garaza i podruma na Grbavici, Semizovac-vojna kasarna Semizovac-betonski bunker Semizovac-Svrake Vogosca-UO"Kod Sonje" Vogosca-betonski bunker Vogosca-Sportski centar Vogosca-tunel Krivoglavci Vogosca-pojedine privatne kuce Vogosca-podrum Stanice milicije Vogosca-Vulkanizerska radnja na vogoscanskoj petlji Ilidza-stara zgrada Doma zdravlja Ilidza-Stanica milicije Ilidza-Sportsko-rekreativni centar Ilidza-kamp"Luzani" Ilidza-zgrada Crvenog krsta Ilidza-skladiste"Energoinvesta"u Blazuju Ilidza-Kasindo Ilidza-Kasarna vojnog aerodroma Rajlovac-Distributivni centar Rajlovac-kasarna Butile Rajlovac-skladiste goriva"EP" Hadzici-Kulturno-sportski centar Ilijas-OS"27.juli" Ilijas-Industrijska skola Ilijas-stara zgrada zeljeznicke stanice Ilijas-skladiste"INE" Ilijas-stara jama u Podlugovima Ilijas-Hala pogona"MIK"u Podlugovima Ilijas-betonski bunker uz rijeku Stavrnju u Podlugovima Ilijas-baraka stare OS"V.Vukovic"u Podlugovima Pale-Sportska dvorana Pale Pale-kino sala Sokolac-Psihijatrijska bolnica Sokolac-fiskulturna sala Sokolac-punkt zimske sluzbe u Podromaniji Sokolac-pogoni"KTK Visoko"na Knezini Zvornik-Tvornica glinice Karakaj Zvornik-Karakaj TSC Zvornik-stadion Divic Zvornik-seoski dom u Celopeku Zvornik-selo Pilice Kalesija-selo Osmaci Bratunac-stadion FK Bratstvo Bratunac-sportska dvorana OS"Vuk Karadzic" Vlasenica-logor Susica Srebrenica-Nova Kasaba Visegrad-Stanica milicije Visegrad-Sportski centar Visegrad-Hotel"Bikavac" Visegrad-Hotel"Vilina vlas"-visegradska banja Visegrad-objekat Hidrocentrale Visegrad-Vatrogasni dom Visegrad-vojna kasarna u Pozarnici Visegrad-vojna kasarna u Vardistu Visegrad-vojna kasarna Uzamnica Visegrad-OS"Hasan Veletovic" Visegrad-OS"Z.Zeljic" Visegrad-Srednjoskolski centar Rudo-stara zeljeznicka stanica Rudo-vojna kasarna Rogatica-Sladara Rogatica-stara OS na Borikama Rogatica-Srednjoskolski centar"Veljko Vlahovic" Rogatica-kamp Podosoj Rogatica-OS"Ragib Dzindo" Rogatica-Crkveni dom Foca-KPD Velecevo Foca-KPD Cajnice-logor na Mostini Bijeljina-vojna kasarna Bijeljina-selo Batkovici Majevica-Ugljevik Ugljevik-Termoelektrana Lopare Sekovici-zenski logor Lukavac-Karanovac Brcko-Luka Brcko-Autobaza"Foser" Brcko-Restoran"Vestfalia" Brcko-Brezovo polje Brcko-fudbalski stadion Brcko-OS u Loncarima Doboj-vojna kasarna Doboj-rukometni stadion Doboj-KPD"Spreca" Doboj-zeljeznicka stanica Doboj-Srednjoskolski centar Doboj-vojna kasarna u Sevarlijama Doboj-SRC"Ozren" Teslic-stadion"Proleter" Teslic-ljeciliste"Banja Vrucica" Teslic-Pribanic(na obroncima planine Borije) Prijedor-Brezina Prijedor-Tukovi Prijedor-Kratelj Prijedor-Karan Prijedor-Manjaca Prijedor-Omarska Prijedor-Tomasica Prijedor-Trnopolje Prijedor-Cela Prijedor-Kevljani Prijedor-Brezicani Prijedor-Tvornica"Keraterm" Prijedor-Sportski centar Prijedor-Rudnik Ljubija Prijedor-Sivac Prijedor-Senkovac Prijedor-Majdan Sanski Most-Sportska dvorana Sanski Most-logor"Krinks" Sanski Most-logor"Betonirka" Bosanski Novi-stadion Bosanski Novi-mjesni hotel Bosanski Petrovac-Jasikovac Bosanski Petrovac-selo Vrtoce Drvar-selo Prekaja Bosanska Krupa-OS u selu Gorinji Bosanska Krupa-OS u selu Suvaji Bosanska Krupa-OS u selu Jasenici Bosanska Krupa-OS"Petar Kocic" Kotor Varos-Pilana Kotor Varos-Srednjoskolski centar Kotor Varos-stari sud Kotor Varos-OS"Bratstvo jedinstvo" Kotor Varos-Maslovare Bihac-Vojna kasarna u Ripcu Bihac-selo Racic Bihac-otoka kod Ripca Bihac-OS u Orascu Bihac-traktorska stanica u Ripcu Sipovo-Staro Sipovo Banja luka-KPD"Tinjica" Glamoc-stadion Donji Vakuf-magacin"Vrbaspromet" Donji Vakuf-magacinske prostorije staba TO Trebinje-vojni zatvor Nevesinje-Tvornica alata"TA" Gacko-Avtovac Gacko-Fazlagica kula Gacko-podrumski prostori TE"Gacko" Bileca-vojna kasarna Kalinovnik-barutni magacin Kalinovnik-OS U Jelascu Konjic-Boracko jezero Zavidovici-selo Miljevici KONCETRACIONI LOGORI I ZATVORI U SRBIJI I CRNOJ GORI U KOJIMA SU BILI ZATOCENI GRADJANI BiH: Loznica-Sportsko-rekreativni centar Beograd-Batajnica Beograd-kasarna"4.juli" Nis-vojni logor Subotica-sabirni centar Aleksinac-zatvorski rudnik Sabac-"Zorka" Bor-Borski rudnik Sremska Mitrovica-Fruska gora Mokra gora-u blizini Uzica Prijepolje Baosici,u blizini Herceg Novog Niksic

subota, 07.10.2006.

Motörhead-R.A.M.O.N.E.S. New York City,N.Y.C. Pretty mean when it wants to be Black leather,knee-hole pants Can`t play no high school dance Fuzz tone,hear`em go Hear`em on the radio Misfits,twilight zone RAMONES,RAMONES Bad boy rock,bad boy roll,Gabba gabba,see them go C.Jay now hit the gas Hear Marky kick some ass Go Johnny go,go,go,Tommy o-way-o Bad boys then,bad boys now Good buddies,mau,keep it up Rock`n`roll,good music save your soul Dee Dee,he left home Joey call me the phone

Obojeni program-PAMETNI I LEPI Izazov je kad se krajnost vidi poslepodne zajednickih strana drvece je oblak koji sedi sva brutalnost plavookog zmaja ne verujem u ispravnost reci razlike su prefinjeni snovi meni treba voda tokom puta jedan kolac,mesec i slova Prilika je da ti sebe pruzim objektivnost,zovemo je ljubav pregrst zelja,pregrst nekih tajni napijam se sad tisinom noci duhovi su na tvoj pogled stali, marginalna,ali slatka krajnost slabost koju tako dobro skrivam ja se borim ali sve to boli PAMETNI I LEPI OSTAJEMO SAMI TI I JA Junak drustvo neizmerno voli izbor glasa,izbor pravih boja stranice su blistav krov od kuce bez prozora i bez drugih vrata predstava je neko vaspitanje prolazniku poklonite maste godine su prisutno smirenje neznost dima poslednje cigare (Branislav Babic-Kebra,"pesnik iz ravnice")

TERRY FOX PUTOVANJE KOJE KANADA NIKADA NIJE ZABORAVILA Terry Fox bio je aktivni tinejdzer koji je volio sport.Bilo mu je samo 18 godina kad mu je 1977.dijagnosticiran rak kostiju i kad mu je desna noga amputirana 15 centimetara iznad koljena. Tijekom boravka u bolnici,Terry je bio toliko potresen patnjama drugih pacijenata oboljelih od malignih bolesti od kojih su mnogi bili mala djeca,da je odlucio pretrcati Kanadu kako bi prikupio novac za istrazivanja.Slusao je bolne krikove,gledao kako mlada tijela unistava opaka bolest.Nikako nije mogao zaboraviti bolnicke slike i otamo je otisao s bremenom odgovornosti.Bio je,naime,medju sretnom trecinom koja je prezivjela.Nakon 18 mjeseci treninga i pretrcanih vise od 5000 km,Terry je poceo putovanje,nazvavsi ga"Maratonom nade". Na put je krenuo 12.travnja 1980.uz vrlo malo medijske pozornosti.Iako je isprva bilo tesko privuci pozornost,entuzijazam je uskoro poceo rasti usporedo sa svotom novca koju je prikupljao tijekom maratona.Trcao je 42 km dnevno,sto je duzina klasicnog maratona,a pritom ga je slijedio prijatelj u kamionetu.Avantura po Kanadi koja se protivila i logici i zdravom razumu,bila je njegov nacin da se oduzi sto je pobijedio rak.Vjerovao je da je pobijedio i zelio je pomoci drugima da se bore protiv bolesti.Utrka je imala za cilj pokazati da covjek nije nista manje vrijedan ako nema jednu nogu,stovise,da moze vrijediti i vise.Promijenio je misljenje ljudi prema invalidima i pokazao da mu rak mozda moze oduzeti nogu,ali da je njegov duh neslomljiv. Trcao je po ledenoj oluji i ljetnim vrucinama,kroz gradove i sela.I dok su ljudi u njemu sve vise vidjeli heroja,on je i dalje sebe smatrao malim Terryjem Foxom iz Port Coquitlama,prosjecnim u svemu osim ustrajnosti. Bilo je to putovanje koje Kanada nikad nije zaboravila.No,bilo je to i putovanje koje je 1.rujna,nakon 143 dana i 5373 km,bilo zaustavljeno.Iako je Terry znao kako se nositi s boli-kadgod bi osjetio bol jednostavno bi nastavio dok ne popusti-ovoga puta to nije mogao,jer rak se pojavio i na plucima. Cijela je nacija bila u soku.Tery je preminuo 28.lipnja 1981.u 22.godini.Junak je otisao zauvijek,no njegovo je nasljedje tek zapocinjalo.Terry nas je sve nagnao da iznova vjerujemo u ljudsku dobrotu. ("Vjesnik")

petak, 06.10.2006.

Milos Vasic-ATENTAT NA ZORANA ...Vanredno stanje uzbudilo je i nadrazilo navijacku galeriju na celu sa Kostunicom i DSS mnogo vise od cinjenice da je ubijen predsednik Vlade Srbije.Da citiramo samog ubijenog premijera:"Ono(VANREDNO STANJE)nastupa ukoliko je drzava fundamentalno stavljena u pitanje,i to u njenoj funkciji jemca mira i garanta pravnog poretka...Osnovna formalna osobenost stanja`drzavne nuzde`jeste dvostruko suspendovanje vazecih pravnih normi:usled njihove diskrepancije sa socijalnom stvarnoscu postalo je nemoguce obuhvatiti tu stvarnost pravnim sistemom,tj.regulisuca snaga pravnih normi je izgubljena...Tamo gde drustvena stvarnost nije dosledno regulisana pravnim sistemom i gde drzavna vlast ne mora specijalno legitimisati svoje-ma koliko siroke-kompetencije,razlika izmedju normalnog i vanrednog stanja postaje difuzna"(Zoran Djindjic:JUGOSLAVIJA KAO NEDOVRSENA DRZAVA;Novi Sad, 1988.) TU NEGDE SPADA I OSNOVNA RAZLIKA IZMEDJU ZORANA DJINDJICA I VOJISLAVA KOSTUNICE:ZORAN JE BIO DRZAVNIK,A KOSTUNICA JE BIO I OSTAO LICEMERNI KABINETSKI NACIONALIST,SARADNIK "OBRAZA",COVEK KOJI SMATRA DA JE DIMITRIJE LJOTIC BIO"VISOKOMORALNA LICNOST";COVEK KOJI SVOJE POLITICKE NAMERE KRIJE IZA SUPLJIH POJMOVA"LEGALIZMA"I"NACIONALNE ODGOVORNOSTI", KOJI SLANJE MILOSEVICA U HAG SMATRA"DRZAVNIM UDAROM". IRONIJOM SUDBINE ISPALO JE DA JE 5.OKTOBRA 2000.SVOJU DRZAVNICKU PRILIKU IMAO UPRAVO ONAJ KOJI SE OD NJE UZASAVAO-VOJISLAV KOSTUNICA.PO NEKIM INDICIJAMA SUDECI,ON JE POLOZAJ PREDSEDNIKA SR JUGOSLAVIJE I PREUZEO SA NAMEROM DA SLOBODANA MILOSEVICA SPASE(NA MESTU SAVEZNOG PREMIJERA,O CEMU SE RAZGOVARALO SVE DO 7.OKTOBRA),A DA KONTINUITET SA NJEGOVIM REZIMOM NASTAVI.DRZAVNICKI UM BIO BI TADA NAPRAVIO PRELOM NA TALASU PETOOKTOBARSKIH DOGADJAJA,DOVEO BI NASILNI POLITICKI SVRSENI CIN DO SVOG PRIRODNOG I LOGICNOG KRAJA:RASPUSTANJA MILOSEVICEVE SKUPSTINE I VLADE;IMENOVANJA PRIVREMENE VLADE I RASPISIVANJA IZBORA ZA USTAVOTVORNU SKUPSTINU;ALI KOSTUNICIN UM NIJE,NITI JE IKADA BIO,A NIKADA NI BITI NECE DRZAVNICKI,U SMISLU DA IMA VIZIJU BUDUCNOSTI I OSECANJE ODGOVORNOSTI ZA SUDBINU ZEMLJE.KOSTUNICA NIJE NI HTEO NI ZNAO ONO STO ZORAN DJINDJIC JESTE I ZNAO I HTEO-ALI NIJE MOGAO DA UCINI SAM.LICEMERNO UZASAVANJE DSS I VOJISLAVA KOSTUNICE NAD"REVOLUCIONARNIM METODAMA"TEK JE PROVIDNI IZGOVOR ZA OCUVANJE KONTINUITETA SA MILOSEVICEVIM REZIMOM:MOZE LI BILO KO DA NAVEDE IJEDNU MODERNU I STABILNU PARLAMENTARNU DEMOKRATIJU KOJA NIJE NASTALA NASILNIM POLITICKIM SVRSENIM CINOM?UOSTALOM,KAO DA KOSTUNICI NIMALO NIJE SMETAO ZVEKIJEV"REVOLUCIONARNI CIN". A kada je Zoran Djindjic konacno stvorio uslove za likvidaciju Milosevicevog kriminalnog Kartela,kada su policija i BIA,konacno ociscene od saradnika i ortaka Zemunaca i JSO,pohvatale konce i prikupile dokaze protiv bande-Zoran Djindjic bio je ubijen u ocajnickom pokusaju da se konacni obracun spreci.U cemu je to Zoran Djindjic bio sprecen Zvezdanovim metkom?Pre i iznad svega,bio je sprecen da bude na celu akcije za likvidaciju transnacionalnog organizovanog kriminala,zasticenog izgovorom mrakobesnog sovinistickog ludila pratecih obavestajnih ostataka Milosevicevog rezima bezdrzavlja.Taj atentat bio je poslednji panicni pokusaj gangstera,narkodilera,obavestajno-vojno-bezbednosnog polusveta i sovinista da zaustave istorijski hod Srbije.Da je Zoran Djindjic docekao 13.mart ziv-istorija Srbije bila bi mnogo drugacija. Pokusaj nije uspeo i akcija"Svedok"pretvorila se u akciju"Sablja".A onda je Kartel sacekao,pregrupisao se i nastavio sa"puzajucim drzavnim udarom",uz pratecu svirku patriotskih budnica"crvenog orkestra"...

Fahrudin Zilkic-RIKOSET To je kad odredis strane svijeta, kada pretrcavas dionicu puta izmedju dva grma. To je kada cujes pucanj, i dok zalijezes po licu ti prsti sitno kamenje. Rikoset- to je kada godinu dana poslije prepoznajes oziljak na kamenu gdje si nastavio zivot.

Aziz Hadzihasanovic-VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE MASKE FASIZMA-2 ...Ne postoji samo"stari"i"porazeni"fasizam.Ideologija"destrukcije tijela i duse"traje koliko traju nacionalisticke opsjene.Rijec je o ideologiji nasilnistva kao jednoj od najvecih zabluda u mukotrpnoj historiji ljudske misli.Sve se krije u pretpostavci da filozofija nasilja moze da se preoblikuje u fenomen nekakve vjere.O tome Krleza razmislja u"Chastertonovoj knjizi o ortodoksiji".Rijec je o ideologiji koja proizvodi mrznju,pa,kao takva,ako joj se dopusti,na koncepcijama podjela i podozrenja reprodukuje nove klice nasilja i masovnog straha. Iza sjetvenih kampanja mrznje i straha kriju se do dana danasnjeg radikalni"pokretaci masa".Krleza istice u recenoj"Chastertonovoj knjizi o ortodoksiji"da u svijesti"pokretaca masa"takvog profila dominira povijesno pravilo:"Jedna iskra-od iskre pozar"."Nisu rodonacelnici religioznih ili politickih prevrata-kaze on-tako svetacki cisti kao njihovi zivotopisi,koje hagiografi preradjuju u legende.Vazno je ispitivanje one lakoupaljive materije koja je planula od zapaljivih misli bezbrojnih vozdova,rabina i hodza kroz historiju koji se,kao cudotvorci,kao sto vidimo vlastitim ocima,javljaju ciklicki usred kobne historije gomila". Mnoge danasnje lidere i vlastodrsce,sa potisnutom ili manje potisnutom ideologijom"Jedna iskra-od iskre pozar",mozemo lako prepoznati u ovim i ovakvim Krlezinim opisima."To su gospoda-istice Krleza-koja mrze pamet principijelno,mrze je kao generali,mrze je kao reakcionari ili progresivni politicari,mrze je kao tamnicari,mrze je-ex cathedra-kao propovjednici istine i morala,krivotvoreci vlastite programe i principe".U cjelokupnoj igri u pitanju je osobeno maskiranje fasizma u savremenoj balkanskoj stvarnosti kao krajnjeg dosega svake nacionalisticke strasti.Na sceni je odsustvo moralnih i etickih skrupula"pokretaca masa".Po pravilu,po ideji,po moralnom i etickom habitusu,to su osobeni konvertiti.To su-veli M.Krleza u eseju"Giovanni Papini"-ona stanja kada"sjene velike Propagande trajno prave ovu vrstu kukavelja". Obeshrabrujuce je sto se o laznim tezama o"fasizmu koji je svoje davno odzivio"u nasoj misli i kritici suti.Malo je,doista,nastojanja da se sa ovakvih mistifikacija skine nacionalisticki madjionicarski ogrtac-zahvaljujuci tome zivimo u stanju u kome pojam fasizma,u velikom dijelu kolektivne svijesti,podrazumijeva samo davna vremena kada se u ime paranoicnog Vodje uzvikivalo:"Ja sam nista,Narod je sve",kako plasticno veli Dj.Lukac u svom"Razaranju uma".Manjka u svemu savremena krlezijanski otvorena i intonirana analiza savremenih fenomena"destrukcije tijela i duse".Zivimo u vremenu u kome se zlorabi princip da"u svijetu ima i takvih politickih situacija u kojima se u ime `humanizma`covjeku odrice pravo cak i na hamletovsku sutnju",kako kaze M.Krleza Predragu Matvejevicu u izuzetnoj knjizi"Razgovori sa Miroslavom Krlezom".Manjka"borba perom"koja,kako kaze Krleza u"Davnim danima",podrazumijeva zadacu"biti istrazivac nepoznatih krajeva u pustinjama duha gdje covjeka vrebaju ne samo lavovi nego i ljudi".Manjka"borba rijecima"da bi"slabici culi sami sebe"("Povratak Filipa Latinovicza").Manjka osobena"borba za slobodu"koja podrazumijeva"borbu za oslobodjenje od predrasuda"("Knjizevnost danas"). Svega toga danas fatalno nedostaje. Fasizam nam migolji pred ocima.Cizmom nas gnjeci.Prijeti nam.Maltretira nas,strasi,provocira, ponizava,trijebi.Objektivno-izuzimajuci casne,hrabre i sve usamljenije izdanke preostalih antifasistickih Titovih partizanskih generacija-ne nazire se prava i organizovana borba protiv novih varijanti destrukcija"odzivjelog fasizma". Maske fasizma izvrsno glume"nacionalne zanose". To najsumornije potvrdjuje posljednja Miloseviceva nacisticka avantura na Kosovu. Tu je sve i do kraja receno.

četvrtak, 05.10.2006.

Mihajlo Mihajlov-DOMOVINA JE SLOBODA BAPSKE PRICE I SRUSENI MOSTOVI Kazu mi prijatelji(telefonom)da se u Beogradu siri prica,kako smo slikar Leonid Sejka i ja svojevremeno presli u katolicanstvo.Cuvsi to,ja sam se prvo slatko nasmejao-zasto bas katolicanstvo,zasto ne islam?A onda sam se zamislio:ma koliko da je prica sasava,ona,kao i sve na svetu,mora da ima neke uzroke.Setio sam se i jednog od najznacajnijih ruskih filozofa XIX veka Vladimira Solovjeva,kojeg je vec posle smrti bio glas,da je na samrtnoj postelji presao u katolicanstvo. Sto se tice Solovjeva razlozi za tu pricu su bili uglavnom jasni.Filozof se godinama brojnim clancima i knjigama suprotstavljao jacanju ruskog nacionalizma,zagovarao je hriscanski ekumenizam i uspostavljanje svetske teokratije,to jest svetske vlade bozanski inspirisane.Ruski,uostalom kao i svaki drugi nacionalizam,smatrao je preprekom ostvarenju svoje religiozne utopije.Osim toga,bio je siroko obrazovan covek,cesto je putovao Evropom,a svoju prvu knjigu je stampao u Zagrebu(na ruskom,naravno)uz finansijsku podrsku djakovackog biskupa Josipa Strosmajera. Zato i nije cudno sto se posle njegove smrti,1900.godine,proneo glas da je umro kao katolik.Za primitivno-provincijsko-ruski nacionalizam(a koji nacionalizam nije takav?),koji je upravo u vreme Solovjeva poceo rapidno bujati,glavne ideje filozofa o svetskoj teokratiji,hriscanskom ekumenizmu,ljubavi,kao osnovnoj stvaralackoj sili u istoriji,i tome slicno,bile su organski tudje i neprijateljske.Vec sama cinjenica sto Zapadnu Evropu nije smatrao"prirodnim neprijateljem"pravoslavne Rusije,bila je dovoljna da sam bude proglasen neprijateljem.A zar moze biti veceg!?

Svetlana Slapsak-OGLEDI O BEZBRIZNOSTI NACIONALNA IZDAJA Nema nacionalne izdaje.Rat nije bio objavljen,pa ljudi sa jakim osecanjem nacionalne pripadosti Srbiji nisu morali smatrati nuznim da se odazovu mobilizaciji jugoslovenske armije.Ljudi bez jakog nacionalnog osecanja,ili opredeljeni kao Jugosloveni,mogli su rat videti kao izdaju zemlje,pa su imali jos manje motiva da u tome ucestvuju.Oni sasvim neutralni morali su imati prilicne teskoce da prihvate kako je napad najbolja odbrana.Glavni motiv onih koji su se odazvali mobilizaciji,odnosno duznosti bez ukrasnog"prava",bio je strah,izazvan ekonomskom prinudom,pretnjama i agresivnom propagandom.Izdati sve to tesko se moze poklopiti sa"nacionalnom izdajom".Ostaje ozbiljniji problem izdaje humanosti:ovu izdaju izvrsio je svako ko je ubio,fizicki i psihicki zlostavljao,opljackao ili zastrasivao drugoga coveka,pa i zivotinju.Neki od oblika ove izdaje podlezu zakonskim merama,drugi samoispitivanju ljudske savesti:u oba slucaja gradjani Srbije moraju prvi postaviti pitanje svoje krivice.U svakom slucaju,nacionalna izdaja nije prva stvar koja se raspravlja u zemlji koja je priznala svoju nezrelost za komuniciranje sa drugima:njih sada treba da zastite UN.Pa cak i kad bi vlast i bila tako napadno savesna da pokrene pitanje nacionalne izdaje,mogla bi raspravljati samo o stvarno odgovornima,odnosno o ljudima iz svoga kruga.To ocigledno nije slucaj;naprotiv,vlast pokrece pitanje nacionalne izdaje kao masovno denunciranje,po proverenom modelu iz 1948,posebno efikasnom u rastucoj bedi.Uz pomoc nemoralnih intelektualaca,prozvani su"dezerteri",a ostecenima ratom ili porodicama izginulih nudi se osveta nad njima umesto adekvatnog obestecenja.Linc jednih nad drugima,sem sto drzavu ne kosta nista,jos pojacava strah,pokornost i potpuno bezakonje:u drzavi prava,zainteresovani,posebno za osvetu,nemaju nikakvo pravo presudjivanja.Primera radi, u rutinskom americkom ispitivanju buducih porotnika,svi zainteresovani jednostavno otpadaju.U pomoc ovom opasnom drzavnom zamagljivanju pojmova,priticu,kao i obicno,drzavni intelektualci,od pamtiveka zakleti antikomunisti,pravoslavci i monarhisti:oni se trude da jos prosire pojam nacionalne izdaje na sve sto se govori,pise a mozda i misli a ne ide u korist Srbiji,s tim sto su kriterijumi kako licni tako i rastegljivi.Njima poziv na linc"dezertera"odgovara,jer se otvara blagosloven prostor za njihov porod i ljubimce,koji su slucajno do nedavno produzeno letovali po stranim zemljama,i uredno cutali.Sloboda govora,za koju su se ovlas i pri kraju bivseg rezima zalagali(a mnogi komotno ni tada),sada je konacno podrucje ideoloske(nacionalne)kontrole.To sto novoj ideologiji nedostaju tekstovi,samo je dodatni dokaz nedostatka minimalne marljivosti i pameti.Ova tip"nacionalne izdaje" moze se primeniti na svakoga,ne samo na vojne obveznike,bez glupih polnih i starosnih ogranicenja.U oba slucaja treba se usprotiviti pojmu"nacionalna izdaja":u prvome,rec je o kljucnoj borbi za zakonitost i time,mozda(za one kojima je do toga i u daljoj buducnosti),postizanje nekih razloga za zadovoljstvo funkcionisanjem nacionalne drzave;u drugome,rec je o borbi za ocuvanje javne razboritosti.Drugim recima,treba stvoriti gradjansko drustvo koje se uopste moze"izdati",i treba sacuvati ljude.Ako se ponekad i cini da je pokazivanje gluposti vrlo blizu"nacionalnoj izdaji",treba po svaku cenu izbeci ovaj lak protivudarac.U primeru koji sam vec navodila,jer je frapantan,Milorad Pavic u VILIDZ VOJS-u od marta meseca(Literarni dodatak),izjavljuje novinaru Kenu Kalfusu da je aristokrata,a ne demokrata i,citirajuci HAZARSKI RECNIK(str.237,iskaz cetverogodisnjeg deteta),da je demokratija"pickin dim";recenica nije doslovno prevedena u engleskom prevodu,novinar sa teskocom shvata,i zakljucuje,sasvim neopravdano,da Paviceva knjizevnost moze biti kljuc za ratne strahote koje ce u narednih nekoliko decenija mozda sprovoditi naslednici Carigrada.Jedna bljutava i neodgovorna izjava,jedno neopravdano uopstavanje.Svako ko ne uzima ozbiljno kriterijume "nacionalne izdaje",nece identifikovati Srbiju,Srbe ili samo srpske pisce ni sa aristokratizmom ni sa prezirom prema demokratiji.Pavic je odgovoran samo za svoje reci,i nikako ne moze stetiti ugledu Srbije,cak i ako sam smatra da ga predstavlja.Zbog te mogucnosti,treba mu se javno usprotiviti,jer sam(u intervjuu"NIN-u",br.2148,28.februar 1992.),govori o izdaji srpskih interesa.Ako se njegovo misljenje o demokratiji,Americi ili Srbiji,poklapa sa njegovim pojmom o gradjanskim pravima, NJEGOVO POZIVANJE MAJKI POGINULIH DA PRESUDJUJU O ONIMA KOJI NISU HTELI DA SE BORE,sasvim je sigurno poziv na bezakonje,odnosno na ukidanje gradjanskih prava."Nacionalna izdaja"u ratu je jos jedan mizeran pokusaj vlasti da se utvrdi protiv naroda i njegovih-mozda i nacionalnih-interesa;"NACIONALNA IZDAJA"U SIREM KONTEKSTU JE SAMO NACIONALNA GLUPOST,KOJA JE NEKAZNJIVA.ALI SE PAMTI.

srijeda, 04.10.2006.

Miroslav Kirin: Dječak i njegov brat (Album) Ništa nije onako kako si priželjkivao da bude. Ni ti ni brat niste bili za fotografiranje (to se lijepo vidi iz vaših namrgođenih lica). Jednostavno je bilo odlučeno; majka ti je rekla da sjedneš na drveni tronožac i potom ti u krilo stavila tvoga malog brata. Mladen još uvijek ne hoda; neumorno, u ležeććem položaju, vozika zamišljeni bicikl, pljuc pljucka kašicu oko sebe, cendra (s nepogrešivim osjećajem za vrijeme noću). Rekao si; ovako nisi zamišljao brata. Kad si rekao? Nisi rekao? Nema veze. Zapravo, uopĆe ga nisi zamišljao, tog svog brata, pojavio se iznenada, tebe nisu pitali. Da su te pitali, rekao bi da se slažeš, da želiš, i da da da. Pitali bi te tek reda radi. I ti bi potvrdno odgovorio, reda radi. Stvar je veĆ svršena, brat je krenuo. Doduše, nose ga, ali to u biti ništa ne mijenja. On dolazi. Otac je kupio novi auto, Zastavu pz 125, da bi majku mogao udobnije dovesti iz rodilišta u Sisku. Vjerojatno si nestrpljivo iščekivao dolazak svog brata. Možda i nisi. Ali Čekao si. Dvorišna vrata bijahu otvorena. Kad je auto ušao u dvorište, bio si usred igre, odakle te je bilo teško izvuĆi. Što bi bilo da nisi otvorio vrata? Dvorišna vrata bijahu zatvorena, auto ih s lakoĆom preleti. Nekako si vjerojatno reagirao, pa Čak i tako da uopĆe nisi. Vrata je netko ipak otvorio. Netko je trebao doĆi i vrata je trebalo otvoriti. Svijet je, ipak, neograniČen. Bez obzira na to koliko ga se sputavalo, uvijek se nađe neka rupa kroz koju procuri sloboda, razbije se iluzija o granicama. Da sad kažeš što si tada osjeĆao, izmišljao bi. Mogao je biti sunČan dan, mogli su biti snijeg i mraz, bio je ožujak, a mogla je biti i veljaČa, da se brat požurio. Nosi majka tvog brata, nosi, možda je i težak, tko zna kakav je život pohranjen u njemu, a ti ne znaš što osjeĆaš, ne znaš kamo ga nosi, ne zna ni on. Prolazi vrijeme i osjeĆaji se prema tvom bratu prikupljaju. Odvija se priČa, a uz nju uvijek i neki osjeĆaji. Kakva priČa, takvi i osjeĆaji. Glavno da priČa teČe. Kamo ga vrijeme nosi, nije znano. Kad bi doznao, ne bi ga više nosilo, to umorno, iscrpljeno vrijeme, ležao bi, mi bismo ga oplakivali, priČa bi bila svršena, morali bismo tek zapamtiti kada i gdje ostavljati, jednom ili više puta godišnje, cvijeĆe. PriČaj, priČaj dalje. Pošto se on, tvoj brat, zanijekani anđelak zlatnokovrČave kosice, rodio, pomislio si da je to zbog toga što si dosadio roditeljima. Lako se dosadi, dovoljno je roditi se. Svijet, zateČen, nekako živne, dijete zacvrkuta, izlane prvu laž. Majka zovne, i uvijek isti djeČak dotrČi, kako dosadno, dobar, poslušan djeČak, kosa uredno poČešljana, Čiste, nepoderane hlaČe, košulja u hlaČama. Nekamo putujete, uvijek isti broj, ide troje, vraĆa se troje, jedan povraĆa, ne jedi više sladoled, ne pij hladan sok. Za stolom isto mrštenje, iako se ne zna Čije, jesi li oprao ruke, hajde. Da, hajde majko, nabavi mi bracu. U kuhinji, majka s malim bratom u naruČju, na dvorištu, majka s bratom u kolicima, jabuke padaju mimo, rasprsnu se na tlu, zrele, nikad u kolica, noĆu buka u kupaonici, pere pelene. Zatim si postao neposlušan sin, zbog brata, zbog sebe, tko ne bi, išao si prijeko k Vesni, Darku, u šumu, na rijeku i ne bi se vraĆao po nekoliko sati. No majka pere pelene, kuha kašicu, Mladen ju pljucka, smije se, majka mu briše usta, dok radi, ne pridiže glavu, kad prođeš mimo, slijepa je, nijema, tepa ciČavom zamotuljku u kolicima, ti si veĆ daleko, ide sat, idu dva i tri, nikog da te zovne. Zato odustaneš, zašto odlaziti kad si ionako, ovim dolaskom brata, otišao, igraj se u dvorištu, dvorište je i rijeka, i šuma, i brijeg. Predao si se. Tako su te i ulovili. Bio si baš krenuo pregledati ptiČja gnijezda u starim stablima jabuka kad si zaČuo kako te majka zove. I eto, sad sjediš na tronošcu na sredini dvorišta, u pozi harmonikaša slijepca, iza tebe promiČu nejasni oblici bijelih kokoši, u daljini išČezavaju okreČena stabla voĆnjaka, nogama se upireš o zemlju kako bi zadržao ravnotežu, rukama si oko pojasa grČevito obujmio brata koji na sebi ima tamnoplave hlaČe s naramenicama, bijelu vunenu vestu, bijelu vunenu kapu koja se veže ispod vrata i bijele, neokaljane cipelice. Ti pak na sebi imaš svijetlu majicu dugih rukava i tamne hlaČe. Ispod jedne nogavice nazire ti se gola noga. Glava ti je blago zabaČena unazad, kao da je podboČena Mladenovom glavom, rub koje dodiruje tvoj lijevi obraz, draška ga svojom ČupavošĆu, a ti se kiselo osmjehuješ, ili mrštiš, teško je razluČiti. Gledaš u oca koji vas fotografira, nastojiš ne trepnuti i, pošto je završio, želiš ustati, u Čemu, naravno, ne uspiješ, majka preuzme brata, koji se cijelo vrijeme micao, nastojeĆi izmigoljiti iz tvog naruČja. Sad Će otac slikati samo majku i brata, odlaze u cvijetnjak, s druge strane kuĆe, i tu nastaje još jedna fotografija, sa stablom šljive u pozadini. Ti si veĆ izvan okvira te fotografije, izvan te zasebne priČe, pregledavaš ptiČja gnijezda, kao što si veĆ i bio naumio, i priželjkuješ da sve bude onako kako i oČekuješ da bude (da u duplji stare, nakošene jabuke otkriješ jaja sjenice, a možda i par goluždravih ptiĆa). II. Ništa nije onako kako si priželjkivao da bude. Vašu priČu, s neskrivenom drskošĆu, besramno pripovijeda netko drugi. Zna li taj uopĆe pisati? Kao da je to bitno! Nije li taj, koji ljude uvodi u nesreĆu, najvještiji pripovjedaČ, a zapravo nepismeni prodavaČ magle? Jer najstrašnije su one nenapisane priČe, pripovijedane svakodnevno, usput, izgovarane na televiziji, na tržnici, u tramvaju, svaka iz drugih usta, a ista, nesretna (pri)povijest, priČe koje se mijenjaju svakodnevno, naizgled istinite, bezazlene, koje se prelijevaju iz uha u uho, nelagodnim žuborom pune tijelo kao praznu bocu, pa se ono previja, grČi, priČe se dalje množe, to je doista ona istina o drugima koju smo oduvijek slutili, kaže jedna od tih priČa, svijet istom postane drukČiji, možda je i dosad bio takav samo ga nismo znali gledati, ljudi u sretnom trenutku otkriĆa prešuĆivane istine, ne znaju se veseliti dolazeĆoj katastrofi, pogromu, dok u ritmu glazbe topĆu nogama i vriskaju, veĆ se lomi ta krhka građevina od nabujalih iluzija, ne vide ti zajapureni veseljaci srušene kuĆe, kolone prognanih s vreĆicama, stabla u gradskim parkovima prekrivena osmrtnicama kao preuranjenim snijegom, previde, u kolopletu pjesama i poskoČica, prebrojavanja nestalih, doista, ne zna se kraj tim vražje zavodljivim priČama, odakle dolaze, kamo nas vode, možda u pustoš neba, odakle nas više ne motre zaštitniČke oČi, a sumnja se da ih je ikad bilo, slažu se jedna na drugu, nadopunjavaju, miješaju, pretakaju svoj gnjili sadržaj, gomilaju se, kao bolesti odluČne u nakani da poraze tijelo, da ga pojedu, bez ostatka. III. N. N.: ‘Slušaš li ti to, moj susjede? Slušam ih, dakako da slušam, zato nam i služe uši, ali ništa više ne razumijem. Ni sebe, ni druge. Mi smo, dragi moj, bolesni, to ti je prava pravcata boleština, a bolesni ljudi nemaju strpljenja i razumijevanja za druge. I kud sad, pitam ja tebe? Neka se sve ovo samo što prije okonČa, mislim si ja i kucam o drveni stol. InaČe, ili Ćemo poludjeti, ili nas više neĆe biti!’ IV. –uro (Slana): ‘…da je bila greška još ‘41.…a naši su ‘41.…ubijali…žalosno to… Ja sam vam reka’…da kako to može pomisliti… Nije bitno bio on pravoslavac, a bio katolik… Kako to možeš Čovjeka ubijati…zašto… Pa živi… Pa dobro… E… Onaj ‘oĆe da na vlast, a ovaj ‘oĆe da na ovu (nejasan dio)… A zašto?… Ne valja to… Ne valja to… Ja to nisam moga’… A ima sam ja priliku isto (od ustaša)…i ponuđenje i zvanje… A ne idem i gotovo… Ne idem i gotovo… Svaka Čast… Nek živi kako ‘oĆe… Ako ‘oĆeš pravo…i krivi su…i mi Hrvati a i oni… Ka’ cucki kad se napute pa se grizu… U tom ratu nije bilo paljenja kuĆa u selu… Nije bilo dobro ‘41., a ni sada… Ne valja to raditi… Gotovo… To ne bi nijedna živina radila…vuk vuka ne bi…klao…što se radilo tade… A zašto?… Živi do Božje volje…dok Bog ne odredi da te nema… A šta Ćeš… Valjda je tako moralo biti…valjda je Bog odredio…ispod posio (nejasan dio) Božju moĆ (…) Boga ne priznaje ni’ko… Ni’ko…’ V. ‘Tvoj brat, Mladen, stoji pred tobom i plaČe.’ Napisao si tu reČenicu veĆ desetak (i više) puta. Varirao si raspored rijeČi, mijenjao si rijeČi, razliČito zapoČinjao reČenicu, mijenjao lice pripovjedaČa (‘moj brat’, ‘njegov je brat’, itd.), no nikako da se približiš dirljivosti vašeg susreta u jutro treĆeg rujna tisuĆu devetsto devedeset i prve, dan nakon prvog napada na Petrinju. Otvoriš vrata i pripustiš ga unutra. Nisi kadar ništa ga priupitati. ReĆi ‘strašno’, ‘užasno’, znaČilo bi nesreĆu izvrgnuti ruglu. Imati osjeĆaj da kupuješ vrijeme. Da želiš biti prisan sa svojim bratom i istodobno se odmaknuti od ‘njegove’ stvarnosti, s nakanom da mu nekako pomogneš. Da sebi pomogneš. Ili da pobjegneš od svih, pa i od samog sebe. Dobro znaš što se dogodilo. Misliš da znaš, a ništa, u biti, ne znaš. Boli li i tebe ono što boli Mladena, a majku, oca? Zatim u stan uđu redom majka, baka i otac. Majka bi plakala, ali ne može. JuČer ti je svako malo telefonirala iz Petrinje i plaČuĆi govorila. Govorila plaČuĆi. Otac šuti i kao nešto traži po stanu. Nije kupio novine i sad ne zna što da Čini sa sobom. Bez brige, veĆ Će pripaliti cigaretu, iako ni time neĆe moĆi ispuniti sve vrijeme koje se, istodobno, ubrzano rasipa i tek se poČinje nakupljati. Baka se ne osmjehne. Nitko nikoga ništa ne pita. OČi unezvjereno pretražuju predmete, zadržavaju se na stolnjaku, traže neko uporište, Čvrstu toČku, pronalaze ju, možda, na ruČici kuhinjskog ormariĆa, mrljama na prozorskom oknu, naslaganom posuđu na sudoperu, vodi koja kapa iz slavine, i Čini ti se da se ta nelagodna inventura nikako ne može iscrpiti; svako malo oČi pronađu neki novi predmet, snop svjetla koje prodire izvana, titranje zraka iznad zagrijane ploČe na štednjaku, nešto. Zato skuhaš kavu (kupuješ vrijeme, rijeČi nisu potrebne). Netko ju srČe, a netko ne. Majka zaboravi staviti još šeĆera u svoju kavu. Otac pali cigaretu za cigaretom. Još Četiri pune godine neĆe imati volje okaniti se pušenja, razdiruĆih jutarnjih kašljeva, Četiri godine život Će polako gubiti smisao. Majka bi htjela poČistiti stan, ali sve je, Čini se, u redu. Baka ode u kupaonicu. Za pola sata tiho pokucaš na vrata kupaonice i ona iziđe ništa ne rekavši. U međuvremenu (tko zna koliko je to među-vrijeme trajalo?), otišao si kupiti novine. Otac ih poČne Čitati, kao da želi doznati što se juČer dogodilo. Upališ televizor, gledate vijesti. Sve što se događa pretvara se u vijesti, a život, onaj saČuvani, još uvijek je najljepša vijest. Zatim iskljuČiš ton, u tišini promatrate slike, gestikulacije reportera s ratišta. Svakih pola sata slušate vijesti na radiju. Ponovno skuhaš kavu. Baka leži u sobi i odmara se. Majka kuha ruČak. Poslije se s posla vrati R. i svi zajedno ruČate. Poslije ruČka krenete u kraĆu šetnju. Jer opušta. Otac ostane u stanu, ne voli šetnje. Dan je zapravo lijep, sunČan, bez vjetra. U Zagrebu je potpuno mirno (što je tek privid). Događaji kipe zakopani između novinskih listova, na glatkoj površini TV ekrana, u kapljicama kasnoljetnog znoja na Čelima prolaznika. Tu noĆ svi šestero spavate u jednoj sobi. VeĆ sutra roditelji s bakom odlaze u Brest, odakle Će se otac, prije konaČnog pada Petrinje, još nekoliko puta uspjeti prevesti preko kupskog mosta i otiĆi do kuĆe. Niti jednom ne zakljuČa vrata. To Će reĆi: otišao sam, ali vraĆam se odmah… VI. I, konaČno, razlog zašto nikako ne možeš dovršiti pisanje ove bilješke, tjeskoba zapoČinjanja pisanja, reČenice pune ‘odgađanja’, ‘izbjegavanja’. Tu veČer ti i tvoj brat gledate TV dnevnik. Zatim taj prizor: selo KraljevČani pokraj Petrinje. Rodbina ubijenih pokazuje komade tijela svojih najbližih, ruke, noge… Sve to snimljeno je amaterskom videokamerom, što pojaČava dojam izravnosti. Krajolik se povremeno zatrese (ruka potresenog snimatelja B.B.-a). Sin ubijenog starca u ruci drži odsjeČenu ruku svoga oca. Hoda s tom rukom praznim seoskim dvorištem, ne zna kamo bi s njom, kao da ga vuČe nekamo, zatim plaČe, iako izraz lica, naizgled, ne odaje plaČ. Jasno je da više ne može plakati, od patnje, koža bi mu se izvrnula. U tom trenutku Mladena obuzme nezaustavljiv, ridajuĆi plaČ. OsjeĆaš kako se gubi, nestaje u oporoj privlaČnosti suza, podrhtava njegovo snažno tijelo, osjeĆaš kako ga gubiš, kako se udaljava od tebe i postaje netko drugi. Sjediš kraj svog brata kao potpuno beskorisno truplo: nisi kadar ništa uČiniti. Kakve rijeČi, tapšanja po leđima, mlaki zagrljaji. Ništa. Možda tek vrijeme, koje otežuĆi prolazi. Iscrpljen, uskoro zaspi. Promatraš ga, pokrivenog preko glave: spava. Ti pak sjediš, naslonjen na zid u kuhinji, ne možeš zaspati i htio bi s nekim razgovarati. Ništa nije onako kako si priželjkivao da bude.

Aziz Hadzihasanovic-VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE MASKE FASIZMA-1 Kao da prvi put kroz gotovo sasusena grla u jeku ovovremenske kosovske kataklizme cuveni svjetski autoriteti odreda prosipaju-jasno,otvoreno i glasno-rijeci fasizam,nacizam i genocid.Do sada radije je i cesce,kao sarena laza ili tableta za umirenje savjesti,upotrebljavana terminologija-zaracene strane, nacionalne euforije,ekstremne nacionalisticke snage,balkanski atavizmi i slicno.Surovost Miloseviceve nacional-fasisticke doktrine o etnickoj cistoci balkanskih prostora kao da je tek sada,u svoj surovosti onoga sto su svjetski mass-mediji prenosili oko i sa kosovskog tla otvorila oci i razvezala ugledne i mocne svjetske jezike.Pravim se imenom imenuje ovovremeno balkansko zlo.Tek sada kao da se nalaze prave rijeci za ono sto simbolizuje Milosevicevu koncepciju"velike Srbije",ali,posredno,i ono sta prizeljkuju i zagovaraju slicni programi ideoloske,politicke,vjerske i nacionalne profilacije"velike Hrvatske" ili teokratskih islamskih drzavnih vizija na ovom evropskom civilizacijski i tradicijski izmijesanom tlu. Prave rijeci konacno prate grmljavnu raketa,ali i stravicne,gotovo biblijske scene opstenarodne nesrece jos jednog genocida i jos jednog egzodusa. Fasizam,na kraju krajeva,nije mogao odoljeti svom sustinskom porivu-da u haosu i krvi nametne svoja mjerila i svoje norme najsirovije ignorancije svega sto spaja ljude,sto zblizava,sto uvazava i postuje svekolike korijene,tradicije,vjere,obicaje,prava i bastine svih na ovim prostorima. Bogdan Bogdanovic,poznati protivnik srpskog nacionalizma i fasizma,u svojim beckim egzilskim osamama ponovio je Mili Stojicu("Dani",91/98.)svoje stare tvrdnje da je"jedna od glavnih odlika nacionalistickog idiotizma ignorancija".Ovaj veliki humanista i protomajstor desetine cuvenih antifasistickih spomenista diljem bivse zajednicke zemlje,rezigniran drasticnim posljedicama"nacionalistickog idiotizma",sada veli da je smijesno sjecati se srusenih spomenika kada se zna da su nestali citavi gradovi,da su ubijeni toliki ljudi,da su zatrveni veleljepni kulturni tragovi. Sve je to minulih godina tako surovo pokosio ovdasnji fasizam. Fasizam je,ipak,u danasnjim nasim sumornim zbrajanjima nesreca ovog tla porijetko spominjan. Sintagma fasizma kao da je u svijesti i dzelata i zrtava prepustena nekim vremenima koja su daleko i nepovratno iza nas.Dzelatima ove posljednje tragedije,rusiteljima gradova i ljudi u njima,stalo je-sa njihovom punom svijescu-da upravo tako bude.Da se fasizam iz svijesti i pamcenja preseli u neka daleka vremena i veze za neke druge povijesne verzije.Zrtvama ove nesrece-sa njihovom punom nesvjesnoscu-cijedi se iz uma,poput hiljadugodisnjih kapi u pecinama koje stvaraju sigu,sve ono sto bi eventualno moglo da se veze za danasnje i ovdasnje tragedije.Izazivaci posljednjeg bosanskog pozara- ako su vec prisiljeni da nesto kroz zube prozbore ili pod pritiskom i prijetnjom prividno priznaju-u krajnjem ishodu,gotovo redovno,spominju pojam"nacionalnih zanosa"kao navodnih izvora opstih suprotstavljenosti na ovim prostorima.Nacionalizam je,po tim interpretacijama,samo neka vrsta bezazlene i spontane zbrke nacionalnih strasti,osjetljivosti,povrijedjenosti,straha i ugrozenosti-takva"zbrka strasti",eto,radjala je povremene nekontrolisane surovosti i ispade na svim stranama.Na taj nacin nacionalizam potiskuje svoju sustinsku ekstremnu i rigidnu komponentu agresije i nasilja.Takvom pricom o"zbrci strasti"nacionalizam prikriva u sebi i oko sebe klasicni fasizam.Fasizam je,jednostavno,himbeno promaknut i protjeran u povijesne daljine,pa se tako i antifasizam,namjerno i sracunato,predstavlja kao fenomen historijske istrosenosti.Antifasizam je u takvoj konstelaciji naturene svijesti neka vrsta donkihotstva;neka vrsta licnog ili kolektivnog,mazohistickog kompleksa onih koji su svojevremeno ustajali protiv fasizma,neka vrsta njihovog davnog"istocnog grijeha".Nacionalisticka propaganda ih prikazuje kao davne,muzejske primjerke ustanika protiv ondasnjeg,jedinog fasizma-onog bestijalnog orgijanja Musolinijevih crnokosuljasa(fasci combattimenti)ili Hitlerovih jurisnika(SA-Sturm Abteilung).Prikazuju se fosiliziranim zarobljenicima onog vremena koje je tako plasticno opisala H.Arendt. O neofasizmu danasnjeg tipa po pravilu se suti.Pricalo bi se,zapravo,o sebi. Svjesno prikazujuci fasizam iskljucivo kao"ideju davno minulog totalitariteta",savremene nacionalisticke koncepcije objektivno su-bar za sada-uspjele da potisnu sira razmisljanja o varijacijama ovovremenog neofasizma,pa,prema tome,i odgovarajucih antifasistickih suprotstavljanja degresivnim politickim opcijama u okviru vladajucih nacionalnih ideologija.Pothranjuje se koncept"bezazlenih"i"shvatljivih" svojevremenih eskalacija nacionalnog bunta"cak i do nedozvoljenih granica".U pitanju je mistifikacija kao princip vladanja,kako veli Krleza u"Banketu u Blitvi"."Biti spram pozitivnih vrijednosti covjecanstva bezobrazan,izazovan,drzovit,raskalasen,podrugljiv,biti neukrotivo okrutan,grub i neotesan,ne magare u porculanskoj radnji nego ihtiosaurus medju ruzama,predstavlja elemenat danasnje stvarnosti u kojoj su nasilje,psovka,uvreda,obescascenje i palez jedini principi"-veli Krleza o ovakvoj vrsti mistifikacije rigidne fasisticke svijesti("Zapisi iz godine 1942.")...

Enisa Popovic-Cengic-ZENA CE ZIVJETI I ISTINU RECI GUBIM,DA BIH DOBIO Izgubih brate,puno... Izgubih brate,i san A taman sam naucio sanjati Neke fine snove...pa i na javi Da li prekardasih U meni ne bi zle volje U meni ne bi otrova U meni ne bi mrznje ni prijekora I vrijeme nisam osjecao Nizalo se stosta,na mom gajtanu zivota Zaboravih i one dove sto znadoh Na drame mjerih,rahatluk u trci Vrijeme za dzumu,umace mi negdje I dzenaze bijah,pratio rjedje I eto,moja niska polahko se rasu Vrijeme neko novo,nakezi mi se u lice Ljudi neki novi,iz starih cahura izmilise I nesta snova... Istrebljenje poce... Cije istrebljenje...zar opet U ime cega klanje...Boze

"Cika Dobrica i njegova deca:Slobelix,Seki The Legend..." ...Zato kada Seseljevi jurisnici upadnu u te lepe salone,i njihove vlasnike potrpaju u nove koncetracione logore,ponovice se ona ista pravilnost koja je teoreticare marksizma,iz udobnih fotelja, odvela da budu Staljinovi suznji u Verhuti.Ako su logori za neprijatelje revolucije prihvatljivi,zasto onda ne bi bili prihvatljivi i za buharinovce(i za Kamenjeva,i za trockiste,itd)?Ako je Manjaca prihvatljiva za Muslimane,zasto Banjica ne bi bila prihvatljiva za"internacionaliste","kosmopolite", "pseudo-nacional-komuniste","pseudo-srbofile","dusebriznike srpstva","saradnike CIA-e i dzihada", "lazne moralizatore","antisrpske liberale"i slicne(ovo je moj predlog terminologije za razlicite grupe koje ce biti hapsene). Uspon Seselja predstavlja i prvi siguran znak predstojeceg otreznjenja.Iako na kratak rok njegov uspon vodi ubistvima i nesreci,na srednji rok,njegov uspon vodi konacnom ozdravljenju od ludila koje je pocelo u beogradskim salonima,prosirilo se na narod 1987.godine,i svoj danak u krvi pocelo da trazi 1991.godine.Kada svako bude poceo svakog da optuzuje za izdaju,komsije jedni druge prebijaju,svi budu primorani da idu sa subarama i opancima,zene budu drzane zakljucane u stanu,a na televiziji budu prikazivane samo kosti mrtvih junaka i procesi izdajnicima,ljudima ce se zivot u "nacionalnoj drzavi svih Srba sveta"ogaditi.Ludilo ce prepoznati u okolini i sebi samim,i koprene ce im spasti sa ociju... (Brano Milanovic-"PROTIV NACIZMA")

Mihajlo Mihajlov-DOMOVINA JE SLOBODA ...U onom mracnom i strasnom iskusenju,u kojem su se danas nasli i Srbi i Hrvati i svi drugi narodi Jugoslavije,najstrasnije sto se moze desiti je to da se za patnje i smrt optuze drugi ljudi,drugi narodi,te da se zlo samo umnozava raspirivanjem mrznje.Rat,kao i zatvor,jeste nesloboda,ali kao i u zatvoru,u ratu je isto moguce spoznati neotudjivost unutrasnje slobode svakog coveka.Naravno,rat slama ljude kao i zatvor,te slomljeni ljudi pocinju mrzeti druge zbog svojih patnji,ali u ratu,kao i u zatvoru,ima nemalo ljudi kojima se otkriva istina da nisu drugi,pogotovo ne-drugi narodi,krivi za zlo koje caruje,vec da se na svakog coveka mogu odnositi reci jednog od junaka Dostojevskog:"KRIV SI PRED DRUGIMA VEC ZATO STO SI MOGAO BITI JEDINI SVETIONIK U TAMI,A NISI TO BIO..." Da,za rat je kriv sistem,nedemokratski,nacionalisticki i u Srbiji i u Hrvatskoj.Ali nemoguce je reci da su krivi bilo Srbi,bilo Hrvati.I boriti se treba sa sistemom,ne sa drugim narodom...

utorak, 03.10.2006.

Aziz Hadzihasanovic-VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE OPROST NA PROBI-2 ...U maju 1993.godine,priklikom proslave krsne slave Focanske crkve,mitropolit Jovan istaci ce znacaj podrske Sv.Arh.Sabora Republici Srpskoj,"posebno u naporima da srpski narod konacno dobije svoju drzavu"("Pravoslavlje",br.633/4,1.-15.avgust,1993.,Beograd).Potpredsjednica Republike Srpske dr. Biljana Plavsic obrazlazuci svoj poznati poljubac sa Arkanom na bijeljinskoj bosnjackoj klanici,reci ce da se"uvek ljubi sa junacima"("Duga",17.-31.decembar 1993.,Beograd),dok ce vladika Amfilohije,srdit zbog osuda cetnickih zlocina,poruciti da je"medjunarodna zajednica nemoralna-ona ce nas sve poklati" ("Borba",13.juli 1993.,Beograd).Oglasice se ponovo Biljana Plavsic i reci da bi"vise volela da potpuno ocistimo istocnu Bosnu od Muslimana",napomenuvsi da pod ciscenjem,eto,"ne podrazumeva bas etnicko ciscenje,nego jednu prirodnu pojavu"("Svet",6.septembar 1993.,Novi Sad). Polovinom 1994.godine SPC objavljuje"Apel srpskom narodu i svetskoj javnosti sa episkopske konferencije 5.jula oko progona u BiH".Poziva se,"sa punom odgovornoscu pred Bogom i svojim narodom i ljudskom istorijom",sav srpski narod da"stane u odbranu vekovnih prava i sloboda svojih vitalnih interesa,nuznih za fizicki i duhovni opstanak i ostanak na svojoj ocevini i dedovini".General Ratko Mladic to ce sasvim vojnicki shvatiti i izjavice da se"srpsko zna:ne daje se na sablji uzeto!" ("Vecernje novosti",4.januar 1994.,Beograd)Ideolog cetnickog pokreta Dragos Kalajic ushiceno ce priznati("Borba",2.mart 1994.,Beograd)da je,kada je vidio kako Sarajevo gori,"morao priznati da je osetio radost".U poslanici SPC,povodom vojne akcije medjunarodnih snaga protiv cetnickih uporista oko Sarajeva,kaze se da"im je i to malo,te salju bombardere da ubijaju i ranjavaju nevini narod,a krivica mu je to sto je narod srpski i pravoslavni"("Politika",30.april,1.,2.i 3.maj 1994.,Beograd). Suvise su blizu ovi dogadjaji da bi ih jednostavno zamaglio i prelio zapljusnuti val nagle benevolencije i ushicenja pomirenjem.Manjka pokajanje-iskreno,glasno,nedvosmisleno.Manjkaju tacne adrese krivaca.Bez toga tesko ce povjerenje,na ma kojoj strani,ulaziti u razvaline dusa i kuca stotina hiljada nesrecnika cija su stanista i sudbine,uz ceste blagoslove,svirepo ruseni,a porodi poubijani ili rastjerani na najbrutalniji nacin. Pomirenje i tolerancija je u ovom slucaju,doista,suvise dalek,maglovit i delikatan pojam ljudskog prilaza uzasnim nesrecama ovdasnjih zitelja. U citavom kolopletu ne malog prisustva vjerskog faktora u nasoj tragediji,uloga SPC i njenih neprikosnovenih nacionalno-crkvenih vidjenja i tumacenja nastale nesrece,nisu mali.Nesporno je da je na srpskoj strani SPC u toku ratnih strahota bila najdosljedniji pobornik svojih dogmatskih vidjenja nacionalnog pitanja u odnosu na sve partije,grupe i pojedince u tom nacionalnom traktu. Na Cetinju je 1996.godine,u izdanju"Svetigore",objavljena zbirka radova i diskusija ucesnika bogoslovsko-filozofskog simpozijuma odrzanog"na Veljem manastirskom gumnu u cast sv.Petra Cetinjanina,episkopa i ratnika".Naslov knjige je-"Jagnje Bozje i zvijer iz bezdana".Mitropolit Amfilohije,razvijajuci svoju etnocentristicku teologiju rata,tvrdi da je svijest jos u eri Starog zavjeta- Novi zavjet se"u ljudskoj istoriji tek nazire".Zato,kako je rekao tom prilikom O.Joanikije,"rat je nesto svojstveno ljudskom bicu".Vladika Atanasije rekao je istim povodom da"ima rata koji Bogu privodi"i da je"bolje rat nego mir koji nas od Boga odvaja",pa zato"mi ne poricemo da je ovo bio nas rat i da su ga vodili Srbi".Odu ratu posvetio je i Matej Arsenijevic,rekavsi da je rat"teolosko pitanje par excellence"i proistice iz"srpskog hriscanskog ratnog etosa".Zato su,po njemu,Karadzic i Mladic"mitske velicine",jer su zapoceli"sveto delo rata sa kojim smrt ulazi u Treci milenijum". Izvjesni pukovnik Milutinovic na tom"svetom simposionu na Veljem manastirskom gumnu",nazvao je SPC"patriotskom strankom",a ratne misije patrijarha Pavla po Bosni"misijama motivisanja stanovnistva za borbu". Sve je to tako fatalno blizu.Sve su to imena i pojmovi koji su i danas pri vrhu vrijednosne ljestvice SPC,da bi se sada,odjednom,tek onako,olako,krajnje optimisticki i bez nuznih rezervi,prihvatio novopridosli talas lijepih i ljubaznih poruka o pravdi,milosrdju,prastanju,pomirenju i toleranciji. Cak je i okorjeli ratnik i osvajac Napoleon,suocen sa surovoscu zivotne istine,priznao pri kraju zivota da onaj ko oprasta krivicu skodi nevinome. Prastanju i zaboravu moralo bi neminovno da prethodi jasno i iskreno pokajanje.Priznanje.Osuda zlocina prije svega u vlastitoj vjeri i naciji. Tek tada moglo bi se nadati istinskom povratku povjerenja u razvaljene duse i kuce.

Mihajlo Mihajlov-DOMOVINA JE SLOBODA ...Ili,citam u beogradskoj stampi da su nekli mladici u Bugarskoj proslavili Hitlerov rodjendan 20.aprila,a beogradski komunisti-Lenjinov rodjendan 22.aprila.U domu"Djuro Salaj",u ime organizatora proslave-Nove KPJ,govorio je moj nekadasnji zatvorski drug i sapatnik sa pozarevacke robije,sada generalni sekretar NKPJ,Branko Kitanovic-beogradska Nina Andrejeva. Objasnio je prisutnima da je propast"realnog socijalizma"u Rusiji rezultat"masonsko-cionisticke zavere protiv SSSR-a". Sto ti je istorija zabavna stvar!Nekada su upravo Hitler,njegovi nacisti,te ruski emigranti,isto takvom"zidovsko-masonskom zaverom"objasnjavali pobedu boljsevizma u Rusiji.Sada novi boljsevici tom zaverom tumace pad svojih prethodnika...

Isnam Taljic-ROMAN O SREBRENICI ...Kad sam se u Tuzli vec bio sastavio s Tenzilom i dok sam,po naredjenju Drzavne komisije za rasvjetljavanje uzroka koji su doveli do pada Srebrenice,sastavljao IZVJESTAJ O TROGODISNJEM STANJU U SLOBODNOJ SREBRENICI,sa zadacom da motiviram razloge koji su mogli uticati da ostanem ziv,stiglo mi je pismo iz inozemstva.Po drugi put mi je pisao prijatelj Ciza.Nekadasnji pjesnik iz Bratunca.Vise puta ranjavan.Na godinu dana prije pada Srebrenice prebacen helikopterom u Tuzlu.Cuo da sam prezivio,pa mi se vec bio javio kratim pismom.Nisam mu odgovorio.Pa mi pise ponovo.Pise da ce mi povjerovati da zaista mislim da je ziv tek ako mu odgovorim.Cudi se i za sebe da je ziv.Iz Tuzle se,pise mi,sam prebacivao na lijecenje u Njemacku.Iz Hrvatske mu nisu Slovenci dali da udje u njihovu zemlju.Presao je njihovu granicu po noci,kroz kukuruze.U Madzarskoj je strpan u zatvor sa zagnojenom nogom od clanka do prepone.Nisu ga mogli deportirati u Bosnu jer se dvije drzave ne granice.Hrvatska ga nije primala. Kad se ispostavilo da bi ga PRIMILA Srbija,podmitio je strazara drogom odnijetom na kartama grckim soferima zatocenim s njim u istoj celiji.Bez vecih peripetija,sakrivsi se po ceradu kamiona na prvom parkiralistu,dospio je do Njemacke.U Njemackoj je ostao bez noge.Odsjecena mu je u bolnici.Sastavio se s familijom u Berlinu.Zive...Salje mi sto maraka.I nase novine koje izlaze u Svedskoj.Poslali mu ih neki nasi.Ima u njima pismo suborca nam Vahdeta Mujanovica.On je iz Tuzle pobjegao do Austrije pa odatle pisao ocu i sestri u Stockholmu kako je prezivio.GLAS BiH, tako se zovu novine,objavio je fotografije u boji iz knjige Nasera Orica SREBRENICA SVJEDOCI I OPTUZUJE i,crno po bijelom sjajnom bijelom papiru,citavo Vahdetovo pismo...

ponedjeljak, 02.10.2006.

Carl Bildt-MISIJA MIR ...Bosna nikog ne ostavlja ravnodusnim.Ne samo zbog rata koji je buknuo bas u trenutku kada je Evropa povjerovala da je vrijeme vjecnog mira i svijetle buducnosti kucnulo na vrata,rata koji je stavio tacku na poslijeratno vrijeme u Evropi,vec i zbog svoga bogatstva nastalog u sudarima kultura,koji su zacijelo dovodili do napetosti,ali koji u sebi kriju i kreativnost koja bi mogla oblikovati toliko toga dobroga sto bi bilo znacajno i daleko izvan granica ove balkanske drzavice...

"Cika Dobrica i njegova deca:Slobelix,Seki The Legend..." ...Tek sa Seseljem ljudi ce moci da uvide da je razlika izmedju Cosica,Milosevica i Seselja samo u stepenu,a ne u sustini.Jer svako od njih prihvata teoriju o planetarnim zaverama i uzima za sebe pravo da presudjuje ko su zaverenici i izdajnici.RAZLIKA JE JEDINO STO KRUG ZAVERENIKA SVAKO CRTA SIRE.A u tome nije osnovna mana ovog pristupa:njegova osnovna mana jeste davanje prava sebi da se prosudjuje ko su"dobri" a ko"losi Srbi".Ta osnovna mana postojala je i medju onom uljudnom gospodom koja je u otmenim beogradskim salonima raspredala o (pre)uredjenju srpske drzave... (Branko Milanovic-"PROTIV NACIZMA")

Svetlana Slapsak-OGLEDI O BEZBRIZNOSTI AUTORITET "Pre svega,narodna-antibirokratska revolucija je velicanstvenija i casnija od ma koje revolucije do sada u svetu jer je izvedena iz glave cijelog naroda,bila je istinski narodna,demokratska,casna i postena." "Opozicija u ovoj situaciji treba da ispolji malo strpljenja(akademik)." "...ali zato rado poturaju vratove pod u nevreme iznudjene pendreke,samo da dokazu(kome?)kako demokrate stradaju od vlasti u Srbiji,a ne secaju se opstih interesa Srbije i Srba." "Slobodanu Milosevicu su podmetnuli svoje kukavicje jaje realsocijalizma,vrseci tako pritisak da ga u njemu zadrze." "Srpska inteligencija treba da nastupi organizovano." "Samo losi ljudi ne vole svoju vojsku(Albanac)." "Istorijska je zasluga 8.sednice CK SK Srbije i Slobodana Milosevica sto su ujedinili Srbiju i rekli kominterovcima i drugima NE." "Ne treba se zavaravati cinjenicom da je narod slijep,samo nemocni traze nove izlaze i puteve u alternativi." "Ipak,uprkos svemu,smatram da je sadasnje rukovodstvo Srbije`najbolje od svih mogucih`u ovom vremenu." "Rukovodstvo koje je razbilo uplitanja u kosovsko-metohijsku zbilju,razbilo legla separatizma i sovinizma,punim korakom ide na ravnopravan zivot svih na celoj teritoriji svoje drzave.Ono ce u svemu uspeti,jer iza sebe ima narod,a koga vi imate?"

Mihajlo Mihajlov-DOMOVINA JE SLOBODA ...Ili,na jednom drugom kanalu hrvatski vojnik nekoliko puta pominje Srbe-"Bizantince"sa kojima Hrvatska ratuje.Amerikanci me zbunjeno gledaju-sta li to hrvatski vojnik hoce da kaze?Bizant je ovde ime i pojam velike istorijske kulture,i zariste civilizacije,koja je nikla na razvalinama Istocnog Rimskog carstva,pa je razorena od strane nadiruceg Islama.Egipatska kultura,anticka,kineska,indijska,Bizant... secaju se Amerikanci knjiga o istoriji svetske kulture i civilizacije.Hoce li hrvatski vojnik da kaze kako su Srbi kulturno nadmocniji?Sve me to,medjutim,podseca na viceve iz serije"Radio Jerevan"...

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv