Damir Uzunovic-KRAJ KAMINA
Zaslijepljeni vatrom iz kamina
napipavamo se sitnim casicama
sve dok se staklasti zvuk ne cuje
a jezik otrne od konavoske lozovace.
I jezicima se napipavamo lako
skrecuci pet minuta u bajku.
U svakoj glavi ona sine
(jer mjesta ima jer mracno je)
ko upaljeno drvce sibice.
Vatra nam u prsa bije
Zagrijava vazduh u dusi
sad ce kroz dimnjak izletjeti-
balon do balona nebom ce ploviti.
Ostace nase razigrane siluete
na zidovima da plase kucne duhove
da neprestano i budno vatru loze
otkidajuci komad po komad brvnare.
|
