MASKE FASIZMA-1
Kao da prvi put kroz gotovo sasusena grla u jeku ovovremenske kosovske kataklizme cuveni svjetski autoriteti odreda prosipaju-jasno,otvoreno i glasno-rijeci fasizam,nacizam i genocid.Do sada radije je i cesce,kao sarena laza ili tableta za umirenje savjesti,upotrebljavana terminologija-zaracene strane,
nacionalne euforije,ekstremne nacionalisticke snage,balkanski atavizmi i slicno.Surovost Miloseviceve nacional-fasisticke doktrine o etnickoj cistoci balkanskih prostora kao da je tek sada,u svoj surovosti
onoga sto su svjetski mass-mediji prenosili oko i sa kosovskog tla otvorila oci i razvezala ugledne i mocne svjetske jezike.Pravim se imenom imenuje ovovremeno balkansko zlo.Tek sada kao da se nalaze prave rijeci za ono sto simbolizuje Milosevicevu koncepciju"velike Srbije",ali,posredno,i ono sta prizeljkuju i zagovaraju slicni programi ideoloske,politicke,vjerske i nacionalne profilacije"velike Hrvatske"
ili teokratskih islamskih drzavnih vizija na ovom evropskom civilizacijski i tradicijski izmijesanom tlu.
Prave rijeci konacno prate grmljavnu raketa,ali i stravicne,gotovo biblijske scene opstenarodne nesrece
jos jednog genocida i jos jednog egzodusa.
Fasizam,na kraju krajeva,nije mogao odoljeti svom sustinskom porivu-da u haosu i krvi nametne svoja mjerila i svoje norme najsirovije ignorancije svega sto spaja ljude,sto zblizava,sto uvazava i postuje svekolike korijene,tradicije,vjere,obicaje,prava i bastine svih na ovim prostorima.
Bogdan Bogdanovic,poznati protivnik srpskog nacionalizma i fasizma,u svojim beckim egzilskim osamama ponovio je Mili Stojicu("Dani",91/98.)svoje stare tvrdnje da je"jedna od glavnih odlika nacionalistickog idiotizma ignorancija".Ovaj veliki humanista i protomajstor desetine cuvenih antifasistickih spomenista diljem bivse zajednicke zemlje,rezigniran drasticnim posljedicama"nacionalistickog idiotizma",sada veli da je smijesno sjecati se srusenih spomenika kada se zna da su nestali citavi gradovi,da su ubijeni toliki ljudi,da su zatrveni veleljepni kulturni tragovi.
Sve je to minulih godina tako surovo pokosio ovdasnji fasizam.
Fasizam je,ipak,u danasnjim nasim sumornim zbrajanjima nesreca ovog tla porijetko spominjan.
Sintagma fasizma kao da je u svijesti i dzelata i zrtava prepustena nekim vremenima koja su daleko i nepovratno iza nas.Dzelatima ove posljednje tragedije,rusiteljima gradova i ljudi u njima,stalo je-sa njihovom punom svijescu-da upravo tako bude.Da se fasizam iz svijesti i pamcenja preseli u neka daleka vremena i veze za neke druge povijesne verzije.Zrtvama ove nesrece-sa njihovom punom nesvjesnoscu-cijedi se iz uma,poput hiljadugodisnjih kapi u pecinama koje stvaraju sigu,sve ono sto bi eventualno moglo da se veze za danasnje i ovdasnje tragedije.Izazivaci posljednjeg bosanskog pozara-
ako su vec prisiljeni da nesto kroz zube prozbore ili pod pritiskom i prijetnjom prividno priznaju-u krajnjem ishodu,gotovo redovno,spominju pojam"nacionalnih zanosa"kao navodnih izvora opstih suprotstavljenosti na ovim prostorima.Nacionalizam je,po tim interpretacijama,samo neka vrsta bezazlene i spontane zbrke nacionalnih strasti,osjetljivosti,povrijedjenosti,straha i ugrozenosti-takva"zbrka strasti",eto,radjala je povremene nekontrolisane surovosti i ispade na svim stranama.Na taj nacin nacionalizam potiskuje svoju sustinsku ekstremnu i rigidnu komponentu agresije i nasilja.Takvom pricom o"zbrci strasti"nacionalizam prikriva u sebi i oko sebe klasicni fasizam.Fasizam je,jednostavno,himbeno promaknut i protjeran u povijesne daljine,pa se tako i antifasizam,namjerno i sracunato,predstavlja kao fenomen historijske istrosenosti.Antifasizam je u takvoj konstelaciji naturene svijesti neka vrsta donkihotstva;neka vrsta licnog ili kolektivnog,mazohistickog kompleksa onih koji su svojevremeno ustajali protiv fasizma,neka vrsta njihovog davnog"istocnog grijeha".Nacionalisticka propaganda ih prikazuje kao davne,muzejske primjerke ustanika protiv ondasnjeg,jedinog fasizma-onog
bestijalnog orgijanja Musolinijevih crnokosuljasa(fasci combattimenti)ili Hitlerovih jurisnika(SA-Sturm
Abteilung).Prikazuju se fosiliziranim zarobljenicima onog vremena koje je tako plasticno opisala H.Arendt.
O neofasizmu danasnjeg tipa po pravilu se suti.Pricalo bi se,zapravo,o sebi.
Svjesno prikazujuci fasizam iskljucivo kao"ideju davno minulog totalitariteta",savremene nacionalisticke koncepcije objektivno su-bar za sada-uspjele da potisnu sira razmisljanja o varijacijama ovovremenog neofasizma,pa,prema tome,i odgovarajucih antifasistickih suprotstavljanja degresivnim politickim opcijama u okviru vladajucih nacionalnih ideologija.Pothranjuje se koncept"bezazlenih"i"shvatljivih"
svojevremenih eskalacija nacionalnog bunta"cak i do nedozvoljenih granica".U pitanju je mistifikacija
kao princip vladanja,kako veli Krleza u"Banketu u Blitvi"."Biti spram pozitivnih vrijednosti covjecanstva
bezobrazan,izazovan,drzovit,raskalasen,podrugljiv,biti neukrotivo okrutan,grub i neotesan,ne magare u porculanskoj radnji nego ihtiosaurus medju ruzama,predstavlja elemenat danasnje stvarnosti u kojoj su nasilje,psovka,uvreda,obescascenje i palez jedini principi"-veli Krleza o ovakvoj vrsti mistifikacije rigidne fasisticke svijesti("Zapisi iz godine 1942.")...
Post je objavljen 04.10.2006. u 14:03 sati.