...April 1992.godine.Sjedim za urednickim stolom u Studiju C Televizije Sarajevo.
Vodim centralnu informativnu emisiju Dnevnik.Do kraja priloga koji se emitira ostala je jos jedna minuta...
Na stolu je telefon koji je uvijek bio samo"maska",detalj,kako bi se uredniku Dnevnika dalo na vaznosti,znacaju.To je telefon kao za"hitno".Telefon koji nikada nije zazvonio.I onda zazvoni.Ja ne vjerujem.Mislim,neko iz rezije svu tu ratnu dramu jos vise dramatizira.Ipak,dizem slusalicu.Javlja se Radovan Karadzic,predsjednik Srpske demokratske stranke.Novinari ga traze da im objasni,vlast ga trazi da pregovara,niko ne zna gdje je.Kaze,hoce u program.Sta da ga pitam?Zasto se javlja?Sta ce reci u programu uzivo?Hoce li izazvati paniku?Hoce li objaviti rat?Gdje je to on?Zasto bas meni u program?...Dok mi pitanja marsiraju kroz glavu,cujem sebe kako govorim:"U programu uzivo je gospodin Radovan Karadzic,predsjednik SDS-a"...
On prica o podjeli,nemogucnosti zajednickog zivota,kako dvadeset hiljada naoruzanih Srba ide sa Romanije ka Sarajevu,kako je sve nemoguce zaustaviti...Ja mu kazem da se moja,bosnjacka porodica sklonila od srpskog bombardovanja u kucu svojih prvih komsija Srba...
Tako je pocelo.Televizija se"otvorila".Krenula je serija dogadjaja"uzivo",dogadjaja koje,iskreno,kao covjek nisam mogao sanjati ni u snovima a kamoli ih urednicki planirati.Drugi maj 1992.Najdramaticniji ratni dan.Totalni napad Jugoslovenske armije na Sarajevo...20 sati i 20 minuta.Pripremam se za odjavu Dnevnika.Iz rezije mi panicno javljaju da podignem slusalicu"ONOG"telefona.Sta je sada?Ko je sada?
Alija?Koji Alija?Izetbegovic!Predsjednik?Jah!Odakle?Iz Lukavice.Kakve crne Lukavice?
Tamo je stab srpskih i jugoslovenskih snaga!On je tamo.Kidnapovan.I onda opet program uzivo...
Te noci sam"prelomio".Vidio sam uzivo,svojim ocima,pored mene,kako do juce"veliki ljudi"postaju mali ili su mali uvijek bili.Odnekud se u Studiju pojavio Fikret Abdic,clan Predsjednistva Bosne i Hercegovine,covjek koji je na izborima prije 16 mjeseci dobio najvise glasova,malo prije toga optuzenik za privredni kriminal...harizmaticna licnost.Dosao je u studio,a suti!Pitam ga u pauzi programa zasto suti.Kaze:"Ovo je Alija dogovorio sa Armijom".Pitam,"Alija dogovorio sa Jugoslovenskom armijom da ga kidnapuju?!"-Da!,kaze.Idemo u program,kazem,reci to u program!On kaze:-Nisam lud!Ja cu reci,
Fikrete,da si ti to sad meni rekao!-Reci,ja cu reci da ti lazes,odgovara on.Gledam tog covjeka,vec sam primjetio da ga vise ne persiram,da ga ne oslovljavam sa"gospodine predsjednice"i kazem mu:Napusti studio!I on je otisao.Ne smatram da sam bio hrabar tada.Noge su mi se tresle.Ali,gledaoci ne vide moje noge iza stola kada se tresu,vide moje lice.Ako ne prelomim sebe prelomicu njih.Kazem reziseru,ukljuci me u program.Idemo dalje.I onda je pocelo to ludilo"uzivo"koje je trajalo tri i po godine.Mislim,da jos uvijek i traje...
Ova knjiga nema pretenzija da obuhvati sve dogadjaje iz perioda april 1992.-novembar 1995.Ona je skup vanrednih situacija koje su se dogodile u Dnevniku.
Ona je zbir mojih najava koje su nastale tu,pred kamerom,odjednom kao reakcija na dogadjaj koji se upravo desio ili na informaciju tek prispjelu.
Objasnjava jednu sasvim novu funkciju televizije.Televizije u ratu.
Govori kako smo se mi,novinari ponasali u ratu.
Najvaznije,otkriva sta su u ratu u programu uzivo govorili kljucni vojni i politicki lideri i akteri bosanske,bosnjacke,srpske i hrvatske strane.
Mislim da je to najvaznije,sta su oni govorili u programu uzivo.U riskantnom programu uzivo u kojem se svasta moglo pitati,i pitalo se,u programu u kojem su se neocekivano otvarali,dobijali napade iskrenosti,srdzbe,ljutnje pa i mrznje...
Ako vam se ucini da u ovoj knjizi ima govornih,gramatickih gresaka bicete u pravu,to su greske koje su se desile u programu uzivo i koje sam ostavio onakve kakve jesu,jer i one odrazavaju dramaticnost zbivanja,zbunjenost aktera.To su originalne greske koje nisam imao pravo"ispraviti".
Dnevnik nase Televizije do aprila 1992.godine bio je centralna informativna emisija u zemlji.
Od aprila on je postao centralna emisija nasih zivota.
Nije bio samo informativna emisija.
Emisija zivota i sve vise,smrti.
U aprilu 1992.godine ja sam bio najmladji urednik Dnevnika u cijeloj Jugoslaviji.
U aprilu 1996.godine bio sam najstariji urednik Dnevnika u Bosni i Hercegovini.
U aprilu 1992.bio sam jedan od trojice urednika Dnevnika Televizije BiH.
Od aprila 1992.godine do aprila 1996.godine Dnevnik TV BiH uredjivalo je vise od stotinu novinara!
Jedini sam urednik Dnevnika bio prije,za vrijeme i nakon rata.
ZA SVE VRIJEME IMAO SAM SAMO JEDAN CILJ,DA NE BUDEM NOVINAR KAKVOG ME NEPRIJATELJ MOJE ZEMLJE HTIO NAPRAVITI,DA NE BUDEM NOVINAR KAKVE SU FABRIKOVALE PROPAGANDNE MASINERIJE NEPRIJATELJA MOJE ZEMLJE,DA NE BUDEM ONAKAV NOVINAR KAKO SU ME NAGOVARALI DA BUDEM U OPKOLJENOM SARAJEVU.
Znao sam u ratu da ne mogu promijeniti ratne dogadjaje,ali sam vjerovao da mogu ublaziti ljudsku bol i patnju...
Post je objavljen 14.10.2006. u 12:02 sati.