Dok doktori u rukavicama,
kao bijeli vampiri.
razdvajaju mrtve od zivih,
u namrstenim obrvama,
nad modrim pogledima mrtvaca,
skupljala se sva tisina svijeta.
Medicinska sestra,
masirajuci uvehle bore starice,
zakacila je laktom ljubicastu zavjesu
i pod prstima osjetila mlaz njeznosti.
Iz dzepa sehida,polozenog na trbuh daske,
ispadale su mrvice hljeba.
Detalji su se ostrili u vrapcevom kljucanju.
Zemlja,na obliznjem groblju Lav,
u kostur je daidzu pretvorila
Smrt nema lica,samo tisinu koju probijaju tam-tam zvukovi
ludaka,sto je lezeci na zemlji,
glave okrenute prema nebu,
udarao rukama po svom truplu
dozivajuci nekog.
I dok je,pod ravnomjernim udarcima ispisivao bozje sare
u svoje tijelo,
culo se pucketanje kostiju,
"Ovaj grad je blizi Bogu nego zrtveni oltar"-
pomisljam dok gledam njegovu glatku celavu glavu
zagnjurenu u pijesak,na kojoj crnim slovima pise:
RAMBO.
Post je objavljen 14.10.2006. u 11:34 sati.