Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 31.08.2017.
Osnove marketinga za poduzetnike početnike
(Ovaj tekst je izvorno bio objavljen na mom LinkedIn profilu 30.08.2017.)
Ljetnu poduzetničku edukaciju nastavila sam čitajući i prečitavajući „Marketing malih i srednjih poduzeća“ – marketinški savjetnik za poduzetnike i menadere, autorica Nataše Renko i Ružice Brečić, koji je objavljen u izdanju Školske knjige 2016. godine. Iako se radi o udžbeniku koji je namijenjen prvenstveno studentima ekonomskih fakulteta u izučavanju poslovanja malih i srednjih poduzetnika, vjerujem da neću pogriješiti ako kažem da bih i sama sebi olakšala neke stvari u prvoj godini poslovanja da sam imala sreće naletjeti na ovu knjigu nešto ranije (stoga bolju sreću želim svim malim i srednjim poduzetnicima početnicima koji čitaju ovu preporuku).
Ovaj je udžbenik vrlo praktičan, obiluje poslovnim primjerima iz hrvatskog poduzetničkog okruženja (jedan od primjera je, primjerice, Domus Nobilis d.o.o., poduzetnički pothvat dizajnerice Mirjane Mikulec, ili obiteljski zanatski i tradicijski poduzetnički pothvat Kišobrani Cerovečki, ali i brojni drugi, usred i na kraju svakog poglavlja), sadrži pitanja za ponavljanje, pregled poglavlja, informacije za one koji žele znati više, no glavno je da polazi od osnova: od marketinškog miksa koji se popularno naziva još i 4 P – proizvod (product), cijena (price), promocija (promotion) i distribucija/mjesto (place), od uloge malih i srednjih poduzetnika u društvu, načina na koji se mali i srednji razlikuju od velikih, u općenitom poslovanju, ali i u marketingu.
No udžbenik se ne zaustavlja ovdje – mogu vam reći da je obuhvatio sve: poduzetničko umrežavanje (networking), marketing društvenih mreža, korištenje interneta u poslovanju, idealnog klijenta, segmentaciju klijenata i tržišta, sve o čemu ste, ako ste se bavili marketingom, mogli parcijalno pročitati u ovom ili onom „kako-se-reklamirati“ članku: ovoga puta, sve na jednom mjestu, razložno i čisto napisano, što mi se nevjerojatno svidjelo, zbog čega sam počela razmišljati o tome kako ću se ovoj knjizi sigurno morati vraćati nekoliko puta prije nego što usvojim i upotrijebim sve njezine ideje, prijedloge i planove kako bih unaprijedila i proširila svoje poslovanje.
Stoga svakom malom i srednjem poduzetniku koji raspolaže ograničenim (ili čak nepostojećim) budžetom za marketing vlastitih proizvoda ili usluga, preporučujem pročitati ovu knjigu, jer si kao poduzetnik-početnik ne možete priuštiti da u vlastitom poslovanju štedite jedini neograničeni resurs koji imate: vaše vrijeme.
Oznake: nataša renko, ružica brečić, marketing malih i srednjih poduzeća, školska knjiga, udžbenik, Gospodarstvo, ekonomija, mirjana mikulec, networking, marketing, biznis, društvene mreže, internet, klijent, tržište
srijeda, 23.08.2017.
Poduzetništvo u kreativnim industrijama
(Ovaj tekst je prvotno objavljen na mom LinkedIn profilu)
Objavljena u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade, knjiga „Poduzetništvo u kreativnim industrijama“ autorice Simone Goldstein predstavlja jedinstveni primjerak svoje vrste, jer govori o kreativnim industrijama – gospodarskoj grani koja kod nas nije niti locirana, niti sistematizirana, a niti strateški isplanirana niti sustavno multidisciplinarno praćena (mi imamo Ministarstvo kulture, koje se bavi kulturom, i to većinom kulturnom baštinom, a imamo i Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, ali nijedno od njih se ne bavi poduzetništvom u kulturi, odnosno kreativnim industrijama).
Prvo nešto o referencama autorice: Simona Goldstein je rođena 1971. godine u Zagrebu, diplomirala je na FFZG, a potom magistrirala na Poslijediplomskom studiju poduzetništva na EFOS. Aktivna je u organizacijama civilnog društva, a iza pokojnog oca je 2007. godine preuzela vođenje izdavačke kuće Izdanja Antibarbarus, čiju je djelatnost u niši akademskog izdavaštva proširila na edukativne djelatnosti, i projektni menadžment. Radi se, dakle, o stručnjakinji mlađe generacije koja inovativno i multidisciplinarno promišlja strategiju kulturnog i poduzetničkog razvoja Hrvatske (i zašto je onda ne poslušati, zaista?!)
Razlog za objavljivanje knjige iz naslova autorica navodi u sažetku na kraju knjige – jer u Republici Hrvatskoj postoji nedostatak spoznaja te stručne i znanstvene pozornosti za poduzetništvo u kreativnim industrijama, iako:
No što su ustvari kreativne industrije, odnosno što je kreativna ekonomija? Definicije su različite, ali možemo reći da su to one industrije čije aktivnosti imaju korijen u individualnoj kreativnosti, vještini i talentu te koje imaju potencijal za bogatstvo i kreiranje radnih mjesta kroz generaciju i eksploataciju intelektualnog vlasništva (UNESCO-va definicija kreativne ekonomije kaže da je to ona ekonomija koja uključuje kreativnost u kulturi i inovacije u srži onoga što se prije nazivalo kulturnim, odnosno kulturnim i kreativnim industrijama).
Različitost definicija proizlazi dijelom i iz činjenice da strategije pojedinih država koje su najdalje odmakle u planiranju razvoja svojih kreativnih industrija (Velika Britanija, Australija, Austrija), različite djelatnosti, od kojih kao zajedničke možemo navesti:
- Arhitekturu;
- Umjetnosti i starine (stare zanate);
- Dizajn;
- Modu;
- Film;
- Interaktivni softver za zabavu (kompjutorske igre i kompjutorska animacija);
- Glazbu;
- Scenske umjetnosti;
- Izdavaštvo;
- Softver;
- TV i radio.
U knjizi su dijagnosticirani i glavni hrvatski i regionalni problemi u razvoju kreativnih industrija:
- Snažan utjecaj međunarodnih kreativnih industrija i problemi u distribuciji proizvoda;
- Pod utjecajem su državnih proračuna (film, izdavaštvo, glazba i kazalište), a neki segmenti funkcioniraju isključivo na tržišnim principima (arhitektura, oglašavanje, dizajn);
- Nedostatno poduzetničko obrazovanje na svim razinama obrazovnog sustava;
- Visoka nezaposlenost kao glavni izvor mrtvih ljudskih kapitala te odljev visokoobrazovane radne snage;
- Kriza javnih politika i javnog sektora te nedovoljna razvijenost političke komunikacije između javnog, privatnog i civilnog sektora te kriza participacije i kulturnog tržišta.
Također, istaknute su i mogućnosti razvoja: kroz britanski model, koji je započeo od javnih politika i strategija, pa se kasnije uključio akademski sektor; ili australski model, gdje su prve inicijative potekle od akademskog sektora, ili slovenski ili srpski model, gdje se vladine strategije i politike oslanjaju na nevladine organizacije.
No da strateški dokumenti o razvoju kulturnih industrija, kojih u Hrvatskoj nešto i ima, ne bi ostale samo mrtvo slovo na papiru, potrebna je suradnja brojnih različitih područja, u prvom redu ekonomskog i regionalnog razvoja, urbanističkog planiranja, trgovine i industrije, odnose radne snage i industrije, obrazovanja, domaćih i stranih investicija, tehnologije i komunikacije, umjetnosti i kulture, turizma te socijalne skrbi.
Osim toga, potrebno je osigurati usmjereno financiranje namijenjeno upravo kreativnim poduzetničkim pothvatima, inzistirati na cjeloživotnom obrazovanju za poduzetništvo, te oformiti jedinstveni centar za javne politike od kojega bi mogla poteći inicijativa za razvoj kreativnih industrija.
Zašto je ovo važno, zašto posvetiti ovoliko pozornosti industriji koja neće moći generirati značajni udio u ukupnoj poduzetničkoj aktivnosti u Hrvatskoj, barem ne u skorije vrijeme? Po mom mišljenju, zato što upravo ovdje možemo naći neke odgovore na pitanja izazova budućnosti. U prvom redu, ovdje bi se našao odgovor na pitanje kako spriječiti ljude koji su se u Hrvatskoj školovali za kreativna zanimanja da ne napuštaju Hrvatsku razočarani zbog ponude radnih mjesta isključivo u trgovini i ugostiteljstvu (i to samo u sezoni), u zamjenu za iste takve, ali bolje plaćene poslove u Irskoj i Njemačkoj. Na taj način bi se osiguralo zapošljavanje marginaliziranih: visokoobrazovanih, žena i stručnjaka; potaknulo bi se malo i srednje poduzetništvo te stvorila dodana vrijednost koja je otporna na klimatološke uvjete, uspjeh turističke sezone ili globalne tržišne promjene. Takva dodana vrijednost može biti transnacionalno zanimljiva i može pomoći brandirati Hrvatsku kao istinsko društvo znanja (za razliku od floskule koja vrijedi danas) i zemlju u kojoj, nakon svega, vrijedi ostati odgajati djecu.
Oznake: simona goldstein, poduzetništvo u kreativnim industrijama, poduzetništvo, Kultura, Gospodarstvo, arhitektura, tv, radio, dizajn, nakladništvo
ponedjeljak, 21.08.2017.
Lois McMaster Bujold: "Prokletstvo Chaliona"
Kako mi je drago da su mi se u prošlom pohodu na knjižnicu šape spustile baš na ovu knjigu, ej! Ovdje se Lois McMaster Bujold, majstorica SF-a, koja se proslavila svojim SF-političko-diplomatskim-ratnim serijalom o Milesu Vorkosiganu, upustila u fantasy (ako me pitate koji podžanr, kao što su me pitali, moram reći – ne onaj tolkienovski sa vilenjacima i patuljcima, već onaj martinovski, s politikom, filozofijom, religijom i magijom).
I tako je nastao roman „Prokletstvo Chaliona“, za njim i „Čuvarica duša“ („Paladin of Souls“) te još jedan prequel ovog serijala koji, čini mi se, nije preveden kod nas.
Glavni junak se zove Lupe dy Cazaril, kojega zatječemo dok se kao prosjak vuče prema gradu Valendi gdje je nekad služio kao paž, nadajući se da će ga nakon ropstva na roknarskim galijama na kojima je navodno slučajno (ali ustvari pod utjecajem zlih političkih previranja) završio i skoro skončao, provincijarica Valende uzeti da makar pere suđe.
Umjesto toga, postaje tajnik i učitelj kraljinčice Iselle, s kojom (i njezinom dvorskom damom i pratiljom Betriz) niti jedna njezina guvernanta nije mogla izaći na kraj. Nakon poziva starijeg brata i kraljina Chaliona, Orica, da mu se pridruže na dvoru, Iselle, njezin mlađi brat Teidez, kao i svi dvorjani i učitelji, uključujući i nesretnog Cazarila, naći će se u središtu političkih spletki iza kojih se u pozadini nalazi vjekovno prokletstvo koje prati članove kraljinske obitelji.
Bujoldica zna znanje što se tiče SF-a, a ovdje je pokazala da zna baratati pojmovima i po pitanju fantasya – njezin stil, način na koji vodi radnju, način na koji zamišlja događaje u do tada nepostojećem, izmaštanom svijetu… sve je to ono što čitatelja vuče naprijed u brzinsko čitanje. Tako da vas ne treba čuditi da sam ovu knjigu prije dan-dva gotovo izjela, nabrzinu!
Ja sam, kao što svijet zna, nesklona sebi dodjeljivati samozvane titule i umijeća, posebno u ovakvom žanru u kojemu su svi vrhunaravni stručnjaci. Ipak, pročitala sam svoj dio fantasya i SF-a, i vjerujem da neću pogriješiti ako vam preporučim i „Prokletstvo Chaliona“ kao odličan roman koji ne smijete propustiti, čak i ako niste fan žanra.
Oznake: lois mcmaster bujold, prokletstvo chaliona, fantasy, religija i politika
subota, 19.08.2017.
Vladimir Paral: "Knjiga sladostrašća, smijeha i radosti"
U proteklih nekoliko tjedana sam uspjela izgnjaviti i nekoliko naslova – nisam bila lijena, ali sad još preostaje nekoliko riječi reći o tome što smo čitali, što smo vidjeli i što smo iskusili.
Pa evo, za početak, tu je „Knjiga sladostrašća, smijeha i radosti“ suvremenog češkog autora Vladimira Parala, koju je napisao kao odgovor na „Kunderin prilično hladan, ironičan, pa čak i podrugljiv odnos prema ženama prema kojima on, Paral, međutim, gaji najdublje poštovanje i divljenje i za razliku od Kundere u svojim se knjigama bavi apsolutnom vjerom u sreću i radost.“
Odmah da vam kažem – ne bih se složila da je „Knjiga sladostrašća, smijeha i radosti“ knjiga o ženama: to je prvenstveno knjiga o jednom sredovječnom piscu, o njegovom spisateljskom procesu i o tome kako njegove ljubavne zgode i nezgode utječu na njegovo književničko umijeće. Pisac o kojemu je riječ zove se Bohdan Ipser. Ugledan je, iako nije u središtu zanimanja čeških medija, zbog svog inozemnog ugleda. Trenutno je i vrlo bogat, udovac je nakon smrti svoje voljene supruge Marije, a u manjem gradu Dičinu ima kćer i zeta te unuku Madlenku, koji ga uporno pokušavaju ponovno oženiti, pa makar i kroz plaćene male oglase za usamljena srca. No ženske pozornosti mu ne nedostaje, iako mu „moram se oženiti“ (kao i „moram početi novi roman“) stvara pritisak od kojega želi pobjeći i pribjeći meditativnom stanju karakterističnom za daleki Istok.
Sreća da pobjegne od niza žena koje ga proganjaju osmjehne mu se u vidu studijskog putovanja u Kinu, gdje upoznaje čarobnu, dvadeset osam godina mlađu, udanu ženu te se ponovno okreće interesu za žene oko sebe, bacivši se naglavce u krizu srednjih godina.
No kako u posljednje vrijeme, zbog trbuha do zuba, i nisam najromantičnije nastrojena, meni je najzanimljivije bilo Paralovo oslikavanje svijeta umjetnika i medija u Pragu: načina na koji zarađuju novac, načina na koji jedni drugima dižu perje, načina na koji komuniciraju s javnošću – sve to Paral opisuje s dubokom ironijom i neskrivenim podsmjehom.
Naravno, nećete pogriješiti niti ukoliko ste uzeli ovu knjigu očekujući veću količinu sladostrasnih scena, jer njima roman o-bi-lu-je!
Što se mene tiče, bez ovog romana se u svom čitateljskom pojasu i moglo, no ako nemate pametnija posla…
Oznake: vladimir paral, knjiga sladostrašća, smijeha i radosti, Milan Kundera, žene, Kriza srednjih godina, Književnost, Češka
