Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 31.01.2016.
Kakav smo narod
Danas donosim tekst Nataše Skazlić, poznanice i spisateljice čiji rad već godinama pratim, i koju sam imala prilike upoznati i neko vrijeme s njom provesti na književnom festivalu Pontes u Krku davne 2006. godine.
Primjećujem da su mnogi moji prijatelji ogorčeni i javno burno reagiraju na trenutne dnevnopolitičke teme, osobito na izbor novog ministra kulture i općenito na političku opciju koja je (ponovno) preuzela vlast u Hrvatskoj. Osobno, iako zato što koristim roditeljski dopust, trenutno vrlo rado pratim dnevnopolitička zbivanja i bučno se zgražam nad, primjerice, političkim, zakonskim i moralnim grijesima nedavno smijenjenog ministra branitelja, nastojim si situaciju održati u perspektivi (ili bolje: održati perspektivu nad situacijom) – dnevna politika zabavlja građane i medije i tome služi – hoću li ja osobno živjeti bolje ili lošije, ovisi o politikama koje se zauzimaju na vrijeme dulje od dana, tjedna, mjeseca, pa čak i godine ili mandata jedne vlade.
U tekstu koji donosim, Nataša objašnjava zašto je prije bilo bolje: jer su pisci redovito dolazili u škole, jer se lektira čitala bez pogovora, jer su i odrasli radije i češće čitali i kupovali knjige, i jer je kultura bila utkana u svakodnevni život. Za razliku od danas, kada Slavonci, Ličani i odrasli muškarci najmanje čitaju i kada 60-ak posto građana Hrvatske pročita manje od jedne knjige mjesečno.
Je li nam lošije zato što manje čitamo? Jesmo li manje sretni zato što smo nekulturni i nepismeni? (i kako će nova kulturna politika utjecati na kvalitetu naših života?)
https://www.facebook.com/notes/natasa-skazlic/tako-je-bilo-o-%C4%8Ditanju-i-pisanju/1113295462014047
Oznake: Kultura, kulturna politika, Književnost, lektira, posjeti pisaca, čitanje
srijeda, 13.01.2016.
Kratki update
(Update, kakva lijepa hrvatska riječ, doista lijepo pristaje uz blog koji njeguje pisanu riječ! - sarkazam na vlastiti račun)
U proteklih sam se nekoliko dana bavila kućanskim poslovima: kuhala sam, pa sam čitala englesku kuharicu o rižama i rižotima (vlastita biblioteka), pa sam potom čitala “Bakine kućne tajne”, izdanje Reader's Digesta (također vlastita biblioteka, poklon od pokojne bake), što je rezultiralo time da sam na ekološki prihvatljiv način uspješno očistila kuhalo za vodu i mikrovalnu pećnicu, te napravila sok i marmeladu od naranči... i tako, izazovi majčinstva i domaćinstva :)
Osim toga, i dalje perem po religiozno-društvenim temama, i to u smjeru islama, jer čitam “Nevjernicu” Ayaan Hirsi Ali (u izdanju Naklade Ljevak, ako se ne varam), vrlo zanimljiva autobiografija, ali će mi također trebati neko vrijeme da je iščitam.
I konačno, bebi čitam “Knjigu iz džungle” Rudyarda Kiplinga, knjigu koju osobno nisam imala za lektiru u osnovnoj školi, pa mi nikad nije niti dopala ruku (također vlastita biblioteka) – beba nije zainteresirana, ali ne odustajem: iz iskustva još jedne mame (doduše, godinu dana starijeg djeteta) nalazim da im je zanimljivije (a u ovom trenutku i jedino što razumiju) slušati mamin glas i zvukove koje ona proizvodi, nego se mogu usredotočiti na smisao.
Kad nešto od navedenih knjiga konačno i dovršim, imat ćemo o čemu razgovarati, bez brige.
Oznake: update, bakine kućne tajne, reader's digest, nevjernica, ayaan hirsi ali, knjiga iz džungle, rudyard kipling, mogli, majčinstvo, kućanski poslovi
ponedjeljak, 04.01.2016.
John Updike: "Terorist"
Sukladno najavi iz prethodnog posta, danas ću govoriti o iskustvu čitanja romana “Terorist” suvremenog američkog pisca Johna Updikea (kojeg volim još od čitanja romana “Udaj se za mene” i “Povratak Zeca”), pri čemu osobito naglašavam riječ “američkog”, jer u maniri najboljih, on oslikava suvremenost američkog društva i svo njegovo beznađe.
“Terorist”, objavljen 2006. godine, nastaje kao književni odgovor na napada na Svjetski trgovački centar 11. rujna, i progovara o američkom tinejdžeru egipatskih (ali i irskih) korijena, Ahmadu Ashmawyu Mulloyu, koji u neizvjesnosti i besperspektivnosti američkog hedonističkog načina života, svoj put pronalazi u ortodoksnom pristupu islamu, zbog čega biva uvučen u tajnu terorističku mrežu u malom gradiću New Prospectu u New Jerseyu pa, umjesto da nakon izvrsnog uspjeha u gimnaziji nastavi školovanje na koledžu, postaje vozač kamiona.
Tipični predstavnik američkog srednjeg sloja (kakvi se običavaju pronaći u Updikeovim romanima) njegov je školski pedagog i savjetnik Jack Levy, koji ne uspijeva Ahmada uvjeriti u usklađivanje svoje stvarnosti sa svojim vršnjacima, prvenstveno stoga što je i sam, u svojim srednjim godinama, izgubio vjeru u to da ga su njegov dotad proživljeni život, kao i njegova zacrtana životna putanja, uspjeli usrećiti: sin Mark se odselio na drugi kraj Amerike, njegova ga je supruga Beth, koja se prilično udebljala od njihove mladosti, prestala privlačiti, a kratkotrajnu ljubavnu sreću pronalazi tek u kratkoj izvanbračnoj aferi s Ahmadovom majkom.
Ahmad razvija poseban odnos s tamnoputom školskom kolegicom Joryleen Grant, ali njezina odanost dečku Tylenolu Jonesu, koji je počinje podvoditi radi zarade, također ga ne uspijeva uvjeriti u to da odustane od svojih terorističkih aspiracija.
Ovaj roman je u književnim prikazima i preporukama često opisivan kao triler, iako tom dojmu nikako ne doprinosi Updikeov minuciozan i kićen stil (takav stil, s druge strane, prilično zorno uvjerava čitatelja u snagu Ahmadove vjere u Alaha te njegovu predanost da za džihad i položi svoj život, te u drugom životu bude nagrađen obećanim tamnookim hurijama), ali valja napomenuti da do posljednje stranice romana ostaje neizvjesno kako će se Ahmadov teroristički pohod ustvari odigrati.
Ponovno moram napomenuti da ovo nije knjiga strogo religiozne tematike, jer iako progovara o Bogu i religijskom fanatizmu koji obuzima jednog inteligentnog i usamljenog muslimanskog tinejdžera, ovdje je više riječ o tome kako je usamljene ljude, pa čak i ako su pametni, moguće izazivanjem osjećaja pripadnosti, izmanipulirati u činjenje kojekakvih radnji, koje im niti njihova narav, a niti njihova inteligencija, inače ne bi sugerirali. U Ahmadovom slučaju, njegov imam, šeik Rašid u ulozi neupoznatog oca, i njegov radni kolega, Libanonac Charlie kao brat kojega nikad nije imao, uspijevaju eksploatirati momka koji je generalno dobar, ali u suvremenom svijetu izgubljen, da sjedne za volan vozila koje njega i nebrojene tisuće ljudi može odvesti ravno u smrt.
Preporučujem onima koji su zabrinuti za budućnost Europe i svijeta, kao romansiranu biografiju terorista.
Oznake: john updike, terorist, terorizam, islam, muslimani, Americana
subota, 02.01.2016.
Jerzy Andrzejewski: “Rajska vrata”
Na početku ovog posta želim vam sretnu novu 2016. godinu – da trkom krenete u nove radne i osobne pobjede, da donesete novogodišnje odluke kojih ćete se uspjeti držati barem do srpnja, kad je ionako krajnje vrijeme da se uskoči u novi badić i ljetnu haljinu.
U 2015. godini, što je bilo – bilo je; ja krećem u nove postove i čitanje novih knjiga. U proteklih nekoliko mjeseci sam odlučila temeljito proučiti vlastitu biblioteku, tako da čitanje i iz tih razloga ide nešto sporije (knjige koje sam kupovala su često bile knjige kojima sam se odlučila posvetiti; s druge strane, neko žanrovsko, lako štivo redovno se brže pročita nego književni klasik, zbog čega su “knjige kojima sam se odlučila posvetiti” ostajale na polici nepročitane; ipak, čini se da je došlo njihovo vrijeme).
Igrom slučaja, knjige koje sam prve izabrala s vlastitih polica, bile su vjerske tematike (što me učvrstilo u mišljenju da prave slučajnosti ustvari nema, jer o temi organizirane religije i postojanju Boga/bogova u posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno razmišljam vezano uz svoju stvarnoživotnu situaciju). Prva je knjiga iz naslova, a druga je “Terorist” Johna Updikea, o kojoj ću pisati u idućem postu.
Jerzy Andrzejewski je poljski pisac čije djelovanje vežemo uz sredinu 20. stoljeća (rođen je 1909. godine, a glavninu je svojih djela napisao i objavio između 1938. i 1963. godine), a od svojih se poljskih suvremenika razlikuje po svom odnosu prema književnoj baštini koju nastavlja jer mu je “duboko tuđa uloga enfant terriblea” (iz pogovora).
Novela “Rajska vrata” njegovo je najpoznatije djelo, a temelji se na kratkom povijesnom faktu koji govori da je u istočnoj Francuskoj oko 1213. godine nastao spontani dječji križarski pohod koji je iz francuskog Cloyesa zahvatio neke dijelove Njemačke. Naime, pastir po imenu Jakov iz Cloyesa (siroče koje su nazivali i Nađeni Jakov, a kasnije Lijepi Jakov), objavio je pred svojih četrnaest prijatelja, pastira i pastirica u dobi od osam do šesnaest godina, da su mu se javili duhovi i poručili mu kako Kristov grob u Jeruzalemu iz ruku poganih mogu osloboditi samo nevina djeca. Novela “Rajska vrata” opisuje nekoliko posljednjih dana tog pohoda kroz opću ispovijed koju u hodu s glavnim likovima obavlja jedan stari fratar, pri čemu posebno moram naznačiti stilsku zanimljivost, jer je čitava novela ispripovijedana u jednoj rečenici, kao poema, ili kao da govori u ritmu polaganih staračkih koraka.
(Nije tajna da su kao posljedica ovog pohoda sela kroz koja je pohod prošao opustjela, a mnoga su djeca izginula od zamora i gladi, ili su postali plijen trgovcima robljem, nikada niti ne stigavši do Kristova groba u Jeruzalemu).
Ne radi se stoga toliko o vjerskoj, koliko o psihološkoj pripovijesti: iznoseći svoje ispovijedi, glavni likovi ispovjedniku otkrivaju tragediju (ne komediju) zablude koja ih je nagnala da povjeruju da su na svetom, odnosno posvećenom pohodu, iako su težnje koje su na taj dalek i neizvjestan put tjerale neke od glavnih aktera ustvari prizemne i potpuno ljudske.
Otkrivši o čemu se ustvari radi, za ispovjednika to predstavlja potpuni gubitak nade i prepuštanje bremenu vlastitog starenja i smrtnosti, iako je do tada polagao svoje posljednje nade u revolucionarnu, mijenjajuću snagu mladosti, odnosno djece i mladih ljudi.
Nakon dugog vremena nečitanja, zateklo me koliko je slojevito čitanje jedne tako kratke i prilično pravocrtne novele, koja izvire tek iz jedne povijesne notice, zbog čega priznajem Jerzyu Andrzejewskom status jednoga od najpoznatijih poljskih pisaca 20. stoljeća.
Oznake: jerzy andrzejewski, rajska vrata, kršćanstvo, katolici, bog, križari, križarski pohod
