Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
subota, 02.04.2022.
Salvatore Scibona: "Kraj"
Jedan mjesec čitam, jedan mjesec objavljujem.
„Petnaesti je kolovoza 1953., dan bučnog i razuzdanog uličnog karnevala u Elephant Parku, enklavi talijanskih useljenika u sjevernom Ohiju. Dok svečanost traje, pet pripadnika te zajednice muče se pod teretom strašne tajne. Gradski pekar prima bolnu vijest, draguljar se marljivo priginje nad svojim poslom, švelja tiho obavlja telefonski razgovor, opterećeni adolescent sanja o slobodi onkraj festivalske gomile koja nadire, a jedna vremešna, ogorčena žena budno pazi nad zajednicom za koju osjeća da joj klizi iz ruke. I dok se ti ustrajni, istančano prikazani likovi sudaraju, polako postaje jasno da je duboko u njihovim srcima zakopana davno ušutkana istina o zločinu koji je iskrivio svijet svakoga od njih.“
Salvatore Scibona je američki pisac mlađe generacije (za ovaj je prvijenac dobio nagradu Young Lions za pisce mlađe od 40 godina tijekom 2008. godine, kada je roman objavljen. Kod nas nije imao neki osobiti odjek, koliko mi se čini).
Glavni aduti ovog romana, kojega sam započela čitati dva puta, a drugi put i s uspjehom završila, jesu sumorna, mračna atmosferičnost poslijeratne, štedljive imigrantske Amerike, i vrlo precizno ocrtani likovi, istovremeno sa simpatijom autora i s neumoljivim realizmom.
Riječ je tu o baki-vještici koja obavlja ilegalne zahvate u svom podrumu, položaju žena u društvu u pedesetim godinama, ucviljenim roditeljima zbog gubitka djece u Vijetnamu, tinjajućih rasnih nemira… U pozadini je uvijek prikrivena osobna tragedija i zločin prema ženi koji je ostao neotkriven, ali savjest njegova počinitelja sigurno nije ostala nekažnjena.
Teško je za ovakav roman reći: uživala sam čitajući. Ipak, zbog atmosfere i pojedinih likova koje sam simpatizirala, u drugom mi je navratu čitanje išlo lako i brzo. Ovo je nešto za ljubitelje izvorne americane.
Oznake: salvatore scibona, kraj, Americana, rat, prvijenci
ponedjeljak, 04.01.2016.
John Updike: "Terorist"
Sukladno najavi iz prethodnog posta, danas ću govoriti o iskustvu čitanja romana “Terorist” suvremenog američkog pisca Johna Updikea (kojeg volim još od čitanja romana “Udaj se za mene” i “Povratak Zeca”), pri čemu osobito naglašavam riječ “američkog”, jer u maniri najboljih, on oslikava suvremenost američkog društva i svo njegovo beznađe.
“Terorist”, objavljen 2006. godine, nastaje kao književni odgovor na napada na Svjetski trgovački centar 11. rujna, i progovara o američkom tinejdžeru egipatskih (ali i irskih) korijena, Ahmadu Ashmawyu Mulloyu, koji u neizvjesnosti i besperspektivnosti američkog hedonističkog načina života, svoj put pronalazi u ortodoksnom pristupu islamu, zbog čega biva uvučen u tajnu terorističku mrežu u malom gradiću New Prospectu u New Jerseyu pa, umjesto da nakon izvrsnog uspjeha u gimnaziji nastavi školovanje na koledžu, postaje vozač kamiona.
Tipični predstavnik američkog srednjeg sloja (kakvi se običavaju pronaći u Updikeovim romanima) njegov je školski pedagog i savjetnik Jack Levy, koji ne uspijeva Ahmada uvjeriti u usklađivanje svoje stvarnosti sa svojim vršnjacima, prvenstveno stoga što je i sam, u svojim srednjim godinama, izgubio vjeru u to da ga su njegov dotad proživljeni život, kao i njegova zacrtana životna putanja, uspjeli usrećiti: sin Mark se odselio na drugi kraj Amerike, njegova ga je supruga Beth, koja se prilično udebljala od njihove mladosti, prestala privlačiti, a kratkotrajnu ljubavnu sreću pronalazi tek u kratkoj izvanbračnoj aferi s Ahmadovom majkom.
Ahmad razvija poseban odnos s tamnoputom školskom kolegicom Joryleen Grant, ali njezina odanost dečku Tylenolu Jonesu, koji je počinje podvoditi radi zarade, također ga ne uspijeva uvjeriti u to da odustane od svojih terorističkih aspiracija.
Ovaj roman je u književnim prikazima i preporukama često opisivan kao triler, iako tom dojmu nikako ne doprinosi Updikeov minuciozan i kićen stil (takav stil, s druge strane, prilično zorno uvjerava čitatelja u snagu Ahmadove vjere u Alaha te njegovu predanost da za džihad i položi svoj život, te u drugom životu bude nagrađen obećanim tamnookim hurijama), ali valja napomenuti da do posljednje stranice romana ostaje neizvjesno kako će se Ahmadov teroristički pohod ustvari odigrati.
Ponovno moram napomenuti da ovo nije knjiga strogo religiozne tematike, jer iako progovara o Bogu i religijskom fanatizmu koji obuzima jednog inteligentnog i usamljenog muslimanskog tinejdžera, ovdje je više riječ o tome kako je usamljene ljude, pa čak i ako su pametni, moguće izazivanjem osjećaja pripadnosti, izmanipulirati u činjenje kojekakvih radnji, koje im niti njihova narav, a niti njihova inteligencija, inače ne bi sugerirali. U Ahmadovom slučaju, njegov imam, šeik Rašid u ulozi neupoznatog oca, i njegov radni kolega, Libanonac Charlie kao brat kojega nikad nije imao, uspijevaju eksploatirati momka koji je generalno dobar, ali u suvremenom svijetu izgubljen, da sjedne za volan vozila koje njega i nebrojene tisuće ljudi može odvesti ravno u smrt.
Preporučujem onima koji su zabrinuti za budućnost Europe i svijeta, kao romansiranu biografiju terorista.
Oznake: john updike, terorist, terorizam, islam, muslimani, Americana
