Jedan mjesec čitam, jedan mjesec objavljujem.
„Petnaesti je kolovoza 1953., dan bučnog i razuzdanog uličnog karnevala u Elephant Parku, enklavi talijanskih useljenika u sjevernom Ohiju. Dok svečanost traje, pet pripadnika te zajednice muče se pod teretom strašne tajne. Gradski pekar prima bolnu vijest, draguljar se marljivo priginje nad svojim poslom, švelja tiho obavlja telefonski razgovor, opterećeni adolescent sanja o slobodi onkraj festivalske gomile koja nadire, a jedna vremešna, ogorčena žena budno pazi nad zajednicom za koju osjeća da joj klizi iz ruke. I dok se ti ustrajni, istančano prikazani likovi sudaraju, polako postaje jasno da je duboko u njihovim srcima zakopana davno ušutkana istina o zločinu koji je iskrivio svijet svakoga od njih.“
Salvatore Scibona je američki pisac mlađe generacije (za ovaj je prvijenac dobio nagradu Young Lions za pisce mlađe od 40 godina tijekom 2008. godine, kada je roman objavljen. Kod nas nije imao neki osobiti odjek, koliko mi se čini).
Glavni aduti ovog romana, kojega sam započela čitati dva puta, a drugi put i s uspjehom završila, jesu sumorna, mračna atmosferičnost poslijeratne, štedljive imigrantske Amerike, i vrlo precizno ocrtani likovi, istovremeno sa simpatijom autora i s neumoljivim realizmom.
Riječ je tu o baki-vještici koja obavlja ilegalne zahvate u svom podrumu, položaju žena u društvu u pedesetim godinama, ucviljenim roditeljima zbog gubitka djece u Vijetnamu, tinjajućih rasnih nemira… U pozadini je uvijek prikrivena osobna tragedija i zločin prema ženi koji je ostao neotkriven, ali savjest njegova počinitelja sigurno nije ostala nekažnjena.
Teško je za ovakav roman reći: uživala sam čitajući. Ipak, zbog atmosfere i pojedinih likova koje sam simpatizirala, u drugom mi je navratu čitanje išlo lako i brzo. Ovo je nešto za ljubitelje izvorne americane.
Oznake: salvatore scibona, kraj, Americana, rat, prvijenci
Ova knjiga je vjerojatno prva koju treba spomenuti kao zaslužnu za to što me probudila iz čitateljskog zimskog sna: Louis de Bernieres je, iako ga se možda neću sjetiti na prvu, jedan od mojih najdražih autora (čak i ako nisam pročitala „Mandolinu kapetana Corellija“, iako namjeravam), a njegov novoprevedeni roman, „Prašina koja pada iz snova“ je teško opisivi čitateljski biser.
Kraj je viktorijanskog doba u Engleskoj, i za tri dobrostojeće susjedne obitelji, zlatno doba kralja Edvarda označava jedno idilično djetinjstvo. Za četiri djevojke iz kuće The Grampians: Rosie, Christabel, Ottilie i Sophie McCosh, kćeri burzovnog mešetara Hamiltona McCosha i njegove supruge, ljubiteljice kraljevske obitelji, za njihove susjede, male Amerikance Sidneya, Alberta i Ashbridgea Pendennisa, te za njihove susjede s druge strane, Daniela i Archieja Pitta, kraj edvardijanskog doba i početak Prvog svjetskog rata istovremeno je i naglo odrastanje i zauzimanje novih pozicija u svijetu i ratnim zbivanjima.
Rosie je od djetinjstva bila obećana Ashbridgeu i to se podrazumijevalo za sve Prijatelje (Pals, kako su se kao djeca nazivali), no njegovo stradavanje u ratu će je natjerati da se okrene vjeri, a s druge strane da se posveti brizi za bolesnike u vojnoj bolnici. Njezina druga sestra, Ottilie, također je radila u vojnoj bolnici, dok je Christabel bila fotografkinja u ratu (i tako upoznala svoju partnericu Gaskell), dok je smotana Sophie, koja je bila vozačica i mehaničarka u ratu, usred ratnih zbivanja upoznala vojnog svećenika Fairheada, a njihova ljubavna priča jedina je tekla glatko i idilično od samog svog začetka.
Archie Pitt se borio s indijskim plemenima u britanskim kolonijama, a njegov brat Daniel Pitt se u Prvom svjetskom ratu proslavio kao vrhunski vojni pilot. Upravo će njegova i Rosiena sudbina biti spojene po završetku rata.
Kad je rat završio, sve tri obitelji su ustanovile (neki članovi s manje otpora, a neki sa više), da su se vremena promijenila: djevojke su shvatile da se nakon što su vidjele tragedije i stradanja na fronti i u vojnim bolnicama, više ne mogu vratiti vezenju i poeziji, plesovima i društvenim obvezama na način na koji bi to s voljom činile da rata nije bilo – svaka od njih će tražiti svoje novo mjesto u svijetu, zauzimati ulogu kakva djevojkama iz višeg društvenog sloja možda i ne pristaje. S druge strane, Daniel Pitt i njegovi suborci, pa i velečasni Fairhead, shvatit će da svoje živote nakon rata moraju nastaviti, jer su kroz četiri godine oni bili zaustavljeni, ali ih ranije zacrtane životne putanje više ne zadovoljavaju – društveni sloj kojemu su pripadali više ne postoji, ili ako postoji, sve više propada, a novi društveni poredak još nije uspostavljen.
Ovaj je roman dirljiv, životan i uvjerljiv: govori o „bespućima povijesne zbiljnosti“ u kakvima se svi u ovom ili onom periodu svog života možemo naći – rat, velike seobe naroda poput ove kakvu sad doživljavamo u Hrvatskoj, prestanak života kakav poznajemo… Sve je to nešto s čime se svi možemo poistovjetiti (a istovremeno, pisano na razini razrješavanja svakodnevnih situacija poput razmirica s neurotičnom punicom, nesporazuma oko odgoja djeteta ili bračnih zadjevica). Zato, ako imate strpljenja i vremena, nećete požaliti ako oboje utrošite upravo na ovaj roman, ja ga toplo preporučujem.
Oznake: louis de bernieres, prašina koja pada sa snova, prvi svjetski rat, bespuća povijesne zbiljnosti, obitelj, rat, knjige i čitanje
< | rujan, 2022 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.
Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com