Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 08.05.2014.
Petru Cimpoesu: "Svetac u liftu"
O rumunjskoj književnosti, o rumunjskoj kulturi, pa i o rumunjskom društvu općenito, u Hrvatskoj se malo zna u širim društvenim krugovima. Zato dopustite da vam prvo nešto kažem o autoru Petruu Cimpoesuu, jednom od najistaknutijih rumunjskih suvremenih prozaika. Rođen 1952. godine, autor je 1983. napisao svoj književni prvijenac „Sjećanja iz provincije“, koji je osvojio Nagradu udruženja pisaca iz Iasija. Nakon toga, napisao je naslove „Naravno“, „Junak nehotice“, „Kraljevstvo za muhu“, „Pripovijest o Velikom razbojniku“ i „Christina Domestica i Lovci na duše“, no djelo koje ga je proslavilo, „Svetac u liftu“, napisao je 2001. godine i za njega je dobio nagradu Udruženja pisaca Rumunjske, a u Češkoj je 2006. godine proglašeno knjigom godine. O sebi autor kaže kako se pisanjem počeo baviti kako bi pobijedio svog demona neuroze.
„Svetac u liftu“ istodobno je filozofsko i humorističko djelo. Radi se o romanu podijeljenom na četiri velike cjeline, podnaslovljeno je kao „Roman s anđelima i Moldavcima“, a kod nas je objavljeno u nakladi Znanja - Biblioteka Hit, čiji prijevod s rumunjskog potpisuje Mate Maras (osobito se korisnim pokazao pogovor prevoditelja s osnovnim uputama o rumunjskom izgovoru).
Radi se o sljedećem – u jednoj velikoj stambenoj zgradi u rumunjskom gradu Bacauu, zaglavio se lift. Stanovnici zgrade, pa čak ni predsjednik kućnog savjeta, gospodin Ion, nisu to primijetili do trećeg dana, jer je prethodno bio vikend, a pozadina problema nije se otkrila, niti se išta počelo rješavati do iza sredine romana (što je i moja najveća zamjerka, jer autor veliki dio romana posvećuje ocrtavanju pojedinačnih životnih priča stanovnika zgrade, na štetu glavne fabularne linije, a to je – što se zapravo dogodilo s liftom).
Priču čitatelj počinje pratiti od usrdnih molitvi gospođe Pelaghije, koja ima tajnu vezu s „gospodinom preko čijeg imena prelazimo šutke“ iz iste zgrade, njezinih roditelja gospođe Alis i gospodina Vasilea, koji je za vrijeme Ceaucesceove diktature bio direktor kombinata za tov stoke, a sad je visokopozicionirani član stranke umirovljenika, koji, međutim, i dalje gaji nade u veliki politički uspjeh. Osim njega, tu je gospođica Zenovia koja pod izlikom da posjećuje svog najboljeg učenika Temistoclea, zapravo u susjednom stanu vježba poze iz Kama-sutre s izvjesnim Nicostratom, gospodin Ilie koji se kroz cijeli roman bavi popravkom svog motocikla i nekretninskim malverzacijama, gospodin Elefterie i njegova supruga Gleofina koji se nadaju osvojiti dobitak na lotu, gospodin Eftimie, profesor biologije kojemu se nakon što ga je supruga ostavila, događa da ga učenica optuži da je s njim zatrudnjela, a na koncu konca, imamo i gospodina Tomu i gospodina Gheorgea, koji kao upućeni pratitelji BBC-a na rumunjskom jeziku služe kao politički i društveni komentatori događanja.
U konačnici, tu je i Simion, postariji postolar iz prizemlja, koji u liftu na osmom katu moli i snatri o vjeri.
Moram priznati da mi je najbolji dio ovog romana upravo posljednji, u kojem Simion u obliku prispodoba govori okupljenim stanovnicima zgrade, a među tim prispodobama, osobito je dojmljiva ona s autorovim predviđanjima o tome kako bi to bilo kad bi se Isus Krist u današnje vrijeme kandidirao za izbore. Kakve bi šanse Isus s nekoliko svojih učenika imao, obilazeći od kuće do kuće, u vremenu televizijskih reklama i jumbo-plakata? Kako bi njegova prošlost radila protiv njega i bi li je njegovi politički protivnici prezentirali javnosti kako bi ga diskreditirali? Iz prethodnih pitanja vidljivo je da se autor u ovom dijelu romana služio satiričkim alatima radi humorističnog dojma, i to, po mom mišljenju, prilično uspješno.
Ostatak radnje, kako već rekoh, dojmio me se pomalo sporim i izrazito narativnim, ali u svrhu boljeg upoznavanja rumunjskog društva i kulture, prva tri dijela romana mogu biti prilično edukativna ako pretpostavimo da je autor izabrao arhetipe modernog rumunjskog čovjeka, ujedinjene u istom stambenom prostoru.
Stoga, ovaj roman preporučujem književnim turistima i onima koji se tako osjećaju, preporučujem ga religioznim čitateljima i čitateljima s filozofskom crtom, te onima koji vole pomalo politički nekorektan humor.
Oznake: petru cimpoesu, svetac u liftu, rumunjski jezik, religija
