Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 29.05.2014.
Lois McMaster Bujold: "Cetaganda"
Ah, oprostite, dragi čitatelji ovog bloga, što se tako dugo ne javljam, ali kako obavljam tranziciju iz provincije u metropolu, svakog se vraga ima činiti po pitanju selidbe, od kojih mi neki vragovi vjerojatno niti ne padaju na pamet (i neće mi pasti na pamet do zadnjih pet minuta prije nego što sjednem u auto da zadnji put napustim gradić u kojem sad živim).
Uglavnom, pred neko vrijeme sam pročitala i „Cetagandu“ SF-autorice Lois McMaster Bujold, i još uvijek lajkam. Naime, u ovom romanu pratimo Milesa i njegovog rođaka „onog idiota“ Ivana Vorpatrila, u osjetljivom diplomatskom pogrebu na planetu Cetaganda, s kojim Barrayar, rodni planet Milesa i Ivana, još uvijek održava rivalitet, iako su u posljednjem ratu Cetagandanci neslavno izgubili (zbog strateške i vojne genijalnosti Milesova oca, Arala Vorkosigana). Međutim, sada, u mirnodopsko vrijeme, carica Cetagande je umrla i svi dužnosnici galaksije se okupljaju na Cetagandi kako bi joj odali posljednju počast, pa tako i Miles i Ivan.
Već pri dolasku na planet Miles i Ivan bivaju upleteni u bizarne događaje, jer je Milesova i Ivanova kapsula iz nepoznatog razloga usmjerena na krivo pristanište, gdje ih napada, a potom i bježi, čudnovato biće, koje im pritom ostavlja neobičan duguljast predmet. Miles, naravno, taj predmet (umjesto da ga odmah preda vlastima) zadržava za sebe, nastojeći saznati više o njemu.
Umjesto potrage za vlasnikom predmeta, Milesa istraga usmjerava prema jednom ubojstvu carskog eunuha, a uskoro i prema neobičnim običajima Cetagande koji su vezani uz genetski inženjering najviše kaste tog planeta, kao i prema riziku da će se ovi običaji, kroz želje nedavno preminule carice, bespovratno promijeniti, ugrožavajući na taj način i Barrayar i njegove stanovnike.
Nikad mi neće biti jasno kako autorica od posve benignog događaja, koji bi, da je sve prošlo kako je bilo planirano, bio posve nezanimljiv, svaki put uspijeva isplesti tako bizarnu priču kakvu nakon čitanja knjige jedva sebi uspijevam ponoviti. No, vjerojatno je u tome čar glavnog junaka poput Milesa – njegova sklonost upadanju u nevolje je razlog zbog kojega čitatelji i dalje („Cetaganda“ je objavljena 1996. godine, ali je serijal još i daleko stariji) biraju upravo romane Lois McMaster Bujold.
Stoga – ne propustite!
Oznake: lois mcmaster bujold, cetaganda, miles vorkosigan
utorak, 13.05.2014.
Junot Diaz: "Kratak, čudnovat život Oscara Waoa"
U prvi mah nisam znala što da očekujem, čula sam za roman, ali nisam znala ništa posebno o njemu. Urednici u Vuković&Runjić kažu:
Zašto ovako opisuju knjigu pred nama, pokazat će se kasnije.
Autor Junot Diaz, rođen u Dominikanskoj Republici 1968. godine, sa šest je godina došao u Sjedinjene Američke Države. Kao i njegov glavni junak, Oscar Wao, u djetinjstvu je bio ljubitelj SF i fantasy romana, a danas je profesor književnosti i predavač kreativnog pisanja. Ovom romanu prethodila je zbirka priča pod naslovom „Drown“.
Roman prati povijest Dominikanske Republike i troje njezinih raseljenih stanovnika, Belicije (Beli) i njezino dvoje djece, Oscara i Lole, u SAD-u. Obiteljska priča, obilato ispresijecana povijesnim događajima vezanima uz dominikanskog diktatora Trujilla, govori o Belicijinom stradavanju i bijegu u SAD, te odrastanju Oscara, koji se od zgodnog malog dominikanskog zavodnika pretvara u debelog štrebera, i Lole koja prolazi svoj vlastiti košmar odrastanja. Oboje djece povremeno odlaze u majčinu rodnu zemlju i tamo razotkrivaju sebe i svoje nasljeđe, jer se priča razvija retrogradno, kao da traži uzrok nesreće i tragedije koja je zadesila obitelj, neprestano gradeći napetost oko događaja koji su konačno presudili Oscaru kao prividnom glavnom junaku (njegovo se ime doduše nalazi u naslovu romana, ali je teško reći je li upravo on kao kolateralna žrtva totalitarnog režima, istovremeno i glavni junak). Osim ovo troje pripovjedača, priču povremeno čujemo od Lolina i Oscarova prijatelja koji se nalazio na marginama svih događanja i koji je događaje pomno bilježio, gotovo i ne sudjelujući u njima.
Zanimljivo je ono što se saznaje između pop-kulturnih referenci, a to je činjenica da smo mi Hrvati imali vlastitu krvavu povijest, pa se nismo previše interesirali za krvave povijesti drugih malih naroda, kao što su Karibi, ali je ona bila iznenađujuće slična našoj i drugih europskih naroda. Kako i sam autor kaže, nije lako bilo uvjeriti ljude da su Karibi bili Auschwitz dugih 300 godina (teško je to i pomisliti, kad imamo predodžbu raja na zemlji pri pomisli na Karibe). Autor u ovom romanu prilično zorno i detaljno opisuje zvjerstva koja su se činila u ime vlasti, čije su žrtve bili i djed i baka Oscara i Lole, i o čemu saznajemo tek posredno, kroz priče drugih likova u romanu.
Ono što je pak otežalo čitanje i učinilo ga gotovo nepodnošljivim jest užasan prijevod. Dakle, ako je ona imala „izvrsna bedra i bolesnog magarca“, to bi imalo značiti da je ona imala izvrsna bedra i bolesno dobro dupe, a ne bolesnog magarca (i doista, iz konteksta se ne može zaključiti ništa drugo). Nadalje, prevoditelj očigledno nije čitao djela J. R. R. Tolkiena jer je iz cjelokupnog prijevoda vidljivo da su mu reference iz Tolkiena posve nepoznate – orci, a ne orke, Galadriel je žensko, a ne muško i slično. Dakle, doista je knjiga gusto načičkana referencama (gotovo polovica teksta nalazi se u fusnotama, pa strukturu romana, umjesto linearnom, možete zamisliti zvjezdastom, s kracima koji se šire u različitim smjerovima, govoreći o geografskim, povijesnim, društvenim, obiteljskim, ljubavnim i drugim aspektima koji se tiču izabranih likova ili pak općenito), ali roman jest daleko neprohodniji osobi koja nema pojma o čemu se tu radi (DC, Marvel kao kreatori stripova ili Ursula Leguin, H. P. Lovecraft, J. R. R. Tolkien i drugi autori spekulativne fikcije, sve su to pop-kulturni pojmovi o kojima prevoditelj i urednik nisu imali pojma, pa su i svom ugledu i recepciji ovog romana učinili medvjeđu ulogu kad su odlučili staviti na tržište ovakvo izdanje).
Žao mi je i što sam ja vjerojatno jedina blogerica u nepreglednom moru blogera koji pišu o knjigama koja će se na ovakav prijevod požaliti, pa se samoj sebi činim pretjerano sitničavom, ali iskreno sam bila onemogućena u uživanju u knjizi kad se sve činilo tako očito i bedasto neupućenim.
Osim toga, puno sam naučila o dominikanskoj povijesti, pa se osjećam manje loše zbog čitanja ovog romana.
Oznake: junot diaz, kratak, čudnovat život oscara waoa, dominikanska republika, trujillo, tolkien, dc, marvel, Auschwitz, ursula leguin, h.p. lovecraft
četvrtak, 08.05.2014.
Petru Cimpoesu: "Svetac u liftu"
O rumunjskoj književnosti, o rumunjskoj kulturi, pa i o rumunjskom društvu općenito, u Hrvatskoj se malo zna u širim društvenim krugovima. Zato dopustite da vam prvo nešto kažem o autoru Petruu Cimpoesuu, jednom od najistaknutijih rumunjskih suvremenih prozaika. Rođen 1952. godine, autor je 1983. napisao svoj književni prvijenac „Sjećanja iz provincije“, koji je osvojio Nagradu udruženja pisaca iz Iasija. Nakon toga, napisao je naslove „Naravno“, „Junak nehotice“, „Kraljevstvo za muhu“, „Pripovijest o Velikom razbojniku“ i „Christina Domestica i Lovci na duše“, no djelo koje ga je proslavilo, „Svetac u liftu“, napisao je 2001. godine i za njega je dobio nagradu Udruženja pisaca Rumunjske, a u Češkoj je 2006. godine proglašeno knjigom godine. O sebi autor kaže kako se pisanjem počeo baviti kako bi pobijedio svog demona neuroze.
„Svetac u liftu“ istodobno je filozofsko i humorističko djelo. Radi se o romanu podijeljenom na četiri velike cjeline, podnaslovljeno je kao „Roman s anđelima i Moldavcima“, a kod nas je objavljeno u nakladi Znanja - Biblioteka Hit, čiji prijevod s rumunjskog potpisuje Mate Maras (osobito se korisnim pokazao pogovor prevoditelja s osnovnim uputama o rumunjskom izgovoru).
Radi se o sljedećem – u jednoj velikoj stambenoj zgradi u rumunjskom gradu Bacauu, zaglavio se lift. Stanovnici zgrade, pa čak ni predsjednik kućnog savjeta, gospodin Ion, nisu to primijetili do trećeg dana, jer je prethodno bio vikend, a pozadina problema nije se otkrila, niti se išta počelo rješavati do iza sredine romana (što je i moja najveća zamjerka, jer autor veliki dio romana posvećuje ocrtavanju pojedinačnih životnih priča stanovnika zgrade, na štetu glavne fabularne linije, a to je – što se zapravo dogodilo s liftom).
Priču čitatelj počinje pratiti od usrdnih molitvi gospođe Pelaghije, koja ima tajnu vezu s „gospodinom preko čijeg imena prelazimo šutke“ iz iste zgrade, njezinih roditelja gospođe Alis i gospodina Vasilea, koji je za vrijeme Ceaucesceove diktature bio direktor kombinata za tov stoke, a sad je visokopozicionirani član stranke umirovljenika, koji, međutim, i dalje gaji nade u veliki politički uspjeh. Osim njega, tu je gospođica Zenovia koja pod izlikom da posjećuje svog najboljeg učenika Temistoclea, zapravo u susjednom stanu vježba poze iz Kama-sutre s izvjesnim Nicostratom, gospodin Ilie koji se kroz cijeli roman bavi popravkom svog motocikla i nekretninskim malverzacijama, gospodin Elefterie i njegova supruga Gleofina koji se nadaju osvojiti dobitak na lotu, gospodin Eftimie, profesor biologije kojemu se nakon što ga je supruga ostavila, događa da ga učenica optuži da je s njim zatrudnjela, a na koncu konca, imamo i gospodina Tomu i gospodina Gheorgea, koji kao upućeni pratitelji BBC-a na rumunjskom jeziku služe kao politički i društveni komentatori događanja.
U konačnici, tu je i Simion, postariji postolar iz prizemlja, koji u liftu na osmom katu moli i snatri o vjeri.
Moram priznati da mi je najbolji dio ovog romana upravo posljednji, u kojem Simion u obliku prispodoba govori okupljenim stanovnicima zgrade, a među tim prispodobama, osobito je dojmljiva ona s autorovim predviđanjima o tome kako bi to bilo kad bi se Isus Krist u današnje vrijeme kandidirao za izbore. Kakve bi šanse Isus s nekoliko svojih učenika imao, obilazeći od kuće do kuće, u vremenu televizijskih reklama i jumbo-plakata? Kako bi njegova prošlost radila protiv njega i bi li je njegovi politički protivnici prezentirali javnosti kako bi ga diskreditirali? Iz prethodnih pitanja vidljivo je da se autor u ovom dijelu romana služio satiričkim alatima radi humorističnog dojma, i to, po mom mišljenju, prilično uspješno.
Ostatak radnje, kako već rekoh, dojmio me se pomalo sporim i izrazito narativnim, ali u svrhu boljeg upoznavanja rumunjskog društva i kulture, prva tri dijela romana mogu biti prilično edukativna ako pretpostavimo da je autor izabrao arhetipe modernog rumunjskog čovjeka, ujedinjene u istom stambenom prostoru.
Stoga, ovaj roman preporučujem književnim turistima i onima koji se tako osjećaju, preporučujem ga religioznim čitateljima i čitateljima s filozofskom crtom, te onima koji vole pomalo politički nekorektan humor.
Oznake: petru cimpoesu, svetac u liftu, rumunjski jezik, religija
ponedjeljak, 05.05.2014.
Robert Vrbnjak: "Abeceda nestajanja"
Robert Vrbnjak, riječki autor mlađe generacije (1963.), poznat je hrvatskim knjiškim šmekerima kao autor zbirke priča „Triplex letačice“ (1996.) i četiriju drugih proznih djela, kao i jedne zbirke pjesama, a njegovo se ime može pronaći potpisano pod tekstove objavljivane u Vrijesku, Književnoj Rijeci, Riječi, Rivalu, Avliji, Ulaznici, New Europe Writers i drugim publikacijama. Osim toga, priče su mu izlazile diljem interneta, te je uvrštavan u niz regionalnih zbornika. Isto tako, za poeziju na dijalektu osvojio je prvu nagradu časopisa Verši na šterni na XIV susretu čakavskih pjesnika u Vižinadi, kao i prvu nagradu crnogorskog časopisa Avlija za priču „Spomenik nepoznatom kupcu“, koja se pojavljuje i kao dio zbirke „Abeceda nestajanja“.
Radi se o kratkoj zbirci, objavljenoj kod nakladnika Dušević&Kršovnik iz Rijeke. Ovo prozno djelo je sastavljeno od šesnaest kratkih priča, koje su objedinjene pod zajedničkom temom nestajanja u rastućoj urbanoj otuđenosti. Vrbnjak u većini priča obuhvaćenih zbirkom piše o ljudima koji su izmješteni iz obiteljskog i društvenog okruženja, čudni svima drugima osim sebi, čiji se identitet polagano briše i blijedi jer ne postoji onaj drugi u kojemu bi se njegovi likovi mogli ogledati, kroz koje bi prepoznavali sebe, svoje osobine, svoje vrline i mane.
U tom smislu i „Abeceda nestajanja“ kao naslov posve odgovara osmišljenoj koncepciji zbirke. Tako, dakle, priča „Mađioničarev zec“ kao prva priča (osim, dakako, „Uvodne priče“) i priča „Mađio iča ev ec“ čine zatvoren krug nestajanja jer je prva od navedenih priča upravo ono što joj naslov kaže – priča o zecu iz šešira, dok je posljednja priča, koja govori o ženi koja živi u intervalima od po pet minuta, posve apstraktna.
Druge pak lajtmotive zbirke nalazimo u autorovom tematiziranju rada u novinama, odnosno bavljenja novinarstvom (u kojemu nalazimo još jedan uzrok urbanom nestajanju), kao i u slikaru koji nestaje u nepoznato. Osim toga, tu je i kasnonoćna TV-ezoterija, kao još jedan način nestajanja u nebitnom, i beskonačno čekanje u redovima pred birokratskim ustanovama.
Priča „Spomenik nepoznatom kupcu“ pak govori o konzumerizmu kao načinu da se izgubimo, odnosno nestanemo, ovaj put u stvarima, pa će generacijama koje dolaze, ova blogerica zaključuje, preostati da o nama sude na temelju sadržaja naših kolica i potrošačkih košarica, što je prilično žalostan zaključak, moram priznati.
Stilski, autor se obraća čitateljima jednostavnim jezikom i s očiglednom toplinom u glasu, koja unatoč pomalo mračnoj temi, odiše humorom i optimizmom, zbog čega se nakon čitanja i ne osjećamo toliko loše zbog sve većeg jaza koji raste među nama, već naprotiv, nalazimo nadu da ćemo i među nepoznatima jednom ipak osjetiti društvenost i zajedništvo.
Oznake: robert vrbnjak, abeceda nestajanja, Birokracija, konzumerizam, ezoterija, spomenik nepoznatom kupcu
četvrtak, 01.05.2014.
Ekonomija i poduzetništvo – za početnike
U posljednje vrijeme puno čujem govoriti o potrebi da se u Hrvatskoj ponovno probudi poduzetnički duh, koji je nestao pred naletom nelikvidnosti i insolventnosti uzrokovanih dijelom svjetskom gospodarskom krizom, dijelom inkompetencijom ili zlonamjernošću poduzetnika, a velikim dijelom i rastućom poreznom (re)presijom i destimulativnim državnim mjerama.
Jedan od najvećih problema s kojima se poduzetnici u usponu susreću jest nemogućnost pronalaska odgovarajućih zaposlenika. Tekst na linku koji predstavljam donosi svojevrsnu formulu za zapošljavanje talenata – potreban je odgovarajući omjer stava budućeg zaposlenika o tvrtki, njegovih vještina i njegovo stava o poslu koji valja obaviti. Ovaj model sadrži „ako-ako“ prijedloge na koji način možete ocjenjivati ljude koje želite zaposliti i koje su posljedice ako zaposlite krive ljude.
The 3 Atributtes of Top Talent
Nadalje, ako ste poduzetnik u usponu, vjerojatno se borite s činjenicom da nema dovoljno sati u danu da biste obavili sve neophodne radne zadatke. U tu svrhu, Mashable donosi šest savjeta kojima se koriste slavni direktori kako bi povećali vlastitu produktivnost, a koje možete upotrijebiti u svom poslu (to uključuje ograničenje broja provjeravanja e-maila, skraćivanje radnih sastanaka, osiguranje vremena u kojemu ćete raditi neprekinuto i slično).
Productivity Tips
Isto tako, pojednostavite svoj život u pet minuta dnevno – savjete na LinkedInu donio je Greg McKeown, koji je napisao priručnik: „Essentialism: Disciplined Pursuit For Less“. On zagovara da, s obzirom da je život brz i pun različitih izbora i odluka kod kojih mislimo da moramo učiniti što više, trebamo prepoznati i razlikovati bitne od nebitnih stvari. Recimo, riječ „prioritet“ znači da postoji samo jedna stvar, važnija od svih ostalih – ne može biti više od jednog prioriteta, iako često upotrebljavamo i množinu: prioriteti. Nadalje, autor savjetuje da se svakog sata zaustavite na jednu minutu kako biste se upitali: je li ovo što sad radim najvrjednije što bi sad mogao raditi?... i još tri zlatna savjeta za pojednostavljivanje života pročitajte na linku dolje.
How to Simplify Your Life in 5 Minutes a Day
Da se relaksirate od svega što morate i ne morate raditi kao poduzetnik, ne zaboravite na samopouzdanje. U nastavku, pročitajte koja je 21 odlika samouvjerenih i samopouzdanih ljudi.
21 Things People With Confidence Embrace
Konačno, da ne bude da samo radimo, a ništa se ne igramo, na Bored Pandi možete vidjeti 33 bolno istinite (i smiješne) činjenice o životu, oblikovane kao grafove i dijagrame. Uživajte!
33 True Facts
Oznake: poduzetništvo, samopouzdanje, produktivnost, zapošljavanje
