Robert Vrbnjak, riječki autor mlađe generacije (1963.), poznat je hrvatskim knjiškim šmekerima kao autor zbirke priča „Triplex letačice“ (1996.) i četiriju drugih proznih djela, kao i jedne zbirke pjesama, a njegovo se ime može pronaći potpisano pod tekstove objavljivane u Vrijesku, Književnoj Rijeci, Riječi, Rivalu, Avliji, Ulaznici, New Europe Writers i drugim publikacijama. Osim toga, priče su mu izlazile diljem interneta, te je uvrštavan u niz regionalnih zbornika. Isto tako, za poeziju na dijalektu osvojio je prvu nagradu časopisa Verši na šterni na XIV susretu čakavskih pjesnika u Vižinadi, kao i prvu nagradu crnogorskog časopisa Avlija za priču „Spomenik nepoznatom kupcu“, koja se pojavljuje i kao dio zbirke „Abeceda nestajanja“.
Radi se o kratkoj zbirci, objavljenoj kod nakladnika Dušević&Kršovnik iz Rijeke. Ovo prozno djelo je sastavljeno od šesnaest kratkih priča, koje su objedinjene pod zajedničkom temom nestajanja u rastućoj urbanoj otuđenosti. Vrbnjak u većini priča obuhvaćenih zbirkom piše o ljudima koji su izmješteni iz obiteljskog i društvenog okruženja, čudni svima drugima osim sebi, čiji se identitet polagano briše i blijedi jer ne postoji onaj drugi u kojemu bi se njegovi likovi mogli ogledati, kroz koje bi prepoznavali sebe, svoje osobine, svoje vrline i mane.
U tom smislu i „Abeceda nestajanja“ kao naslov posve odgovara osmišljenoj koncepciji zbirke. Tako, dakle, priča „Mađioničarev zec“ kao prva priča (osim, dakako, „Uvodne priče“) i priča „Mađio iča ev ec“ čine zatvoren krug nestajanja jer je prva od navedenih priča upravo ono što joj naslov kaže – priča o zecu iz šešira, dok je posljednja priča, koja govori o ženi koja živi u intervalima od po pet minuta, posve apstraktna.
Druge pak lajtmotive zbirke nalazimo u autorovom tematiziranju rada u novinama, odnosno bavljenja novinarstvom (u kojemu nalazimo još jedan uzrok urbanom nestajanju), kao i u slikaru koji nestaje u nepoznato. Osim toga, tu je i kasnonoćna TV-ezoterija, kao još jedan način nestajanja u nebitnom, i beskonačno čekanje u redovima pred birokratskim ustanovama.
Priča „Spomenik nepoznatom kupcu“ pak govori o konzumerizmu kao načinu da se izgubimo, odnosno nestanemo, ovaj put u stvarima, pa će generacijama koje dolaze, ova blogerica zaključuje, preostati da o nama sude na temelju sadržaja naših kolica i potrošačkih košarica, što je prilično žalostan zaključak, moram priznati.
Stilski, autor se obraća čitateljima jednostavnim jezikom i s očiglednom toplinom u glasu, koja unatoč pomalo mračnoj temi, odiše humorom i optimizmom, zbog čega se nakon čitanja i ne osjećamo toliko loše zbog sve većeg jaza koji raste među nama, već naprotiv, nalazimo nadu da ćemo i među nepoznatima jednom ipak osjetiti društvenost i zajedništvo.
Post je objavljen 05.05.2014. u 06:42 sati.