Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 23.04.2014.
Lois McMaster Bujold: "Vorska igra"
Iako sam pročitala već četvrtu knjigu iz SF-serijala autorice Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu, upravo sam razočarano otkrila da sam zapravo tek na drugoj knjizi serijala koji se odnosi na Milesa, dok su prethodna dva romana, koje sam prve pročitala („Krhotine časti“ i „Barrayar“) tek uvod u njegovu priču, koji obuhvaća priču o tome kako su se upoznali i kako su živjeli njegovi roditelji prije nego što se Miles rodio (nije da to nisam i prije znala, pa pročitala sam prve tri knjige, stvar je samo u tome da kad se kaže da sam na drugom dijelu serijala, to nekako i ne zvuči kao neki napredak).
Dakle, nedavno spomenuti „Pripravnik za ratnika“ bio je prvi roman u serijalu čiji je glavni junak u cijelosti osebujni mladi barrayarski barun Miles Vorkosigan, a sad – evo me i nakon „Vorske igre“.
U ovom dijelu saznajemo da je Miles završio svoju obuku za vojnog časnika u barrayarskoj Carskoj akademiji, i zatječemo ga upravo u času kad dobiva svoj prvi pripravnički zadatak. Čitatelj odmah zatim ima prilike svjedočiti Milesovu razočaranju kad shvati da je izgnan na udaljeni otok Kyril gdje će glumiti meteorološkog časnika, obilaziti meteorološke stanice i čitati dosadna izvješća, iako se potajno nadao da će dobiti zaduženje na novoizgrađenom čudu moderne tehnologije, svemirskom brodu Princ Serg. Na otoku Kyril pak nailazi na neprijateljski nastrojenog zapovjednika kojemu gotovo istog časa staje na žulj, a kako smo i u prvom dijelu već imali prilike saznati, Miles loše podnosi autoritet i u svakoj prilici radije voli misliti svojom glavom (iz kojeg razloga vojna karijera koju je Miles izabrao za sebe predstavlja vjerojatno najlošiji izbor zanimanja u povijesti popularne književnosti).
Moram priznati da me kraj „Pripravnika za ratnika“ u kojem se Miles nevoljko odriče zapovjedništva nad flotom plaćenika koji se odazivaju na ime Dendariijski plaćenici, pomalo razočarao, pa sam se nadala da to neće biti i njihov zadnji spomen u ovom serijalu. Drago mi je da je u tom smislu „Vorska igra“ ispunila moja očekivanja i da je uloga Dendariijskih plaćenika čak i povećana, osobito u svjetlu činjenice da mladi barrayarski car nestaje bez traga, a da se najpoznatiji neprijatelji Barrayara, zli Cetagandanci, okupljaju oko strateške Hegenske osi. U tom smislu, nakon misije na otoku Kyril, Miles dobiva poseban zadatak, pri čemu su njegovi nadređeni imali na umu da će se on držati svojih zadanih ovlasti kao zastavnik, što predstavlja najniži vojni čin na Barrayaru. No i opet, nisu računali s njegovom urođenom znatiželjom i nevjerojatnom sklonošću upadanju u nevolje...
I dalje je zabavno – sve ono što nisam željela kod ovog serijala jest previše dosadnog taktiziranja, osmišljavanja neuvjerljivih strategija i svemirske pucačine, što može zvučati čudno kad biram upravo takav žanr literature; ali, u tom smislu se i dalje ne mogu požaliti: junaci su dobro ocrtani i puni duha, čak i sporedni likovi, dijalozi su uvjerljivi i duhoviti, a fabula obiluje iznenadnim obratima, što je dovoljno da mi zadrži zanimanje i u razdobljima kad su mi misli sklonije lutanju. Stoga, iako mogu razumjeti zašto se na ovaj serijal lože geekovi u predadolescentskim godinama, lako mogu zamisliti da ga čita i neka atipična čitateljska populacija.
P.S. A večeras - Noć knjige!
Oznake: lois mcmaster bujold, vorska igra, miles vorkosigan
