Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 11.05.2011.
Kako kaže: kilo mozga...?
Nedavno je Belleepoque napisao jedan post da zaintrigira čitatelja, koji je rekao – Pogodite što košta 98,99 kuna po kilogramu! A drugi je nažalost izvijestio kako u Intersparu po novom postoji akcija (naši prekodravski susjedi bi rekli: «Akcio! Uj!») u kojoj možete pribaviti kilogram KNJIGA po toj popularnoj cijeni od 98,99.
Nije prva takva akcija, moram priznati, već su oni, kao i jabuke ili naranče (a usto dobijete i kantu u koju ste ih trpali) i knjige počeli prodavati na kilograme. Blogera ta priča podsjeća na socijalističko kupovanje knjiga na metre, i to takve da pašu uz dekor, uz kutnu garnituru ili uz tapete. Od navedenih koje postoje u letku, nisu me zainteresirali niti Sun Tzu (ok, to možda malo!), niti atlasi niti enciklopedija o dinosaurima, iako malo razmišljam o tome da virnem u Interspar dok akcija još traje da se osvjedočim o kojim se romanima Mozaik knjige radi. Ne znam zapravo koliko jedna knjiga teži. Koliko knjiga (brojem) može biti u kili, pitam se. Nikad mi nije sinulo da knjige važem, iako sam ponekad, ako se radilo o dosadnijem primjerku literature, ponekad prelistala do zadnjih korica da vidim koliko stranica ima.
Bloger se poziva na nove knjige iz Biblioteke Hit nakladničke kuće Znanje. Kao djevojčica, voljela sam čitati izdanja iz Biblioteke Hit Junior, a kasnije sam rado čitala njihova izdanja za odrasle; bloger tu spominje i doista krasnu knjigu «Kamo idemo, tata?» Jeana-Louisa Fourniera koju sam čitala i o kojoj sam pisala OVDJE (ja bih još dodala da je u toj biblioteci u istoj 2009/2010. sezoni izašao i moj ultimativni hit 2010. godine, roman Daniela Glattauera pod naslovom «Dobar protiv sjeverca» o kojem sam pisala OVDJE). Međutim, s plaćom koju imam i rashodima kojih se ne mogu riješiti, ne mogu si priuštiti knjigu od 120 ili 130 kuna. Mogu si priuštiti knjige u cjenovnom rangu od 20 do 80 kuna, što i dečki u Znanju jako dobro znaju jer su u sklopu one akcije pet nakladnika uz Konzum i Tisakmediu izdali upravo «Dobar protiv sjeverca» po cijeni od 19,90 kuna.
I ja sam se neugodno iznenadila što se zatvara Booksa. Još uvijek se neugodno iznenađujem kad se knjižare zatvaraju umjesto da se otvaraju, ali i ja, kao i bloger, imam vjere da će neke od tih knjiga, pa makar se prodavale i na kile i za 19,90, naći svoj put do neke tankoćutne duše koja će zbog njih zavoljeti čitati, jer knjige zaslužuju svoj dom.
Na kraju, ono o čemu sam zapravo htjela razgovarati, ali mi se uvod nekako odužio – Belle epoque ovaj način prodaje knjiga dijagnosticira kao simptom «potpune propasti građanske kulture karakteristične za srednjeeuropsko društvo, i samim time do blage propasti pozitivnog stava prema čitanju u društvu.»
Moje je iskustvo sasvim drugačije i pozitivno. Čitanje je u modi – svi čitaju. Osim kolege s posla koji tvrdi da nakon šestog razreda osnovne škole osim novina nije ništa drugo pročitao radi užitka, svi čitaju. Teta u kiosku koja mi je vrlo draga, moja rođena teta, moja majka, moja baka od osamdeset i kusur godina koja se još može raznježiti na Courths-Mahlericu koju sam joj preporučila... Danas sam putovala vlakom i djevojke na sjedalima preko puta mene su obje čitale. Čita se u tramvajima, na klupama u parku, na trgu, u kafićima, čita se i raspravlja o pročitanim knjigama. Možda to nije top-of-the-pops literatura, možda se radi samo o popularnom Stiegu Larssonu, ali tko danas može reći da su izdanja Biblioteke Hit bolja ili sadržajno kvalitetnija od Knjige dostupne svima? (s odmakom od dvadesetak godina dapače, ali danas?)
Na kraju, moram vam reći još jednu stvar: gotovo da nije bilo razgovora za posao na koji sam išla (a išla sam na pozamašan broj razgovora) na kojemu me nisu pitali što sam zadnje čitala, što čitam i slično. Knjiga je još uvijek vrlo važna.
