Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 31.01.2011.
Ephraim Kishon: "Knjiga za porezne obveznike"
(Pišem ovo jedući voće - očekujte zdrav i uravnotežen post!)
Nije li knjiga o poreznim obveznicima sve što ste trebali i željeli u ovom osjetljivom životnom i godišnjem razdoblju kad se s mukom i/ili kradomice pregledavaju porezne kartice, traga za pukom šansom za povrat poreza i obračunava koliko smo svojih prihoda istresli u rupu bez dna koju običavamo nazivati Državnim proračunom? Ukratko, došlo je vrijeme za predaju godišnje porezne prijave. Neka igre započnu!
Ni Kishon, kao uostalom niti drugi bogobojazni i pošteni građani, nije ljubitelj poreza, osobito se on tu dotiče poreza na dohodak (što se mene tiče, idu mi na živce svi porezi koje plaćam - uključujući tu i porez na dohodak, PDV te osobito paušalni porez na posjedovanje motornog vozila). Porez na dohodak po njemu znači sljedeće:
Ovdje je riječ o najvećem fijasku našeg stoljeća, o nesporazumu kojim je polovica čovječanstva sasvim legalno protjerana u ilegalu. Mislim na onu fiskalnu čarobnu formulu koja od varalice pravi neznanog junaka, a čovjeka koji poštuje zakon pretvara u šaku jada. Riječ je o državnom promašaju koji se zove porez na zaradu i dohodak, i koji je u biti posve oprečan ljudskoj naravi."
(kao što bi i moj otac, inače privatni poduzetnik, često rekao - "Ja radim, plaćam poreze i dajem novce u državnu kasu samo da bi me oni iz birokracije mogli zvati optuženikom!" To je bilo nakon što su pokrenuli upravni postupak protiv njega jer je jedan mjesec kasnio s podnošenjem porezne prijave.)
Ljudi su se i kod nas domislili svakakvim rješenjima (ja, iskreno, nikad nisam utajila ni kunu poreza, sav svoj porez uredno prijavljujem i plaćam, kao i Kishon, uostalom. Mi se stoga smatramo moralno nadmoćnima i sposobnima reći kako je porez - velika prijevara) - na crno se kupuje, prodaje, nudi usluge, radi i zarađuje, pa država ne vidi ni mrvicu od tih prihoda u svojoj velikoj vreći (a mene to zapravo ništa ne čudi, pa ljudi moraju nešto jesti, ne mogu leći i umrijeti od gladi samo zato što Vlada kaže da se na litru domaće rakije plaća trošarina). Pomislite, da su porezi samo mrvicu razumniji (a porezna služba oštrija), ne bi li se mnogi Hrvat sustezao od varanja države i legalno prijavljivao svaku kunu koju je zaradio?
Iako nemam puno godina, imam već nekoliko godina radnog staža - kad početkom godine dobijem poreznu karticu, uplate u moje mirovinske stupove čine mi se kao šaka jada, a ostala davanja neproporcionalno velika i nepotrebna. Uzmimo ovako: da čitav radni vijek (a ja radim od 22. godine samo s dva mjeseca prekida - sad mi je 27) radim bez prekida, imala bih 38 godina radnog staža, i to da zarađujem minimalac (koji je kod nas, ako se ne varam, neto 2.180,00 kuna), kad bi država dala meni da ulažem obvezne doprinose od 1.100,00 kuna, imala bih po umirovljenju pola milijuna kuna - samo glavnice! Uz lančano ukamaćivanje kroz tako dugo razdoblje, mogla bih imati oko sto tisuća eura (ako mi ne vjerujete, odite na štedni kalkulator na Pametnoj kuni). Da poživim još 15 godina, a što je očekivani životni vijek u Hrvatskoj, mirovina bi mi bila oko 4.000,00 kuna. A pazite, čitav radni vijek zarađivala sam samo 2.180,00 kuna plus obvezni doprinosi, ništa više!
Kako danas stvari stoje, radit ću vjerojatno do sedamdesete i imat ću 500,00 kuna mirovine. Djecu ću, naravno, začeti u dobi od 45 godina jer dotad ću se morati boriti da dobijem i zadržim posao u ovim neljudskim uvjetima. Stambeno pitanje nisam niti ukalkulirala u tu priču, srce me boli kad se samo i sjetim toga.
A litra benzina deset kuna...
