Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

nedjelja, 05.12.2010.

Katarina Mazetti: "Momak sa sela"

Jedva sam dočekala da vam pišem o ovoj knjizi. Znate i sami koliko volim naletjeti na nešto naprosto prekrasno što je možda pomalo skriveno kod izdavača za kojega je atipično izdavanje takve vrste knjiga (u ovom slučaju: Izvori), ili što se krije iza imena nepoznatog autora ili autorice, ili je neprivlačno naslovljeno. «Momak sa sela» Katarine Mazetti je upravo takva priča, prekrasna, topla i neobična (humoristična, na neki način), u kojoj sam uživala i oko koje sam si imala prilike postaviti puno pitanja. U izvorniku se zove «Grabenn i graven bredvid», ali ćete je na engleskom govornom području pronaći pod nazivom «Benny&Shrimp», i s radošću vas izvještavam da je autorica prodala 450 tisuća primjeraka u svojoj rodnoj Švedskoj.

Obvezno pročitajte i intervju s autoricom Katarinom Mazetti u povodu izlaska ove knjige.

Katarina Mazetti – Interview

Priča počinje susretom na groblju. Desiree kao tridesetpetogodišnja udovica žaluje za svojim suprugom Orjanom koji je poginuo u prometnoj nesreći. Žaluje? Nastoji žalovati, ali kako ih nikad nisu vezali osobito duboki osjećaji, ona se muči i trudi žalovati. Jedan neukusni grobljanski spomenik do groba njenog muža, jedan neobičan muškarac s kapom drvosječe i bez tri prsta na ruci, dolazi odati počast svojoj majci. Za Desiree, knjižničarku i građanku, taj je muškarac seljačina bez ukusa. Dok ih odjednom ne povežu neke čudne, jake sile. Ona postaje njegov Račić i oni nastoje održati svoju vezu na relaciji selo-grad.

Što muškarci žele?

Desiree sasvim odgovara život u kojem ima odvojene trenutke za Bennya, a ostatak vremena posvećuje se svom radu na dječjem odjelu knjižnice u gradu u kojem živi. Benny pak nije zadovoljan time: njemu treba supruga velikih grudiju, koja zna zakrpati čarape i povremeno pomagati vozeći traktor, koja zna spraviti izvrsne mesne okruglice i koja zna musti krave. Građanka, pih, što će to njemu! Ona ne razumije da je briga za dvadeset i četiri muzne krave posao bez radnog vremena, da je često umoran i da ne želi provoditi večeri odlazeći u operu. Ona je pak pronašla njegove svjedodžbe iz škole i ima dokaz da je pametan – pa zašto onda ne želi prodati farmu i dovršiti svoje školovanje, postati netko i nešto?

Vrlo je interesantna opreka između sela i grada (kod nas još od «U registraturi» nismo razriješili taj problem). Naime, vjerujem da većina ljudi koji čitaju ovaj blog žive u gradu. Građani, koliko se sjećam još iz srednje škole (dolazim iz prigradskog naselja, pa smo mi «dođoši» u srednjoj školi često znali imati slične probleme), svisoka gledaju na seljake. Da su neuki, zatucani, da se ne znaju ponašati... Ne brinite se, ni seljaci, kad se vrate u svoje selo, ne štede građane – da su bahati, ali da često lošije žive u smislu životnog standarda. Da mi je kuna za svaki put kad sam čula: «Čvarci i iznutrice – mi to na selu bacamo kerovima, a građani se otimaju za to u mesnicama i zlatom plaćaju naše otpatke!» Jedna meni draga osoba koja pokazuje izrazito visok stupanj tolerancije za svoje godine, često na to kaže kako moraš živjeti u oba života da bi shvatio da je sve to zapravo isto: da u oba svijeta postoje isključivo osobe koje se bore u životu i koje samo nastoje pošteno raditi da bi mogle zaraditi za život. I to je lijepo, tako treba razmišljati.

Što žene žele?

No nije to samo priča o kontrastu između sela i grada, već i između muškaraca i žena. Muškarci su jednostavniji, pa i ovaj Benny zna što želi – ne želi više biti stari momak i želi se oženiti ženom svog ranga i sličnih interesa. No Desiree više ne želi isključivo brak, želi karijeru i želi imati život odvojen od života svog supruga. Način na koji ih je kemija spojila je zapravo neobičan: Desiree su prije, sudeći prema njezinom pokojnom suprugu, privlačili pomalo beskrvni gradski dečki, oni koji su se uvijek složili sa svime što je ona predlagala i kojima je zapravo bilo svejedno jesu li s njom ili negdje drugdje. Sad se imala prilike naći u naručju «pravog» muškarca, i to ju je iznenađujuće privuklo.

Konačno...

«Momak sa sela» je lijepa i topla ljudska priča u kojoj izvan svake dvojbe možete pronaći i nešto za sebe. Oprečna od prve do zadnje stranice, oduševit će vas toplinom i jednostavnošću kojom odiše.

05.12.2010. u 17:05 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com