Jedva sam dočekala da vam pišem o ovoj knjizi. Znate i sami koliko volim naletjeti na nešto naprosto prekrasno što je možda pomalo skriveno kod izdavača za kojega je atipično izdavanje takve vrste knjiga (u ovom slučaju: Izvori), ili što se krije iza imena nepoznatog autora ili autorice, ili je neprivlačno naslovljeno. «Momak sa sela» Katarine Mazetti je upravo takva priča, prekrasna, topla i neobična (humoristična, na neki način), u kojoj sam uživala i oko koje sam si imala prilike postaviti puno pitanja. U izvorniku se zove «Grabenn i graven bredvid», ali ćete je na engleskom govornom području pronaći pod nazivom «Benny&Shrimp», i s radošću vas izvještavam da je autorica prodala 450 tisuća primjeraka u svojoj rodnoj Švedskoj.
Obvezno pročitajte i intervju s autoricom Katarinom Mazetti u povodu izlaska ove knjige.
Katarina Mazetti – Interview
Priča počinje susretom na groblju. Desiree kao tridesetpetogodišnja udovica žaluje za svojim suprugom Orjanom koji je poginuo u prometnoj nesreći. Žaluje? Nastoji žalovati, ali kako ih nikad nisu vezali osobito duboki osjećaji, ona se muči i trudi žalovati. Jedan neukusni grobljanski spomenik do groba njenog muža, jedan neobičan muškarac s kapom drvosječe i bez tri prsta na ruci, dolazi odati počast svojoj majci. Za Desiree, knjižničarku i građanku, taj je muškarac seljačina bez ukusa. Dok ih odjednom ne povežu neke čudne, jake sile. Ona postaje njegov Račić i oni nastoje održati svoju vezu na relaciji selo-grad.
Što muškarci žele?
Desiree sasvim odgovara život u kojem ima odvojene trenutke za Bennya, a ostatak vremena posvećuje se svom radu na dječjem odjelu knjižnice u gradu u kojem živi. Benny pak nije zadovoljan time: njemu treba supruga velikih grudiju, koja zna zakrpati čarape i povremeno pomagati vozeći traktor, koja zna spraviti izvrsne mesne okruglice i koja zna musti krave. Građanka, pih, što će to njemu! Ona ne razumije da je briga za dvadeset i četiri muzne krave posao bez radnog vremena, da je često umoran i da ne želi provoditi večeri odlazeći u operu. Ona je pak pronašla njegove svjedodžbe iz škole i ima dokaz da je pametan – pa zašto onda ne želi prodati farmu i dovršiti svoje školovanje, postati netko i nešto?
Vrlo je interesantna opreka između sela i grada (kod nas još od «U registraturi» nismo razriješili taj problem). Naime, vjerujem da većina ljudi koji čitaju ovaj blog žive u gradu. Građani, koliko se sjećam još iz srednje škole (dolazim iz prigradskog naselja, pa smo mi «dođoši» u srednjoj školi često znali imati slične probleme), svisoka gledaju na seljake. Da su neuki, zatucani, da se ne znaju ponašati... Ne brinite se, ni seljaci, kad se vrate u svoje selo, ne štede građane – da su bahati, ali da često lošije žive u smislu životnog standarda. Da mi je kuna za svaki put kad sam čula: «Čvarci i iznutrice – mi to na selu bacamo kerovima, a građani se otimaju za to u mesnicama i zlatom plaćaju naše otpatke!» Jedna meni draga osoba koja pokazuje izrazito visok stupanj tolerancije za svoje godine, često na to kaže kako moraš živjeti u oba života da bi shvatio da je sve to zapravo isto: da u oba svijeta postoje isključivo osobe koje se bore u životu i koje samo nastoje pošteno raditi da bi mogle zaraditi za život. I to je lijepo, tako treba razmišljati.
Što žene žele?
No nije to samo priča o kontrastu između sela i grada, već i između muškaraca i žena. Muškarci su jednostavniji, pa i ovaj Benny zna što želi – ne želi više biti stari momak i želi se oženiti ženom svog ranga i sličnih interesa. No Desiree više ne želi isključivo brak, želi karijeru i želi imati život odvojen od života svog supruga. Način na koji ih je kemija spojila je zapravo neobičan: Desiree su prije, sudeći prema njezinom pokojnom suprugu, privlačili pomalo beskrvni gradski dečki, oni koji su se uvijek složili sa svime što je ona predlagala i kojima je zapravo bilo svejedno jesu li s njom ili negdje drugdje. Sad se imala prilike naći u naručju «pravog» muškarca, i to ju je iznenađujuće privuklo.
Konačno...
«Momak sa sela» je lijepa i topla ljudska priča u kojoj izvan svake dvojbe možete pronaći i nešto za sebe. Oprečna od prve do zadnje stranice, oduševit će vas toplinom i jednostavnošću kojom odiše.
Post je objavljen 05.12.2010. u 17:05 sati.