Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 07.10.2009.
"Sumrak" - o knjizi i filmu
Upravo sam pogledala film «Sumrak» jer su mi ga toplo preporučile neke prijateljice kao ultimativni ljubavni film (rekle su mi da ga pogledam sama, jer ću se onda bolje moći uživjeti, bez prezirnog muškog pogleda. Ali s obzirom da je moj izabranik otprve odbio gledati film «about vampires that sparkle», kod mene zapravo nije uopće postojala opasnost od zajedničkog gledanja tog filma).
Pišem pod dojmom, pa mi nemojte zamjeriti. Mislim da o knjizi «Sumrak» nisam nikad niti pisala na ovom blogu (iako, moguće je i da jesam, previše pričam, to je moj generalni problem). Također, s obzirom da sam zamijetila da film doslovce slijedi radnju romana, sve što kažem odnosi se i na film i na knjigu. Čini mi se da nikad nisam gledala film u kojem se moje poimanje svega u knjizi tako poklapa s postignutim dojmom – od izbora glumaca, preko neprestano kišnog setinga, do radnje... Sve je isto (to nije prednost niti nedostatak, samo konstatiram).
Općeniti zaključak filma i knjige mi je – emo i goth klinci imaju novi predmet obožavanja. Oboje glavnih likova su oh tako uzdrhtali i bore se protiv vlastitih osjećaja da mi je bilo pomalo mučno. Ona (iskreno, prije dva sata sam gledala film, ali sam već zaboravila kako se ona zove, pa moram guglati), Bella, je sva zaljubljena i puna povjerenja u čovjeka kojega voli, usne su joj uzdrhtale, izgubila je dar govora i oči stidljivo obara prema tlu. On, s druge strane, ima tamnocrne obrve (iako ima svijetlosmeđu kosu – najs tač, mora da šminker ima problema s alkoholom) i crvene usne te bijesan pogled kao gospodin Rochester iz "Jane Eyre" (Charlotte Bronte), ali se u sebi zapravo bori s ljubavlju prema njoj zato što zna da je opasan za nju. Sve je oh tako dramatično i oh tako puno snažnih emocija i tako maglovito tamnozeleno da bi za mene pravo osvježenje bilo da je ona bar jednom tijekom filma podrignula, a on si počešao jaja. Nazovite me neromantičnom, ali za mene se romantika sastoji u izboru prave mjere: ljudi smo, imamo svoje obveze, probleme, prirodne potrebe i drugo i najčešće razmišljamo o prizemnim stvarima. Romantika mora predstavljati iznenađenje u odnosu na svakodnevicu, a ne biti stalno forsirana, inače i sama postane dosadna svakodnevica.
Ja kužim emo i goth klince – i ja sam svojevremeno, kad sam imala 15 – 16 godina, očekivala da će moj život (jednom kad počne) svake minute biti nabijen velikim riječima i dramatičnim osjećajima. No takvo razmišljanje je u najmanju ruku bedasto: tko može biti sav napet u stalnom nastojanju da bude oličenje Ljubavi baš cijelo vrijeme? Očito samo nemrtvi, kao što je pokazala i Stephanie Meyer (moram napomenuti da se moje opservacije temelje isključivo na gledanju i čitanju «Sumraka», ostalih iz tetralogije se nisam imala volje dotaknuti).
Pravo je pitanje sad je li autorica uopće imala namjeru ugađati bilo čijem (pa i mojem) osjećaju za stvarnost – ako nije, onda je svakako uspjela: napravila je ljubavni roman s vampirima čija je svrha (osim da zabavi) da u čitatelju pobudi potrebu za romantičnom ljubavlju. U tom slučaju sasvim je legitimno da se vama (ili mojim prijateljicama) «Sumrak» sviđa, ja samo kažem kako osobno preferiram djela koja malo uvjerljivije koketiraju sa stvarnošću.
