Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 28.09.2009.
Stanko Andrić: "Od akademika do zemljaka" (domaći Rječnik uvriježenih mnijenja)
Vikendom obično imam malo više vremena za rješavanje nekih zaostataka koji su mi se nagomilali po radnoj sobi. Zaostaci uobičajeno obuhvaćaju spremanje papira, razvrstavanje radnih zadataka i drugo. Tako sam se i proteklog vikenda posvetila nekim stvarima koje sam ostavila upravo za takvu prigodu. Kako preko tjedna nemam vremena za pomno čitanje novina, tomu se posvetim tek kad imam izvjesnu veću količinu slobodnih sati. Hrpa «Vijenaca» koju bi valjalo makar prelistati visoka je gotovo koliko i ja (da ne spominjem kako mi je «Vijenac» postao gnjusan otkad forsira ustaštvo, desničarenje, obitelj, vjeru i ognjište – premlada sam ja da bih slušala o takvim stvarima).
Međutim, s brojem od 16. srpnja 2009. godine urednici «Vijenca» su definitivno pogodili u sridu: ne samo da je izdanje sadržavalo godišnji pregled kulturnih postignuća – domaće proze, domaće poezije, prijevodnih djela, kazališnih predstava, likovne sezone, glazbenih događaja i drugog, nego je «duplericu» krasio i tekst našeg povjesničara (svojatam ga zato što je rodom iz Slavonije, ne zato što smo u rodu) Stanka Andrića (inače, Andrićevo je prozno djelo prilično hvaljeni «Simurg» kojega se, kao i mnoge druge naslove, spremam pročitati kroz izvjesno vrijeme). Po ugledu na «Rječnik uvriježenih mnijenja» Gustavea Flauberta* u kojemu je ovaj velikan francuske proze abedednim redom popisao sva uvriježena mišljenja koja potiho gaje i glasno izgovaraju njegovi sunarodnjaci, Stanko Andrić je to učinio za Hrvate i došao do nekih vrlo zanimljivih i komičnih zaključaka (ti su zaključci, bolje rečeno, bili satirični – jer komičnim se stvarima smijemo, a uz satiru bismo mogli i plakati!) U tom se tekstu Andrić potrudio opisati desničarski mentalitet kakav vlada u Hrvatskoj, i to počevši od «akademika» («Najviša i najnedostižnija od svih titula. Odnositi se prema njoj sa strahopoštovanjem i uvijek je stavljati ispred imena onoha komu pripada. Akademici – najumniji ljudi koji hodaju zemljom. Ne zna se čime se bave: rade li što ili samo nose teret naslova akademik.») i završivši sa «zemljakom» («Obvezatno je silno se razveseliti ako u stranom gradu slučajno susretnete znanca iz zavičaja.»)
Iako bih vam najradije pretipkala cijeli tekst radi uvida i eventualne zabavljenosti, izabrat ću par meni najfascinantnijih upisa:
ANDRIĆ (IVO) – Izdajica. Dobar pisac, ali lišen ljudskog morala i poštenja. Ipak, ne treba se sasvim odreći našeg nobelovca.
BALKANAC – Uvreda zbog koje je opravdano fizički se obračunati s onim tko vam ju je uputio.
CRKVA – Moralna vertikala. Jedino se ona još nije kompromitirala.
ĆIRILICA – Srpsko pismo. Čuvati se da je ne naučite. Ako je već znate čitati, bolje je to držati u tajnosti.
DUBIOZNO – Učena riječ koja znači manje – više isto što i dubinski, temeljito. Kaže se «dubiozno se baviti nečim». Ili: «Prostudirao je to baš dubiozno.»
EVOLUCIJA – Nije dokazana. Prema tome, ne bi je se smjelo spominjati u školi.
FRANCUZI – Uglavnom ružni, ali zrače neodoljivim šarmom. Ne mogu prežaliti što više nisu važni kao nekada. Iskvareni i pomalo ljigavi. Ipak, imaju nešto što izaziva poštovanje: Legiju stranaca.
GERMANIZMI – Rabeći ih obilno u svakodnevnom govoru (npr. Šulkolega, platfus, vindjakna, nahtkaslić, kohčokolada, špajservis, flajšmašina, cukerpekerica) pokazujemo da pripadamo boljem gradskom svijetu i višem staležu.
HOROSKOPI – Čitaju se samo radi razbibrige. Pa ipak, ima u njima nekog vraga! Suviše često dobro pogađaju razne stvari, a da bi se moglo raditi o pukim slučajnostima.
INTELEKTUALAC – Nešto kao počasna titula za osobu u posjedu fakultetske diplome. Osobito dobro pristaje sveučilišnom profesoru. Intelektualac mora poklanjati dosta pozornosti svojoj vanjštini (kravata, ozbiljno odijelo, frizura itd.); leptir – kravata je u tom pogledu osobito rječit znamen. Odmjeren korak i zamišljen izraz lica također najbolje pristaju učenoj glavi. Kada ne bi držao do toga, kako bi ga se na ulici moglo razlikovati od običnog puka bez diplome, o doktoratu da se i ne govori?
JUGOSLAVIJA – Totalitarna diktatura. Umjetna državna tvorevina. Građena na trulim temeljima, prirodno je da se nije mogla održati. Ili pak: u mnogom pogledu bolja od ovog što imamo danas. Društvo socijalne pravde, solidarnosti, jednakosti i sklada među različitim narodima. Uzdisati za njom.
KAZALIŠTE – Hram kulture. Imati godišnju pretplatu za nj – vrhunac kulturnog uzdizanja i samosvijesti.
KNJIGE – Nestat će. Zastarjele kao medij za čuvanje podataka.
LEKTOR – Svaliti na nj krivnju ako vam je objavljen tekst s mnogo gramatičkih pogrešaka i stilskih rogobatnosti.
LICEMJERJE – Ne zna se točno što je to. Nekakav drevni prorok što ga spominje Biblija.
MITO I KORUPCIJA – Rak – rana hrvatskoga društva. Ipak, bez mita čovjek danas teško može nešto postići.
NAPREDAN – Koristi se ponajviše u ženskom rodu i to u frazi «napredna i nazadna». (Misli se na žensku osobu svestrano izraženih oblina).
OCRNJIVANJE – Uživamo ocrnjivati sami sebe, ništa slično ne može se vidjeti kod nekog drugog europskog naroda.
PALANAČKI DUH – Prokletstvo malih sredina. Spomenite ga kada govorite o svojim neostvarenim planovima i nerazumijevanju sredine u kojoj radite. Kolike li je darovite ljude ugušio i upropastio!
PISANJE – Pomalo ženstvena aktivnost. Ženama pisanje ide lakše od ruke (slično kao i šivanje ili vezenje).
RODOLJUBLJE – Sumnjiva riječ. Mora se kazati domoljublje.
RUPE U ZAKONU – Ono što zakone čine koliko – toliko podnošljivima. Pravnici = stručnjaci za rupe u zakonu.
SLOVENIJA – Sićušna zemlja. Zbijati šale na račun njezine neznatne veličine: trebalo bi je premostiti, poslovica «mali ptić, veliki krič» i sl. Zvati je i europskim stratištem jer su ondje jugoslavenski partizani na kraju Drugoga svjetskog rata posmicali svoje proitvnike u bijegu. Slovenci su uvijek bili austrijski sobari i kočijaši. Nažalost, gospodarstvo im je znatno bolje od našega; skrivati ogorčenje uzrokovano time.
SREDNJOEUROPSKI – Plemenit pridjev; mnogo više od puke zemljopisne oznake. Hrvatska je oduvijek pripadala srednjoeuropskom kulturnom krugu. Srednjoeuropska uljudba.
TITO – Običan zločinac i ubojica. Neobrazovani vjetropir, ponašao se kao tipičan hohštapler, zavodio lijepe žene, pušio skupe cigare itd. Najveći državnik kojeg smo imali. Bio je Hrvat: stidjeti se zbog toga; ponositi se time.
TUĐMAN (FRANJO) – Stvorio Hrvatsku. Otkrio svijetu da su Hrvati jedan od najstarijih i najkulturnijih europskih naroda. Tko o tome misli drukčije, mora se suočiti s činjenicom da je Tuđman bio povjesničar s doktoratom.
VRHUNARAVNO – Starinska riječ koja znači isto što i vrhunsko ili osobito. Primjer: «smrt dolazi kao vrhunaravni apsurd ljudske egzistencije» (misao jednog novinara – filozofa).
ZDRAVO – Sumnjiv pozdrav. Ako vas tko njime pozdravi, snužditi se kao da vam je zaželio bolest, a ne zdravlje.
U duhu posljednjeg upisa, ja vam neću zaželjeti zdravo, nego doviđenja i do idućeg čitanja!
________________
* Za vašu informaciju, «Rječnik uvriježenih mnijenja» se može pronaći i u hrvatskom prijevodu iz 2007. godine u izdanju Disputa.
