Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 23.08.2009.
Dubravka Ugrešić: «Baba Jaga je snijela jaje»
Ne znam jeste li već čitali išta od ove autorice no ja u ovom postu planiram biti maksimalno pristrana s obzirom da mi je ona jedna od rijetkih dragih autorica koje pišu na jeziku bivših država socijalističke Jugoslavije, jedna od rijetkih čiji se stavovi nisu mijenjali tijekom vremena (samo su stjecali oštrinu) i koja je ostala angažirana i vjerna idejama koje je imala kad je napuštala Hrvatsku (danas živi u Amsterdamu i vanjski je predavač na europskim i američkim sveučilištima).
«Baba Jaga je snijela jaje» njezin je doprinos svjetskoj biblioteci Mitovi (oni koji prate ovaj blog znaju da sam već pisala i o još jednoj knjizi iz te biblioteke, radilo se o knjizi «Angus sanjar» škotskog autora Alexandra McCall – Smitha). Zadatak je te biblioteke ponuditi nova promišljanja nekih mitova i legendi koji su ukorijenjeni u općoj kulturi. Tako je Dubravku Ugrešić zapala baba Jaga, lik karakterističan za slavensku mitologiju (nisam se mogla oteti dojmu kako je to prikladno s obzirom na njezin izražen feminizam, jer je baba Jaga utjelovljenje onog dijela ženske ličnosti koji odbija muškarce – njezina samodovoljnost, njezina povezanost s krvlju i tjelesnim, ono što bismo – tako naučeni – nazvali ružnim i odbojnim).
Inače, ovu knjigu i sama autorica naziva «diptihom»: podijeljena je u dvije odijeljene cjeline – prva je nazvana «Pođi tamo – ne znam kamo, donesi to – ne znam što» (radi se o jednoj od baba Jaginih zagonetki iz priča), a druga je nazvana «Pitaj, samo znaj, svako pitanje ne vodi dobru» (što je također jedna od baba Jaginih upečatljivijih replika). Prvi dio je onaj «zagrebačko - bugarski» u kojem se javljaju dva lika – starija, senilna majka i njezina kćer (taj je dio pisan u ich – formi, iz kćerinog gledišta). Kćer kao majčin emotivni izaslanik («bedel», kako to u riječi uobličava kćer) odlazi u majčino rodno mjesto, Varnu u Bugarskoj, kamo je prati bugarska folkloristica Aba (ona se utjelovljuje još i u posljednjem, trećem dijelu ovog diptiha, svojevrsnom podlistku koji se naziva «Baba Jaga za početnike»).
Zanimljivo je što Dubravka Ugrešić kaže za folkloriste (izjednačujući ih nacionalistima, o kojima se zna što ja mislim):
«Ako išta nisam podnosila onda su to bili folklor i folkloristi. Folkloristi su bili neka vrsta nedoraslih ljudi, akademskih infantilaca. Tiho su, nikome na putu, šuškali u svojim akademskim koutovima. U moje vrijeme po svim tim zonama bogatima folklorom – Jugoslavijom, Bugarskom, Rumunjskom – švrljali su uglavnom folkloristi. I zanimale su ih samo dvije stvari: folklor i komunizam na razini folklora (politički vicevi, častuške, gange, komunističke legende). Danas se više ne bih mogla zakleti da je ičega drugog i bilo, ali tada mi se taj interes činio intelektualno inferiornim. Domaći folkloristi u većini slučajeva bili su pritajeni nacionalisti, što se potvrdilo kasnije, kada je buknula mržnja, a onda i rat. Inozemni, zapadnoevropski i američki, performirali su svoj akademski kolonijalizam bez rizika: nije bilo opasnosti da će ih «urođenici» skuhati i pojesti za večeru. Zašto su svi ti stranci, pored bogate domaće renesansne književnosti, baroka, modernizma, zanimljive avangarde, čak i postmodernizma, zapeli baš za folklor, pitala sam se. Kada se Jugoslavija raspala, mnogi su ostali razočarani, primivši raspad kao urotu uperenu protiv njih, osobno. Najednom su nestali oni bučni međunarodni susreti, sa šljivovicom koja je tekla u potocima i janjcima koji su se veselo okretali na ražnju; nije više bilo vezenih ručnika, naivnih slikara, temperamentnih narodnih kola, etno – suvenira i pričljivih lokalnih intelektualaca koji su uvijek imali vremena za sve i svakoga. A kada je započeo rat, poletjeli su u tu zonu novi «folkloristi», sada je mržnja postala privlačno polje za antropološka, etnološka i folkloristička istraživanja. S legendi o Kraljeviću Marku preseliili su se na novokomponirane legende o ubojicama, krimosima i mafijašima, o srpskome «heroju» Arkanu i njegovoj ljepoti – djevojci Ceci, i o hrvatskome «heroju i playboyu» Anti Gotovini. Žrtve su i inače malo koga zanimale.»
Drugi dio je onaj fantastičniji, smješten u češke toplice, gdje tri starije žene, Beba, Pupa i Kukla provode svoj odmor. Taj je dio posvećen onome što i Houellebecq opisuje u «Mogućnosti otoka» - fiksaciji na mladost, što dulji mladenački izgled i održavanje zdravlja, wellness i slično. Ipak, i ovdje su nedvojbena simbolička lasa bačena u smjeru zadane babe Jage, što najjasnije postaje tek čitanjem posljednjeg dijela knjige, nazvanog, kako već rekoh, «Baba Jaga za početnike» (taj treći dio je smješten u sadržajni okvir nazvan «Što više znaš, brže stariš» - naime, folkloristica Aba Bagay (baba Jaga, jel) pismeno objašnjava uredniku biblioteke Mitovi što je autorica mislila dok je pisala prva dva dijela, s obzirom da se nigdje izrijekom ne spominje baba Jaga).
Što mislim o takvom književnom postupku? Mnogi kažu da ako pisac mora objašnjavati što je htio reći, očito to nije dobro rekao in the first place. Je li treći dio u tom smislu nepotreban? S druge strane, velik bih dio aluzija na babu Jagu propustila da nije bilo tog trećeg dijela koji donosi pregled značajki tog mitološkog lika u raznim kulturama i društvima (što bi, dakako, bila šteta, jer bih vjerojatno zaključila da je autorica pomalo promašila temu i odbacila tu knjigu kao – hm, promašenu), tako da ne bih mogla reći da je treći dio redundantan.
Preporuka za čitanje: iako mi je žao što se Dubravka Ugrešić koncentrirala samo na polovicu mitološkog lika koji je jedne strane baba Jaga, a s druge Morana (vamp – žena koja proždire muškarce, sve ono što muškarce privlači kod žena), nije mi žao što sam ovo pročitala, s obzirom da knjiga ima i nedvojbenu edukativnu vrijednost. Je li to doista «novo promišljanje mita»? Mislim da jest, osobito u smislu da promatra babu Jagu iz perspektive ženskog starenja i starosti općenito (starenjem stanovništva radi se o sve prisutnijoj pojavi s kojom ćemo tek morati učiti nositi se na niz novih načina). Čitajte, pa makar se (kao niti ja, uostalom) ne budete u svemu slagali s Dubravkom Ugrešić, radi se o autorici širokih nazora i velikog obrazovanja s kojom je zadovoljstvo komunicirati.
