Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 16.01.2009.
Fenomen Harrya Pottera
Trenutno čitam četvrti dio Harrya Pottera, prikladno nazvan Harry Potter i plameni pehar (Harry Potter and Goblet of fire). Čitala sam ovu septimologiju (ako se to tako može nazvati) već prije, no kako čitam u originalu, i kako mi u ovim zimskim danima nedostaje zabavnog i nedeprimirajućeg štiva, čitavog Harrya Pottera sam se prihvatila još jednom.
Zanimljiva je ta pojava Harrya Pottera, «potteromanija» , ako hoćete: knjiga za djecu koju su zdušno čitali i odrasli, radi koje se stajalo u redu u pola noći, koja je postala globalni kulturni fenomen u svakom smislu te sintagme… Što reći? Meni se sviđa. Zapravo, priča bi trebala početi od komentiranja onoga što je za portal Knjizevnost.org izjavio Valerij Jurešić: kako je općeniti trend među čitateljskom publikom povećanje interesa za knjige koje nude odmak od stvarnosti (dakle, stvarnosna proza je out, vi literarne sponzoruše!), kao što su već spomenuti Harry Potter, ili recimo tetralogija Sumrak autorice Stephenie Meyer (koja se bavi vampirskom tematikom.
Vjerujem da je to samo jedan od razloga zašto je Harry Potter tako popularan. Jedan razlog se također sastoji u tome što, kao i kod nekih drugih žanrova, glavni lik nije savršen. Radi se o običnoj osobi, osobi poput mene i vas, koja slučajno otkriva svoju osobnu i obiteljsku povijest. Radi se o očalinku, šonji s nagrđujućim ožiljkom. Nekime kome odjeća dobro ne stoji i tko nikako ne može napraviti dobru frizuru. To smo mi, priznajmo si.
Isto tako, radi se i o tome da «dobro uvijek pobjeđuje zlo». Ja na nekoj podsvjesnoj razini isto vjerujem i za stvarni svijet, ali možda to nije odmah jasno vidljivo. Recimo, prilično je očigledno da nam država ide u k***c, da dobro žive samo oni koji kradu, lažu i muljaju, a da pošten svijet može samo sve više siromašiti i radeći sve više zarađivati sve manje. Ja znam da će jednog dana munja s neba zgromiti sve naše političare, poduzetnike i tajkune zbog njihovog očevidno drskog kriminala, ali trenutno mi se ne da čekati na to. U tom smislu u stvarnom svijetu je teže dočekati da dobro pobijedi, radije pročitam posljednje stranice Harrya Pottera, to kraće traje.
Čitam Harrya Pottera zato što sam u danima kao što je ovaj sita života u stvarnom svijetu, zato što mi kontakt s ljudima izrazito teško pada i zato što se pokazuje da što si ti bolji prema njima, oni te više iskorištavaju. Čitam Harrya Pottera da pobjegnem od stvarnih ljudi i stvarnih problema.
Kad bih ja sad bila kritičarka, jasno da bih istaknula kako je Harry Potter iskomercijaliziran i kako ima puno dobrih pisaca fantasya koji nisu ni upola toliko komercijalni (iako? George R. R. Martin, Guy Gavriel Kay, Douglas Adams, Terry Prattchett… neka bace prvi kamen oni koji nisu čuli ova imena!), a bolji su. S onom nesagledivom karakterizacijom koja glasi «bolji». Što god «bolji» značilo.
Srećom, nisam kritičarka, nego čitateljica. Zato mogu uživati i u onom zabranjenom voću koje si kritičar koji drži do sebe nikako ne može priuštiti.
