Komentari

bookeraj.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • armin

    onda ja trebam baciti kamen na tebe magdaleno. osim prattchetta, ovi drugi su mi nepoznati. tipična mana svakog autodidakta.
    nego, ti si izgleda i duhovita. nije cinizam, konotacija je pozitivna, afirmativna i implicira na nastavak.

    avatar

    16.01.2009. (15:56)    -   -   -   -  

  • Braco

    imate li neki link za tetralogiju Sumrak autorice Stephenie Meyer (koja se bavi vampirskom tematikom),nije da sam u bjekstvu od stvarnosti al jest malo deprimirajuća..glede toga,
    premda će izgledati možda malo neozbiljno ali kad god se sjetim što je sve Tolstoj(L.N)
    napisao o tome što bi trebao postići neki pisac svojim djelom:prvo ne mogu izdržati
    da ne prasnem u smijeh(svaki put)a drugo,kakav je to samo cinik od čovjeka bio..inače,
    oduševili ste me ovim tekstom..kao potpora Vašem stavu i kao pozdrav evo da znate:ovih
    sam dana čitao Andersenove bajke(također u originalu Den grimme aelling..og so videre)
    ..jesu malo teška vremena,nedostaje nam svima onog običnog ljudskog razumijevanja,
    jednostavnosti..slažem se da ljudi uglavnom reagiraju po onom:pružiš mu prst a on
    hoće,zgrabi te za ruku..ko vampir,stvarno,jel znate neki link na netu..

    avatar

    16.01.2009. (16:56)    -   -   -   -  

  • slobanic

    Da, i ja mislim da je upravo bježanje od stvarnosti razlog što je fantastika sve popularnija. Međutim, isto tako se, uvjetno naravno, fantastikom mogu nazvati i krimići, ljubići, znan-fan i uopće sve što stvarnost sužava. Naravno, tu su i telenovele, moj, nekada, omiljeni žanr.

    avatar

    16.01.2009. (21:24)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @armin - neću propustiti priliku da malo obrazujem široke narodne mase: Martin i Kay su pisci fantasya, ali na ozbiljan način, dakle, s vilenjacima i svime ostalim, dok je Douglas Adams najpoznatiji po svom monumentalnom djelu Vodič za autostopere (autostopiste, po nekima) kroz galaksiju, što je jedan SF, ali pisan na neozbiljan način. Ima on, dakako, i Restoran na kraju svemira i još štošta zgodno. Nisam čitala, ali vjerujem da je nekako u Prattchettovoj maniri.

    Glede ostalog: svi koji su htjeli napraviti nešto sa sobom nužno su bili autodidakti, zar doista možemo tvrditi da redovno školstvo može omogućiti čovjeku da se istakne i da razmišlja svojom glavom? Podržavam ljude koji neprestano uče, evo čak je i vođa Pipsa, Dubravko Ivaniš, rekao svojim fanovima na pitanje koji je recept za život bez depresije: "Ne očekuj ništa, ne forsiraj i stalno uči." To mi se čini nekako zgodno.

    avatar

    17.01.2009. (08:35)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Braco - nemam link, čula sam od kolegice koja se malo više bavila time da postoje na netu njezine knjige u nekim web - formatima, čak je dobila i petu, nedovršenu knjigu njezinu koja je procurila na net, ali nažalost, čitala sam samo prvu kad je bio prvi hype glede te knjige ("Sumrak" se zvala, izašla je u izdanju Algoritma, mislim da sad imaju sve četiri, a nedavno je premijerno prikazan i film Sumrak). Mada, ista ta kolegica koja se više bavila mi kaže i da to nije osobito vrijedna literatura, i da ako čovjek želi pročitati dobre vampirske romane, trebao bi se uteći Anne Rice (Vampir Lestat, Intervju s vampirom i druge), a ne znam je li tko provjeravao i Viktoriju Faust (što je pseudonim jedne naše autorice koja piše vampirske romane).

    Dakle, link nemam, ali sad ga već ne bi bio problem naći.

    Glede bajki: imam negdje Andersenove bajke na engleskom, talijanske narodne priče i bajke, Grimmove sabrane bajke u dva toma, zatim meni najdraže Wildeove bajke "Sretni kraljević", "Slavuj i ruža i druge pripovijesti"... Bajke volim, ali će mi trebati čitavo jedno područje istraživanja da bih obuhvatila to široko područje.

    avatar

    17.01.2009. (08:42)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @slobanic - kad je Valerij Jurešić pisao onaj tekst za Knjizevnost.org, mislim da je navodio samo knjige koje predstavljaju "odmak od stvarnosti" u smislu da se njihova radnja ne može dogoditi u stvarnom životu: vještice, vampiri, vukodlaci, što ono još bješe... ali se načelno slažem da gotovo svako čitanje beletristike predstavlja bježanje od stvarnosti, kad više ne živimo u vlastitim životima, nego u nekim drugim.

    avatar

    17.01.2009. (08:44)    -   -   -   -  

  • koja riječ sponzora

    @bookeraj - priča oko Vodiča je malo komplicirana. To je u biti trologija koja ima 4 i pol dijela, a jedan od njih je i Restoran na kraju svemira, dok se prvi dio zove Vodič kroz galaksiju za autostopere. Ima još puno tih sitnih detalja, no preporučio bih svakome to na čitanje, jer se radi prvenstveno o satiri(komediji? ne znam) koja je imala ogroman utjecaj na cjelokupnu pop kulturu od izdanja naovamo.
    Što se tiće drugih važnih pisaca sf /f-a : Sir Arthur Charles Clarke, Isaac Asimov, Dan Simmons, Raymond Elias Feist,... U biti, ima ih puno :) Osobno, Kay mi ne leži.

    Oko same teme - (for the sake of argument) mislim da "tajna" bombastičnost Harrya Pottera, Sumraka i sličnih priča ne leži u pokušaju bježanja od stvarnosti nego više u marketingu. Recimo, Sumrak, koji je, realno, loše štivo za bilo koga tko nije djevojka i/ili mlađa od 16 godina, je doživio toliki hype uglavnom zbog agresivne reklame, obrnute romantizacije vampira kao vrste (dok je recimo Stokerov Dracula bio čudovište nastalo propalom ljubavlju koje je ispod svoje krvoločne i, recimo, demonske vanjštine nosilo nepregledan šarm i seksipil alfa mužjaka (haha, ovdje malo kenjkam, davno sam čitao knjigu i ne sjećam se koliko su ju upropastili filmom), Sumrak-vampiri su slatki dečkići i curice koji su puni veltšmerca i jako su oni ranjivi i emo i svaka majka bi ih poželjela za najboljeg prijatelja / prijateljicu svoje kćeri, a i koža im svjetluca, EJ!) - odjednom vampiri postaju lege iz susjedstva koji rasturaju baseball, a ne žele ti popiti krv i češkati se rukom koju su prvo otkinuli sa tvog tijela - te, u filmu, prenošenja Beverly Hillsa u pseudo-vampirski svijet. ( ako ćemo o nazovi "modernim" vampirima - pogledaj Cassidya iz stripa (ne u "24sata haha smješno joj nije" smislu riječi "strip") "Preacher" Gartha Ennisa).
    Harry Potter je postao poznat (osim kvalitetnim marketingom( jer je, realno, jako kvalitetno štivo (eto, priznao sam, smiješ mi se smješkati kad se vidimo) - prvotno je jako dobra priča o osnovnim temama za djecu - snaga prijateljstva, važnost borbe protiv zla (tj- kako je važno biti dobar), ima kvalitetno razrađenu priču, te su knjige bile super tempirane kako bi svojim tonom i odnosom vremena u knjizi / irl (in real life) uspjele postići da djeca uz knjigu odrastaju. Harry tek kreće u školu, mali Pero je tek krenio u školu. Harry je druga godina u školi, mali Pero je isto tu negdje. Harry je treća godina, op, evo i Pero je isto i još uvijek ga zanima što Harry radi. Roditelji čitaju knjigu sa djecom, ili vide da su djeca zapela za knjigu, pa ju uzmu sami pročitati, te im se svidi, i eto - boom! - milijuni čitatelja. Knjiga se spomene u medijima, još ljudi pogleda o ćemu se radi, i svidi im se - uspjeh.
    Ah, uglavnom, zanio sam se - sviđa mi se blog, nastavi tako :D

    avatar

    17.01.2009. (09:58)    -   -   -   -  

  • Braco

    for the sake of sincerity(sprakling and very old): prazninu između Andersenovih i drugih
    bajki(koje stvarno i baš sada čitam) i stvari koje su pisali stari i dosadni grofovi (književnosti)
    ne popunjavam ni Harryem Potterom ni Sumrakom:evo što je meni recimo,fantastično
    (uz već pomenute bajke..kako je samo lijepa Djevojčica sa žigicama),tj.kako možemo
    proizvesti sami jednu jaku,lijepu i ozbiljnu fantastiku:prvo se krene..(uf) od fakta da smo
    npr.Anu Karenjinu svi,manje više,prvi put pročitali kad nismo bili u stanju nositi se
    sa svim prelijepim,podlim,ubitačnim podvalama ruskog grofa,da smo se oslonili,možda
    i nehotice,na zateknutu recenziju i kritiku Ane Karenjine i biografski podatak da je
    Tolstoj (uvjetno i s rezervom,doduše,rečeno) bio konzervativni pravoslavni aristokrata
    (uvjetno,kažem,samo u smislu da bi npr.da je Amer glasao za republikance) i napravimo
    sami sebi fantastiku:imajmo na umu što je proklamirao grof cinik kao zadaću pisca i
    umjetnika(skraćeno:,, ..cilj umjetnika nije u tome da obavezno razriješi nekakav problem,
    već da nas natjera da volimo život u njegovim bezbrojnim i beskonačnim ispoljavanjima".
    ..izgleda pomalo vodnjikavo i uopćeno,ali..) pročitajmo Anu Karenjinu opet:što je čovjek
    uradio-ako A.Karenjina nije nigdje pogriješila(a nije,svi smo mi tito uppssss,svi smo mi
    zapravo,čovjek je takav kakva je Ana Karenjina)..što smo dobili:knjigu koja s najviše
    argumenata (for the sake of argument) govori o odsustvu boga,koja tako podmuklo,
    cinično(prekriveno tobožnjim podupiranjem tradicionalnih vrijednosti,vjera,brak,vjernost)
    kaže:ničeg nemate(nemamo) osim goruće,plamteće kontradikcije u sebi..(da sam Papa
    il ruski patrijarh il teheranski..samo bih tu knjigu zabranio)..i gdje je tu fantastika..sjetimo
    se grofove sentence o tome što je cilj pisca i..pošto smo mu prvo opsovali mater ciničnu
    pustimo da nam slike iz romana prohuje onako kroz glavu,srce i sjećanje..život je
    fantastičan,vidjećete..(kakve slike,koja ljepota neuhvatljiva,gubeća..uvijek se sve na kraju
    izgubi(u životu ali je prelijepo)kao snijeg u kosi Ane Karenjine)..ovaj obični,bez vampira,
    bili romantičnih ili ne (mislim i mi i vampiri)

    avatar

    17.01.2009. (14:56)    -   -   -   -  

  • koja riječ sponzora

    Braco, slažem se sa time da je život fantastičan. Anu Karenjinu sam pokušao čitati, no nije mi zadržala pozornost.

    avatar

    18.01.2009. (02:45)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    upravo ta opreka je ono što razlikuje fantasy od realizma: kod realizma (kao što je ruski realizam, unutar koga spada i spomenuta Ana Karenjina) je karakteristično to da čak i ako se neke stvari (neki slijed događaja) nisu dogodile u stvarnosti, one su se ipak mogle tako dogoditi (a realistično je i ono što se tiče popratnih sadržaja - prevladavajuće atmosfere, običaja, načina odijevanja i sl.), dok se kod fantasya događaju i stvari koje se u stvarnosti nikako ne mogu dogoditi: u stvarnosti vilenjaci ne mogu napasti nepostojeće olifante i ne mogu se bacati neoprostive kletve koje uzrokuju iznenadnu smrt.

    avatar

    18.01.2009. (14:15)    -   -   -   -  

  • Braco

    @ bookeraj-možda će izgledati kao ponavljanje Vašeg stava..slažem se da vilenjaci
    i njima slični ne postoje,slažem se s određenjem razlike između realizma i fantasya
    na koju ste nas podsjetili..što bih ja dodao,zapravo čime bih potkrijepio svoju tvrdnju
    (ako je svedemo samo na to) da je život fantastičniji od svakog fantasyja : čovjeka
    ne može ubiti vilenjak nekom kletvom tipa abra kadabra ali ga može ubiti prijatelj/ica,
    (netko koga voli) običnim riječima koje bole tako da mu recimo pukne srce(dobro,i ja
    se sad smijem ali dešavalo se,dakle,moguće je), s druge strane npr ljubav (i u književnosti
    i u životu),prijateljstvo,razgovor..jesu fantastičniji od bilo kakvog bacanja vatrenih kugli
    karikiraću stvari:u fantasyju se recimo samo.. ne znam sad,ne čitam to..čovjek pretvori
    u pticu npr ili obrnuto..u realnom životu (to se stvarno dešava i to smo svi svojim očima
    vidjeli) kad zavoliš nekoga cijeli svemir se promijeni,kad izgubiš recimo neku dragu
    osobu cijeli se svemir sruši,u što god pogledaš raspadne se..zar to nije fantastično
    pogledaš u mjesec a on ispuše ko balon..dobro,pretjerujem,ali na takve sam stvari
    mislio..uh,jel se vidi da sam gimnazijalac :)

    avatar

    18.01.2009. (15:26)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...