Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
ponedjeljak, 17.11.2008.
Bella, što si danas jela?
Volim nedjelju prijepodne, jer onda doručkujem u krevetu i čitam do podneva. Onda se ustajem, ručam i ponovno čitam do navečer, ili dok god mi se da. Odlično je potrošiti nedjelju na čitanje, jer još uvijek nemam muža ili djecu koji bi zahtijevali nedjeljni ručak na stolu, niti nedjeljom imam bogznakakvog posla.
Što da kažem o ovome što sam upravo pročitala? (tekst pišem u nedjelju, bit će objavljen u ponedjeljak) Čitala sam roman Belle Bathurst pod naslovom Nešto posebno. Sad, na koricama stoji kako je to ženska verzija „Gospodara muha“, i kako ćemo mi kao čitatelji biti iznenađeni da saznamo kako djevojke nisu nimalo drukčije niti manje okrutne od dječaka, samo su njihove metode rafiniranije.
Ma da! Kao da je meni trebala Bella Bathurst da mi to kaže! U nekom davnom dobu bila sam i sama djevojčica od 12 ili 13 godina, i „bolno formiranje osobnosti“ (opet, citat s korica!) bilo je i više nego tragikomično. Cure su okrutne: služe se lažima, verbalnim manipulacijama, tračem i podmetanjem, a ne kao dječaci šakama i nogama. Utoliko – naučiš kako riječi mogu boljeti više od mača. Ove djevojčice se susreću i sa seksom, kao i neke od nas, i s cigaretama i alkoholom, iako moram priznati kako je anoreksija u doba mog odrastanja bila prilično nepoznat pojam koji se raširio u tek nekoliko posljednjih godina (otkako smo postali opsjednuti androginim manekenkama).
Bez obzira na to što mi je tema poznata, ili baš zbog toga, uživala sam u ovom romanu. Ovo je taman toliko mračan, crvljiv i pljesniv roman kakav se meni sviđa. Jer odrastanje je upravo takvo: mokro kestenje koje truli na dnu ormara, a koje nikako da iščistiš od te magle koja ti se nakupila u glavi. Bella – jesi li ti danas jela? (anoreksija prijeti)
