Crvljiv i pljesniv roman. Ah kako to prekrasno zvuči. Gotovo smjesta sam poželio pročitati ga. Odista. I ja obožavam takve iskaze. Ima nečeg buntovnog u tome. Toliko suprotno pogledu Platona da je umjetnost beskorisna (na slici kreveta ne može se spavati). Činjenica je da su suvremena promišljanja umjetnosti ostali u granicama starogrčkih zamisli. Čak i kad većina umjetnika i kritičara odbacili da predstavlja i dalje opstaje umjetničko djelo zamišljamo na način slike (stvaranje slike stvarnosti). Sadržaj se, možda, promijenio. Manje se je izravan, manje jasne zbiljski, no i dalje se pretpostavlja da bi korisna tvorba trebala imati odraz u stvarnosti. Zanimljivo je to što me koči. Muškarci pišu uzročno posljedično povezujući… Kod žena odjednom se pojavi nešto. Iznenada. Nenajavljeno. I nikada neće biti objašnjeno. Lupi vas s neba pa u rebra baš poput stvarnosti koju bi bilo jedino moguće objasniti Marfijevim zakonom: »Ako se bilo što može zamisliti, pa ukoliko će to napraviti štetu, što gore i nerazumnije to je veća vjerojatnost da bude.« To me zapravo čini nesigurnim mada me kopka: »… jer odrastanje je upravo takvo: mokro kestenje koje truli na dnu ormara, a koje nikako da iščistiš od te magle koja ti se nakupila u glavi. Bella – jesi li ti danas jela?« Stvarno bih volio znati zbog čega netko može ne jesti?! Neću ovdje o hrvatskoj politici koja nas upravo na to navodi pa bi znanje moglo imati zgodnu primjenu ni kako je to opet na djelu "život se sastoji od onog što čovjek cijelog dana misli" Ipak sam NAGOVOREN!!!?!
17.11.2008. (16:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Crvljiv i pljesniv roman. Ah kako to prekrasno zvuči. Gotovo smjesta sam poželio pročitati ga. Odista. I ja obožavam takve iskaze. Ima nečeg buntovnog u tome. Toliko suprotno pogledu Platona da je umjetnost beskorisna (na slici kreveta ne može se spavati). Činjenica je da su suvremena promišljanja umjetnosti ostali u granicama starogrčkih zamisli. Čak i kad većina umjetnika i kritičara odbacili da predstavlja i dalje opstaje umjetničko djelo zamišljamo na način slike (stvaranje slike stvarnosti).
Sadržaj se, možda, promijenio. Manje se je izravan, manje jasne zbiljski, no i dalje se pretpostavlja da bi korisna tvorba trebala imati odraz u stvarnosti.
Zanimljivo je to što me koči. Muškarci pišu uzročno posljedično povezujući…
Kod žena odjednom se pojavi nešto. Iznenada. Nenajavljeno. I nikada neće biti objašnjeno.
Lupi vas s neba pa u rebra baš poput stvarnosti koju bi bilo jedino moguće objasniti Marfijevim zakonom: »Ako se bilo što može zamisliti, pa ukoliko će to napraviti štetu, što gore i nerazumnije to je veća vjerojatnost da bude.«
To me zapravo čini nesigurnim mada me kopka: »… jer odrastanje je upravo takvo: mokro kestenje koje truli na dnu ormara, a koje nikako da iščistiš od te magle koja ti se nakupila u glavi. Bella – jesi li ti danas jela?«
Stvarno bih volio znati zbog čega netko može ne jesti?!
Neću ovdje o hrvatskoj politici koja nas upravo na to navodi pa bi znanje moglo imati zgodnu primjenu ni kako je to opet na djelu "život se sastoji od onog što čovjek cijelog dana misli"
Ipak sam NAGOVOREN!!!?!
17.11.2008. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...