Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 07.11.2008.
Chick lit! Prestrašno, aaaaaaa!!!
Unatoč tomu što tvrdim da je chick lit prejeziv, revno ga čitam te komentiram po potrebi. Žene si nekad ne mogu pomoći, a ja sam jedna od tih žena kojima definitivno treba pomoć. Međutim, ono što sam čitala danas (da, slistila sam knjigu u jednom poslijepodnevu, šta je, oš se tuć?!?), kaže pogovor da je „prava književna poslastica“ i također da je taj roman „namijenjen ponešto zahtjevnijim čitateljicama“. Tako da – tehnički - i nije pravi chick lit iako izlazi direkt ispod čekića Mozaik knjige.
Pa da prijeđem i na, khm, khm, stvar (al ne „onu“ stvar) – radi se o romanu autorice Glorie Goldreich pod naslovom Večera s Anom Karenjinom. Radnja romana tiče se šest poznanica koje se svakih nekoliko mjeseci okupljaju kod jedne od njih i uz večeru u svom privatnom književnom klubu raspravljaju o knjigama. Prvu večer bile su kod savršene Cynhtije koja ih je uz večeru i Anu Karenjinu izvijestila kako se razvodi od jednako savršenog Erica, iz razloga o kojima ne želi razgovarati. Onda su se okupile raspravljati o sirotoj maloj Emmi Bovary. Pa je potom na redu bila Shirley Jackson i njena zbirka priča Lutrija, pa zatim Sylvia Plath, da bi se u revijalnom tonu čitava priča rasplela uz Male žene autorice Louise May Alcott.
Svaka od njih ima svoju bolnu točku, svoj „križ“, ako tako hoćete – ili bolesno dijete, ili neozbiljnog muža, ili probleme na poslu, obiteljske situacije i slično. To je jasno. No ono što je mene najviše razveselilo u toj knjizi jest činjenica da su te žene imale – književni klub. Odlično! Kako to da se u Hrvatskoj takvo nešto ne može organizirati? Imala sam sreće da je moja poznanica – preko – rodbine – i – nedokučivi – su – putevi – Gospodnji organizirala online – književni klub na Fejsu (čim se naučim dostojno služiti tim uzvišenim alatom, vjerojatno ću se i više družiti tamo!), nakon što nam je propao istoimeni književni klub na Netopolisu, pa imam prilike čuti o knjigama, čuti što ljudi kažu o njima, što o uzvišenoj literaturi, što o evo ovakvim primjercima zabavne književnosti. I to mi je najbolja stvar: vraća mi vjeru u inteligenciju ljudskog roda.
O pravom, real – life književnom klubu, dakako, još uvijek nema ni govora. Zato čitam Gloriu Goldreich i njezinu Večeru s Anom Karenjinom. Svim ženama koje još uvijek traže odgovore u životu, a i onima koje su odgovore pronašle (ali su mekog srca i lako se raznježe), toplo preporučujem upravo čitanje ove knjige.
