Unatoč tomu što tvrdim da je chick lit prejeziv, revno ga čitam te komentiram po potrebi. Žene si nekad ne mogu pomoći, a ja sam jedna od tih žena kojima definitivno treba pomoć. Međutim, ono što sam čitala danas (da, slistila sam knjigu u jednom poslijepodnevu, šta je, oš se tuć?!?), kaže pogovor da je „prava književna poslastica“ i također da je taj roman „namijenjen ponešto zahtjevnijim čitateljicama“. Tako da – tehnički - i nije pravi chick lit iako izlazi direkt ispod čekića Mozaik knjige.
Pa da prijeđem i na, khm, khm, stvar (al ne „onu“ stvar) – radi se o romanu autorice Glorie Goldreich pod naslovom Večera s Anom Karenjinom. Radnja romana tiče se šest poznanica koje se svakih nekoliko mjeseci okupljaju kod jedne od njih i uz večeru u svom privatnom književnom klubu raspravljaju o knjigama. Prvu večer bile su kod savršene Cynhtije koja ih je uz večeru i Anu Karenjinu izvijestila kako se razvodi od jednako savršenog Erica, iz razloga o kojima ne želi razgovarati. Onda su se okupile raspravljati o sirotoj maloj Emmi Bovary. Pa je potom na redu bila Shirley Jackson i njena zbirka priča Lutrija, pa zatim Sylvia Plath, da bi se u revijalnom tonu čitava priča rasplela uz Male žene autorice Louise May Alcott.
Svaka od njih ima svoju bolnu točku, svoj „križ“, ako tako hoćete – ili bolesno dijete, ili neozbiljnog muža, ili probleme na poslu, obiteljske situacije i slično. To je jasno. No ono što je mene najviše razveselilo u toj knjizi jest činjenica da su te žene imale – književni klub. Odlično! Kako to da se u Hrvatskoj takvo nešto ne može organizirati? Imala sam sreće da je moja poznanica – preko – rodbine – i – nedokučivi – su – putevi – Gospodnji organizirala online – književni klub na Fejsu (čim se naučim dostojno služiti tim uzvišenim alatom, vjerojatno ću se i više družiti tamo!), nakon što nam je propao istoimeni književni klub na Netopolisu, pa imam prilike čuti o knjigama, čuti što ljudi kažu o njima, što o uzvišenoj literaturi, što o evo ovakvim primjercima zabavne književnosti. I to mi je najbolja stvar: vraća mi vjeru u inteligenciju ljudskog roda.
O pravom, real – life književnom klubu, dakako, još uvijek nema ni govora. Zato čitam Gloriu Goldreich i njezinu Večeru s Anom Karenjinom. Svim ženama koje još uvijek traže odgovore u životu, a i onima koje su odgovore pronašle (ali su mekog srca i lako se raznježe), toplo preporučujem upravo čitanje ove knjige.
Post je objavljen 07.11.2008. u 20:24 sati.