Sezona alkoholiziranja. još par dana u nizu
Najbitnije je ostati slobodan. Jesmo li slobodni? Jeste li slobodni?
Svi ti zakoni, kritike i predrasude. Tjeraju vas da živite nekim izmišljenim umjetnim životom.
Jeste li slobodni? Sloboda znaći neovisnost. Jeste li neovisni?
Shvaćate li koliko je blizu rat? Shvaćate li da se prije svakog rata dogodi kriza poput ove?
Razmislite, jeste li slobodni?
Poslat će nas u rat, ubijati nas i govoriti da se boirmo za slobodu. Borimo li se za slobodu?
Ili za zatvor u kojem se osjećamo sigurnije?
Pogledajte ljude oko sebe. Oni koji imaju sad 15 -16. Pogledajte one starije. Životi su im usrani, večinom.
Ja sam skinhead, ponosni SHARP-ovac koji vam želi otvoriti oči.
Zaplaćem kada se sjetim koliko sam izgubio do sada. Gledam ih, ponašaju se kao da nikada ničeg bilo nije, boli me to.
Toliko sam volio i obožavao, toliko sam vjerovao. nadao se, gradio se. Želio sam biti netko i nešto. Ali ja sam uvijek bio samo huligan, spreman i crknuti na ulici kako bi druge učinio sretnima. Hej, pa borim se za društvo. Pravi skinhead zar ne?
Nije mi do premlačivanja ljudi, nije mi do uništavanja ionako uništenih međuljudksih odnosa.
Neki više nisu s nama, otišli su. Neki su mrtvi, neki su se odselili.
Ali ovo je post za sve one koji su ostali. I pozdrav svima koji su nas napustili.
Politika nas uči da se mrzimo. Nemojte im to dopustiti! Volite se, grlite se. Braća smo, imamo jednu majku a ona je priroda.
Nemojte se držati ljudi koji vas iskorištavaju, nemojte se lagati da ne vidite to.
Ja sam se izgubio. Bio sam izgubljen i prije, ali ovo je posebno.
Draga braćo. Volim vas, i gade mi se ljudi koji pljuju po onome što vam sada dajem, ono što vi dajte meni. Braćo, nasilje je odobreno onda kada je s razlogom. I ako treba, ginuti trebamo za svoju slobodu! Vrijeme nas ne bude štedilo, sutra ne nosi novo jutro ako ga mi ne učinimo novime. Borimo se!
Izbačeni
Tvoje su riječi još u mojoj glavi
Dok se semafora svijetlo gasi
Volio bi barem da si
Vidjela kako u meni ljubav plamti u lavi.
Želim ti reći kako život ti nosi čudne priće
I svakakvi ljudi koji na dobre liće
Obično su smeća
I ne mogu biti veća
Obično samo tvoja bol
obično je to sve što žele, that's all.
Molim te zapamti moje riječi jer nikad ne znaš što nosi sutra
I možda bi se baš sutra svidi neka nova butra
Možda tebi novi lik
Nije bitno koji mu je nik
Bitno je da možda sutra pojavi se drugi
Koji se više nego ja trudi
No želim reći ti
Da uvijek na mene možeš računati.
Osuđivati ne želim ljude jer svi su isti
I samo dodajem nove odbačene na listu
Život slomio me je ali ne i srce
Srce slomila si ti
nadam se da nećeš to zaboraviti.
Više nisi moja voljena
I više nisi ona ne preboljena
Ne volim te, lažem si kada kažem si da stalo mi je
Jer boli me kurac za tebe
Ali samo zbog sebe
Još pokušavam ne mrziti i tebe
Da me moj ego ne jebe.
Droga i alkohol, ulice su tužne i mokre
Gledam odraz svojeg tužnog lica usvakom odrazu izloga ili lokve
Pitam se voliš li i njega kako si i mene
Pitam se gdje je nestalo naše vrijeme.
Znaš da uvijek sam bio i uvijek ću biti
U ovoj životnoj školi huligan i neću to skriti
Ja učiti ne želim, i ja učini ne volim
I sve što volim moram da prebolim
Ti još jedna u nizu
osjetim suze kako polako licem klizu.
Jebe mi se za one koji kažu da će proći
Ja ne mogu čekati taj dan kad će doći
Jebe mi se za lice puno tuge i oči pune suza
Jo u rukama mi je osjecaj drugih guza
Ali nisu one kao ti
Na tebe smo se srce i ja navikli.
Ti si sada samo još jedna duša prodana
Od boga i vraga na svijet dana
Kontam sada odjebala bi me i tada
Jesi li me ikada voljela? jes li ? ikada?
Volio sam te, dao sam ti sve
I na kraju dobio nož u leđa zar ne
Volio sam te, i muž ti htio biti
emocije prema tebi nikada nisam mogao skriti
Volio sam te, i makr mlad jesam
Bio sam spreman biti uz tebe gdje god da jesam
Volio sam te, no cijeniti nisi znala
Sve što sam tražio je bilo srce, nikada mi ga nisi dala.
Napuštene ulice sada pere kiša
I slušam ju postaje sve tiša
Srce moje slomljeno u rukama držim
Njoj ga dajem da ga opet spoji
Moje srce tebe se boji
Slike tvoje bole me
Slike tvoje, ma jebe mi se za tebe.
Zbogom ću ti sada reći
I ne znam koji ti je ovaj, prvi, drugi ili treći?
Širiš noge, sada postala si laka
Bila si na jeziku uvijek jaka
Karakter uvijek bio ti je slab
Tvoj stav, čisti jad.
Zbogom sada, sreću ti želim
I sada iz svojeg srca te selim
Zbogom sada, zbogom svi
Zbog kojih sam morao suzu ispustiti.
Životna linija
Molim te pogledaj unazad i reci mi
Dali si doista nakon svega toga ovo željela postići?
Možeš li gledati me u oči sad
Reći mi da ti je bolje nego tad?
Kažu da sam ja nasilan
Da lako planem i da nisam kako se prikazujem divan
Možda istina je, no ipak od sebe uvijek sve dam
I tako iz dana u dan.
Hodam gradom, sve poznata lica
Jebena je ova uvijek jednako glasna, opasna ulica
Zaplačem kada se sjetim onih nevinih poljubaca tuda
Bilo ih je s mnogima, svuda.
Grad od tuge i sjećanja
Jebeno mrtva obečanja
Tražim tvoje lice u mislima
No pronalazim jedino tebe, tamo duboko u mome srcu.
Ulica me učila da nikom ne vjerujem do kraja
I sva ta lažna obečanja
Naučila si me i ti
NIkada više do kraja voljeti.
Sjetim se često dana kada si govorila da želiš biti sama
Sve one svađe i galama
Bila si doista za mene jedina dama
Bila si za mene i diva
Ali to nikada nisi bila.
Alkohol i droga
Uzmi dio srca moga
Komad po komad dao sam ga svima
Vjerovao lažnim osmijesima.
Dok me jedni cjene drugi me pljuju
najradije pljunio bi im u bulju
Ali ne, ipak ne želim i neću
Zaželit ću im sreću
trebat će vam sreća dok bliskima lažete
I njihova leđa noževe zabijete.
Gledam daleko iza sebe
Emotivne nestabilnosti i crne rupe
Volio sam neke, za njih dušu dao
I nikada nisam stao
I sada jedna je tu
Uvijek na mome srcu, uvijek na usnama njeno ime
Kada legnem u nadi da će biti i dalje moja, drogiram se time.
Tražio sam samo jedno
Ljubav jedna prava i biće vjerno
Gledam te, pitam se jesi li to ti
Anđeo koji me neće napustiti?
Čini mi se da će vrijeme oduzeti sve
Dane koje sam se trudio pokazati ti koliko volim te
Briem da ovo vrijeme će nestati
I ja ću sam na kraju ostati.
U ovom životu, često bježim od istine
Ne ponosim se time
U ovom životu često lažem sebe
Da mogu živjeti tako da mi se živo jebe
Pitam se hoćeš li ti jednom biti na rubu gdje sam bio ja
Gledati ponor gdje je prestala moja životna linija
Pitam se hoćeš li me osuditi što sam odlučio pobjeći od svega
Ili sklopiti oći i voljeti me bez obzira na njega.
U mojoj se glavi glasovi obijaju i slušam samo jeke
Plačem tako tužan, usamljen ispod deke
Osjetim miris koji ne poznajem
Osjetim miris i podsjeća me na tebe
U sebi više ne pronalazim sebe
I sada mi je dosta, živo mi se jebe
I za život i za sve što je bitno tebi
Ja više bitan nisam ni samome sebi.
Zaboravi me, otiđi svome bogu
Zaboravi me, pomoći ti ne mogu
Ostavi me, na ovoj litici mira
Gdje prestat će moja životna linija.
Pijana noć
Tih je grad i mala sredina
Ali i dalje najradije poklali bi se večina
Gledam ulice kojima bezbrižno se šećem sada
I znam da bi mogla doći neka budala mlada
Ne bojim se tuči ili umrjeti brate
Ali pitam te samo čemu nasilje, odgovor znate?
U nasilju su frustracije iz teških dana
Nisi brate u tome duša jedina i sama
Krvlju oprati ne možeš ljagu s duše
Uzvrati im duplo, neka kurac ti puše
Ali nemoj brate napadati prolaznike koji prođu tuda
Od lude budale uvijek postoji luđa
Čemu nasilje i čemu sve to
Kada postoji bratstvo i alkohol.
Ima uvijek dobrh trebi
Znam i po sebi
Ginio bi za nju samo da te vidi
kako muškost u sebi nosiš i za nju je ćuvaš
Ali pitaj se brate, jeli vrjedna ako nisi jedini koji se oko nje muvaš?
Pitaj se brate jeli je to vrijedno krvi što se iz mržnje lije
Kada može nestati sve i alkohol da se pije.
Mladi danas vade noževe i žele se biti
Kao da nisu djeca roditelja koji su zajedno na bojištu bili spremni umrjeti
Danas se djeca međusobno ubiti žele
I ne misle da su nekada i njihove krvi iz istog tanjura jele.
Gledam svijet oko sebe i pitam se kuda ide
Sve je ovo sada samo još jedna pijana noć iza mene
I ne znam što da ti kažem, ne volim te i ne trebam tebe
ne trebam tvoje brige i tvoja sranja
Ovo sam opet pijan ja dok moja duša sanja.
3 dana za redom pisao sam pjesmu po pjesmu. Dok bi dolazio doma pijan iz grada. Opet je počelo, sezone opijanja.
Nisam zadovoljan svojim usranim životom. Nisam i dalje ništa postigao. Ah, nikada se ne trudim dovoljno, i odma odustanem kada zapne.
Ne da mi se. Umoran sam. A ne mogu spavati. Sve što mogu je otvoriti sljedeću bocu, sakriti poglede da mi oči ne vide.
Još jedna teška noć je predamnom. Moram ostati jak, bar naizgled jak. Ovo je jedino mjesto gdje mogu biti slab.
Držim se. I nadam se da će uskoro sve prestati.
Znak pažnje
Pisao sam par postova o tebi i nikada ih nisam postao. Ne znam zašto. jednom ti ih možda pokažem. Čak i par pjesama. I ludio sam ono vrijeme kada nisi bila sigurna želiš li biti samnom. Prvo što sam pomislio, bilo je kao i uvijek. Ako ne mogu s njom, bit ću s drugom. No ubrzo sam shvatio da ne mogu biti s drugom, jer kada legnem u krevet zadnjih 2 mj ti si mi u mislima. Ti si mi u snovima, ti si najljepše što mi se dogodi u danu. Ti si najveći razlog zašto vikendom izlazim van. I polako sam počeo shvaćati da sviđanje više nije samo sviđanje, da sam emotivno jako vezan za tebe.
Ne znam koliko do znanja dajem ljudima do kojih mi je stalo da mi je stalo. Razlog više da pišem ovaj post.
Dok nije bilo tebe, nekako je život bio mračniji.
Kako sam se vezao za tebe tako sam postajao vedriji. I makar postovi na mojem blogu su sve samo ne vedri, ja se osjećam puno bolje.
I lijepo te je imati za prijateljicu, ali teško je. Teško je kada gledam usne koje želim ljubiti, ruke koje želim držati, osobu koju želim grliti. Obožavam te :)
Svaki put kad se stisneš uz mene i kada te mazim i kada te ljubim, poželim da to vrijeme stane i da tako ostane. Gotovo sam zaboravio kako je lijepo naći osobu kao ti. Gotovo sam izgubio nadu da takva osoba postoji u ovom usranom svijetu.
I neopisivo mi je drago gledati te i znati da si ti moja cura.
Neopisivo mi je drago gledati te i znati da ću te ljubiti, da ću biti netko bitan u tvom životu. ( bar se nadam ^^ )
Želim ti izvući osmijeh na lice. I želim ti pružiti sve što bi jedan dečko curi trebao pružiti.
Ljubav, pažnju, poštenje, iskrenost, oslonac, vjernost.
O tebi bi mogao pisati stranice i stranice, satima i danima. Jer ne znam kako sve to opisati. Dogodilo se nekako brzo, pričali smo par puta i imao sam osjećaj kao da se znamo 100 godina. I onda kada je sve ovo počelo, imao sam opet vezu kao da sam se prvi put zaljubio. Osjetio sam ono nešto... I ti imaš ono nešto... Što svi osjete ali ne znaju što je to.
I za mene si zato najbolja, i za mene ćeš zato biti jedina.
U tebi pronalazim sve što mi treba. Sretan sam, jako sam sretan jer napokon imam uz sebe curu koja je emotivna, koja razumije emocije i koja mi uzvraća emocije.
Ne želim ovo odugovlačiti, bit će ionako još postova o tebi.
Samo sam želio mali znak pažnje napraviti eto.
<3 Vali <3
..............
I tak. Od subote sam napokon s curom s kojom sam htio biti. I napokon sam u vezi za koju vjerujem da ima mogućnosti da potraje i da ima neku budučnost.
Razmišljam, život...
Čudan je život. I ta životna škola, neprestano se ponavlja gradivo ali nikako a ga naučimo.
Mjenjamo se stalno, to je tako jebeno... Od malena do sad sam se toliko puta promjenio, neopisivo.
Ne osvrćem se na ljude oko sebe, postao sam gluh i sljep.
Nije mi stalo. Dao sam vam srce, vratili ste mi samo bol.
Žao mi je, žao mi je jer ne znate što ste izgubili. Nisam osoba koja želi da ju izgubite, nisam osoba koja će dopustiti da se njome igrate. Nisam igračka.
Prijatelji, prijateljice, braćo i sestre. Ako ste mislili da možete uvijek raditi isto, ne možete.
Pitaju me kako sam se toliko drastično mjenjao ovih 3-4 mj. Znate kako?
Zgadili ste mi ljudski rod. Gadite mi se, i želim se zaštiti od vas.
Svaka čast prijateljima koji još uvijek su tu, isti kao i prije. A ne podli.
Svaka čast onima koji su ostali uz mene i kada nije bilo ugodno biti pored mene.
Oko za oko, zub za zub. Braća smo. I to ćemo ostati.
Velika je bol u ljudima ovih zadnjih godina. Velika je tuga u svijetu, veliki su problem u svijetu. Sve se raspada polako, uskoro ulicama možda budu rijeke krvi, možda opet počnu ubijati bez praih razloga i povoda.
Možda rat opet oduzme živote, možda opet oduzme siromašnima.
Tada je bitno da znate s kim ste. Da ne ubijete NIKOGA osim onih koji vam kažu da ubijete.
Svi smo ljudi, svi trebamo živjeti i uživati u životu. Koliko god moguče bilo. Nemojmo dopustiit da itko to naruši. Život nije lijep, ali netko ili nešto u vašem životu može ga učiniti ljepšim.
ja imam nju, i zato je moj život napokon dobio sjaj.
Valeria :) <3 :*
It's raining day again
Ljudi kroz život neprestano uče. Život je škola, i ljude se promjene. Samo u razdoblju najbržeg odrstanja i razvijanja ( pubertetu) ljudi dolaze do spoznaje svojih grešaka, svoje okoline i svojih postupaka. Postanemo svjesni života koji živimo, napokon. No, to nikada nije lako i prihvatiti i naučiti se s time, a vremena se nema jer s 18 godina, dolazi nešto gore od puberteta. Dolazi prislino odrastanje. Neki se time nose dobro, neki loše. No imaju nešto zajedničko, moraju se nositi time kako god znaju.
Često mi kažu da zaboravim prošlost i idem dalje. Ja kažem. Ako zaboravim prošlost, vratio sam se na početak. Ljudi bez prošlosti ne znaju živjeti, ljudi bez životne škole gotovo da ne znaju ni dan preživjeti. sami. A svi mi, na kraju moramo ostati sami.
Ne, nije ovo ni tužno ni depresivno, ovo je realno. Nisam osoba koja voli biti realna, ali ovaj pot pišem u eto, takvom raspoloženju i mentalnom stanju. Valjda mojih 10 minuta realnosti...
Često razmišljam, nerealno se nadam da će svijet promjeniti svoje lice. Nadam se da ću ovu izopaćenu realnost zamjeniti lijepom maštom, svojom glavom stvorenom.
Prešao sam sinoć igricu Indigo prophecy ili poznatije pod imenom Fahrenheit.
Naizgled zanimljiva avantura postala mi je najbolje gamersko iskustvo u životu. Čitao sam knjige, igrao igrice i gledao filmove. No nikad nisam vidio nešto ovakvo. I nikada me ništa nije potaklo na razmišljanje kao ta igrica. Svi bi ju mogli odigrati, traje oko 15 sati, ja sam ju prešao u 2 dana.
Igra je psycho - triler i ne mogu ju opisati, dojam koji je ostavila na meni je nešto posebno.
I razmišljanje koje me od sinoć stalno kopka... Dali stvarno vidimo svijet kakav je?
Osvrćem se po svojoj sobi i gledam u poster belphegora... mračno... nekima jezivo, meni lijepo. No, postoji li doista nešto spiritalno toliko jako da upravlja našim životima? Ne bog, bog da postoji svijet bi bio divan. Ne sotona, on da postoji svijet bi gorio, bio bi uništen. No sudeći u smjeru u kojem se svijet kreće, više izgleda kao da sotona postoji... No nvm, ne marim ni za jedno ni drugo.
Samo me zanimaju odogovori.... No odgovora nikada neće biti.
Neki ljudi pate i ne znaju zašto. I ja sam nekada takav. Tuga, bez razloga. Bol, bez razloga. Iako sve više imam razloga za to pa i ne kužim kad je s razlogom kad ne.
Pokušavam ići dalje, ali ne uspjeva mi. Jer svaki korak u nepoznato, boli, strah me je. Ne želim se vratiti na početak. ne opet.
San ili java
Tražio sam te sinoć ispod svoje postelje
Tužni su mi oblaci nad prozorom plakali
Nebo se je ljutilo i grmilo
Što kraj mene nisi ti.
Tražio sam te sinoć
U livadama svojih snova i ljubavi
Tražio sam te i htio ti reći kako ne mogu prestati te voljeti
Tražio sam te, u mraku si bila ti
Ali tame se ne mogu bojati kada uz mene si.
Umirem, umirem od želje da si tu
Volim te, i želim te, makar i u snu
Slušam što srce mi kaže
A ono mi nikad ne laže
Slušam ga kako priča mi
Ona ne smije otići.
Ne želim te pustiti
I neka sam proklet neću popustiti
Ne želim da odeš od mene
Jer upila si moje srce u sebe.
Poljupci, poljupci i meki dodiri
Iskreno ne mogu ih nikada zaboraviti
Okus s tvojih usana, još sada kao da si tu
Još ne znam jesam li u javi ili snu.
Polako padaju umorne kapljice kiše
Gledam kako priroda uživa u njoj i diše
Dok vjetar slabašne grane njiše
Ja promatram svoje srce kako pjesme za tebe piše.
Volim nebo... I volim pogledati kroz prozor i vidjeti sve ovo zelenilo, drveća i travu i grmlja i ostale biljke. Tako su divni nakon kiše, priroda je najbolja majka. kada znaš gledati, onda vidiš koliko je njen odgoj bitan za nas i sve oko nas. Jer svaki list s grane je njeno djete, baš kao i mi. A majka nas sve voli jednako, i sve kažnjava jednako. Po zaslugama.
Volim majku prirodu <3
Winter in my heart
Mrtav odgovor
Govorim ti, šapćem ti
Dok spavaš, dok sanjaš
dozivam te, volim te, želim te
Govorim u tužan vjetar da miluje te za mene
Šaljem ti popljupce
I osjetim tvoje mirise
Gdje god da bila, gdje god da bio
Znam da tvoje usne okusiti nisam smio
Ti si bila lanac koji vezao me je
Vezala si me
Za zemlju čvrsto da ne odletim od tebe
I sada sjećanja kada nisi tu
Su sve šta ostaje mi dok ležim umoran od života na hladnom tlu.
Voljeti nekada je bilo lijepo osjetiti
Voljeti nikada nije značilo boljeti
Ali što je sada
Tako si lijepa i mlada
I život ispred tebe
Vidiš li u njemu i mene?
Odgovora nema, i ostaje sam muk
Boli me tišina i samoća
Laži i bludne misli
Dok u suzama uplakan jastuk se pitam ''di si''.
Voljeti
Ne moraš biti pjesnik da bi pjesme pisao
Ne moraš biti slikar da bi crteže risao
Ne moraš biti ljubavnik da bi ljubio
Ali moraš imati srce da bih volio.
dajem ti svoje srce u ruke
Molim te liši ga boli i muke
Jedino ti, jedino ti
Možeš ga ljubavlju ispuniti
Jedino ti, jedino ti možeš ga imati.
Tvoje slatke riječi čine me sretnim
Tvoje blago lice i kameno bi srce učinilo mekim
Nedostaju mi tvoji dodiri na licu i tvoje oči
Od kad te znam sanjam te gotovo svake noći
Budim se ujutro i pitam se hoće li ikada proći.
Želim umrijeti i leptir biti
U tvoju se mirisnu kosu skriti
Želim umrijeti i biti zrak
Nježan i plah
Želim da udahneš me u sebe, želim u srce ti ući
Zaključat se u njega i nikada ne otići.
Ovaj život je poput sna
U njemoj postojimo ti i ja
Ljubavna bajka i puno loših likova
Puna ljubavi ali i bolnih stihova.
Želim biti tvoj
Dok mjesec nas srebrom krasi
Želim biti tvoj
Svake noći kada dan se gasi
Želim da budeš moja
I želim biti ljubav tvoja
Želim te pored sebe
Zauvijek voljeti, stisnuti uz sebe.
I mislio sam da je sve ok dok nisam opet došao u onu fazu razmišljanja...
Ovo je sve opet krivo.. Pa ja ne znam kako da počnem normalno živjeti...
Sve što radim ubrzo shvatim da je pogrešno, shvatim da su moje očekivanja i zahtjevi doista neispunjeni i da doista drugi imaju pravo...
Tražim sreću na krivim mjestima.
Moram se već jednom uskladiti s svojim godinama. Ovako to ne ide... Mogu li ja to?
Želim moći... Ali osjećam da nemam snage i nemam više kako boriti se...
Nekada su bili uz mene, nekada su hrabrost i ponos bili uz mene, nosili me, vodili me...
Sve je nestalo...
I dalje u svojoj glavi imam 16 godina... Ali prošlo je 5 godina od kada sam ja imao toliko godina. I moram se prestati tako ponašati... Teško je... Poželim se doista ubiti kada se sjetim da ne mogu vratiti to vrijeme, kada vidim da sam se vratio na početak. A bio sam tako visoko, gdje sam sada? Ovo više ne znam jesam li ja, stari ja koji je trebao nestati ili potpuno novi ja koji će definitivno propasti.
U kurac. Alkohol. Od kada pišem blogove puno sam pisao postova u alkoholiziranom stanju, često sam i pisao o tome koliko ne mogu prestati jebeno piti i kada god poželim nekako počnem piti još više. Ali sada više i ne želim prestati.
Lagani zvuk aukustične gitare u pozadini, dobri stari VAST. Boca vina ispred mene dok prsti lete po ovim slovima, i tvorim rečenice u kojima pronalazim sebe.
Bilo je lijepo biti balavac. Kritiziraju te samo zbog odjeće i škole. I to je sve, ne opterečuju te stvarima koje te ne zanimaju. Ne opterečuju te obvezama i ne opterečuješ sam sebe svojim godinama. Jer ruku na srce, dok god idete u školu nemate se oko čega brinuti.
Osjećam se jadno. Ništa ne postižem. Gubim dane igranjem video igrica, trošenjem vremena na facebooku ili msnu... Ili se opijam vani i kako god okrenem. Sve što radim samo je na teret mojoj staroj a ja, i dalje ne postižem ništa.
I propalica sam. Sve mi je više jasno da jesam. I vidim danas nju i pitam se '' jesam li još isti u tvojim očima''. Volim ju vidjeti, ali nekako se sramim stati pred nju. Možda me nije ni vidjela, i bolje da ne vidi što sam postao.
Nije uvijek bilo ovako... Bilo je boljih dana... I bilo je boljih vremena. I takva se ne mogu vratiti, samo jednom se tako živi.
Izgubljen u svojim sjećanjima... izgubljen u sebi... više ne znam... ništa...
''This life aint worth living''
Gorke noći
Vrijeme je uzelo svoje
I više nismo dvoje
Sada svatko je sam
I nemam više srce da ti ga dam.
Govorio sam ti
Znao sam da ćeš otići
Moralo je tako biti
I ne mogu suze skriti.
Nitko nije bio sretan kao ja tada
Kada si bila moja ljubav, kada si bila mlada
Nitko nije bio tako lijep kao ti
I nikada me nitko nije ispunio takvom ljubavi.
Gledam te, dok odlaziš u nepoznato
I sve je sada izgubljeno, vremenu dato
Volio sam te, i uvijek sam ti govorio to
Što je toliko prokleto u meni, što je toliko zlo
Da sam te izgubio.
Boca za bocom, ne brojim koja u nizu
I nije mi bitno, kada ti nisi blizu
Kap za kapi, gorke su to suze
Srce mi se slama od tuge.
Izgubljen u ovoj tihoj noći
Sam u svojoj samoći
Nadam se da ćeš jednog dana doći
Poljubiti me barem da zaklopiš zauvijek moje oči.
Samo dubokoumna razmišljanja
Budi moj anđeo
Anđelove suze su pokrile zemlju gdje umrlo je sve
Anđelove suze i njegovi dodiri
Oživjeli su stare osjećaje u meni....
Tvoje oči, tvoja kosa i tvoji pogledi
Anđeli bi se mogli njih posramiti
Tvojih osmijesi, tvoji dodiri
za njih bi mogao umrijeti
Budi moj anđeo sreće i ljubavi
Budi moj anđeo i nemoj me prestati ljubiti.
Molim te, pusti svoje srce i voli me
Molim te, ne dopusti si izgubiti me
Molim te, ne dopusti mi izgubiti te
Volim te, slušaj kako šapćem ti, volim te.
Anđeo si ti
anđeo lijepe, jake ljubavi
Anđeo si ti
Molim te, molim te nemoj odletjeti
Anđeo, to si ti
Želim te sada i zauvijek voljeti.
Pokazala si mi kako je lijepo letjeti
Na krilima sreće, slobode i ljubavi
Sada dopusti mi, da pokažem ti
Kako je divno nekoga imati
Daj ruku mi
Neće boljeti, moji će te poljupci voditi.
Anđele, dopusti mi da maknem suze s tvoga lica
Dopusti mi da tvoje srce uzmem, i svojim zamjenim
Neka kucaju jedno za drugo, neka budemo jedno mi
Molim te, molim te nemoj odletjeti.
Vrijeme odmiće, i ništa vječno nije
Molim te, osjetio sam ovu bol i prije
Molim te, sve što želim je da kažeš mi da
Sve što želim je da nakon ovih stihova budeš moja voljena.
Anđele, nakon svih dana
Bila si sretna i uplakana
Bio sam i ja, bila si i ti
i još smo jedno uz drugo ostali
Anđele moj, nemoj odletjeti
Ostani tu, reci mi, reci mi
Želiš li moja biti?
Trebao sam spavati več, ali nije uspjelo. kao i obično.
legnem u krevet, kroz glavu prolazi toliko misli... I najgore je kada ne znaš više ni sam što je ispravno što nije. toliko emocija, toliko želja i toliko snova je u meni.
I toliko inspiracije za pisanjem, ali kako pišem tako mi se sve više bude emocije. I ne mogu prestati. Možda bi trebao promijeniti svoj nick iz blacken the angel u emotions factory -.- xD ...
Nije ovo onako kako sam zamislio da će se odvijati stvari. Prije sam točno znao što želim... A i sad znam donekle... ali ubijaju me neke stvari, neke osobe... Možda bi bilo bolje da sam ostao živjeti na Zagrebačkim ulicama nego se vratiti doma. Vrativši se doma, malo sam postigao... A sve više mi ovaj život smrdi na staru školu, koju nikako nisam volio ni podnosio.
Pitaju me ovih dana kako si. gotovo svaki dan.
Ali što da vam odgovorim na to? Razapet između milion emocija? Mogu li onda biti dobro?
Razapet između 2 svijeta... Mogu li biti dobro?
Želim jednu osobu, imati naš svijet. Početi raditi, imati svoj novac... I želim se smiriti, živjeti normalnije... Jer ovaj život deprimira... jako me deprimira.
Uvjerio sam se ovih zadnjih mjesec dana kako me neki ljudi s kojima se nisam godinama čuo nisu zaboravili zahvaljujući mojem blogu. Ne ovom, ali ona 2 prije njega. A to je divno, jer samo ovaj blog star je prilično.
Znaći da sam ostavio neki utisak na ljude tjekom svojeg pisanja postova. sjećam se i kada sam postove pisao svaki dan, i imao po 40-50 komentara. Jer tada nije postojao facebook. Ne volim facebook...Uništio je ovo, a tu smo se bolje upoznavali.
No dobro, ja sam i dalje tu. Vjerojatno jedan od rijetkih koji je nakon toliko godina ostao vjeran blogu, no ostat ću i dalje. :)
............
Ovaj današnji dan bi mogao biti ili jako dobar ili jako loš. A razlog tome može biti samo jedna osoba, a sudeći kako su se stvari odvijale do sada. Bit će loš.
Vikend počinje, a ja sumnjam da ću izaći van. Nemam volje, nemam volje biti opet pijan, nemam volje opet biti okružen s puno ljudi... I nemam volje biti opet vani, bez cure.
Idu mi na kurac ti izlasci kad nemam curu.
Dođem van, cilj noći je napit se, nekad razbit nekog i to je to.
Osjećam se balavo, a nisam balavac.
Ljubav mi baš i nejde ove godine čini se... Bar do sada nije išla, vidjet ćemo za dalje.
Ovaj post je šugav jako...
I jako želim napisati nešto bolje... -.-
Moja spavanja više nemaju smisla. Nekad se budim čak i svega 2 sata nakon spavanja i ne mogu spavati više a prosječno spavam 4-5 sati na dan...
Izmoren sam, oči su mi umorne, um mi je opterećen. Želim se maknuti od svih, želim da me maknu od civilizacije s jednom ženskom osobom, na neki otok gdje nikad više nećemo vidjeti civilizaciju. Obožavam velike gradove, obožavam tehnologiju i ne mogu zamisliti život bez nje.
Ali sjećam se života bez interneta, bio je bolji. Imao sam curu, i bila je uvijek samo moja.
Jer jedino sredstvo za dopisivanje bili su mobiteli. Pa čak i da njih nije bilo, sjećam se i kada sam pisao pisma svojoj bivšoj curi.
Gdje je nestala romantika? Zašto je dopušteno da romantika umire?
Jesu li ljudi svjesni koliko internet uništava njihove veze?
Prije su veze stvarno bile dublje, ljepše, iskrenije.
Prije si curi morao prići uživo, znati se dobro potruditi da bih uopće dobio broj njenog mobitela. Morao si stvarno znati pridobiti srce neke cure. Morao si se truditi.
Ja se i dalje trudim, iako vidim da i ne bi morao. Internet radi velik dio umjesto mene.
Ljudi, nemojte si to dopuštati. Oni koji kažu da ne vole romantiku, nikad ju nisu okusili. Isprobajte jednom. Osjećaj je najbolji, kada vidite da ste u partnerovim očima izazvali onaj sjaj, nekad i suze, nekad samo ogromnu sreću.
Romantika nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Izgled je prolazan, zaljubljenost je prolazan. Ali romantika održava ljubav, i ljubav i romantika nikada ne moraju nestati.
Godine mi tako brzo prolaze, nisam zadovoljan time kako sam ih potrošio.
Nadam se da će dalje ići bolje. Nadam se da više neću požaliti zbog pola stvari koje napravim .
Sada kada sam prošao sve to, valjda bi bilo normalno da ne ponovim iste greške.
Sve je bitno u životu, ne postoji nešto na što trebamo odmaknuti rukom i reći nije bitno.
Iako i sam to radim, ali ne bi trebali. Jer ništa nije tu, ako ne bi trebalo biti tu.
Bitno je, sve je bitno. Osjetio sam na svojoj koži posljedice zanemarivanja ''sitnica''.
Savjet za sve mlađe od mene, pogotovo one od 14 do 18.
Nemojte dopustiti sebi trošiti vrijeme na nešto što ne želite, ni jednu sekundu.
Jer kasnije to više nikada ne možete ponoviti. Živite život s osmijehom na licu, vežite se samo kada nađete pravu osobu za to i ako to želite. Ako ne, neće vam biti ništa lošije. Uživajte najbolje godine vašeg života =)
Suicide by my side
We will together - or we live apart.
Nothing last forever - love will break your heart.
It's a kind of feeling - we are crawling for.
To a long cold way - through the naked floor.
One day you left me - you did it on your own.
Didn't have the chance to talk with you alone.
I'm walking through the night
And i know hope's in sight
So keep your hands from stupid things,
From stupid things...
Blutengel - suicide <3
Još jedan od onih dana kada stvarno nisam dobro. Nisam sretan, nisam zadovoljan. Još jedan od dana kada sve što želim je osjetiti miris vina, hladnu bocu na užarenim usnama i kiselkastu tekučinu kako se uljeva u mene.
Vječna tama
Mogu pogledati u sunce, no oko mene je tama
I mogu gledati u divne slike, ispred mene je samo tama
Sve što vidim, sve je tama
I ova stara, davno načinjena rana.
Mogu držati ruke na tvojem licu
I osjetit žar u grudima
Mogu te voljeti
Ali bol u sebi, ne mogu preboljeti.
Moj svijet, samo moj svijet
Uvijek isti, uvijek čisti
Uvijek mračan, krasan
Tužan i bolan, nimalo jasan.
Dobro došli, nemojte ostati dugo
Ovo je mjesto gdje se je rodilo ovo čudo
Ovo je ono gdje sam nastao ja
Mračna moja strana, sada jedina.
Gledam u nebo, u očima suze
Skupljam ih u dlan, želim da se udruže
Ne želim da ih itko briše
Jer one su bol, jedini jezik kojim se moj život piše.
Kuda god se okrenem, oko mene je tama
I kuda god da odem, u meni krvari stara rana
Svaka suza koja niz lice u dlan klizne
Djelić je mene i moje boli, želim da iziđe.
Ostavljen sam tu
Da umrem na dnu
Bez ljubavi bez srca da ga moje prati
U ovoj tami ne vidim ikoga kome ruku mogu dati
Ovo su dani, kada život se gasi
Ovo su dani, kada bol uzima sve i crkveno se zvono oglasi
U znak kraja života, u znak vječne tame
Nadam se samo da će nestati rane.
I tako... Jedan dan je dovoljno dobar da sam gotovo sretan. A ostali nakon njega obično budu takvi da ne želim ni živjeti. Kažu da sam se trebao naviknuti. Ali ne mogu. Možda sam se navikao u biti kada sam još živ, ali s druge strane, nisam prihvatio život takvim. I neću.
Zavolio sam naćin na koji sam se promjenio. Postao nekako hladniji. Ali još uvijek nedovoljno, još boli, još razara. Još imam besane noći, pijan danima i ubijam sve što me drži živime.
Možda jednog dana dođe osoba koja će biti dostojna mog truda. Možda jednog dana dođe cura o kakvoj sanjam. Možda jednog dana ljubav ne prestane.
Ali bojim se, da tog dana ja neću biti ovakav, i neću moći dati ono što sada mogu.
Jer do tada, sigurno će u meni umrijeti i ovo malo želje što je za tim ostalo.
Bojim se...
Imam 21 godinu. Ne bojim se nikoga živoga. Ne bojim se smrti, ne bojim se boriti, ubiti i biti ubijen.
Ali bojim se budućnosti, bojim se života.
I'm going under....
Žao mi je što je život otišao u toliko krivom smjeru. U toliko glupom smjeru...
Žao mi je jer nisam uspio biti netko u ovom životu. I što namjernu dopuštam da tako i ostane.
jer ako mi nije stalo prije, nije mi stalo ni sad.
Žao mi je što sam preživio onu prokletu noć koju nisam trebao...
Žao mi je jer nemam hrabrosti učiniti to opet...
No tješim se...
Ponekad treba vremena za skupiti snagu...
I jednom zauvijek, okončati ovo sranje.
Pokojna ljubav
Ljubavne su pjesme uvijek lijepe
I one tužne i one sretne pokazuju koliko ljudi u ljubavi oslijepe
Ljubavne su priče romantične i lijepe, ponekad tužne
No ljubavne su, uvijek lijepe, nikada ružne.
Čitao sam, danima i satima sve te ljubavne krasote
Tražio isto, u životu od cure prve pa do stote
Čitao sam i dalje, nisam gubio nadu
Da postoji ona koja će ostvariti moju bajku.
Godine su prošle, ja sam ostao sam
Ljubav je i dalje sve što znam
Ali nada, polako izumire
I činio se kao da se moja duša više ne bori s time.
Slažem stihove, kao što sam nekada čitao
Pišem romane, u njih sma ljubav dao
Osjećam ljubav, i svaki put kada ju dam
Na kraju ostanem tužan, slomljen i sam.
Pitam se sada
Od kuda sve te laži i nade
Da se prava ljubav pronađe
Da postoje oni kao ja
Da postoje oni kao i svi vi
Koji ste ljubavne pjesme pisali.
Ljubavne su pjesme lijepe
I pokazuju koliko ljudi u ljubavi oslijepe
Ljubav je divna, uvijek na papiru
Ali ljubav je mrtva, ostavimo ju na miru.
