Komentari

blackenslostdreams.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing


  • Dexter.

    Ei. Zanimljiv blog i zanimljiv post.

    "Teško je biti nitko i ništa onome tko je tebi sve.
    Al život ide dalje i ne pita boli li ili ne." -.-

    Život je okrutan.

    Ak očeš svrati do mene, imam novi post, pa...
    By.

    avatar

    15.05.2010. (14:03)    -   -   -   -  

  • Arthemisia

    znaš, tvoj problem jest tvoje neprestano vraćanje u prošlost. ono što je bilo jest bilo. puno smo sranja napravili, no pomiri se s time. svakim postom mi se čini da samo žališ zbog onoga što je bilo, misli su ti neprestano u prošlosti. a ono što je bilo jest bilo. oprosti prvo sebi, pomiri se s tim svim sranjima kaj si ih napravio, žaljenjem nećeš ih ispraviti, samo ćeš sebe još više sjebati.
    i time što vraćaš se u prošlost, kvariš sadašnjost prošlost ne možeš ispraviti, ali sadašnjost možeš. pomiri se s činjenicom da imaš 21 godinu, ne više 16. sa 16 možeš biti prava budala. napraviš sranje, a nije te briga. nije ti bitno da povrijediš jednu, deset, sto osoba... nekako ti je svejedno... ipak, vidi se da se ipak grizeš za ono što si sve učinio. sa 16 smo svi bili sebične budale, a kako godine prolaze, počinjemo bit svjesni svega što smo da tad napravili.
    vidi se da ti je žao zbog svega, no oprosti prvo sebi, a zatim traži oprost od drugih.
    kažeš da tražiš sreću na krivim mjestima. zaista to misliš, ili dopuštaš drugima da učine to da pomisliš da zaista činiš krivo, jer neke stvari želiš učiniti na svoj način, onako kako bi za tebe bilo najbolje, a ne za druge? kada razmišljaš, nemoj razmišljati o prošlosti, razmišljaj o budućnosti. prestani s igranjem igrica, sad je ljeto, probaj pronaći posao na moru. pasivno kod kuće sjediš, drugi se rekli, povjerovao si u to, i sad čvrsto vjeruješ u to da si propalica. zaista to i želiš biti?
    u mojim očima nisi, ako ti to išta znači. malo je ljudi kao ti, koji svakome pokuša pomoći. vidim komentare po blogovima, tvojih dosta, stvarno lijepo od tebe.
    ti pomažeš drugima, ali ne i sebi. za promjenu pomogni i sam sebi jednom. barem jednom. molim te.

    P.S. možda i nebih izrasla u takvu osobu da nije bilo mog oca. on je uvijek težio tome da budemo čvrsti, a može da ima i toga nečega i u krvi =)

    avatar

    16.05.2010. (00:29)    -   -   -   -  

  • Cass

    odgovor na tvoj komentar:
    °da, citirala sam iz knjige " da me barem možeš vidjeti"
    ja volim čitati...to mi je malo bijeg..to mi daje inspiracije..volim se poistovjetiti sa likovima iz knjige...
    "no cilj svakog tko piše je da prodre u druge ljude, da ostavi poruku, dojam... :) " da..eto..s ovim se slažem...zašto nikad nećeš bit umjetnik?..svi i smo mi umjetnici...
    ah..i meni to fali...dala bih sve za te glupe žabice koje su me samo slijedile i šutile..ali bile su tu..i slušale su..nisu pobjegli nisu me iznevjerili... da opet mogu bit to isto dijete kao i prije...
    i nadam se čitamo...

    eto..sad slijedi tvoj post...

    °sviđa mi se pjesma..=/...eto, plačem.>.< osjećam se jadno zbog tog...kako se lako rasplačem zbog par riječi...
    °razmišljanje..vraćanje u prošlost..uspomene...pogreške...ti se previše osvrćeš na to..na prošlost i pogreške...
    ne tražiš sreću na rivim mjestima...možda se i previše trudiš naći sreću...
    °uskladit se sa svojim godinama?..misliš da si još onaj isti dječak kakav si bio sa 16?..možda ti se samo čini...možda se uvijek još osjećaš tako..ali ne..tvoj um se razvio..tvoja razmišljanja...nisi taj isti dječak...
    °alkohol...oh, ta divna stvar...alkohol nas pušta..pušta...oslobađa...barem mene..npr jučer...sjedila sam..uplakana na stolici i buljila u fucking papir i čekala da sve izađe iz mene kao što suze teku niz moje lice..i evo..jedna čaša..druga..treća...i nastala je cijela priču...koju sam kasnije izbrisala..ali bilo mi je to potrebno...
    "Jer ruku na srce, dok god idete u školu nemate se oko čega brinuti. " ??? nemamo...?
    Nisi jadan...nisi propalica...ja te takvog ne vidim...ne znam te..znam..ali...
    Mogu se vratiti..bolji dani..bolja vremena će doći...često puta se lišavamo sreće jednostavno zato jer se bojimo da će nestati u slijedećem trenutku....ponekad je ni ne vidimo...ako sreća doista nestane, jesmo li protratili trenutak u kojem smo je mogli osjetiti? Baš kao i mnogi drugi osjećaji, sreća je prolazna... dolazi i odlazi...Tako je i s osjećajima....I ne treba se zavaravati da se osjećaji ne mijenjaju....mijenjaju se....možda i ne budu manji, ali budu drugačiji...i kad prođe vrijeme, kad se udaljiš dovoljno, shvatiš da je nešto drugačije...međutim, ako ih odbijemo proživjeti u trenutku kada nas obuzimaju, osjećat ćemo zauvijek da smo nešto izgubili ... čak i ako to nismo ni imali....dogodilo mi se da sam bila sretna... nisam znala koliko ću moći i hoću li moći dalje....ali me nije bilo briga jer osjećala sam se tako dobro...nije me bilo briga za sutra, živjela sam samo za jedno veliko i istinsko danas....živjela sam trenutak ... on ostaje u nama i kad nestane.... i znaš što? baš je bio dobar osjećaj...

    avatar

    16.05.2010. (16:34)    -   -   -   -  

  • Magarac.

    pronašao se u tvojim riječima.
    :)
    barem zbog tog nisi propalica... i ja sam. jebiga

    avatar

    16.05.2010. (16:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...