Bila si tu
Možda nisam dovoljno jak da promijenim svijet i doista sam premalen da bih promijenio takvog diva. No ipak, svijet nije dovoljno jak da promijeni moje emocije. Sve je oduvijek bilo samo u našoj glavi. Promijenio si se. Napustio si me a mislio sam da nikada nećeš.
Tebe sam toliko volio koliko bih te i mrzio. Tebe sam toliko želio nikada ne izgubiti koliko sam želio i umrijeti. No ti si me napustio, i tražim te opet. Jer želim svoje pravo lice, jer želim biti ono što sam nekada bio, jer želim biti osoba koja zaslužuje ono što ima.
Ne dopuštaš mi da ti se približim, znaš da ne možeš bez mene. Ja sam tijelo a ti si duša. Ne možemo jedno bez drugoga. Izgubio sam svoje obraze otkad tebe nema.
Ljudi vide moj tužan izraz lica iako ga pokušavam prekriti. Vidiš, neki dio tebe i dalje je u meni. Moj tužan izraz lica jer mi nedostaje, zašto si se ti maknuo, tebi nedostaje i više nego meni. Pričam sam sa sobom a imam osjećaj kao da pričam s doista drugom osobom. Zapravo ne, kao da doista sjediš tu pored mene, moja duša i moje tijelo, razum.
Razum mi i ne treba. Treba mi samo tijelo da bi me ljudi mogli vidjeti i trebaš mi ti, moja dušo, da bi mogao pružiti sve što ona poželi.
Skrivaš se u meni, vjerujem da je tako. Jer ne bih zaplakao kada pomislim na nju da nisi još u meni, jer to si i dalje ti. Volimo je, dušom i tijelom. Priznajemo oboje zar ne, oboje ne možemo bez nje.
I kada pomisliš da je sve u životu prolazno, ne poželimo li oboje da ona nikada ne bude prolazna, ne vidimo li oboje sliku vlastite smrti…
Bez nje, sve bi bilo izgubljeno. Kao što je i bilo.
Preživjeti nije teško. No imati priliku živjeti, to je najteže.
Pet sati ujutro je.
Još samo 2 sata i ona kreće… dolazi do mene.
I osjetim te u meni si, u meni si dušo. Osjetim jer suznim očima gledam u ovo što pišem i smiješak se razvlači po mojem licu. Dušo, u meni si.
Znam da si tu. Gledam svoju bijelu meku kožu, oni kožu koja je toliko puta bila razderana staklom i žiletima, noževima.
Da nisi tu, toga ne bih bilo i ne bih se morao truditi ne ponoviti to.
Ako sam molio nju da ne radi to, kako bih onda ja to mogao raditi.
Vidiš, to je razum, no to je ljubav, jer je volimo oboje i oboje ne želimo da pati.
Moj razum je uvijek bio slabiji od tebe. Mislio sam da bi bez tebe bio možda manje emotivan, da bi možda bio manje sjeban i da ne bih toliko ovisio o drugima. O njoj.
Nije tako. Ne, moj razum vidi sve realno. A realno je tako bolesno, tako bolno i ne lijepo iskustvo. Što da radim onda? Tražim tebe, prekri moje oči, daj mi da vidim svijet kroz tebe. Ne želim te izgubiti kao ni nju. Nikada.
Ne mogu ti reći koliko te volim, ne no zauvijek mogu ostati uz tebe
Ne mogu pronaći se
U ovom mraku koji si ostavila ti
Oko mene ljubavi
Ne mogu dočekati te
Vidjeti ljubav svoju, ljubiti je
Ovaj život plaši me
Kada tama okruži me i ne napušta, uzima sve
Pitam se, dali si još tu pitam se
Pitam se, jer trebam te
Volim te nadam se da si još uvijek tu
Pjevat ću ti pjesmu najdražu
Češljat ću te nježno poput vjetra u kosi
Zamišljat ću kako sretni trčimo po livadi bosi
Zamišljat ću da tvoje su ruke na meni
Ostati ću u sjeni
Ne želim dijeliti te
Ne želim dijeliti svoje emocije
Ne želim, ne ja ne želim bez tebe
Dao bi ti sebe
No život moj, kao da nije moj
Ionako, on je oduvijek bio tvoj.
Ne možeš izbaciti svoje sjećanje
Volio bi da mogu, da ne boli me
Ne možeš pobijediti sve
No možeš se izboriti za sebe
Tako i ja, tako i ja
Moja najdraža, malena
Tako i ja, mogu izboriti se, izboriti za tebe.
Ne mogu slomiti me
Ne mogu pobijediti ovaj rat, ne
Ne može imati me, ne može
Uvukla si mi se ispod kože
Ne može pobijediti nas
U tebi sam našao svojeg života spas
I ljubav za vremena sva
Za mene jedina
I ne mogu ti reći, ne
Ne mogu ti reći koliko volim te
Ne mogu, ne
No zauvijek mogu ostati uz tebe.
Umirao si sa mnom. Onda kada mi je glava bila pognuta na koljena i kada je oko nas bila samo samoća i tuga. Svirala je naša pjesma, ona za kojom smo vapili. Ono za čime smo vapili. Sjećaš li se? Ti ne možeš zaboraviti. Ožiljci života ostali su na tebi.
Vraćaš mi se, osjetim. Upijam te, osjećam se kao prije.
Ova bol, tako je sladak osjećaj nje. Ovaj život, tako je slatka bol uz tebe.
Ja ne mogu učiniti stvari ljepšima možda, možda i mogu.
Kako ću to saznati? Ona je uz mene, dati ću sve da to i napravim.
Toliko bih toga htio, no prvo moram učiniti nešto za sebe, moram posložiti stvari u svojoj glavi, moram posložiti stvari u sebi. I moram naučiti raditi ono što želim.
Vračam se, da, ovaj puta jači nego prije, iskusniji.
Možda i ne pobjediv. Mogu sve, mogu jer je ona uz mene i daje mi snagu.
Mogu sve osim izdržati biti bez nje. Moja slaba točka, ubija me.
I prošlo je. 2 tako lijepa, predivna dana. U ponedjeljak je došla kod mene i prespavala do danas ( utorak, pišem dan jer je uskoro srijeda ) i otišla oko 7. bilo je to još jedno spoznavanje ljubavi prema životu i onome što mi on pruža, nju.
Znam da je volim, svaki sam put sve sigurniji. Svaki put smo sve bliži, svaki put naša veza je sve dublja, ljepša i sama zamisao na nas uljepšava sve u mojim očima.
Volim te, da volim te i neću prestati to nikada govoriti jer te volim, jer želim da te dvije riječi uvijek nosiš u srcu od mene dane, jer te ja volim. Jer ću te ja voljeti zauvijek.
Ne želim nikada prestati misliti na tebe, ne želim nikada prestati osjećati prema tebi isto, samo više. Mogu te voljeti zauvijek, želim te voljeti zauvijek, voljeti ću te zauvijek.
Najdraža moja, ma kažem ti da si posebna i ne, ne buni mi se.
Jesi, jer da nisi ovo sve ne bih pisao. Nisi nikada mogla biti kao druge i to je ono što volim na tebi. Ti si moj anđeo, nešto lijepo, maleno i unikatno.
Opis tebe, tako jednostavan a tako detaljan u biti. Najdraža moja.
Umoran sam, jedva gledam a želim završiti ovaj post.
No ne mogu, nemam snage. Odem spavati, nadam se sanjati te. Suze mi teku, znam da ti to ne bi željela, tvoj miris je na jastuku znam. Tako bih volio da si opet tu, da se budim s tobom u zagrljaju i tvojom glavo na prsima.
Volim te zauvijek…
Poglavlje više u knjizi naše ljubavi koju ona stalno piše
Bilo je dana kada nisam mogao zaspati no i dalje sam sanjario
Da uz mene si ti i da mi govoriš da nikada nećeš otići
Nadao sam se
Da zauvijek ćeš ostati uz mene
Samoća nakon tebe ubila me je
Sve što sam htio bila si ti
Sve što sam htio, imali smo mi.
Nikada svijetlo neće se ugasiti
Nemoj se brinuti i kada slomljen sam neću posustati
Uvijek ću te voljeti
Za tebe se boriti
Ne boj se kada nasmiješ se
Ja znam da imam snage i za tebe
Najslađi poljupci koje si mi dala ti
Kada sam imao te znao sam
I još uvije znam
Bez tebe želim biti sam
Bez tebe želim samo nestati
Nikada nemoj, nemoj prestati
Zauvijek ću te trebati
Dok si uz mene ti
Nikada se neću do kraja slomiti
Dok uz mene si ti
Za tebe ću se boriti.
Dok gledam te
Gledam i ne mičeš se
Držim u rukama te
Zamišljam da držim te
Slika ne govori mi
Ne ona ne može reći mi da voli me
No vidim te, vidim te
I znam kada sliku tvoju gledam znam da voliš me
U očima tvojima vidim se
U slici na kojoj si ti
Znam to je slika poput priče o našoj ljubavi
Jedno poglavlje više
U priči koju naša ljubav neprestano piše.
I tako je i bilo. Legao sam u krevet i rasplakao se. Osjetio sam njen miris, našao njenu majicu koja je opet ostala kod mene. Poljubio sam majicu, čvrsto je primio k licu da osjetim njen miris. Zagrlio sam majicu i plakao. Uzeo mobitel u ruke i gledao našu sliku. Razmišljao sam o njoj a nisam joj mogao poslati poruku. Nisam je mogao čuti.
Nazvao sam je. Duša moja, ona je spavala i nije se javila. A ja sam gutao suze i gledao našu sliku dok napokon nisam zaspao.
Probudio sam se ujutro. Morao sam na praksu po potpise jer se drugi rok mature bliži.
Mislio sam kako ću umrijeti kada sam vidio, vidio da nemam dovoljno sati.
Oči su mi postale pune suza, gledao sam u prokleti papir, prokleti papir koji me dijeli od nje. Nisam se mogao javiti nikome mobitel je još bio blokiran zbog ne plaćenih računa. Barem sam to uspio srediti. Ona, moja voljena…
Nisam znao kako da joj kažem da joj dečko ne može biti ono što je htio da sve što sam joj obećao neću moći ispuniti.
Jer ja trebam tu školu i ja trebam taj potpis. Ne zbog sebe, da nema nje smijao bi se i otišao napiti ako bi i bio živ uopće. Bez nje, to nije ni bitno.
No za nju, jedina cura na ovome svijetu koju doista volim i jedina cura koju stvarno želim nikada ne ispustiti. Jedina osoba koja razumije svaki dio mene i jedina osoba pred kojom se mogu rasplakati da se ne moram bojati za posljedice.
Jedina i najbolja u svemu, ona koja zaslužuje puno više nego ja mogu no i dalje slijepo voli mene i želi mene. I ja, koji želim da tako i ostane, propadam.
Polako putem propalice a htio bi za curu princezu.
To tako ne ide, ona je moje sve ona je sve što želim i ne, nikada je ne želim izgubiti.
Sjeo sam doma, u fotelju. Volim kada sjednemo skupa u fotelju pa nema mjesta da sjedne pored mene pa sjedi meni u krilu. Volim kada mi sjedi u krilu.
Naime…
Stara je sredila neke stvari možda se sve sredi. No ja sam prenaglio, nazvao hoti s punim glasom tuge i prokletim plakanjem. Rekao sam joj ako ne uspijem izvući to neka nađe nekoga boljeg jer ja to nisam.
Da… ja sam to rekao…
Zato jer je volim i želim joj najbolje.. no nekako, i dok pomislim da netko možda može pružiti naizgled bolje.. i dalje sebično mislim da je nitko ne može voljeti poput mene i dalje mislim da ja mogu bolje iako propadam iako želim da bude bolje.
Nekako, ja vjerujem da mi je suđena. Želim tu curu zauvijek.
Jeste li ikada pomislili da želite stvarno nekoga zauvijek? Ali doista, graditi život s njime, biti s tom osobom jedno, obitelj. Biti nešto izvan svih granica?
To je ono što ja želim s njom. Cura koja zaslužuje najbolje i ja.
Ja koji se trudim biti najbolje što mogu kako bi mogao biti najbolje za nju.
Moja ljubav prema tebi malena nikada neće nestati a ni ti, nikada te ipak ne želim pustiti.
I opet. Ma kao i uvijek, uvijek si bila i ostala ista. Moja hoti.
Pričam s njom. Polako se vrača osmijeh na lice. Tuga je i dalje u meni, jer da…
Ja sam bez nje uvijek tužan.
Kaže mi svatko tko me vidi da djelujem tužno i zabrinuto.
Kada je ne vidim i ne čujem.. da jesam..
Tužan sam i zabrinut jer se bojim za nju bojim se što radi i što joj se može dogoditi.
Nije dobro znam, trebao bi biti normalniji. Tolika briga o curi može i gušiti curu..
Znam i to. No ne znam si pomoči. Volim je, volim svim bićem i srcem.
Ako nikada ne uspijevam biti sretan bez tebe to znači da moram biti uvijek uz tebe.
Ako moram biti uvijek uz tebe, onda ću napraviti sve, sve da budem uvijek uz tebe.
A napraviti ću to jer si i ti sretna kada sam uz tebe.
Jer se oboje smijemo. Jer se ne moram brinuti i jer si uz mene.
I jer si moja. A tako te volim i tako mi je bitno to. Da si moja, uz mene.
SAMO MOJA… da, da zauvijek budeš samo moja.
Kako to volim, taj osjećaj, tu ljubav, te emocije.
Kako mi samo nedostaješ…
Nismo se čuli svega možda 2 sata. A nedostaješ mi kao da nismo toliko dugo, danima.
Bojim se da ću te početi gušiti time ljubavi, bojim se da ću postati dosadan i naporan.
Kao i s time koliko te puta moram poljubiti na dan, koliko ti puta kažem volim te i obožavam te ali ta potreba za tobom, za tvojim dodirima, poljupcima…
Jednostavno je neopisivo i ne mogu stati.
Još samo godinu dana moram čekati. Samo godinu dana i mogu te imati uz sebe svaki dan. A to je ono što volim i što najviše želim.
To je ono što želim od života. Da mi da tebe, zauvijek uz mene.
Trebam te.. trebam kao nikada do sada.. a ti to ne znaš.. i bolje je da ne znaš..
Možda bi ti bilo još samo teže.. a tako je, tako je teško podnijeti vrijeme bez tebe.
Možda je vrijeme za promjene, nije li ?
Idemo promijeniti opet nešto. No ne sebe, ovaj puta ne sebe jer ovakve se volimo.
Našu vezu isto ne, jer ovaj puta je još ljepša nego prošli.
Idemo promijeniti.. idemo nešto promijeniti.. ali ne znam što…
Način života! To, tako je.
Zašto promijeniti? Zato jer ne želim da se ikada više posvađamo iako samo jednom u životu jesmo… :)
Ne želim da se ikada više moj ton glasa povisi na tebe, da se ikada više tvoje okice napune suzama i ne želim da ikada više plačeš. Ako moraš, želim da me zagrliš i ne puštaš. Volim te. Volim. Volim. Voliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiim…
Obožavam…. Riječi.. ne mogu naći najveću i najljepšu..
Uzmi rječnik ljubavi, svih riječi u svijetu.
I nađi najljepšu, najdivniju koja ti se svidi. I svaki puta kada se zapitaš koliko te volim sjeti se, više nego i ta riječ ikada može opisati.
Sve si moje, sve što želim i trebam. Obožavam te.
Kako da prestanem pisati. Ljudima se vjerojatno ni ne da čitati ovolike postove.
A ja ne mogu prestati.. mmm tako mi je lijepo osjetiti ove bolne točkice na tijelu što su tvoja usta ostavila.
Ne sjećam se zašto nisam jučer nastavio no eto, dovršit ću danas post.
Zvao sam je 2 puta jučer. I ne mogu ne zvati je i ne slušati njen glas. Volim je, volim je tako jako da jednostavno ne mogu kontrolirati svoje ponašanje i ponašam se kao neko dijete i mašem nogama od sreće, skačem po sobi i slično..
Lijepo je to naravno ali osjećam se čudno hehe.
Ona sada spava još i nije mi odgovorila i eto, već mi nedostaje a tek sam se probudio.
Previše te volim hoti, nikada ne smiješ otići od mene.
Sve tvoje mora biti samo moje, zauvijek.
Ne želim te izgubiti ikada, ne želim da nestane ovo između nas ikada…
S nikime drugim ne želim stvarati snove, ti si ono što želim od života zato molim te, nikada ne odlazi.
Ostatak posta iako brijem neće biti puno nije više o hoti.
Ovo je izbacivanje neke negativne energije.
Dakle zadnji dio posta, jedva ste dočekali zar ne.
Smrti u ruke ja ću te dati
Prokleti ste, spustili me na koljena
Voljeli me pokorena
I dok bio sam samo tvoj
Što radila si ti
Imala si me
U šakama moje srce
Drobila si ga
Moja krv te hranila
Tako me je tvoja okrutnost ranila.
Želim da krvariš
I želim te gledati kako umireš
Kao što sam i ja
Želim da gledaš me kako smijem se
Želim da gledaš kako pljujem na tebe
Dok pod mojim si nogama ti
U mojoj nemilosti
Želim da nestaneš s svijeta
Komad po komad u patnji svojih grijeha.
Ja ću biti tvoj bog i vrag
Ja ću reći ti što ćeš ispaštati
Moj nož biti će prst boga
Kao što ja imam ožiljak od tvoga.
U tvojim očima našao sam strah
U tvojim prsima pronašao sam dah
I želim da nestane zauvijek
Kao što si i ti htjela da nestane moj
Kako je predivan tvoja bol.
Gledam te, gledam te
Smijem se, o smijem se
U suzama i krvi
Meso ti se polagano mrvi
Pod mojim nogama dok gaze te
Svaka tvoja suza uzaludna je
MRZIM TE.
Oduvijek si bila drolja
Ja mrzim ih
Oduvijek si bila čovjek
Prezirem ih
Oduvijek sam bio rob tvoje mašte
Mrzim se
Oduvijek si voljela me
Tebe ja ne
I uvijek si mislila da ću rob tvoj biti
No ja ne
Nitko te više od mene neće skriti
Smrti u ruke ja ću te dati, ubiti.
Vrištali su i govorili mi kako sam sin kurve, kako sam hladan, kako sam oduran.
Upijao sam njihove riječi, hranio svoju dušu njima.
Moje srce tamnije je od noći. Moja bol, postala je mržnja.
I bojiš li me se? Trebao bi.
Zgaziti ću te, sve što stane pred mene.
I bojiš li se mojih riječi? Ne moraš.
Boj se onda kada tvojim životom moj um prošeće.
Uništiti ću te
Sve vezano za tebe. Makni se od mene.
Ja sam oduran, i ja to znam
Ja sam proklet, ubiti ću te
Ja nisam kao drugi, ne prijetim ti
Ja obećavam.. MAKNI SE OD MENE.
Ja kažem ti, zauvijek ću te mrziti..
Nemoj me dirati, ruke ću ti slomiti..
Zamisli ih, kako lijepo mogu krvariti..
U tvojoj ću se krvi kupati..
Ne diraj me, ubiti ću te..
Ne diraj me. Život ću uzeti zauvijek iz tebe..
Na koljena ćeš pasti..
Moja kurva biti…
Da moja ćeš kurva biti..
Mene ćeš slušati.
Tvoje samopoštovanje, bolje zaboravi.
Tvoje emocije, bolje odbaci.
Jer u mojoj mašti, tamo gdje si i ti…
Nema mjestu ljubavi..
Jer mrzim te, mrzim koliko volim nju..
Ubiti ću te. Ubiti kao u najgorem snu..
Volim izbacivati ovakve stvari iz sebe.
Iako jedan dio posta piše o hoti i sve je lijepo..
I ovaj moram napisati…
Nadam se da shvaća barem netko…
Pitaju mene ljudi…
Dali si ti još uvijek gotičar.
Zašto to pitaju?
Moja odjeća, način ponašanja.. sve se promijenilo.
Sve, kažu oni.
No ja kažem. Ne.
Ja sam i dalje isti.
Odjeća je odraz zrelosti, ne mogu više biti kao prije.
A ponašanje. Zašto bih uvijek bio isti kada ostanem iskorišten ili ismijan?
Odgovor leži u mojoj psihi, mojoj mašti.
Želite li upoznati to, ne znam što morate učini..
Za početak ja moram dolaziti u društvo..
Za početak moram prestati glumiti nešto što nisam.
Moje pravo lice, nemate puno toga nepoznatog.
Seks, erotika, imam prljav um što se seksa tiče.. to je jedan dio…
Emocije, nježnost… ono što znate, što ste ismijali…
Moja mašta, ono što ionako nikada ne možete shvatiti…
Moja ljubav prema mračnome, moja ljubav prema nasilju nad ljudima.
Ljubav prema izopačenim ljudima, ludim ljudima..
Što ne znate o meni?
Ja volim dok mrzim. I volim mrziti.
Mržnja je jedan veliki dio mojeg života, jer je ona jedan veliki dio moje prošlosti.
Mržnja je bila sastavni dio mojeg života..
Što želite znati još o meni?
Uživam u boli, volim bol. Jako volim oštre predmete u rukama, prsima.
Ugrize na vratu, tijelu, nokte…
Volim bol, mazohist sam, obožavam to.
Ne znate nešto o meni?
Nikada nećete sve znati..
Ja sam goth, dugo vremena.
Bio i ostao, ostat ću.
Više nego si ti koji me to pitaš.
U svojoj tako prozirnoj šminki i odjeći.
Ne shvaćaš, tvoj izgled je izvana.
Nemaš to iznutra.
Jer da imaš, izvana ti ne bi bilo potrebno.
Ja sam ono što ljudi vole ali ne shvaćaju.
Ja sam onaj koji kada voli ne srami se emocija.
Onaj koji nije kao ti i ne pozira.
Meni je dovoljno da ona zna.
Tko sam i što sam, no ja.
Do kraja svojega života.
Biti ću ono što sam oduvijek i bio.
Stavio si ruku na moj život?
Jesi li ikada?
Jesi li požalio?
Požaliti ćeš…
Moja osveta, moj način mržnje..
Pokazati ću ti koliko izopačen um čovjekom može biti.
Nakon svega što prožive.
Nakon svega što odluče učiniti kako bi svoju bol osvetili..
Ja ću ti pokazati koliko možeš mrziti svoje postojanje i svoj život.
Koliko možeš patiti. Ne možeš me spriječiti.
Udari me, probaj me pokoriti..
I dalje nećeš uspjeti, izgubiti ćeš.
Igrat ću se nožem u tvojoj utrobi.
Tvojom ljigavom krvi na prstima.
Uništiti ću te, ubiti.
Tako da znaš, nikada me nećeš pobijediti.
Ovom postu je kraj.
Hvala na čitanju.
I dobrodošli u moj um, once again.
Danas je tjedan dana kako dugo nisam vidio hoti.. i sada tek postam post..
eh,,,
we against all
Možda nisam dovoljno jak da promijenim svijet i doista sam premalen da bih promijenio takvog diva. No ipak, svijet nije dovoljno jak da promijeni moje emocije. Sve je oduvijek bilo samo u našoj glavi. Promijenio si se. Napustio si me a mislio sam da nikada nećeš.
Tebe sam toliko volio koliko bih te i mrzio. Tebe sam toliko želio nikada ne izgubiti koliko sam želio i umrijeti. No ti si me napustio, i tražim te opet. Jer želim svoje pravo lice, jer želim biti ono što sam nekada bio, jer želim biti osoba koja zaslužuje ono što ima.
Ne dopuštaš mi da ti se približim, znaš da ne možeš bez mene. Ja sam tijelo a ti si duša. Ne možemo jedno bez drugoga. Izgubio sam svoje obraze otkad tebe nema.
Ljudi vide moj tužan izraz lica iako ga pokušavam prekriti. Vidiš, neki dio tebe i dalje je u meni. Moj tužan izraz lica jer mi nedostaje, zašto si se ti maknuo, tebi nedostaje i više nego meni. Pričam sam sa sobom a imam osjećaj kao da pričam s doista drugom osobom. Zapravo ne, kao da doista sjediš tu pored mene, moja duša i moje tijelo, razum.
Razum mi i ne treba. Treba mi samo tijelo da bi me ljudi mogli vidjeti i trebaš mi ti, moja dušo, da bi mogao pružiti sve što ona poželi.
Skrivaš se u meni, vjerujem da je tako. Jer ne bih zaplakao kada pomislim na nju da nisi još u meni, jer to si i dalje ti. Volimo je, dušom i tijelom. Priznajemo oboje zar ne, oboje ne možemo bez nje.
I kada pomisliš da je sve u životu prolazno, ne poželimo li oboje da ona nikada ne bude prolazna, ne vidimo li oboje sliku vlastite smrti…
Bez nje, sve bi bilo izgubljeno. Kao što je i bilo.
Preživjeti nije teško. No imati priliku živjeti, to je najteže.
Pet sati ujutro je.
Još samo 2 sata i ona kreće… dolazi do mene.
I osjetim te u meni si, u meni si dušo. Osjetim jer suznim očima gledam u ovo što pišem i smiješak se razvlači po mojem licu. Dušo, u meni si.
Znam da si tu. Gledam svoju bijelu meku kožu, oni kožu koja je toliko puta bila razderana staklom i žiletima, noževima.
Da nisi tu, toga ne bih bilo i ne bih se morao truditi ne ponoviti to.
Ako sam molio nju da ne radi to, kako bih onda ja to mogao raditi.
Vidiš, to je razum, no to je ljubav, jer je volimo oboje i oboje ne želimo da pati.
Moj razum je uvijek bio slabiji od tebe. Mislio sam da bi bez tebe bio možda manje emotivan, da bi možda bio manje sjeban i da ne bih toliko ovisio o drugima. O njoj.
Nije tako. Ne, moj razum vidi sve realno. A realno je tako bolesno, tako bolno i ne lijepo iskustvo. Što da radim onda? Tražim tebe, prekri moje oči, daj mi da vidim svijet kroz tebe. Ne želim te izgubiti kao ni nju. Nikada.
Ne mogu ti reći koliko te volim, ne no zauvijek mogu ostati uz tebe
Ne mogu pronaći se
U ovom mraku koji si ostavila ti
Oko mene ljubavi
Ne mogu dočekati te
Vidjeti ljubav svoju, ljubiti je
Ovaj život plaši me
Kada tama okruži me i ne napušta, uzima sve
Pitam se, dali si još tu pitam se
Pitam se, jer trebam te
Volim te nadam se da si još uvijek tu
Pjevat ću ti pjesmu najdražu
Češljat ću te nježno poput vjetra u kosi
Zamišljat ću kako sretni trčimo po livadi bosi
Zamišljat ću da tvoje su ruke na meni
Ostati ću u sjeni
Ne želim dijeliti te
Ne želim dijeliti svoje emocije
Ne želim, ne ja ne želim bez tebe
Dao bi ti sebe
No život moj, kao da nije moj
Ionako, on je oduvijek bio tvoj.
Ne možeš izbaciti svoje sjećanje
Volio bi da mogu, da ne boli me
Ne možeš pobijediti sve
No možeš se izboriti za sebe
Tako i ja, tako i ja
Moja najdraža, malena
Tako i ja, mogu izboriti se, izboriti za tebe.
Ne mogu slomiti me
Ne mogu pobijediti ovaj rat, ne
Ne može imati me, ne može
Uvukla si mi se ispod kože
Ne može pobijediti nas
U tebi sam našao svojeg života spas
I ljubav za vremena sva
Za mene jedina
I ne mogu ti reći, ne
Ne mogu ti reći koliko volim te
Ne mogu, ne
No zauvijek mogu ostati uz tebe.
Umirao si sa mnom. Onda kada mi je glava bila pognuta na koljena i kada je oko nas bila samo samoća i tuga. Svirala je naša pjesma, ona za kojom smo vapili. Ono za čime smo vapili. Sjećaš li se? Ti ne možeš zaboraviti. Ožiljci života ostali su na tebi.
Vraćaš mi se, osjetim. Upijam te, osjećam se kao prije.
Ova bol, tako je sladak osjećaj nje. Ovaj život, tako je slatka bol uz tebe.
Ja ne mogu učiniti stvari ljepšima možda, možda i mogu.
Kako ću to saznati? Ona je uz mene, dati ću sve da to i napravim.
Toliko bih toga htio, no prvo moram učiniti nešto za sebe, moram posložiti stvari u svojoj glavi, moram posložiti stvari u sebi. I moram naučiti raditi ono što želim.
Vračam se, da, ovaj puta jači nego prije, iskusniji.
Možda i ne pobjediv. Mogu sve, mogu jer je ona uz mene i daje mi snagu.
Mogu sve osim izdržati biti bez nje. Moja slaba točka, ubija me.
I prošlo je. 2 tako lijepa, predivna dana. U ponedjeljak je došla kod mene i prespavala do danas ( utorak, pišem dan jer je uskoro srijeda ) i otišla oko 7. bilo je to još jedno spoznavanje ljubavi prema životu i onome što mi on pruža, nju.
Znam da je volim, svaki sam put sve sigurniji. Svaki put smo sve bliži, svaki put naša veza je sve dublja, ljepša i sama zamisao na nas uljepšava sve u mojim očima.
Volim te, da volim te i neću prestati to nikada govoriti jer te volim, jer želim da te dvije riječi uvijek nosiš u srcu od mene dane, jer te ja volim. Jer ću te ja voljeti zauvijek.
Ne želim nikada prestati misliti na tebe, ne želim nikada prestati osjećati prema tebi isto, samo više. Mogu te voljeti zauvijek, želim te voljeti zauvijek, voljeti ću te zauvijek.
Najdraža moja, ma kažem ti da si posebna i ne, ne buni mi se.
Jesi, jer da nisi ovo sve ne bih pisao. Nisi nikada mogla biti kao druge i to je ono što volim na tebi. Ti si moj anđeo, nešto lijepo, maleno i unikatno.
Opis tebe, tako jednostavan a tako detaljan u biti. Najdraža moja.
Umoran sam, jedva gledam a želim završiti ovaj post.
No ne mogu, nemam snage. Odem spavati, nadam se sanjati te. Suze mi teku, znam da ti to ne bi željela, tvoj miris je na jastuku znam. Tako bih volio da si opet tu, da se budim s tobom u zagrljaju i tvojom glavo na prsima.
Volim te zauvijek…
Poglavlje više u knjizi naše ljubavi koju ona stalno piše
Bilo je dana kada nisam mogao zaspati no i dalje sam sanjario
Da uz mene si ti i da mi govoriš da nikada nećeš otići
Nadao sam se
Da zauvijek ćeš ostati uz mene
Samoća nakon tebe ubila me je
Sve što sam htio bila si ti
Sve što sam htio, imali smo mi.
Nikada svijetlo neće se ugasiti
Nemoj se brinuti i kada slomljen sam neću posustati
Uvijek ću te voljeti
Za tebe se boriti
Ne boj se kada nasmiješ se
Ja znam da imam snage i za tebe
Najslađi poljupci koje si mi dala ti
Kada sam imao te znao sam
I još uvije znam
Bez tebe želim biti sam
Bez tebe želim samo nestati
Nikada nemoj, nemoj prestati
Zauvijek ću te trebati
Dok si uz mene ti
Nikada se neću do kraja slomiti
Dok uz mene si ti
Za tebe ću se boriti.
Dok gledam te
Gledam i ne mičeš se
Držim u rukama te
Zamišljam da držim te
Slika ne govori mi
Ne ona ne može reći mi da voli me
No vidim te, vidim te
I znam kada sliku tvoju gledam znam da voliš me
U očima tvojima vidim se
U slici na kojoj si ti
Znam to je slika poput priče o našoj ljubavi
Jedno poglavlje više
U priči koju naša ljubav neprestano piše.
I tako je i bilo. Legao sam u krevet i rasplakao se. Osjetio sam njen miris, našao njenu majicu koja je opet ostala kod mene. Poljubio sam majicu, čvrsto je primio k licu da osjetim njen miris. Zagrlio sam majicu i plakao. Uzeo mobitel u ruke i gledao našu sliku. Razmišljao sam o njoj a nisam joj mogao poslati poruku. Nisam je mogao čuti.
Nazvao sam je. Duša moja, ona je spavala i nije se javila. A ja sam gutao suze i gledao našu sliku dok napokon nisam zaspao.
Probudio sam se ujutro. Morao sam na praksu po potpise jer se drugi rok mature bliži.
Mislio sam kako ću umrijeti kada sam vidio, vidio da nemam dovoljno sati.
Oči su mi postale pune suza, gledao sam u prokleti papir, prokleti papir koji me dijeli od nje. Nisam se mogao javiti nikome mobitel je još bio blokiran zbog ne plaćenih računa. Barem sam to uspio srediti. Ona, moja voljena…
Nisam znao kako da joj kažem da joj dečko ne može biti ono što je htio da sve što sam joj obećao neću moći ispuniti.
Jer ja trebam tu školu i ja trebam taj potpis. Ne zbog sebe, da nema nje smijao bi se i otišao napiti ako bi i bio živ uopće. Bez nje, to nije ni bitno.
No za nju, jedina cura na ovome svijetu koju doista volim i jedina cura koju stvarno želim nikada ne ispustiti. Jedina osoba koja razumije svaki dio mene i jedina osoba pred kojom se mogu rasplakati da se ne moram bojati za posljedice.
Jedina i najbolja u svemu, ona koja zaslužuje puno više nego ja mogu no i dalje slijepo voli mene i želi mene. I ja, koji želim da tako i ostane, propadam.
Polako putem propalice a htio bi za curu princezu.
To tako ne ide, ona je moje sve ona je sve što želim i ne, nikada je ne želim izgubiti.
Sjeo sam doma, u fotelju. Volim kada sjednemo skupa u fotelju pa nema mjesta da sjedne pored mene pa sjedi meni u krilu. Volim kada mi sjedi u krilu.
Naime…
Stara je sredila neke stvari možda se sve sredi. No ja sam prenaglio, nazvao hoti s punim glasom tuge i prokletim plakanjem. Rekao sam joj ako ne uspijem izvući to neka nađe nekoga boljeg jer ja to nisam.
Da… ja sam to rekao…
Zato jer je volim i želim joj najbolje.. no nekako, i dok pomislim da netko možda može pružiti naizgled bolje.. i dalje sebično mislim da je nitko ne može voljeti poput mene i dalje mislim da ja mogu bolje iako propadam iako želim da bude bolje.
Nekako, ja vjerujem da mi je suđena. Želim tu curu zauvijek.
Jeste li ikada pomislili da želite stvarno nekoga zauvijek? Ali doista, graditi život s njime, biti s tom osobom jedno, obitelj. Biti nešto izvan svih granica?
To je ono što ja želim s njom. Cura koja zaslužuje najbolje i ja.
Ja koji se trudim biti najbolje što mogu kako bi mogao biti najbolje za nju.
Moja ljubav prema tebi malena nikada neće nestati a ni ti, nikada te ipak ne želim pustiti.
I opet. Ma kao i uvijek, uvijek si bila i ostala ista. Moja hoti.
Pričam s njom. Polako se vrača osmijeh na lice. Tuga je i dalje u meni, jer da…
Ja sam bez nje uvijek tužan.
Kaže mi svatko tko me vidi da djelujem tužno i zabrinuto.
Kada je ne vidim i ne čujem.. da jesam..
Tužan sam i zabrinut jer se bojim za nju bojim se što radi i što joj se može dogoditi.
Nije dobro znam, trebao bi biti normalniji. Tolika briga o curi može i gušiti curu..
Znam i to. No ne znam si pomoči. Volim je, volim svim bićem i srcem.
Ako nikada ne uspijevam biti sretan bez tebe to znači da moram biti uvijek uz tebe.
Ako moram biti uvijek uz tebe, onda ću napraviti sve, sve da budem uvijek uz tebe.
A napraviti ću to jer si i ti sretna kada sam uz tebe.
Jer se oboje smijemo. Jer se ne moram brinuti i jer si uz mene.
I jer si moja. A tako te volim i tako mi je bitno to. Da si moja, uz mene.
SAMO MOJA… da, da zauvijek budeš samo moja.
Kako to volim, taj osjećaj, tu ljubav, te emocije.
Kako mi samo nedostaješ…
Nismo se čuli svega možda 2 sata. A nedostaješ mi kao da nismo toliko dugo, danima.
Bojim se da ću te početi gušiti time ljubavi, bojim se da ću postati dosadan i naporan.
Kao i s time koliko te puta moram poljubiti na dan, koliko ti puta kažem volim te i obožavam te ali ta potreba za tobom, za tvojim dodirima, poljupcima…
Jednostavno je neopisivo i ne mogu stati.
Još samo godinu dana moram čekati. Samo godinu dana i mogu te imati uz sebe svaki dan. A to je ono što volim i što najviše želim.
To je ono što želim od života. Da mi da tebe, zauvijek uz mene.
Trebam te.. trebam kao nikada do sada.. a ti to ne znaš.. i bolje je da ne znaš..
Možda bi ti bilo još samo teže.. a tako je, tako je teško podnijeti vrijeme bez tebe.
Možda je vrijeme za promjene, nije li ?
Idemo promijeniti opet nešto. No ne sebe, ovaj puta ne sebe jer ovakve se volimo.
Našu vezu isto ne, jer ovaj puta je još ljepša nego prošli.
Idemo promijeniti.. idemo nešto promijeniti.. ali ne znam što…
Način života! To, tako je.
Zašto promijeniti? Zato jer ne želim da se ikada više posvađamo iako samo jednom u životu jesmo… :)
Ne želim da se ikada više moj ton glasa povisi na tebe, da se ikada više tvoje okice napune suzama i ne želim da ikada više plačeš. Ako moraš, želim da me zagrliš i ne puštaš. Volim te. Volim. Volim. Voliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiim…
Obožavam…. Riječi.. ne mogu naći najveću i najljepšu..
Uzmi rječnik ljubavi, svih riječi u svijetu.
I nađi najljepšu, najdivniju koja ti se svidi. I svaki puta kada se zapitaš koliko te volim sjeti se, više nego i ta riječ ikada može opisati.
Sve si moje, sve što želim i trebam. Obožavam te.
Kako da prestanem pisati. Ljudima se vjerojatno ni ne da čitati ovolike postove.
A ja ne mogu prestati.. mmm tako mi je lijepo osjetiti ove bolne točkice na tijelu što su tvoja usta ostavila.
Ne sjećam se zašto nisam jučer nastavio no eto, dovršit ću danas post.
Zvao sam je 2 puta jučer. I ne mogu ne zvati je i ne slušati njen glas. Volim je, volim je tako jako da jednostavno ne mogu kontrolirati svoje ponašanje i ponašam se kao neko dijete i mašem nogama od sreće, skačem po sobi i slično..
Lijepo je to naravno ali osjećam se čudno hehe.
Ona sada spava još i nije mi odgovorila i eto, već mi nedostaje a tek sam se probudio.
Previše te volim hoti, nikada ne smiješ otići od mene.
Sve tvoje mora biti samo moje, zauvijek.
Ne želim te izgubiti ikada, ne želim da nestane ovo između nas ikada…
S nikime drugim ne želim stvarati snove, ti si ono što želim od života zato molim te, nikada ne odlazi.
Ostatak posta iako brijem neće biti puno nije više o hoti.
Ovo je izbacivanje neke negativne energije.
Dakle zadnji dio posta, jedva ste dočekali zar ne.
Smrti u ruke ja ću te dati
Prokleti ste, spustili me na koljena
Voljeli me pokorena
I dok bio sam samo tvoj
Što radila si ti
Imala si me
U šakama moje srce
Drobila si ga
Moja krv te hranila
Tako me je tvoja okrutnost ranila.
Želim da krvariš
I želim te gledati kako umireš
Kao što sam i ja
Želim da gledaš me kako smijem se
Želim da gledaš kako pljujem na tebe
Dok pod mojim si nogama ti
U mojoj nemilosti
Želim da nestaneš s svijeta
Komad po komad u patnji svojih grijeha.
Ja ću biti tvoj bog i vrag
Ja ću reći ti što ćeš ispaštati
Moj nož biti će prst boga
Kao što ja imam ožiljak od tvoga.
U tvojim očima našao sam strah
U tvojim prsima pronašao sam dah
I želim da nestane zauvijek
Kao što si i ti htjela da nestane moj
Kako je predivan tvoja bol.
Gledam te, gledam te
Smijem se, o smijem se
U suzama i krvi
Meso ti se polagano mrvi
Pod mojim nogama dok gaze te
Svaka tvoja suza uzaludna je
MRZIM TE.
Oduvijek si bila drolja
Ja mrzim ih
Oduvijek si bila čovjek
Prezirem ih
Oduvijek sam bio rob tvoje mašte
Mrzim se
Oduvijek si voljela me
Tebe ja ne
I uvijek si mislila da ću rob tvoj biti
No ja ne
Nitko te više od mene neće skriti
Smrti u ruke ja ću te dati, ubiti.
Vrištali su i govorili mi kako sam sin kurve, kako sam hladan, kako sam oduran.
Upijao sam njihove riječi, hranio svoju dušu njima.
Moje srce tamnije je od noći. Moja bol, postala je mržnja.
I bojiš li me se? Trebao bi.
Zgaziti ću te, sve što stane pred mene.
I bojiš li se mojih riječi? Ne moraš.
Boj se onda kada tvojim životom moj um prošeće.
Uništiti ću te
Sve vezano za tebe. Makni se od mene.
Ja sam oduran, i ja to znam
Ja sam proklet, ubiti ću te
Ja nisam kao drugi, ne prijetim ti
Ja obećavam.. MAKNI SE OD MENE.
Ja kažem ti, zauvijek ću te mrziti..
Nemoj me dirati, ruke ću ti slomiti..
Zamisli ih, kako lijepo mogu krvariti..
U tvojoj ću se krvi kupati..
Ne diraj me, ubiti ću te..
Ne diraj me. Život ću uzeti zauvijek iz tebe..
Na koljena ćeš pasti..
Moja kurva biti…
Da moja ćeš kurva biti..
Mene ćeš slušati.
Tvoje samopoštovanje, bolje zaboravi.
Tvoje emocije, bolje odbaci.
Jer u mojoj mašti, tamo gdje si i ti…
Nema mjestu ljubavi..
Jer mrzim te, mrzim koliko volim nju..
Ubiti ću te. Ubiti kao u najgorem snu..
Volim izbacivati ovakve stvari iz sebe.
Iako jedan dio posta piše o hoti i sve je lijepo..
I ovaj moram napisati…
Nadam se da shvaća barem netko…
Pitaju mene ljudi…
Dali si ti još uvijek gotičar.
Zašto to pitaju?
Moja odjeća, način ponašanja.. sve se promijenilo.
Sve, kažu oni.
No ja kažem. Ne.
Ja sam i dalje isti.
Odjeća je odraz zrelosti, ne mogu više biti kao prije.
A ponašanje. Zašto bih uvijek bio isti kada ostanem iskorišten ili ismijan?
Odgovor leži u mojoj psihi, mojoj mašti.
Želite li upoznati to, ne znam što morate učini..
Za početak ja moram dolaziti u društvo..
Za početak moram prestati glumiti nešto što nisam.
Moje pravo lice, nemate puno toga nepoznatog.
Seks, erotika, imam prljav um što se seksa tiče.. to je jedan dio…
Emocije, nježnost… ono što znate, što ste ismijali…
Moja mašta, ono što ionako nikada ne možete shvatiti…
Moja ljubav prema mračnome, moja ljubav prema nasilju nad ljudima.
Ljubav prema izopačenim ljudima, ludim ljudima..
Što ne znate o meni?
Ja volim dok mrzim. I volim mrziti.
Mržnja je jedan veliki dio mojeg života, jer je ona jedan veliki dio moje prošlosti.
Mržnja je bila sastavni dio mojeg života..
Što želite znati još o meni?
Uživam u boli, volim bol. Jako volim oštre predmete u rukama, prsima.
Ugrize na vratu, tijelu, nokte…
Volim bol, mazohist sam, obožavam to.
Ne znate nešto o meni?
Nikada nećete sve znati..
Ja sam goth, dugo vremena.
Bio i ostao, ostat ću.
Više nego si ti koji me to pitaš.
U svojoj tako prozirnoj šminki i odjeći.
Ne shvaćaš, tvoj izgled je izvana.
Nemaš to iznutra.
Jer da imaš, izvana ti ne bi bilo potrebno.
Ja sam ono što ljudi vole ali ne shvaćaju.
Ja sam onaj koji kada voli ne srami se emocija.
Onaj koji nije kao ti i ne pozira.
Meni je dovoljno da ona zna.
Tko sam i što sam, no ja.
Do kraja svojega života.
Biti ću ono što sam oduvijek i bio.
Stavio si ruku na moj život?
Jesi li ikada?
Jesi li požalio?
Požaliti ćeš…
Moja osveta, moj način mržnje..
Pokazati ću ti koliko izopačen um čovjekom može biti.
Nakon svega što prožive.
Nakon svega što odluče učiniti kako bi svoju bol osvetili..
Ja ću ti pokazati koliko možeš mrziti svoje postojanje i svoj život.
Koliko možeš patiti. Ne možeš me spriječiti.
Udari me, probaj me pokoriti..
I dalje nećeš uspjeti, izgubiti ćeš.
Igrat ću se nožem u tvojoj utrobi.
Tvojom ljigavom krvi na prstima.
Uništiti ću te, ubiti.
Tako da znaš, nikada me nećeš pobijediti.
Ovom postu je kraj.
Hvala na čitanju.
I dobrodošli u moj um, once again.
Kroz vrijeme...kroz život.
Koliko vrijediš ti, u pjesmi ću ti napisati
Toliko riječi, toliko tvojih obećanja
Ali uvijek i dalje sama
U svojem svijetu, najljepša dama crna je vrana
Ne vidiš se od suza što plačeš
Zašto ne poslušaš me
Skini veo tuge i upoznaj se.
Kako pokušavaš biti kao drugi
Ne doliči ti
Nećeš ni uspjeti
Kako pokušavaš me ljubiti ti
Najnježniji su tvoji poljupci
Nedostaješ mi ti, tvoji poljupci
Okus usana što nosiš ti
Neću nikada zaboraviti
Nedostaješ mi ti
Ne mogu ti odoljeti.
Sada kažem ti
Nemoj posustati
Sad molim te, nikada nemoj odustati
Sada kažem ti
Veo tuge moraš skinuti.
Obećavam da ću tvoje lice kititi osmijesima
Dok su drugi suzama ga zasjenili
Ja ću biti tu, svijetlo tvoje koje nećeš izgubiti
Pjesme pišem ti, pjevati nikada neću
Pjesme pišem ti, želim ti u životu sreću
Ne boj se, ne nemoj se bojati
Moraš se nasmijati
Osmijeh tvoj
Nikada ne smiješ izgubiti.
Volio sam gledati te kada smiješ se
Uvijek sretna, nasmijana uz mene
Ne boj se, ne boj se ljubavi
Ne boj se, ne boj se prepustiti
Raširi ruke i padaj, padaj jer ja ću te uhvatiti.
I dok posustao sam ti si bila tu
Nosila si nešto
I dok bio sam siguran da gotovo je sve
Sjedio sam usamljen bez tebe
Ti nosila si nešto, nešto to
Samo u tebi što postoji, u tebi, posebno.
Ako želiš znati tko sam ja
Život svoj moraš voljeti
Toliko će ti trebati me upoznati
Ako želiš me sretnoga, sretnoga želiš li
Ako želiš moraš uz mene živjeti, nikada plakati
Ako ne vjeruješ da vrijediš više, više od bilo koje za mene
Nauči voljeti sebe
Jer samo tebe volim ja, samo ti si moja voljena
Ako ne vjeruješ da vrijediš više, više nego misliš da je
Pročitaj pjesmu, napisana je za tebe.
Prolaze dani kako je nisam vidio. Danas je 8 dana. Nismo se čuli baš od kada je otišla kod bake jer su meni blokirali broj mobitela dok ne platim račune a njoj je krepala baterija na mobitelu. Ovo mi se čini kao najgori dani u životu.
Sjedimo jučer ekipa i ja na nekoj klupici, bio je koncert od let 3.
Sjedimo i shvatio sam da je svima zabavno osim meni. Ja sam zamišljen sjedio i gledao u pod, cijelo vrijeme. Alkohol? Nije mi se dalo, ne želim.
Nemam volje, iako je to vjerojatno bio trenutno najbolji lijek. Nisam.
Pokušavao sam je izbaciti iz glave, znam da ću je vidjeti i da ću biti sretan ali ne znam kada i ne želim da to bude daleka budućnost.
Shvaćam koliko te volim svaki puta kada mi suza sklizne niz lice kada te se sjetim, kada osjetim koliko mi nedostaješ.
Kada je bila kod mene zadnji put ostala joj majica kod mene, ima njen miris.
I kao neki luđak majica mi je stalno u rukama, na licu, njušim je.
Znam njen miris, znam ga od kad sam je prvi put zagrlio ali ta majica…
Ostala mi je sve što imam od nje do sljedećeg viđanja. I ne želim samo to, ne još dugo želim nju.
Nedostaje mi.
Zašto me nema na msnu i blogu i takve stvari, pitaju me svaki dan..
A eto jednostavno nemam volje pisati, jer nemam što pisati osim kako mi je jadno i koliko mi nedostaje na što će drugi reći budi sretan da je imaš kao da to što je imam mijenja stvari što nismo skupa.
Nikada nisam toliko volio nikada nisam toliko cijenio svoju curu.
Nisam nikada nikome ni vjerovao kao njoj.
Što god da učinila, uvijek ću je voljeti. Znam to i ne mogu prestati.
Sve me podsjeća na nju, svaka draga pjesma, svaki lijepi stih, svaki ožiljak na ruci.. svaka suza, svaka bolna točka na meni.
Ona ih je uvijek vidjela ali nikada nije iskoristila. To je ono što volim i cijenim na njoj.
Netko tko je zapravo toliko jači od tebe jer te poznaje bolje nego se poznaješ sam i voli te, znaš da te voli.
Moja jedina…
Ljubav nije ljubav kada je ne osjetiš. Kada ti netko mora reći da te voli da bi znao reći nekome mene dečko/cura voli .
Prava ljubav je onda kada i sam pogled govori sve, sam dodir ruku u rukovanju, uvijek je drugačije.
Voljeti je lijepo, no biti volje je još ljepše.
Sebično no mislim da svi više vole biti voljeni nego voljeti.
Ako si voljena nikada se nećeš povrijediti a ako voliš, kad-tad te može slomiti.
No ja se ne odupirem ljubavi, ne onoj prema tebi hoti jer to je jedina ljubav za koju sam se spreman izboriti.
Nikada nisam dopustio nikome da me zgazi ako sam se za ljubav bori a sve što mi u životu je to je ljubav, a ti, ti si moja ljubav, ti si sve u mojem životu.
Obožavam te.
Riječi kako riječi su puke, jednostavne. Ne pišem kao nekada komplicirano i ne više se ne trudim da sve bude lijepo.
Jer sada se ne moram truditi, sada je lijepo.
Ne mogu napisati o tebi nešto a da to nije lijepo.
Jer ti si lijepa, naša ljubav je lijepa, naša veza je lijepa.
Sve vezano za tebe je dio mojeg života koji ne želim zaboraviti.
Onaj drugi dio je ništa više nego obično crpljenje boli iz svijeta, onaj okus boli na usnicama koji tako često, jednostavno osjetimo.
Nije lako nositi se s ovom samoćom bez tebe, no još teže bilo bi nositi se sa životom bez tebe.
Ne govorim ti često da si moj anđel, no doista jesi. Volim te.
Nedostaješ mi.
Tražim način da ne mislim toliko no tebe, no ne postoji.
Volim te, volim te najviše na svijetu.
I voljeti ću te zauvijek..
I da moram ovako čekati još 10 godina čekao bi…
Jer ako je to cijena da budem stalno uz tebe jednom..
Svaka je premala.
Eh, sada je jutro. Šest ujutro. Slušam pjesmu koju vjerojatno nikada ne bi zamislila da ja slušam, ne znaš da je volim. Hehe, Red hot chili peppers – otherside.
Čuo sam te jučer iako nisam imao vremena ne znaš koliko mi je žao što sam ti morao reći da nemam vremena. Jer par sati prije nego si me nazvala sam opet kao i inače imao tvoju majicu u rukama, tražio tvoj miris na njoj.
Polagano suze ispiru miris, no ništa te ne zamjenjuje i dalje u meni.
Suze zamijenile sladak okus tvojih usana. Kosa je sada jedino nježno na mojem licu, nema tvojih ruku da me miluju.
Sakrivam lice pod tom kosom da ljudi ne vide, da ne shvate kao što sam ja shvatio.
Ne mogu nit želim živjeti bez tebe. A kada sam bez tebe, onda budem kao sada. Iako si moja cura, iako više od toga, no nisi sada tu a trebam te, trebam te najdraža.
Brojim dane koliko te nisam vidio, ne želim ih brojati.
Ne želim ih živjeti, volio bi da ih mogu preskočiti. Ne želim život bez tebe. Ništa mi ne nudi što želim, ovakav je život najbolji.
Toliko te volim. A muško sam, prokleto mi nikako ne uspijeva pokazati ti sve što osjećam. Sve je tako malo, zar se muški rađaju s tom manom?
Nema toga što zbog tebe ne mogu učini, pa pobijediti i svoju prirodu.
Volim te, pokazati ću ti, dokazati, uvijek, zauvijek. Nikada neću prestati.
Jer te volim, jer si mi sve u životu. Jer život koji živim s tobom jedini mogu nazvati životom, jer ti si moj život.
Tako bi volio da ti mogu sada poslati poruku.
Tako b volio da te mogu sada osjetiti uz sebe, da ležim u krevetu uz tvoje tijelo. Sjećam se dušo prošlog ljeta, kada smo se budili jedno uz drugo.
Sjećam se kako je lijepo bilo ustati se i doručkovati s curom, biti s njom cijeli dan, nikada nam nije moglo biti dosadno.
Onda sam u biti shvatio da želim živjeti s tobom. U tih 9 dana bilo mi je ljepše nego u svih 19 godina tada 18 prije.
Tada je sve bilo tako lijepo.
I sada je. Sjećam se kada si došla kod mene opet, i opet i zadnji put.
Sjećam se svake sitnice, sve mi je bitno, sve mi je važno sve želim pamtiti.
Meni ne treba ništa ako ti nisi ti, a kada nisi uz mene.
Ne trebaju mi davati ništa samo pustiti me da živim u sjećanjima na tebe.
Uvijek mi je pisanje pjesama išlo bolje, idem pisati pjesmu.
Nadam se da mogu te imati zauvijek uz sebe
Od kada vidio sam tvoje oči
Pronašao sam kraj svojoj samoći
Od kada sam te ljubio
Za tebe bi ubio
Zauvijek bi se oko tebe trudio
Samo da te nikada ne izgubim, za tebe bi ubio.
Da sam anđel ne bih htio više biti
Jer ne bih se htio u oblacima od tebe skriti
Da si od zlata ti
Jednako bi vrijedila mi
Da su tvoje oči kao dijamanti sjajni
Ništa ne može pristajati ti bolje nego tvoje oči, mojoj dami.
Slušaš li kako pjevam ti
Kada noću se popale zvijezde i nestanu oblaci
Slušaš li me kako šapućem tvoje ime, zovem te
Dođi, lezi zauvijek uz mene.
Sve su pjesme tužne i ljubavne lijepe
Sve su pjesme samo u životu problemi i smetnje
No onda kada najviše nas boli, onda kada pišemo
Shvatimo koje ljude volimo, za koje dišemo
Jer kada shvatiš da nakon svega u životu i dalje si ti
Takvu osobu znaš i sam, nećeš pronaći ni u snu.
Nadam se da shvaćaš me
Ja ne želim bez tebe
Nadam se da imam te
Zauvijek uz sebe
Nadam se, nadam se, da mogu te imati
Zauvijek uz sebe.
Ovaj post je bio završen, nisam ga postao. Kao ni onaj napisan prije njega, no ovaj ću ionako postati prije njega.
Ovo je drugi dio, ono drugo lice.
Kada nema sreće kada sam nesretan, usamljen i kada mi nedostaješ.
Onda kada u biti razmišljam o životu, ono što vjerojatno mnogi misle da više ne znam.
Razmišljati. Iako me gledaju kao budalu, iako se i sam ponašam tako samo d se rasteretim njihove brižnosti, ovo je moj blog, moje razmišljanje.
Drugi dio posta, ne lijep, ne sretan.
Drugi dio posta, drugi dio mene.
Koliko vam glazba može značiti u životu? Ponekad neka pjesma jednostavno oduzima sve. Vašu kontrolu, vašu psihu, emocije.
Imate uvijek neku pjesmu koja vas rasplače, dovede do želje da se uništite, ubijete.
Ne možete podnijeti a i dalje je slušate. Zašto?
Jer je ta bol sjećanje a ljudi vole svoja sjećanja. Ono što je lijepo u sjećanjima često boli. Jer nestane. I kada ne nestane, ako samo izgubi sjaj kao prije…
Ubije nas.
Mene ubija toliko toga. Gotovo svaka pjesma od dragih grupa, gotovo svaki stih.
Zašto? Oduvijek sam sjedio u mračnoj sobi i buljio u monitor, sve što je bilo uz mene bili su ti ljudi, da nekada su tu bili ti ljudi. I glazba koja je bila nekada i sada je.
Pokušavam pobjeći od činjenice da moj život treba promjene, da nema smisla to što radim i kako živim. No ja cijelo vrijeme govorim imam vremena.
A ljudi čekaju, oni očekuju nešto od mene. Ja to ne mogu biti.
Imam samo jedan cilj. A oni su ih stvorili 200. imam samo jednu želju, no oni žele da ispunim i njihove, previše ih je.
Osjetim onu potrebu kao i prije. Tako bi rado… Ah bože, zar se to meni događa…
Imam 19 godina.. I dalje želim.. prokleto želim razrezati ruke..
Zar sad? Zar nije bilo dosta toga kroz djetinjstvo?
Što mi se događa.. Prestar sam da se ne bih mogao nositi s time…
A ne mogu, ne mogu bez nje. I ona je tužna, znam da je.
I ja sam, i jebeni cijeli svijet je skoro tužan, i jebeno su svi uplakani kada ih drugi ne vide.
Znam da jesu. Vidim da su njihovi osmijesi uvijek lažni i oni znaju da ja to vidim.
Vidim kroz vas, prozirni ste. Kao i ja, kao i svi.
Vidim u vas. Ne možete mi se sakriti, ne možete sakriti što osjećate.
Ja to vidim. Ona mi tako nedostaje..
Prokleto vrijeme, godine, novac. Mrzim sve što stvara ovaj svijet.
Oduran je. Kao i sve u njemu.
Osim ljubavi…
a ljubavi je ionako sve manje.
Znam da sam rekao kako sam se promijenio. Mnogi su i vidjeli da jesam.
No nikako da ubijem ovu emotivnost u sebi, ne onu dobru. Ovu lošu.
Emocije su tako povezane. Ako voliš bit ćeš sretan no ako voliš bit ćeš i tužan.
A ja tako prokleto volim, volim više nego vam mogu opisati…
A toliko prokleto patim, koliko nitko ne može opisati.
Držim u rukama bilježnicu koji sam pisao kroz vrijeme..
Ima tu svega.. ne mogu čitati. Bojim se prošlosti.
Imam u rukama dnevnik od hoti dok nismo bili skupa..
Pročitao sam ga jednom… ne mogu opet..
Sjećanja.. prokleta sjećanja…
Prokleto boli… sve je jebeno odurno.
Ona leži sama u krevetu, možda i ne spava..
Ja sjedim sam u sobi.. ne mogu joj poslati poruku..
Ne mogu je nazvati..
Ne mogu je čuti, reći joj kako mi nedostaje.
Ne mogu plakati jer me nema tko utješiti..
Ne mogu živjeti bez nje..
(svađanje s mojim mislima)
''Napisat ću pjesmu, postati ovo i krenuti pisati nešto drugo..
Valjda.. idem napisati pjesmu…
Ali ne mogu.. ova pjesma me tako podsjeća na nju..
Što da onda pišem…
Pisat ću samo rečenice.. što god da one budu..''
Bol me totalno razara… nedostaje mi a ne mogu joj to reći..
I ubijaju me sjećanja.. jer se toliko toga dogodilo što nisam htio…
I toliko toga je promijenilo moju sliku o svemu…
Slika je bila tako drugačija kada sam je pogledao..
Naša veza, odnos… prvo sam se uplašio..
Htio se povući.. zašto? Budalo glupa..
Opet si je mogao izgubiti.. proklet bio…
Nisam je izgubio.. drago mi je…
No što ako se ponovi, što ako se dogodi…
Jer ja sam glup, jer ja ne pazim što radim, ja ne radim uvijek ono što želim..
Zašto nisam jednostavno ostao isti kao prije.. zašto moram osjećati strah…
Živim samo zato jer sam uvijek želio živjeti uz nju…
Iskreno moja misao o samoubojstvu nikada nije nestala kao ni velika želja da jebeno okončam ovo smeće od života koji živim.
No ne mogu i ne želim to napraviti dok je ona uz mene.
Ne želim da plače, ne želim da ostane sama u svijetu okružena ljudima koji je nisu dostojni, ljudima koji će iskoristiti njenu dobrotu..
Moram ostati, a ne mogu, no moram. Ostat ću.
Samo za nju.
Zašto je moj um tako opterećen? Zašto se toliko bojim svega. Pritisak s svih strana.
Pritisak na mene, pritisak na sve one koje volim.
Problemi…
Sve oni koje volim.. a ja volim samo nju..
Samo nju želim voljeti… ne, molim vas.. .ne govorite da to nije lijepo da moram voljeti i druge.
Ne volim ih, cijenim ih, neke.
Ne mogu ništa osjećati prema drugima kao prije. Volio bi da mogu..
Tako mi nedostaje stari ja..
Zašto je on umro a ja ostao živ?
Godine vas toliko promjene a da niste ni svjesni toga. Toliko toga vam nestane…
Možda neki dobe nešto novo pa ne osjete..
Ja nisam dobio ništa. Meni nedostaje i dalje.
Da bar pada kiša.. volio bih sada nakon 4 dana što se nisam maknuo iz stana otići van i isplakati se na kiši. Ljudi ionako ne bi shvatili da plačem. A i kosa bi prekrila lice.
Volio bi hodati onuda kuda hodamo dok je kod mene. Samo da se prisjetim..
Moja ljubav.. opet osjetim onaj osjećaj u nosu.. i eto suze, slika mi je sve mutnija..
Sjećam se one malene curice koju sam volio, moja hoti .
I dalje je moja, no kao da mi nedostaje drugi dio nje…
Ne znam što mi se događa u glavi. Promjene, stalne promjene. Psihički sam nestabilan…
To znam, potvrđeno je na psiho-testu za vojsku.
Osjetim to sve više, i prije sam.
Normalni 17-to godišnjak ne razreže ruku, ne reže se konstantno i ne opija. Ne plače ne želi umrijeti. Ne udara šakom u zid samo da bi osjetio bol. Normalni ljudi ne žele pobjeći od života, normalni ljudi se mogu suočiti s problemima. Ja bi uvijek zagrlio čvrsto tamni kutak svoje sobe, uvjeren da me tamo nitko ne vidi i ostao tamo. Sve dok ne bih skupio hrabrosti stati u svijetlo svijeta opet.
Nedostaješ mi, prokleto, jebeno…. Dušo…
Volio bi da ne postojim ovo vrijeme. Ne mogu izdržati.
Možda je neću vidjeti tako dugo.. ne mogu, ja stvarno ne mogu to.
Volio bi da mogu biti normalan 19-to godišnjak i reći da sam dovoljno zreo da ne plačem jer mi nedostaje cura i jer je ne mogu dugo vidjeti ni čuti.
Volio bi da mogu reći da sam dovoljno odrastao da se pomirim s okolnostima.
Ali ja to nikada neću moči. Moje osobnosti su protiv toga. Moja psiha, volja, ljubav i mašta. A novac, ljudi, oni su protiv mene.
U njihovom svijetu smo trenutno i ja gubim. Oni nikada u mojem nisu ni bili tako da je moja pozicija uvijek iznad njih no dok god ona nije u mojem svijetu sa mnom, ja moram ostati tu. U ovome smeću, u ovome gladnom, odurnom okruženju.
Mrzim ovaj svijet, život, postojanje pravila. Mrzim zakone, mrzim sve što ljudi stvaraju.
Umoran od samoće
Umorio sam se bivati sam
Rekao sam svijetu da sve za tebe dam
Želim te, želim te no oni ne slušaju me
Oni ne daju mi te
Ne daju te a bol razara sve.
Plačem jer uz mene nisi ti
Plačem jer uz mene nisi ljubavi
No ne znaju da su moje suze to
No ne uzimam im za zlo
Jer jedina koja poznaje moje suze ti si
Moja jedina, moja ljubavi.
Kada sam pokuša oduprijeti se tvojim očima
Sanjao sam te, sanjao noćima
Tvoj glas oduvijek dovodio me je
U moga života najljepše dijelove
Moje usne uvijek vapile su da ljube te
Moje srce samo jedno željelo je, zauvijek biti kraj tebe.
Plačem jer uz mene nisi ti
Plačem jer uz mene nisi ljubavi
Plačem no znam da moje ćeš suze brisati
Uz mene smireno opet disati
Plačem no ipak i dalje znam
Dok si ti živa nikada neću biti sam.
Izdržat ću ljubavi…
Izbora ni nemam zar ne?
Mogao sam sve uvijek raditi za tebe.. ovo je još samo jedan dokaz da te volim…
Ovo je još jedan dokaz da uz tebe želim biti zauvijek što se god dogodilo..
Bojim se samo da odeš od mene ljubavi. Znam da me ništa neće udaljiti od tebe..
Tako mi nedostaješ.. tako te volim, trebam te…
Volio bi umrijeti i biti duša koja će te vječno promatrati..
Tvoji su osmijesi tako posebni, volim ih gledati i volim ti ih davati..
Tvoji pokreti, uvijek ih pomno pratim i uvijek te promatram..
Tako mi nedostaješ…
Umirem bez tebe, doista umirem, propadam bez tebe.
Ljudi ne shvaćaju dušo, ni ti ne shvaćaš koliko te volim i trebam.
Ne mogu ti opisati ja, ne možeš i sebi ti a ljudi, sumnjam da mogu.
Znaš i sama…
Sve ovo nije zaljubljenost… zato i patim..
Volio bi da ti mogu reći da sam bio zaljubljen u tebe..
Nikada nisam dušo. Oduvijek sam te volio..
Nisam se mogao zaljubiti u tebe.
Volio sam te..
Davno, kada nitko nije smio znati.
Pa do danas. Kada su svi znali i znaju..
Eto… tajne..
Ono što ljudi ne razumiju… zašto nekada nešto ne kažem.
Zato jer nitko nije mislio da bi ikad pomislio na drugu curu tada.
Kao što vjerojatno nisi ni ti tada mislila.
Ja jesam, ja sam te zavolio ja sam te želio.
Ja te želim i imam.
No tada si bila samo moj san..
Moja želja.
Ovaj post je predugačak a ja bi toliko toga napisao..
Ionako dugo nisam komentirao.. moram i komentirati..
OVO JE POST ZA STARA VREMENA
Treći dio…
Stara vremena…
Sjećanja…
Vjerovao sam jednom davno da je ljubav čista i da je ljubav doista nepogrješiva.
Stara vremena, stara sjećanja. Pokazala su da u ljubavi vjernost uvijek predstavlja problem. Zato danas ne vjerujem.
Stara vremena..
Mislio sam kako ljubav pobjeđuje sve. Kako je dovoljna da živim samo s njom i da se ne jebemo s ničim drugim u životu osim da ljubav nikada ne nestane.
Postoji jedna pjesma od meni skoro najdraže grupe '' sometimes love is not enough''.
I to je ono istinito, da to je ono istinito ljubav nekada nije jednostavno dovoljna.
A to je ono najgore što mi se dogodilo ikada. To se može promijeniti.
No to se mora i željeti promijeniti.
Stara vremena su me mnogo toga naučila…
Mislio sam prije kako ljudima ne pomaže kada se režu i kako to rade da bi skrenuli pažnju. Iako sam i tada već imao sklonosti i ja sam znao raditi to namjerno.
Sa samo 5 ili 6 godina. Namjeno sam na hrapavom zidu zgrade u kojoj sam živio ogulio cijelu desnu ruku do tog stupnja ozlijeđenosti kože da mi je ruka završila u krastama i zavojima. Previjanja i mazanje kremama. Zašto? Pa bio sam dijete?
Shvatio sam previše stvari, htio sam pažnje.
Dobivao sam pažnju od majke u nekim recimo normalnim količinama. No ovisno o raspoloženju a bio sam tako mlad…
Nisam mogao to shvatiti. Ljudi govore da djeca često postanu depresivna u tim godinama pa kasnije bude problema s njima jer su maleni i ne vide baš sve kako je a emocije vladaju njima pa sve vide ili puno ljepše ili lošije.
Nisam imao prilike vidjeti nešto lijepo pa sam se vezao za ono ružno.
I tako došao do 12-te godine kada sam prvi puta zario nož u svoju kožu.
Na nozi. Kako bi rekao majci ako pita da sam se ogrebao na žici dok sam se igrao s prijateljem. Sve je polako počelo…
Dijete s nestabilnom psihom, intenzivnima emocijama je došlo u svijet koji ga je naravno… ODBIO.
I kada te odbije prvi puta u životu cura u koju se zaljubiš možda si samo dijete i trebao bi to zaboraviti. Ali ako je to tebi osoba koju želiš da zamjeni mjesto tvojih roditelja u to vrijeme. Onda je to i te kako bolno. Mjesto u srcu koje je onda već postalo prazno.
Iako možda majka nije zaslužila sve to što sam ja radio njoj, otac je.
No oni su oboje roditelj. Kako sam mrzio njega, zamrzio sam i nju.
Uvijek su ljudi mrzili na meni kada sam govorio kako mrzim svoju majku. Svoje roditelje.
Uvijek su mi zamjerali jer dižem ruku na majku što sam kao mlađi konstantno imao u navici. No predrasude me nikada nisu dirale, neki su razumjeli, oni su me poznavali.
Ostali, kako god žele.
Nikada nisam shvaćao zašto moj otac uvijek dolazi doma pijan. Ni ujak. Zašto se tuku dok su pijani, zašto je tata opasan dok je pijan. Nisam shvaćao zašto dok s 12 godina jednostavno i sam nisam probao.
Portal kroz vrijeme. Ne želim se prisjećati toga.
Otvorio sam nova vrata…
U pakao.
DOBRODOŠAO!
U pakao, naravno.
Tu je počeo moj život. Polagano shvatio sam da je problem u meni moja ne kontrolirana emotivnost. Hvala majko no ne želim biti kao ti.
Ne želim ležati noćima sam u krevetu i plakati. Ne želim da me moja žena vara i ne želim da moja žena bude ovisnik o ičemu, najmanje o alkoholu.
Tada sam bio mlad, nisam trebao tako razmišljati no počeo sam.
Krenulo je. Tada sam se prepustio glazbi, odbacio emocije.
Tada sam dopustio svim ovisnostima da mi se uvuku u krv. Ništa nisam odbijao, ništa mi nije značilo.
Pad razreda u osnovnoj školi. Nisam imao volje ni dolaziti na sate.
Veza koja je oduzela 3 godine mojeg života. Alkohol nije više stajao.
Samo je želja za njime rasla.. tada sam već postao ovisan.
Rekao sam samome sebi da je dosta.
Pokušao stati. Nije išlo.
Mržnja je postala zaljubljenost kasnije. Pa se tako dogodila ona veza. Sve se je stalno mijenjalo a više nisam znao tko sam ja doista.
Suze i krv. Sve što je ostalo tada.
Često pišem o ovome.. često razmišljam o ovome.
STOP!
Hvala dragi prijatelju. Moj mozak.
Tu kočiš.
25.11.2006. Subota.
Tada sam napisao ovu pjesmu
Moja smrt
Suze su žilet kojim režem si žile
Kojim režem si srce na komadiće.
Boli me svaki dodir sjećanja
Na osmijeh ljepote neba
I ja samo gledam kako odlazi
Odlazi ona i moje srce s njom!
Ona je uzela sve
Što poželjeti sam mogao da mi se ostvari
Osjećam se kao potok bez korita
Osjetim kako ću presušiti
Jer previše zemlje me guta.
Ona me čini da se osjećam tople
Ne mogu se obraniti od nje
Ona je vrag u mojoj koži
Ona je bol u mojim očima
Ona je ljubav u mojim venama!
Dalje od mene zar ne
Ne daj da te povrijedim, ne ja
Ja sam bol koja pjeva
Ja sam tuga koja svira
Sve svršene boli su za nas
Samo izgubljena nada u spas
Ali dani kao dani prolaze brže sve
Nadam se da će jednom biti prokletije
Bolje ili ne, ja nadam se
Da će prokletstvo ostvariti se
Koje iz srca sam bacio
Na sva sranja koja sam radio
I ona koja su se dogodila meni
A bol, ne, ne nanosim više sebi.
Na blogu http://blackentheangel.blog.hr/2006/11/index.html
Sjećam se tog dana, te noći.
Sjedio sam kao i uvijek za računalom i razgovarao s Hoti.
Bilo je to samo par dana nakon prekida veze koja je trajala 3 godine.
Uvijek dok bi pričali imali smo problem jer smo oboje kasnili van.
Nismo se nikako mogli dogovoriti tko će zadnji poslati pusu ili zagrljaj.
Ili nismo mogli prestati pričati.
Bila su to lijepa vremena. Barem što se nas dvoje tiče.
Dobro se sjećam tog vikenda.
Bio je to brijem prvi vikend nakon tada 3 godine da sam došao van.
Nakon toliko dugo vremena sam bio vani s svojim prijateljima.
Sjećam se koliko je ljudi bilo. Taj broj je doista velik.
Bilo je toliko ljudi koji su me željeli upoznati, toliko novih prijatelja i prijateljica.
Sjedili smo na nečem kamenom u biti prostor gdje bi trebale biti klupe oko košarkaškog igrališta. Bio sam prilično pijan na samome nalaženju s ekipom.
Do mene je došao prijatelj i prijateljica koji su tada bili zajedno i koji su bili dosta dugo nakon toga još zajedno.
Došli su do mene i rekli mi kako ih moji postovi i pjesme jako deprimiraju no da su jako lijepe i onda sam izvadio olovku i papir, onako mamuran na kiši koja je počela sipiti napisao par stihova. Bila je to pjesma s mislima na hoti
Moja jedina. A ona to nije znala, nitko nije.
Tu sam noć skoro umro od alkohola no eto, preživio sam.
Tu sam noć ujedno popio toliko koliko se danas ne usuđujem.
Vrijeme kako je prolazilo ja sam se zbližio s hoti sve više no i dalje nisam odustajao od toga da nađem curu. Nije dugo trajalo.
No i dalje sam se stalno čuo s hoti i dalje sam znao da volim hoti.
Nekako sam tada htio da to nestane.
Nisam je htio voljeti jer živi daleko no nisam se mogao oduprijeti..
Volim te toliko dugo dušo a ti toliko to nisi svjesna..
10.01.2007., srijeda
Kill me
Tako se je zvao post o tebi napisan. Ti si napisala u komentaru kasnije da si sigurna da I ta osoba mene voli.
Kako nisi shvatila da se radi o tebi duso...
Da bilo je o tebi. Jer sam volio tebe..
31.03.2008
dan kada sam pročitao poruku koja je bila razlog mog jednog od najvećih slomova.
Tek sam kasnije shvatio koliko. Probudiš se ujutro i vidiš poruku od cure..
Sretan si jer obožavaš tu curu, uzimaš mobitel u ruke..
I ne želiš to čitati što čitaš.
31.03.2008
dan kada me je drugi puta u životu prevarila cura.
Tu ne želim stajati, zašto listam svoj život još mi nije jasno.
Sljedeći dan sam bio u zg, morao sam je vidjeti. No da, ne želim misliti na to.
Idemo dalje.
Sve ću preskočiti..
Sve do 30.5.2008
Dan kada sam opet prohodao s tobom.
Nakon što sam u međuvremenu toliko toga prošao.. zbog mnogo mi je stvari žao zbog nekih nije ni I dalje, bolje bi bilo da se nikada nije dogodilo.
Danas…
13.08.2008.
pišem post I opet kao i prije svaki skoro prije. O tebi je.
( ljudi zanemarite ako je neko i veliko upravo mi se glupi word sam prebacio na eng)
danas je još jedan dan bez tebe. Danas idem po sate prakse da mi potpiše šef i prijaviti maturu. Danas je jedan korak bliže da nakon svega što smo prošli budemo skupa. Danas je dan kao i svaki drugi, no samo jedno je drugačije. Volim te više, svakim danom te volim sve više.
Zauvijek tvoj, Blacken The Angel.
( nemoj me ubit dušo zbog ove slike :P meni je baš slatka :P :) )
