Mrtav odgovor
Govorim ti, šapćem ti
Dok spavaš, dok sanjaš
dozivam te, volim te, želim te
Govorim u tužan vjetar da miluje te za mene
Šaljem ti popljupce
I osjetim tvoje mirise
Gdje god da bila, gdje god da bio
Znam da tvoje usne okusiti nisam smio
Ti si bila lanac koji vezao me je
Vezala si me
Za zemlju čvrsto da ne odletim od tebe
I sada sjećanja kada nisi tu
Su sve šta ostaje mi dok ležim umoran od života na hladnom tlu.
Voljeti nekada je bilo lijepo osjetiti
Voljeti nikada nije značilo boljeti
Ali što je sada
Tako si lijepa i mlada
I život ispred tebe
Vidiš li u njemu i mene?
Odgovora nema, i ostaje sam muk
Boli me tišina i samoća
Laži i bludne misli
Dok u suzama uplakan jastuk se pitam ''di si''.
Voljeti
Ne moraš biti pjesnik da bi pjesme pisao
Ne moraš biti slikar da bi crteže risao
Ne moraš biti ljubavnik da bi ljubio
Ali moraš imati srce da bih volio.
dajem ti svoje srce u ruke
Molim te liši ga boli i muke
Jedino ti, jedino ti
Možeš ga ljubavlju ispuniti
Jedino ti, jedino ti možeš ga imati.
Tvoje slatke riječi čine me sretnim
Tvoje blago lice i kameno bi srce učinilo mekim
Nedostaju mi tvoji dodiri na licu i tvoje oči
Od kad te znam sanjam te gotovo svake noći
Budim se ujutro i pitam se hoće li ikada proći.
Želim umrijeti i leptir biti
U tvoju se mirisnu kosu skriti
Želim umrijeti i biti zrak
Nježan i plah
Želim da udahneš me u sebe, želim u srce ti ući
Zaključat se u njega i nikada ne otići.
Ovaj život je poput sna
U njemoj postojimo ti i ja
Ljubavna bajka i puno loših likova
Puna ljubavi ali i bolnih stihova.
Želim biti tvoj
Dok mjesec nas srebrom krasi
Želim biti tvoj
Svake noći kada dan se gasi
Želim da budeš moja
I želim biti ljubav tvoja
Želim te pored sebe
Zauvijek voljeti, stisnuti uz sebe.
I mislio sam da je sve ok dok nisam opet došao u onu fazu razmišljanja...
Ovo je sve opet krivo.. Pa ja ne znam kako da počnem normalno živjeti...
Sve što radim ubrzo shvatim da je pogrešno, shvatim da su moje očekivanja i zahtjevi doista neispunjeni i da doista drugi imaju pravo...
Tražim sreću na krivim mjestima.
Moram se već jednom uskladiti s svojim godinama. Ovako to ne ide... Mogu li ja to?
Želim moći... Ali osjećam da nemam snage i nemam više kako boriti se...
Nekada su bili uz mene, nekada su hrabrost i ponos bili uz mene, nosili me, vodili me...
Sve je nestalo...
I dalje u svojoj glavi imam 16 godina... Ali prošlo je 5 godina od kada sam ja imao toliko godina. I moram se prestati tako ponašati... Teško je... Poželim se doista ubiti kada se sjetim da ne mogu vratiti to vrijeme, kada vidim da sam se vratio na početak. A bio sam tako visoko, gdje sam sada? Ovo više ne znam jesam li ja, stari ja koji je trebao nestati ili potpuno novi ja koji će definitivno propasti.
U kurac. Alkohol. Od kada pišem blogove puno sam pisao postova u alkoholiziranom stanju, često sam i pisao o tome koliko ne mogu prestati jebeno piti i kada god poželim nekako počnem piti još više. Ali sada više i ne želim prestati.
Lagani zvuk aukustične gitare u pozadini, dobri stari VAST. Boca vina ispred mene dok prsti lete po ovim slovima, i tvorim rečenice u kojima pronalazim sebe.
Bilo je lijepo biti balavac. Kritiziraju te samo zbog odjeće i škole. I to je sve, ne opterečuju te stvarima koje te ne zanimaju. Ne opterečuju te obvezama i ne opterečuješ sam sebe svojim godinama. Jer ruku na srce, dok god idete u školu nemate se oko čega brinuti.
Osjećam se jadno. Ništa ne postižem. Gubim dane igranjem video igrica, trošenjem vremena na facebooku ili msnu... Ili se opijam vani i kako god okrenem. Sve što radim samo je na teret mojoj staroj a ja, i dalje ne postižem ništa.
I propalica sam. Sve mi je više jasno da jesam. I vidim danas nju i pitam se '' jesam li još isti u tvojim očima''. Volim ju vidjeti, ali nekako se sramim stati pred nju. Možda me nije ni vidjela, i bolje da ne vidi što sam postao.
Nije uvijek bilo ovako... Bilo je boljih dana... I bilo je boljih vremena. I takva se ne mogu vratiti, samo jednom se tako živi.
Izgubljen u svojim sjećanjima... izgubljen u sebi... više ne znam... ništa...
''This life aint worth living''
Gorke noći
Vrijeme je uzelo svoje
I više nismo dvoje
Sada svatko je sam
I nemam više srce da ti ga dam.
Govorio sam ti
Znao sam da ćeš otići
Moralo je tako biti
I ne mogu suze skriti.
Nitko nije bio sretan kao ja tada
Kada si bila moja ljubav, kada si bila mlada
Nitko nije bio tako lijep kao ti
I nikada me nitko nije ispunio takvom ljubavi.
Gledam te, dok odlaziš u nepoznato
I sve je sada izgubljeno, vremenu dato
Volio sam te, i uvijek sam ti govorio to
Što je toliko prokleto u meni, što je toliko zlo
Da sam te izgubio.
Boca za bocom, ne brojim koja u nizu
I nije mi bitno, kada ti nisi blizu
Kap za kapi, gorke su to suze
Srce mi se slama od tuge.
Izgubljen u ovoj tihoj noći
Sam u svojoj samoći
Nadam se da ćeš jednog dana doći
Poljubiti me barem da zaklopiš zauvijek moje oči.
Post je objavljen 12.05.2010. u 20:38 sati.