My depression and my agression
(da vas ne uplaši veličina posta, dio koj je izmedu crta je samo za ljude u njemu)
Post za postom.. ovaj sam napisao prije ona 2 dolje al jebiga.. promjenio sam i inboxe malo, budem morao jedan dan do kraja... ajmo krenuti na post : ) (ovaj post pisan je prije par dana, nije u raspoloženju u kojem se ja sada nalazim. Jer takvi dani kao ovaj post su jedni od onih kada sam ''bolje'' žao mi je što kad ovo čitam znam da je to samo trenutak mržnje, a onda opet budem samo slomljeni blacken, nesretan u životu i ljubavi)
Pošto mi več par ljudi govori da se moje raspoloženje prečesto promjeni, da sam nestabilan i pomalo zastrašujuće ponašam kada popijem.
želim da ljudi prije nego osuđuju znaju šta i kog osuđuju, pogotovo kada sam ja u pitanju.
Istina je. Moje emotivno i psihičko stanje neizvjesno je poput proljeća i jeseni. Iznenadne kiše, iznenadne moje depresije koje brzo prolaze. Iznenadna agresija i iznenadna sreća. Ne mogu zadržati ni jedno.
Zašto se ne lječim?
Jer šopanje ljekovima nije ništa drugo nego drogiranje. A ako se želim drogirati, onda ću barem kupiti pravu drogu da se njome drogiram.
Ne volim pričati javno, a iskreno ni tu o tome no bolje i to, nego da me ljudi gledaju kao luđaka il budalu il pitaj boga kako.
Ok, krivo sam se izrazio. Ne ljudi. Nego prijatelji. Za ljude me opčenito boli kurac.
Ponekad sam toliko jak da bih mogao srušiti planinu, da bih mogao izdržati svu bol svijeta i da me nitko i ništa ne bi moglo uništiti. Ali brzo i to nestane. Jer ono što doista čovjeka čini jakim je ljubav. A ljubav u mojem životu malo po malo pa nestaje i malo po malo pa dio mene postaje hladniji, mračniji i gladan osvete.
Ljudi kao ja ne postanu takvi jer to žele, ljudi kao ja ne postanu takvi jer se oni takvima učine. Ljudi kao ja mogu to zahvaliti životu kakav su mu pružili kada si on sam nije mogao ništa pružiti.
ZAŠTO MI SE ONDA ISPRIČAVAJU KADA SHVATE POGREŠKE? CRKNI!!!
Nisam htio ništa više od normalne veze, cure, posla i života.
A dobio sam potpuno drugo.
Nemam curu, nemam vezu, nemam posao i moj život je sve samo ne normalan.
Ali ne, ne žalim se. Samo želim reći hvala. Hvala što sam nauči jednu dobru '' što te ne ubije ojača te''.
I POSTAJEM JAK! Dovoljno da zgazim sve koji me povrijede. Od sad pa na dalje....
Gazit ću. Srca, prijateljstva, veze, ljubav. Ništa neće više stati pred mene. Jer želim iskrenost, poštovanje i normalan međuljudski odnos. Ako ne možemo tako, nećemo nikako.
Kažu mi da se trgnem a ja to ne želim. Jer sam glup, i sada shvaćam što mi svi govore.
Čemu ljubav u kojoj nema iskrenosti? Čemu bol u kojoj nema kraja?
Ma čemu razmišljati o životu koj nema smisao?
Ohladio sam se. Polako...
Jedino rješenje za sebe vidim maknuti se iz ove usrane sredine. Ono što tu želim ne mogu imati a ono što imam ne želim imati.
I ispunit ću svaki dio svog bića MRŽNJOM.
Ustajem, ja sam blacken the angel.
Ja ne padam zauvijek!
21 godina života. Nada u ljubav, vjera u ljubav, vjera u ženske osobe... NEMA VIŠE.
Postoje osobe kojima govorim volim te, i volim ih.
Neke kao prijateljice, neke kao sestre a neke i više i najviše.
Svi bi trebali znati koliko ih volim, pogotovo sada kada svoje srce želim i budem ograničio na što manji krug ljudi.
Ne znam oče, shvaćaš li sad tko je pičkica. Ti ili ja?
Ti, koji se nisi mogao nositi obitelji koju si stvorio ili ja, koji sam se kroz takvu obitelj izborio da postanem OSOBA.
ne znam, dali tebe ikada boli kako mene zaboli ali vjerujem da bude. Jer sve loše u životu obije nam se o glavu. ( da bar to ne znam)
Povratak
zašto si u moj svijet uvela svjetlo
Kada tu mu nikada nije bilo mjesto
Kao santa leda bio sam
Velik, hladan i jak
I zašto ti, to nisi mogla ostaviti
Otopila si me, u vulkan pretvorila.
Otrovan tvojom ljubavi
Počeo sam voljeti
Otrovan tvojim poljupcima za ljubav sam počeo moliti.
Moj je život
Bio sami mrak
I jedini ravan u meni bio je sami vrag.
Svu mržnju svijeta nosio sam u sebi
Svu bol sam u nju pretvorio
I zašto onda ti, kraljica ljubavi
Mene si morala ljubiti?
Kako zalediti svoje srce opet?
Kako okove od leda vratit
I kako, kako od proklete ljubavi pobjeći
Ti si bila princeza, i bila si drolja.
Sve emocije kojesi mi dala su me pokorile
Tvoje suze su me oborile
I gledao sam se, voljen i u ljubavi, poražen
Pred svijetlo dovode, osramoćen....
Sad!!
ovo je rat dvije emocije u meni
I kada jednom vratim se k sebi
Ja znam da legija mržnje neće biti poražena
I tama će se vratiti
Ovo je kraj, kraj onoga što stvorila si ti
Zauvijek, ja ću samo mrziti.
Ja....
Dao bi sve da mogu biti hladan kao nekada.
Dao bi sve da mogu pogledati ljude koji me voli i nasmijati im se u facu.
Neka, neka ih boli... I mene je boljelo.
Želim mrziti... sve!
ne želim iznimke... želim prezirati... želim slomiti...
Jer u ljubavi više ne vidim sreću.
Samo bol.. i želim se prepustiti... onome što sam uvijek volio najviše...
8 godina je prošlo.
Od kad sam prvi put stavio album ''Enthrone darkness triumphat'' u svoj winamp.
Prije 8 godina, našao sam ono što sam uvijek tražio. Glazbu da me ispuni i da pjeva o onome što razumijem, ono što ja jesam.
8 prokletih godina prošlo je od kad sam shvatio da nisam lud. Samo puno mračnija osoba od ostalih.
Danas, sada. Proklinjem dan kada sam povjerovao da zatvaranje u sebe i mržnja nisu rješenje. Dan, kada sam ubio sve dobro u sebi.
Nemojte me shvatiti krivo, drago mi je da vas imam i da vas volim i vi mene. Tko god da ovo bude čito i komentiro ili tu ili na msnu kak to obično bude jel...
Drago mi je da vas imam i da vas volim da. Ali bilo bi mi draže da nikada to nisam osjetio.
Žao mi je. Ali tako je.
Koliko god volio, na kraju ostanem sam.
Koliko god sebe dao, na kraju ostanem sam.
Koliko god se trudio, na kraju doista od mene ostane olupina.
Sada kada je sve ošlo u kurac. Sada shvaćam kome sam trebao dati sve, a tko nije bio vrjedan.
No sada, gotovo je. Ovaj život koji sam živio, gotov je.
Ne, neću se ubiti. Samo više neću biti ovakav.
NE! Neću si dopustiti propadati zbog ikoga. I ako i propadnem, propast ću s osmjehom na licu.
S ljubavlju u srcu samo za posebne.
A posebni znaju da su to oni zar ne?
Ne želim da me okrivljuju. Ne želim da kažu da radim krivo, prvi put u životu znam... Ovo je pravo!
Sada ću doista biti blacken the angel, sada ću opravdati još jednom zašto sam sebe ovako nazvao.
Meni drage osobe moraju znati da ih volim... (ovaj dio čitajte samo ak ste u njemu, mislim možete i ovak al bit će tog)
-----------------------------------------------------------
-----------------------------------------------------------
ELI: Eli ja ne znam jesi li ti ikada shvatila koliko te volim jer ja nisam. Ja svoje cure ne volim kao tebe, i ne mogu lagati da ih volim više. Čudan je taj osjećaj. Sjećam se kada sam u Zagrebu čekao tramvaj ujutro, prohladno ljetno jutro, pogled prema sljemenu i u glavi mi odzvanja poruka koju sam ti pisao '' ni jednu curu na svijetu ne volim kao tebe i zato te nikada ne želim izgubiti''
Pa doista srećo, nikada, ali nikada te ne želim izgubiti.
Ti si sestra, ti si prijateljica ti si biće... Dio mene bez kojeg ne bih mogao nikada a sada još manje.
When love and death embrace. To je pjesma koja me podsjeca, i emocija koju osjetim kada se tebe sjetim. Toliko puta si me maknula s ruba, plakali smo skupa, smijali se... Eli... Ti si moja duša.
MIA: Uvijek kažem... Ti si mi bolna točka. Ne volim da te spominju, još manje da te vrijeđaju u mojoj blizini. Tj. Ne dopuštam to. Uz tebe sam imao najromantičniju zimu u svojem životu, imao sam najromantičniju vezu u svojem životu.
I zbog tebe znam da horoskop ima smisla. Kada se 2 ribe spoje, ništa osim ljubavi i romantike ne može tu nastati.
Uvijek si značila i značit ćeš jako puno u mojem životu.
Jedan dio mene uvijek će te voljeti. I ne osjećam se krivim zbog tog.
Nosim to u sebi ne kao nadu da ću te imati. Znam da neću.
Nego kao krivnju što te nisam znao cjeniti.
Pa, koliko god boljelo poslije, bilo je lijepo dok je trajalo. Bilo je divno. I hvala ti na tome. Jer to mi ni jedna cura nikada nije pružila. I da me samo zagrliš kada me vidiš, srce će mi biti sretno i danima veselo kucati. Možeš me zaboraviti ali ne možeš mene tražiti da učinim isto. ( kiss me till I'm in coma)
Seka Grabička : =) A sekica... O tebi bi mogao pisati knjigu i svako poglavlje nazvati volim ju jer toliko te volim.. Ne znam opisati.
U mojim očima ti si cura kakvu zaslužuju samo najbolji.
Cura koja se ne obazire na druge,cura koja je svoja i OSOBA kakva bi i ja sam želio biti.
Sve što si mi ikad rekla bilo je lijepo, sve sam uvijek uzeo k srcu i nije boljelo. Jer ti si predobra osoba da bi me povrijedila.
Uvijek si bila uz mene, i ja ću uvijek biti uz tebe. Obečajem.
Kao prijatelj koji te voli kao rođenu sestru, obečajem. I ako ikada u tebe dirnu, ako mi tebe taknu...
Rastavit ću ih na komadiće. Voli te braco =)
Martina: E srce moe =) Naše upoznavanje bilo je jedan razlog više zašto volim srednju školu.
I prvo kada sam te vidio što sam pomislio je bilo '' u jebote šta bi dao za ovu curu''.
I dan danas, sve bi na svijetu dao za tebe. Ali da ostaneš ono što jesi, meni u srcu.
Posebna si. Tvoje lice me smiruje, tvoji zagrljaji me tješe i griju.
Tvoje prijateljstvo daje mi neku određenu energiju da se nasmijem, da živim i da želim postojati.
Ono malo volje u životu, ono malo osmijeha kada sam najviše u kurcu. Mogu zahvaliti tebi.
Kao i grabička, da te netko povrijedi...
A znaš srce kako bi reagirao. Uništio bi ga. Želim te zauvijek, kao prijateljicu, kao sestru. Jer ono što sam nekada htio s tobom bilo je krivo, ovako te doista mogu imati zauvijek =)
Monika: Zadnja cura kojoj sam rekao volim te u oči i doista to mislio.
Znaš srećo, stvarno nisam mislio da će sve tak ispasti. Jer da sam znao, ne bih dopustio da izgubim prijateljicu... I kada te gledam, onako ne nasmijanu, onako tužnu.
Želim te usrećiti, želim kleknuti pored tebe i slušati te, želim da me zagrliš i želim da mi vjeruješ.
Ako ne mogu biti dečko, ne znači da ne mogu biti prijatelj. I rekao sam ti, uvijek možeš računati na mene. Kloni se sranja, nemoj raditi ništa zbog čega ćeš kasnije žaliti. Ne sad, nego za par godina.
Odselit ćeš se u Zagreb malo prije mene. No tamo ćeš vjerojatno trebat prijatelja, i na mene ćeš uvijek moći računati.
Veza s tobom bila mi je nešto posebno, ne znam kako opisati. Osječao sam se kao da smo 100 godina skupa a bili smo samo mj dana.
I to je samo razlog da budemo bliži, nemoj odlaziti od mene sada. Ostani, budimo prijatelji. =)
HOTI: Previše smo prošli... Da te ne bih spomenuo.
Često sam ljuti i živčan zbog načina na koj smo prekinuli, zbog razloga i svega što nije valjalo s tobom. Često mislim na tebe, i pitam se zašto je sve tako ispalo?
Nekada sam imao osjećaj kao da uništavamo jedno drugo, često sam imao osjećaj da ti to radiš meni namjerno. A u biti, znam da si me voljela, samo ne znam koliko dugo, a koliko je bila navika.
Ljubav prema tebi prvi put kada smo bili skupa, bila je najveći naboj emocija koji sam ikada imao u sebi. Vidio sam sve u tebi, bila si mi sve. Hoti i blacken. Sjećaš se zar ne? Poznat online par, poznati po zagrebu i virovotici, nije loše. To ne može svaki par. No kada smo drugi put prohodali, od samog početka to nije išlo na dobro. Nisam ti mogao vjerovati, sve jebeno vrijeme ukupno 3 godine tak neš kolko smo bili skupa, vjerovao sam ti samo onih 6 mj prije prvog prekida.
I varao sam te. Nije lijepo od mene, mislio sam da radiš isto.
Ali i da nisam mislio da radiš isto... Zašto smo i očekivali da prebolim miu kada sam iz zdrave veze izašao samo tako... Pijan.... alkohol ne mogu kriviti, ali mogu sebe što donosim takve odluke kada sam pijan. Sve u svemu... Kako si i sama rekla, bilo je lijepo dok je trajalo. Ali drago mi je da više ne traje. Jer ubijala me posesivnost, i tvoja i moja, ljubomora i tvoja i moja. No ne shvaćam kako sada, nakon toliko vremena. Nakon toliko toga što si napravila za mene i ja za tebe... Ne možemo prijatelji?
Više me ne boliš, više te ne volim. Ali volim Hoti, onu curu koja je bila tu kada sam ju trebao. I želim staru prijateljicu natrag. Jednog dana nadam se. (i know you hear me, i cant taste it in your tears)
I hvala ti, ti si me naučila koliko doista vrjedim. Imao sam previsoko mišljenje o sebi, sada je realno.
Šećer na kraju. Tako se to radi hehe =)
Tina: slučajno sam se izlajo da te volim više od prijateljice. I do prije 2 min bilo mi je bad zbog tog.
Ali sada, napišem tvoje ime i osjetim toplinu u grudima. I znam da nije krivo.
Iskreno, ne znam koliko se dugo znamo ali znam da je jako dugo.
Bilo je i vremena kada se nismo baš najviše čuli, skoro nikako mogo bi reći.
Bilo je vremena kada smo se svaki dan čuli.
No ja sam uvijek upoznavajuči te pokušavao lagati samom sebi da mi se ne sviđaš. Ista stvar koja se dogodila kada sam upoznao hoti. Samo sam onda bio u vezi pred raspadom, i bio sam poslje tog solo.
Sada... Znaš koliko sam ti puta rekao da previše vrjediš da bi te itko iskorištavao, da bi se itko igrao tobom? Znaš koliko sam ti puta rekao volim te. I osjećao sam se krivime, jer sam želio reći ti to u facu i poljubiti te.
Htio sam pustiti da ta ljubav prođe i da budem kao s recimo Martinom. Prijateljica na koju sam uber slinio dok nisam shvatio koliko vrijedi kao prijateljica.
Ali ovo je drugacije.
Kažem često, ljude bolje upoznaš preko neta nego uživo. Jer tu nema srama, nema barijere.
Sve su slova, jedan piše drugi čita i upoznavanje je intimnije, povezanosti su dublje. I nažalost, tako je. Internet spaja ljude, ali i razdvaja.
Ako postoji i jedna cura na svijetu da bi mogla imati mene, onakvog kakav ja jesam.
Onaj dečko koji curi daje sve, onaj dečko koji curi skida zvjezde s neba.
onda si to ti.
Moja iskrenost boli, ali barem me cjene zato.
Rekao sam Miji da ću ostaviti bilo koju curu ako mi se poželi vratiti i da nije bitno koja je to i koliko smo dugo skupa.
Vidiš, to ne važi jedino za tebe.
Kada s tobom pričam, osjećam se dobro.... Znaš onaj osjećaj, netko me voli, i nekoga volim i ovo je lijepo.... Onaj osjećaj '' pa ja nisam sam na svijetu =) ''
Vidiš, to je ono što tražim. Ti imaš uvijek za mene vremena. Ti uvijek imaš razumjevanja i ljubavi.
Kada je god boljelo, bila si tu. Neki to ne vide, neki to ne cjene. Ali ja vidim, cjenim i volim te zbog tog.
Trenutno sam jako slomljen. Toliko slomljen da nemam snage izgurati dan trjezan. Toliko slomljen da nemam volje živjeti život. Znaš...
Toliko puta si skinula nož, staklo ili žilet s moje ruke a nisi to ni znala. Toliko puta si mojom rukom obrisala suze, a nisi to ni znala. Nikada te nisam upoznao uživo, sad mi ne radi internet i toliko mi nedostaješ... samo želim vidjeti da si online i da te pitam kako si, i da vidim smajlija i zamislim ga na tvom licu. Samo to, i moj dan je ljepši.
Bojim se voljeti te, bojim se izgubiti te. Ali za osjećaj koji osjećam zadnjih dana, i smrt je mala cjena =)
I sada opet slušam onu pjesmu koju si mi dala, i ne mogu ti opisati koliko želim u Zagreb samo da te upoznam, samo da te zagrlim. Ti zaslužuješ cijeli post, i jednom ću ti ga napisati. Želim ti reći za kraj.
Kada si mi rekla da si uvijek htjela tj. Sanjala o nekom kao ja. To mi kaže svaka cura. I donekle i shvaćam to, emotivan sam i vjeran i onaj drugi dio ne kužim to kužite vi. Ali ako ikada budemo skupa, sjeti se onda da si takvog dečka željela i dokaži mi, dokaži da nisi kao ostale. Ostani :)
A ako i ne budemo nikada zajedno. Samo tvoje postojanje blizu mene čini me sretnim. I onda nemoj tražiti nikoga sličnom meni, traži boljeg. I ja ću biti kao prijatelj uvijek uz tebe. Ne možeš me izgubiti i da hoćeš :) PS: nije zagreb daleko, ako te netko pipne ubit cu ga. =)
------------------------------------------------------------------------
------------------------------------------------------------------------
Oči pune suza... I slomljen opet. Samim time što shvaćam koliko gubim... Iz dana u dan.
Istina je hoti... there's no healing hand for my disease.
a bolestan sam od vječitog slamanja srca. Da bar tuđeg, zašto uvijek mog?
Now i see what i really am. A thief, a whore and a liar... da...
Mrzim se.. i mrzim svaku suzu koju je itko isplakao za mene. Ne mogu se nositi time... ne mogu podnijeti da me drage osobe maknu iz života.
Jebeni život... Zašto se ja ne maknem več jednom iz njega...
Try to forget you, but without you, i feel nothing... don't leave me here, by myself, i cant breath.
To su bile tvoje, ne moje laži.
To je bio moj život, i ja sam ga izgubio.
Laži.. mrzim laži... mrzim ljude...
Volio bih da to ovaj post mogu linkati na msnu i reći ti volim te. volio bih da ovo nije monolog i da je obostrano. volio bih da me voliš
Izgleda da će onaj post koji sam pisao prije pričekati.. jer ovo ne mogu držati u sebi...
TI ćeš znati da je ovo za tebe...
TI... samo ti možeš znati kako se sada osjećam...
http://www.youtube.com/watch?v=qy6Vsj_6RtQ
Hug me till you drug me, honey
Kiss me till I'm in a coma.
Hug me, honey, snuggly bunny,
Love is as good as soma.
Da još jednom iz tvojih usta čujem volim te... samo još jednom... i da bude iskeno...
I da samo još jednom uspijem vratiti osmijeh na tvoje lice... samo još jednom...
Da osjetim da sam osoba, da vrijedim i da sam voljen... Jer samo sam uz tebe to osjetio bez sumnje u tvoju ljubav.
Ne, ne želim te imenovati, bolje ne. A i ti, morala bi znati da je to za tebe. O bože, ubit će me ova sjećanja jednog dana.
Kako je život nekada imao smisao... kako je sve bilo nekako čarobno...
Volim te... I plačem dok ovo pišem. Suze se slijevaju niz lice.
Zbog tebe me nije sram plakati, zbog tebe me ništa ne bih bilo sram učiniti. Sjećam se kako mi je sve u glavi bilo drugačije tada, kao da sam u ovom svijetu bio prividno a s tobom u nekom našem... u našoj čistoj i iskrenoj ljubavi.
Sve je to bilo jedna velika pogreška, poslje tebe. Jer to više nisam bio ja, jer nisam više mogao biti ja.
I kada te vidim na ulici, obično zaplačem. Kada pričam s tobom, zaplačem... I pitam se, mogu li preboljeti. Jer svaki put kada poželim drugu curu... Nakon onog razgovora...
Ne... samim time što si mi se obratila, gledala u mene... Ne znam... ne mogu više...
Rekla si da te zaboravim. Ja bi, ali srce mi neda. Jer ne mogu naći ni sličnu tebi, da ubije ono što mene ubija. Samoća i ja nikad se nismo dobro slagali, tjera me na suicidalne misli. Tjera me da poželim nestati.
Želim te sada nazvati i moliti da dođeš samo da te vidim... Želim ti sada poslati poruku i moliti te da mi daš, samo da te dodirnem. Isuse, raspasti ću se.
Zašto sam ja toliko proklet, i danas sam govorio o tome kako sam naučio na svojim greškama. I pomagao svojoj prijateljici ili više poznanici na temelju onog što sam ja učinio...
Kako sam mogao izgubiti tebe... jedinu koja me ikada ispunila cijeloga...
Kako sam uspio biti toliko glup, toliko slijepo vjerovati da je to ono što želim...
VOLIM TE VOLIM TE VOLIM TEEEEEEEEEEE...
i vrištim, i plačem a nitko ne čuje... i ti ne znaš...
Nadam se da si u boljem stanju nego ja. Nadam se da se smiješ i da ne razmišljaš o ovome...
Kada imam dobru curu pored sebe, mogu se nositi s time. Onda i ne mislim na to jer znam da si i ti sretna i ne bi si mogao dopustiti opet povrijediti nekoga kako sam tebe .
Ali kako sam solo več 3 tjedna. Sve što razmišljam je kako tebe želim natrag.
Ali ne, ne želim tebi to govoriti. Ne želim tebe ni pokušati udaljiti od ikoga... I imaš dečka, to je lijepo... I zato ovo pišem samo na blog. Jer nekuda moram..
Jer ako ostane u meni. Eksplodirat ću.
Sjećam se kada smo sjedili na klupama kod strukovne stare. Sjećam se kako si me uvijek grlila i u biti nikada mi nije bilo bitno koliko ću popiti, nikada se nisam toliko jako ni opijao uz tebe...
Ništa mi nije bilo bitno kao biti pored tebe. Jebemu, zašto to ne mogu i druge cure...
I kada mi govore da propadam da moram stati. Ja znam da ili trebam nekoga kao ti, ili tebe. A tebe, tebe više nikada ne mogu imati.
Prema svim curama sam bio dobar. Dajem ruku u vatru za to.
Prema svakoj sam bio onoliko emotivan koliko sam bio vezan a to je obično jako puno.
Ali tebe sam doista volio više nego prije i jednu. I znao sam to, vjerovao sam u to.
Sjećaš se kada smo se valjali po snijegu pa sam ja htio poslati poruku vjeki kako sam siguran da tebe volim najviše na svijetu i da sam najsretniji dečko na svijetu?
Nadam se da se sjećaš... Jer ja to ne mogu zaboraviti.
O kako te jebeo volim...
Sve što si mi pružila...
HVALA TI....
Naučio sam od curice od 15 godina. Što znači voljeti. Naučio sam što znači vjerovati, poštivati, uživati... Imala si samo 15 godina. A dala si mi ono što mi nikada ni jedna starija nije dala...
I sve sam to dao, da ode. Vjeruj onom što ti prijatelji kažu, vjeruj prijateljima...
Nekada nema smisla, obično nema smisla...
Jer oni ne mogu znati kako se ti osjećaš... Činjenica. Bolna, istinita.
Hoće li ikada cura kao ti, vidjeti da trebam upravo nju?
Hoćeš li ti na vrijeme shvatiti, da sve lijepo iz bolne prošlosti može sada biti još ljepše?
Jer nažalost, sada bi oboje znali što znaći izgubiti... I nikada si to ne bi dopustili.
Hoćeš li ikada više poljubiti moje usnice? Primiti moju ruku? Nasmijati se samnom?
Da bar...
Ja bih dao svoj život, za samo još jedan dan kao prije koji sam proveo s tobom...
Volim te... i zauvijek ću te voljeti. Makar u malom kutku svojeg srca. Ja zauvijek ću te nositi.
Volim te, ne zaboravi me
Tugom ne mogu opisati koliko mi nedostaješ
A ljubavlju koliko te volim
Ne shvaćam zašto onda oćekuju da te prebolim
Kada u krvi mi teči ne prestaješ.
Gledam slike i glavom vrtim sjećanja
I bol u meni nije nimalo manja
Od onog dana kada sam shvatio da više nisi moja
U mojem svijetu ostala je samo tužna, siva boja.
Volim te, i šapćem tiho da me nitko ne čuje
Ne bojim se, ali ne želim da mi itko zamjeri
Što moja ljubavi si ti.
Svu bol koju sam nosio u sebi
Nestala je kada sam srce davao tebi
Ti, ti si sve što sam ikada treba
Kako bih se smijao
Ti, nadam se da znaš
Da jedino si ti
Dostojna si mojih suza i ljubavi
Ja, neću te imati više nikada
Ali nitko ne može oduzeti mi sjećanja.
VOLIM TE
Take it out
Jebeno, imam napisan post u wordu i ne mogu ga otvoriti jer sam mjenjao windowse a word cd mi nije doma. pa pišem evo drugi post. Ni ne znam više koliko dugo pišem i blogove i pjesme i sve što sam ikada i pisao, ali nije mi jasno samo zašto mi to nikada nije dosadilo?
Hm, pisanje volim više od igranja igrica, opijanja i nekih stvari koje radim više... A radim ih samo zato da ne moram misliti, da ne moram osjetiti NIŠTA. Jer ja ne želim osjetiti...
TAKE THE PAIN AWAY!!!
Ma ne znam više što želim u ovom prokletom životu.
Jedan dan mislim da je ovo što sada radim ispravno. Štedim druge veze samnom jer sam totalno ošo u kurac. Dok drugi dan, tipa sinoć kada odem van, vidim sve te mlade parove unatoč hladnom zraku i kiši... Zagrljeni šeću ulicama, vole se... Idu na večere, idu biti zajedno.
Zima mi ne može biti izvana koliko iznutra. A znam i zašto je tako...
Jer kao što rekoh na faceu... '' I'm so fucking addicted to love''.
I svi kažu da je to dobro, svi kažu da je to lijepo. A ja kažem da je to prokletstvo.
Nitko i ništa ne može učiniti ove sjebane dane lijepima. Nitko i ništa ne može učiniti ove usrane besane, proplakane noći vrjedne življenja... I nitko više ne može vratiti onaj stari osmijeh na moje lice.. Ubijen, u lažima, i srcu koje više ne kuca za dvoje.
Ja ne mogu biti sam... ja ne želim biti sam...
Prezirem kada me hvale, kao osobu i kao dečka. Prezirem kada to rade oni koji me ne poznaju i kada mi govore sranja o meni... Molim vas, nemojte me gledati tako. Jer ja nisam dobar, jer ja da sam dobar kakvim me svi ( više-manje) smatraju ne bih bio usamljen, nesretan i ostalo što se nadovezuje na moj život. Nimalo vedro naravno.
Zašto od mene očekuju da uvijek ustanem kada padnem? Zašto od mene očekuju da budem jak, hrabar... Zašto očekuju da se nosim gubitcima? Ja to ne mogu više...
Pitala me prijateljica, za kime ja točno patim.
I odgovorio sam za nikime.
Ne, nisam lagao. Jer ne patim za osobama, patim za trenutcima.
Najviše od svega, najbolnije mi je prisjetit se koliko sam vremena izgubio na ljubav prema curama koje su mi lagale, koje su me iznevjerile.
Zašto? Volio sam vas, bio sam iskren, vjeran... Zašto laži?
Ne boli mene ako ljubiš drugoga, ne boli mene ako voliš drugoga.
Mene boli ako me gledaš u oči i lažeš mi...
Pitam se... Hoće li ikada shvatiti...
I život je doista usran, i ja bi doista morao dalje.
Ali kako... Kako dalje kada nema ljubavi...
jedina cura koja mi daje ljubav je Tina... Ali srce moje, Zagreb....
I da, dok sam ja tu u ovom sranju od grada, jedina ljubav koju osjećam, jedina osoba koja može barem malo navući osmijeh na lice je ona...
Naravno, tu postoje i osobe koje povremeno budu uz mene.
Ali od kad znam za Tinu, uvijek sam mogao računati na nju. I mislim da i ona to može reći meni.
A što se tiče novih ljudi oko mene. Ida, iznenadila me tvoja osobnost.
Osobe kao ti nisu česte, drago mi je da te ja poznajem.
( I'm going under)
Svi mi govore bit će bolje, prošao si ovo več jednom. I svi govore da se držim, da prava ljubav ne dolazi lako. Kako da ju prepoznam, kada više nikome ne vjerujem?
Kvragu...
Želim natrag u Zagreb. Mogu biti pored osobe koja me nikad nije zaboljela, mogu biti pokraj osobe koja me razumije, voli i cjeni i to uvijek pokazuje.
Pitam se, mogu li izdržati dovoljno dugo da se preselim tamo. Jer to je više od pola godine u pitanju... No jednom kada odem iz ovog grada, ovaj put više se ne želim vratiti.
Razočaran sam. Gradom, ljudima, odvijanjem međusobnih odnosa.
Ovo sve više nema smisla, žao mi je.
last night
Let me kiss you before I go away
Let me show you the beauty that I have
For you, in my heart and head.
Can you see my dreams that pass by
Can you feel my pain that takes me away
Can't you see
You were only bright part of me.
When you close your eyes before sleep
I kiss you slow as you fall in deep dream
And I dream awake about dreams in your head
I want to be there or dead.
Can you realize my love
And all you have done
Can you feel how I've broken so far
Every single part of me wants to die.
You're lying
and now I can see
You have not ever really loved me
and now, when the stars fall from the sky
when the black night crying
With a broken heart in my arms I'm dying.
....and my tears fell as the stars lose their shine....
Hehe... :)
Pisao sam post nocas.. i sad cu ga postati makar evo stiže office doma.. neka ne bude zaboravljen
Dying again
Ovo je postalo prilično bolno... sva ova jutra i noći... Svi ovi dani...
Slijepo sam vjerovao, opet! Da će sve biti u redu...
Na kraju... ostao sam doista sam...
Mislim da prijatelji imaju pravo... Sve se vraća sve se plaća...
Ali zar je toliko boljelo?? I druge? Kako se glupo osjećam...
U ljubavi nemam sreće, u ostatku me ne zanima jer samo ljubav želim...
I sada obaram rekord svojih solo dana... I ne vjerujem da je tako... Solo sam... :/
Biti sam meni je pakao... Nema poruka, nema pažnje, nema ljubavi nema poljubaca i zagrljaja...
Dani su tako prazni od kada je otišla... Osjećam hladnoću na ramenima a znam da ju nitko neće otjerati... Osjećam samoću u srcu... I znam da ju nitko neće ispuniti...
I tako svaki dan...
Proči će... uvijek prođe... Ali hoću li ikada biti isti...
Umoran sam... od života, od neuspjelih veza, od ljubavi i ljudi...
Maknio bih se iz grada a ne mogu ni to...
Želim pobjeći a ne mogu... Osjećam se svezano za ovaj usrani grad...
Ne želim izlaziti van sam... Ne želim u krevet leći sam... Ne želim biti sam...
A ne mogu te izbaciti iz glave.. skrivam poglede, skrivam suze i pitam se... Zar opet...
Opet sam isti ja, to je lijepo... Ali to više nitko ne treba... Beskoristan sam sada.
Moje psihičko stanje je tako mračno sada...
Prije mi je mračno bilo nešto lijepo, gothic i to... Sada vidim što je najmračnije od svega tog.. A to je naš svakodnevni život i svijet u kojem ga živimo.
Vapaj slobode
Gledam u zidove što kao da noć u sebe vuku
Mrak i u potpunom muku
Jecam u tuzi i boli
Što me ona ne voli.
Bocu pokraj boce slažem
I više si ne lažem
Vratit se neće
I nema više moje sreće
Lica su posvuda
A ja tražim samo njeno
pitam se srce u što si se pretvorilo...
Tražim smisao u svemu ali ne pronalazim ga
Tražim sreću ali ne, nema je
Tražim iskrene ljude, ali nema ih
I tražim, smisao i snagu da živim još jedan dan
U svijetu u kojem je ljubav i sreća samo zaboravljeni san.
Sve je moe tvoje
I znam da to može reći bilo tko
Ali dao bih ti sve svoje
Nikada ne bih učinio ti ništa zlo
Nemam ništa više za dati
Jer sve sam dao
Osmijehe sam s lica jednima krao i drugima stavljo.
sjedim u sobi, potpuno sam
Crni mrak, muk i ja
Družimo se u zagrobnoj tišini
I molim te bože ako si tamo, u visine me vini
Makni me iz pakla u kojem stojim sada
Ne mogu više, nestala je sva moja nada.
PART II. 3 dana poslje ^
Laži... toliko laži oko mene... Pitam se, kuda me sve to vodi.
I kažu mi, ne možeš biti takav u ovom svijetu, patit ćeš. Ali kako da iskvarim svoje srce i dušu?
Postoji li recept za to?
Molim vas... Odajte mi tajnu svoje ne-emotivnosti. Odajte mi tajnu kako da prestane boljeti.
Ne mogu patiti za ljubavlju, ne mogu živjeti bez nje.
Osjećam se kao da se raspadam.
Gledam sada kroz rolete svoje mračne sobe, sunce pronalazi pukotine u roleti i probija svoje zrake unutra...
U moje srce više ništa ne probija unutra... I to boli, to jako boli.
Izgubio sam, puno.
I gubit ću i dalje.
Alkohol mi jebeno pomaže u tome... Ne znam što da kažem osim... Oprostite mi ili otiđite od mene...
Više ne mogu paziti koga gubim, više ne mogu kontrolirati jer ne mogu ni sebe kontrolirati...
Pitam frendove za savjet, kako da živim. Pitam ih što da radim... I kažu mi da moram znati što želim...
Želim da nestane bol, želim da prestanem nailaziti na cure koje me ne shvaćaju ozbiljno.
Želim ozbiljnu vezu, možda i onu za zauvijek. Želim da se ne moram napiti kako bi mi dan bio dobar.
Sve me jebe... s svih strana. I ako tako kažem... Ispast će da poziram zar ne?
Nije bitno što imam 21 godinu... Reći će da poziram.
Zato bolje šutim...
ZAŠTO:
Zašto toliko lažu meni?
Zašto imam osjećaj da sam kriv za sva sranja koja su mi se dogodila? Iako svi kažu da nisam, ja osjećam da jesam.
Zašto toliko boli?
Zašto postojim.... kada to više nikakvog smisla nema...
Više mi nije stalo.
Ne marim za ono što drugi kažu, ne marim za ono što drugi žele. Jer ne mogu, oprostite nemam više snage.
Ovo je stvarno zajeban dio mojeg života, pretopostavljam da će nakon njega opet doći neki uber dio... Koji će se kasnije pretvoriti u bol.
Ovo me asociralo na hoti, hah... No da, upravo tako i mislim da će biti.
Samo... Više si nikad neću dopustiti to. Pod cijenu da budem sam. Razumjevanje i slično, zaboravite.
Ogorčen sam životom i ljudima.
I sada vidite dragi moji... Ja nisam stvoren da budem sam.
''Kada nema velike ljubavi, dovoljna je i mala. Nisu bile glupe vjeruj mi, svaka je znala''
To je lijepa pjesma ali pokvareno je tražiti utjehu u meni... Ili pokvareno je tražiti utjehu u drugoj curi. I stvarno, napravio sam to jednom davno, samo jednom.
Zašto meni nikada ne vjeruju? I zašto ja ne mogu nikada ništa dokazati?
Suze, krv, patnja, bol... Zašto ništa nije dovoljno?
I obolio sam na živce, puko sam. Pokušao se 2 puta ubiti. Prvi put sam bio glup a drugi put me majka našla. Treća sreća kažu, ali ja se bojim svoje nesposobnosti.
Vulkan
Ugledao sam jednom davno život svoj ravno u oči
Shvatio sam da ne mogu više i poželio nestati te noći
U meni krv kao lava što teće
I bol u meni srce mi peče.
Želio sam da dođeš ti i makneš sve moje strahove
Da samnom djeliš one bolne dahove
Htio sam da lječiš moje rane
Da ti budeš razlog da bol prestane.
Nikada nisam rekao ti koliko te jako volim
I koliko god se trudio ne mogu se natjerati da te prebolim
Kada gledam u tvoje oči
Sjetim se opet te noći.
Pod svjetlom na stolu gdje neki umiru
Gledam ih kako za moj se život bore
A moje umorne oči polako se mole
Da se više nikada ne otvore.
Erupcija vulkana na mojoj ruci
A bol se hladi u svoj toj muci
Da ostanem živ
Što želim umrijeti kažu da sam ja kriv.
Spasili su me, ostavili ožiljak da podsjeća na tebe
spasili su me, nisam mogao gledati više u sebe
Htio sa da spasiš me ti
Ili da me bol ubije
spasili su me, i ti nisi znala
koliko sam te trebao tada
Znaš li sada?
Pod suncem i mjesecom, jednako mi je zima
I neovisno kuda odem i koja je klima
Od kada uz mene nisi ti
u mojem srcu nema mjesta toplini.
Ja nikada neću ići dalje
Ja nikada neću zaboraviti što mi tvoj osmijeh daje
Ja nikada neću otići
Jer zauvijek uz tebe će me vezati
Vulkani u meni puni boli i ljubavi.
Na kraju.... Nikada neće nestati sva moja bol zar ne?
Živjet ću u sjećanjima na ljubav koju sam osjetio... govorit ću da sam ok a u sebi ću se raspadati...
Mogu li ja to? Želim li opet lagati?
Rekao sam da ne lažem. Ne želim.
Zašto je sve ispalo ovako? :'(
Zatvorim oči i želim te sanjati...
Tamo si još moja... i još me grliš i ljubiš...
I znam da me tamo nikada nećeš napustiti.
Nakon svega što sam prošao, mislio sam da ću se moći nositi s svime.
Ali ja sam još uvijek isti onaj dječak, izgubljen i napušten.
Pretend
Ne znam koliko sam dana več pijan. 10,11,12 tako nešta...
Pitam se mogu li stati, jer želim. Ali onda mi je tek dosadno i jadno. Nemaš baš neki izbor u ovom usranom gradu. Nemaš kako kvalitetno živjeti...
Prošla noć dokazala mi je... Da stvarno... Nikada neću biti kao ostali. I dokazala mi je da sam isti kao prije. Moja ruka je to dokazala, opet sam digao ruku na sebe. Da...
I opet sam odlučno poželio nestati...
No naravno... Nedovoljno hrabar da riskiram još jedan neuspjeh.
Pitam se...
Dali je to ljubav ili strah sada?
Biti pijan... I pijan pokušavati dokazati sebi i drugima do kojih ti je stalo da ti je stalo...
najgori je naćin...
Pogotovo nekome tko pati od manične depresije, kao ja.
Pogotovo osobi koja u pijanom stanju ne zna kontrolirati svoje emocije i burno reagira...
Sve što želim je iskrenost u životu. A ne znam mogu li je imati.
Zajebano je moram priznati...
Teško je...
Ne krivim te. Za ništa.
I ako odeš, ne krivim te. Razumijem te.
Samo sam molio da otvoriš oči prije nego pogrješiš.
U životu ne možemo biti sami, koliko god to željeli osoba kao samac.... Ne. Ne može živjeti.
Jer mi smo ljudi a ljudi trebaju društvo.
Ljubav
I kada se rodimo, osuđeni smo umrjeti
Sve dok prvi put ne volimo, umrjeti nećemo htjeti
I kada život bude sama tama i nema puta u bolje
Postoji ljubav dovoljno jaka da pobjedi sve, a za nju trebaju samo dvoje.
Bol je istina
I ljubav je tu, da zavije rane
Moje rane bilesu sve manje
Kada si ljubila me i spavala glavom, na moje rame.
Milion puta želio sam preboljeti ljubav
I želio sam imati život bez nje
Ali ljubav, ljubav ne odustaje
Moje srce traži utočište
Hladno je u svijetu u kojemu je
Zagrli me...
Naizgled jak
U duši slab pak
Naizgled mlad
u duši trul i star
Naizgled sretan
U srcu i duši znam da to nisam ja
To si u meni ti
Jedini razlog mojoj sreći.
Nema rane koja ne zacijeluje
Nema ljubavi koja ne umire
Onda kada samo jedno voli
Onda kada ljubav najviše boli.
Gazimo i ponos zbog nje
Gazimo doslovno sve
Jer ljubav svijet pokreće
Sve na svijetu kupiti se može
Ali ljubav je ono u nama, ispod ove lažne kože.
Ne mogu te tražiti ljubav vječnu
ne mogu ti dati sve što želiš
Jer to nisam ja
Ali sve što sam ja
za tebe sam
Jer sve što sam ja
Zbog tebe sam.
Godinama ljubav oblikuje moje osmijehe na licu
Godinama ljubav daje smisao mojem životu i srcu
Godinama suze zbog ljubavi teku
Jer nekada se osjećam isprazno kao da sam totalno prazan i u sebi čujem svoju jeku.
Često zbog ljubavi se umire
Često zbog ljubavi izgube se
Često zbog ljubavi slome se
I onda boje se, boje se voljeti.
Često, mislimo da nikada nećemo preboljeti
Često padamo na koljena
Kao i ja pred tebe voljena
U ljubavi i ratu dopušteno je sve
A ja sve što želim je da dopustiš mi voljeti te.
Vratio sam se unazad. A nisam tako mislio živjeti...
No inspiracija me opet puca.
Želim pisati ljubavne pjesme i želim imati onaj kutak za sebe...
a to je ovaj blog... naravno...
I sreća i tuga i bol i patnja i sve sranje koje čini ovaj životu uz ljubav i sve ono što čini život lijepim..
Eto.. Opet će oživjetu tu...
Pitam se... hoću li se ikada maknuti... Jer osjećam se živ zakopan...
Žao mi je.
I'm not broken at all, there's nothing left to break in me anymore.
Ne sam
sjećanja obijaju se o glavu i pitam se
Mogu li vratiti one tvoje nedavno izgubljene osmijehe?
Čudan osjećaj u meni je
Kao da tama oduzima me od tebe
i pitam se
Može li ovu bol otjerati sve što osjećam
I sve što želim da ti dam
I pitam se
Možeš li me voljeti
kako ja tebe mogu voljeti.
Srce govori mi
Da boji se i ne želi e izgubiti
Ali tiho šapućem dok plače uz mene...
Imati je bio je dar
Koji život ti da
Da prođe bol
No kako da objasniš to srcu mom...
Ne, ne mogu dalje
Ne želim koračati dalje
želim biti tu
Čekati sunce da znak mi da
Ne želim koračati više sam
Želim osjetiti te
Poljubi me.
Život mi se sastoji od dugih i kratkih veza.
I ne znam, ne znam više koj je smisao svega ovoga...
Zavolim te... izgubim te...
ne zavolim.. pa me vole...
Proklet sam...
I jebeno izgubljen bez tebe...
Znaš dobro, poznaješ me...
Ne moraš ništa reći... ne moraš me čak ni vidjeti...
Znaš, poznaješ me... Lets pretend...
Isti stari grad. Neki isti stari ljudi.
Isti stari osjećaji...
Hm...
Isti stari ja... Kojeg nitko neće cjeniti. Kao ni prije.
Isti život... Kao prije...
Alkohol, ljubav i poezija...
Valjda je boemski život stvarno moja budućnost...
Postoji razlog zašto ne želim izgubiti tebe, emily.
A to je što sam prije tebe svim curama dao sve što sam mogao.
I koliko god to jadno bilo, ne mogu više ni jednoj.
Sve što je bilo ostalo u meni, dao sam tebi. U nadi da će barem ova veza potrajati.
1 dan sam bio solo, to nisam ja. To ne mogu biti ja.
Jer i da poželim drugoj curi otići. Sve što bih joj htio dati, trebao dati...
Ostalo je kod mojih bivših, a ti bi bila posljednja koja je to dobila od mene.
Želim te. Koliko god te mogu naučiti voljeti me. Želim te naučiti voljeti me.
Jer drugačije... Bit ću sam. A to ne mogu..
A ne mogu ni drugoj pružiti ništa...
Neki dan mi je netko rekao, kakva to osoba tebe ne može voljeti.
Ja ne želim da me svi vole, ja želim da me vole oni koje ja volim...
A oni me najmanje i vole..
Mjesec dana s tobom bilo je divno znaš...
svježe, lijepo i nekako... bolje od sveg prije.
No.. time will tell...
Obično nije na mojoj strani. No dobro.
As long as you fight for, you know your alive...
