bleeding hope
Prije 3 godine pokušao sam si oduzeti život. nije bio prvi pokušaj ali je bio najbliži uspjehu. Nakon toga, život je krenuo igrati se protiv mene. kao da je to bila osveta. Naizgled se činilo da su stvari ok i da su krenule.
Ali nije bilo ok, bila je to velika '' osveta'' jebenog života. Moj svijet je bio uništen i ja sam tražio ljepote u njegovim ruševinama.
Sve dok sada, 3 godine poslije. Nisam shvatio...
Živim na grobovima zvanima sjećanja...
I tako, sjedim i gledam kroz prozor. Sivo nebo, kišni oblaci koje polagano nosi vjetar. Poželim sklopiti oči, skočiti kroz taj prozor, raširiti ruke poput krila.
Odletjeti s njima. Daleko, u nepoznato. Bilo gdje samo ne tu.
Prije 3 godine vjerovao sam da sam bolje i da ću postići nešta.
Da će jedna ljubav biti veća od svih i trajati zauvijek.
Nakon svega. Ostanu ti sjećanja, ostaneš sam i s 2 opcije.
Predati se ili ići dalje.
I nekako, ja sam uspio u tome biti u sredini.
Živim ali sam odustao od svoga života...
Sve je postalo tako sivo i tužno...
I ti lažni osmijesi, postali su teški.
Ni to više nije kako je bilo nekada.
I iza njih se vidi ogorčenost... i tuga i ta prokleta depresija.
Kaž u ljudi da zima utjeće depresivno na njih... Zar doista? meni se čini da ako si depresivan nije bitno koje je godišnje doba jer recimo ja, osjećao bi se bolje da sada mogu leći pored neke šume u snijeg i zagrliti nekoga lijepog haskija.
Više ni ne želim da mi netko briše suze s lica. više ni ne želim da mi itko dođe i zagrli me, da mi čuva leđa.
Shvatio sam odavno, u ovome smo životu sami. I onda kada volite i kada ste voljeni. vrlo je teško vjerovati i imati nekoga tko je doista dio vas.
Dio mene je mrtav. umro je noći kada sam si pokušao oduzeti život...
A ovaj drugi dio... pitam se...
Koliko dugo može?
Život još jednom vrtim kroz stihove, kroz misli, kroz suze... i pitam se...
za što živim?
samoća
I tako, dani nastavljaju prolaziti jednako sporo i monotono.
Samoća uzima dio po dio. Alkohol ne može ispuniti sve...
Život na način na koji živim ne mogu podnijeti... boli i težak je...
Sretan bi bio kada bi znao jedno jutro da mi je to zadnji dan u životu. Tada bi se ustao s osmijehom i proživio ga s osmijehom.
Ovako guram vrijeme, tjeram da teče. što brže.
Alkoholom preskačem dane. čekam onaj kada će sve ovo proći. bol, tuga, samoća...
Kao da je netko iščupao život iz mene. Ne osjetim više ništa u meni da živi. Ovo je kao dolina smrti. moja duša i srce.
smijem se ali osmijesi me bole...
plačem ali suze ne mogu izbaciti sve iz mene..
nije tuga najgore što me pogodilo u ovom usranom životu...
ali rastavljanje od onih koje voliš i samoća koja nastaje nakon toga je...
samoća...
Komplicirana sam osoba. teška...
I uvijek gubim one koje volim i ne znam... ne vjerujem da je problem uvijek bio u drugima.. vjerujem da je u meni jer često se postavim pogrešno, jer često ne dajem do znanja da mi je stalo. ja smatram da bi ljudi to morali znati ali naravno da ne znaju. čak i ako znaju počinju sumnjati nakon što im to uopče ne pokažeš..
još prije mj dana bio sam sretan dečko koji je vjerovao da mu se život sredio i da ide na bolje.
mislio sam... mislio sam da je moguće da sam našao osobu s kojom mogu podijeliti sve, imati sve.
ali nisam ju našao. ostao sam slomljen, sam, tužan i napušten.
slomljeno srce opet držim u rukama. sunce prodire kroz zastore u moje pijane oči. dani bole, noći su propijene. tuga ne nestaje. svaki dan...
samo je još jedan korak dalje od onoga što sam volio.
svaki ovaj usrani dan...
samo boli, boli... i pitam se... gdje je nestala ljubav i iskrenost? ovo previše boli.
having part of you will fill the whole of me...
You come into my sunrise
Just to sleep all day
You laugh when we are kissing
You laugh when I'm afraid
You're angry when I'm sweet
You're angry over nothing
And I'm trying to believe...trying to
believe...
But having part of you
Will fill the
whole of me
Let me loose myself
In the emptiness you
bring
Getting half of you...it feels like everything
Spinning in your circle
Cowering in the dark
When I touch your shoulder
You always move away
(But) having part of you
Will fill the
whole me
I always loose myself
In the emptiness you
bring
(And) getting half of you...it feels like
everything...
( vast - having part of you )
Samoća me proždire. Dani se svode na sjećanja, minute na čekanja...
Bol ne prestaje i koliko god okretao glavu.. ona je posvuda...
Što god radio, ona je prisutna.
Bol... moja stara prijateljica...
Nisam više isti, ni sličan. Ne znam što da radim sam s sobom. iščupao bi si srce i bacio ga...
ne mogu živjeti ovako..
ne želim živjeti ovako...
