Rekao sam ti. nisi morala umrijeti.
Snivaj. Draga moja, samo zaklopi oči i snivaj. Maknuti ću te noćas pa zauvijek od ove boli koju nosiš u grudima. Znam najdraža, nisi željela da ovako završi. No krhko ti tijelo govori zar ne, ne možeš još dugo s time se moraš pomiriti. Držim ti ruke, tople. Omeđene mojima koje su oblivene hladnim znojem. Bojim se, znaš da se bojim jer život koji dolazi nakon ove noći možda nikada neće biti kao prije. Ako ne nakon ove, nakon jedne skore noći znam, ostat ću sam.
A molio sam te da čuvaš svoj život, molio sam te da izbjegavaš sve što te uništava kako ne bi došlo do ovoga. Molio sam te, no moje molitve nisu bile dovoljne.
Molio sam se i bogu da te ne oduzme. No ja sam maleni čovjek. Neprimjetan u ovome moru punom kapljica. I bog ne grije samo jednu kap, on grije more. I bog ne vidi svaku kapljicu, on vidi more.
Ja sam u tome moru, vrištim i molim za tebe no nitko ne čuje. Bolan zvuk obija se o zidove mojeg glasa. I što da ti kažem sada kada je sve došlo do te granice da hodamo i ti i ja tankom linijom života.
Vidiš li ljubavi što si učinila, no ne krivim te. Željela si probati živjeti no ja sam znao, to će te i ubiti.
Molimo sam te. Baci cigaretu, nemoj uzimati otrov iz te boce u svoje tijelo. Ne upijaj. Molio sam te.
Ne budi ogorčena svijetom i životom, ne budi uništena svime što te okružuje. Molio sam te, dopusti mi da ti pokažem ljepote svijeta koje ni ja sam nisam mogao vidjeti dok tebe nisam upoznao ljubavi.
Molio sam te ali nisi me slušala i sada, vidiš li sada ljubavi.
Umireš.
Ovaj stari sat na zidu umorno okreće svoje kazaljke. Kao da je usklađen s kucanjem tvojeg srca, imate isti takt. Volio bih da tvoje srce malo brže zakuca nego što se kazaljka makne. Ljubim tvoje usne, meke i slatke. Sladak je okus smrti na tvojim usnama, slatka je bol u postelji kada te gledam kako odlaziš od mene. I sjećam se svih onih nada i obećavanja, svih onih snova koje si mi davala.
A sada je sve to samo moj san. Jer ti odlaziš a ja, ostati ću tu i snivati. Snivati i smrt čekati na tvojem grobu. Rajska vrata će me čekati znam. Jer ti si moj anđel, tebi pripadam.
Osjetiš li ovo što i ja? Ovo kao da je kraj… Tvoje bilo je nestalo, tvoje disanje se je smirilo.
Još si topla, oči su ti otvorene no znam, ne vidiš njima više. Ah ljubavi, neću plakati. Zatvorio sam ti oči i znam, nikada se neće otvoriti. Mrtvo tijelo nosio sam u bijeloj haljini. Nisam im htio dopustit od mene te oduzeti. Oprosti mi, morao sam zaplakati.
Crna vrana bila je na grani bora pod kojim sam sjedio. Bio je to pogreb tvoj. Oprosti mi, stajati nisam mogao. Bol me slomila. Crna vrana boje tvoje kose bila je visoko iznad mene. Pjevala je prirodi o tuzi a priroda je plakala. Gusta se je kiša spustila, vjetar me tugom okrunio dok sam ponizan pred tvojim mrtvim grobom klečao. Bio je to sprovod na kojemu sam bio samo ja. No nije bitno ti si ionako samo moja. Suze su se razbijale o tvoj grob. Suzama sam hranio cvijeće tvojeg groba u nadi da će barem jedna suza, barem jedan trunak moje boli umrijeti s tobom.
No nije, sve je ostalo u meni.
Zaboljelo je. Čuo sam udarac lijesa o tlo. Zemlju kako bacaju po tvojem lijesu. Nisam mogao izdržati, nisam mogao dopustiti nikada te više ne vidjeti. Skočio sam za tobom. U duboku rupu, tvoj vječan krevet, otvorio sam lijes kako bih te i danas poljubio. Otvorio sam lijes kako bi te i danas imao no ovaj put, nisam te probudio.
Ogorčen životom i time što mi mladome oduzeše ono najmilije, ono najvrjednije. Vratio sam se životu kojim sam počeo propadati bez tebe.
Sjećanja na tebe nisu mi dopuštala ubiti se. Sva obećanja i sjećanja.
No alkohol je oduzeo kontrolu nad svime. I sve je moje propalo. Sve je moje umrlo. Samo je vrt ostao. Tvoj najdraži. Vrt crvenih ruža. Samo sam njega ostavio kako bih ti uvijek mogao crvenu ružu na grob donijeti. Kako bih ti mogao dokazati da ću te voljeti zauvijek, kako sam ti i rekao.
Samotni dani, mjeseci pa i godine. Sve je prolazilo kroz mene. I vrijeme je prestalo štedjeti moje tijelo i zdravlje. Sada kada me vid više ne služi i sada kada mi se ruke tresu dok ti berem crvene ruže. I dalje te volim, u zadnjim danima ili mjesecima ma možda i godinama svojega bolnoga i dugoga života. I sjećanja su obasjana tugom, i sjećanja su krvava i bolna. Usamljenik poput mene ne može bez anđela svoga.
Možda bol nije bila tu da me ubije, možda sve ovo što znam nije ono što trebam znati. No jedno je sigurno. Volim te, volim te i zauvijek ću.
A govorio sam ti. Nemoj piti , nemoj pušiti. Bolesti koje to donosi će te ubiti.
Molio sam te, nemoj si to raditi. No nisi me slušala. I sada.
U krevetu u kojem si bila i ti. Nepomično ležim. Zagrlio sam spavaćicu koju si zadnji obukla, ljubio sam ružu koju sam jutros ubrao kako bih ti je donio.
No ovaj puta ne na grob voljena, ovu ružu nosim ti u raj.
Jer ovo je moj dan, ovo je moj kraj. Oprosti mi. No ne mogu više na ovome svijetu ostati.
I iz mojih usta krv se lije. Kako je iz tvojih nekada.
Iz moje duše bol se krije, kako u tebi nije nikada. Usamljen sam, ležim u krevetu ovome sam godinama. I čekam ovaj dan..
Dajem život, dajem sebe, i odlazim od svega. Dolazim do tebe.
Stižem sada ljubavi. Nadam se da si pred vratima raja i da me čekaš i dalje. Ako nisi, svoj raj ćemo stvoriti jer samo najbolje zaslužuju anđeli kao što si ti.
Posljednji trenutci mojeg života, posljednji trenutci naše ljubavi…
Volio bih, da nikada nismo morali umrijeti…
Miss you
Čitajte post uz ovu pjesmu. preporuka.
Toliko te volim. I toliko toga bih ti volio reći a kada smo zajedno jednostavno koliko god pričao nikada ne mogu izraziti sve te emocije koje osjetim prema tebi.
I onda dušo, kada nisi uz mene i kada sam totalno usamljen kao sada. Zamišljam tvoje tužno lice koje sam ostavio kada iza sebe kada sam opet morao otputovati od tebe. Jedva čekam da prestane, da mogu biti uz tebe uvijek.
Bit ću iskren dušo. Nekada sam znao i posumnjati u sve ovo što imamo jer se nismo dugo vidjeli i krivo sam se ponio, totalno krivo prema svemu što imamo. Shvatio sam da ipak ne mogu bez tebe pa zato što god da me slamalo ja se neću dati slomiti. Što god trgalo moje srce na dijelove ja se neću predati. Voljeti ću te zauvijek.
Teško je ovo vrijeme. Znaš i sama. Nemamo uvjeta biti skupa a dani s tobom tako prolaze. I ovaj vikend koji smo bili skupa proletio je poput munje na nebu. Prebrzo.
Uz tebe će mi život tako brzo proletjeti. No želim ovaj miris tebe uvijek nositi na sebi. Tvoj okus na usnama. Ne želim ga nikada zaboraviti. Tvoje tijelo želim uz svoje, da samo tvoje najdraža.
Oprosti mi za sve što sam ti napravio da je boljelo.
A znam da sam te toliko puta povrijedio i znam da sam ti toliko puta rekao da mi je žao ili zapravo nisam? Mislim da i nisam. No hoti, taman da i samo ti pročitaš ovaj post. Meni bi bilo dovoljno.
Jer na ovome blogu pišem sve što želim, vezano prečesto o mojem životu koji ja bez tebe nemam.
Vražićak mali, kako si samo uspjela ovako mi se uvući pod kožu.
Kako si samo uspjela zadržati me ovako čvrsto uz sebe.
Nadam se da ću te vidjeti, opet. Što prije. Da ću se doseliti što prije. Ne želim ni zamisliti da ne mogu to ostvariti jer ne mogu izdržati bez tebe. Sada se napokon osjećam kao nekada.
I nije mi žao jer si i danas vidjela da se mogu i te kako rasplakati koliko god snažnu osobu glumio. I ti znaš kao i ja. Ta snaga je samo fizička, nemam je iznutra.
Ah kako mi nedostaješ. Vrat me boli i izgleda kao da sam doista prilijepio šljive na njega.
Razbija tišinu ona pjesma zbog koje sam ostavio na tvojim grudima svoje suze. Nadam se da je barem jedna doprela do tvojeg divnog srca u kojem se napokon osjećam ne usamljeno, ne zaboravljeno i ne zapušteno. Hvala ti jer se trudiš oko mene i hvala ti jer doista ne daješ da propadnem.
Daješ mi poticaj da i sam ne želim propasti.
Ujutro te neću vidjeti…
Ujutro ću kao i uvijek… Prošetati sam gradom. Ili ostati spavati dugo, jako dugo samo da ne mislim na to kako te ne mogu vidjeti. Ne, stvarno ne mogu dočekati da te vidim. Prokleti novac.
Nedostaješ mi, suze mi se slijevaju niz lice i ne, nije me sram. Ne kao prije dušo, sada sam kao onda davno prije. Ne, nije me sram ovih suza. Pred cijelim svijetom bi pokazao da plačem, da bi.
Jer ismijali me ili ne, ponosim se time jer te toliko mogu voljeti.
Prije nego sam te upoznao mislio sam da je ljubav ono kada se cijeniš i poštuješ s nekom osobom.
Da emocija malo jača od najboljeg prijateljstva znači ljubav. I ne znam kako si ti uspjela sve te emocije u meni pretvoriti u velike, prave, jedinstvene emocije ljubavi.
No hvala. Lekcija o životu koju sam naučio od tebe. Jedna od onih mnogih koje si mi davala.
Lekcija… glasila bi, recimo to nekako mojim riječima.
Nikada nemoj misliti da doista poznaješ ono što najbolje poznaješ.
Ti si me tome naučila.
Koliko god poznavao ljubav mnogo toga nisam ni mislio da se u ljubavi može a sada ni ne znam dali postoji nešto što se ne može s ljubavlju učiniti. Dat ću ti sve na svijetu samo se nasmij i molim te pogledaj me da vidim tvoje oči. Ne treba mi više. No ako poželiš i zagrliti, zagrli me.
Pa da osjetim tvoje srce uz moje. Kako naša srca jedno uz drugo kucaju.
Volim te, da ja tebe volim.
I da dušo, ja s tobom želim provesti ovaj život.
Koliko god teško bili i koliko god on trajao.
Bojim se da će me moja prošlost koštati mnogo godina života koje sam mogao proživjeti s tobom.
Nakon svih onih nalaza i spoznaje da su mi bubrezi takvi kakvi jesu.
No nadam se da i ako ne budem dugo bio s tobom na ovome svijetu da me nikada nećeš zaboraviti, zamijeniti ili ostaviti. Ma znam da nećeš. Tebi samo pripadam, samo meni pripadaš.
Volio bih doista biti uz tebe sav ovaj život koji mi je ostao i ne puštati te nikada više.
Još ni 20 godina nemam a znam, siguran sam. Našao sam ljubav svojeg života.
Tako mi nedostaje tvoj zagrljaj. Tako mi nedostaješ prokleto.
Želim natrag tebi, ma samo da me zagrliš. Samo da me poljubiš. Samo da me pogledaš.
Ništa ne moraš reći, znam da voliš kada zagrljeni šutimo.
Neka poljupci govore umjesto nas, neka govore dodiri.
Volio bih umrijeti u njima. U tvojim nježnim rukama.
Kada smo onako bili skupa u konzumu i kupovali hranu koju bih trebali skuhati odmah sam pomislio na to kako divna obitelj ćemo ti i ja biti.
Pa onda da se i dogodi da imamo dijete vjerujem da ipak, makar sam 1000 puta rekao da bi to bilo loše za tu osobu, znam da bi imalo sve. Jer ti i ja ćemo uvijek zračiti ljubavlju.
Nikada nećemo odustati od nas zar ne :)
Svijet je lijep i nije i moram reći da pruža stvarno puno zanimljivih stvari. One koje su najopasnije.
Alkohol i droga. Ipak, iako oboje pruža užitak i opija. Kao što si i jučer vidjela.
Ne trebam ja to. Mogu ja bez svega na svijetu.
Samo mi ti trebaš.
Miran kut i to je sve.
Ostalo nije bitno, svijet mi ne može pružiti više ništa bolje jer najbolje imam.
Volim te, obožavam te.
Rekao sam ti danas da ako ikada vidiš na mojim rukama nove ožiljke da se ne naljutiš.
I sada sam tek shvatio koliko sam glup.
Pa neće ih biti. Kao ni suza i depresije.
Kao ni alkohola i droge.
Neće biti ičega.
Osim nas dvoje, čiste ljubavi i…
Ti i ja moramo biti obitelj, da :)
S tobom želim graditi snove i želim ih ostvariti.
Trenutci uz tebe zauvijek će biti u meni.
I molim te nikada nemoj posumnjati da te volim jer te jako volim.
I molim te nikada nemoj plakati jer radije ću ja. Za oboje.
Zbog tebe i za tebe. Nikada ne želim vidjeti tvoje lice tužno.
Nikada više tvoje divne oči kako se pune suzama.
Previše te volim da bi to dopustio.
Obožavam te i sve na tebi.
Obožavam ovu vezu i obožavam nas.
Ubija me iz dana u dan udaljenost i ludim od nje.
No svaki puta kada te vidim sjetim se koliko se isplati izdržati.
Doista se isplati. Doista se isplati…
Nakon toliko boli i trganja u životu.
Nakon toliko suza i krvi, loših sjećanja.
Pa i onda kada si otišla od mene.
Sada smo tu ti i ja.
I sada smo jači od svega.
I sada smo najbolji par zar ne?
Ako nismo, srušit ćemo konkurencije…
Ah ljubavi, sad će 2 sata u noći.
A zbog onog tvojeg buđenja sada mi se spava već.
No bilo je lijepo. Za dobro jutro vidjeti tvoje sretno lice i čuti tvoj divan sretni glas.
Ljubav jedina :)
I ne zaboravi kao što sam ti rekao onu noć kada si mi plakala dušo.
Tvoje su usne fine no ne stoje ti lijepo, nemoj ih plakati.
Zauvijek ću te voljeti.
Mogu me slomiti,mogu me ubiti.
No tebe mi ne može oduzeti.
Zauvijek.
slika tebe nikada neće biti ovako tužna.
jer ćemo mi uvijek biti skupa, nikada samo jedno.
mi smo jedan par. 2 jedinke. 1 cjelina.
Vidiš što mi radiš.
Vratio sam se iz kreveta.
Ne mogu jebemu mater u pičku.
Kako mi nedostajeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeš………………….
Majku mu jebem…
Ajme koje psovanje..
Ups..
Sad bih to obrisao ali ne,neću.
Želim da vidiš što mi radiš.
I lud sam. Razbio bi najradije glavu o zid ili šaku no neću ni jedno.
Jer ne volim kada se brineš i kada si tužna jer se ja glupo ponašam.
Primio bi te tvoje dvije male rukice. Da isprepletemo prste i da se samo držimo za ruke.
I želio bih gledati u tvoje oči, tako mi nedostaju. Obožavam kada me gledaš.
Obožavam kada se gledamo u oči iako ne mogu izdržati dugo. Moram te poljubiti jebemu.
Dao bih ti sve na svijetu. A ne mogu.
I to me ubija.
ŽELIM BITI STALNO UZ TEBE!!!
Nisam želio otići danas, znaš da nisam.
Pogotovo kada sam te onakvu vidio. Bilo mi je preteško.
Ja nikada nisam bio kao drugi znaš. Ne pred tobom.
I znaš da ne mogu bez tebe i nije me sram.
Neću glumiti nešto što nisam jer da.. ja to nisam.
Eto reći ću pred svima koliko te volim.
Neću više nositi masku hladne osobe do koje ništa ne dopire.
Čak i onda kada nisi sa mnom.
Pa neka cijeli svijet vidi koliko te volim.
A volim te neizmjerno.
Da me bar nazoveš ujutro.
Al znam da nećeš ti želiš da se ja naspavam.
Ali znam da ćeš me nazvati kada ti završi škola.
I znam što ćeš mi reći.
No sve što želim čuti je da se nasmiješ
I da me voliš
Kada bih izgubio tlo pod nogama ti bih mi dala crveni tepih da njime hodam.
I s dna si me vračala u visine. Tako i naša ljubav.
Ovo što imamo je božanstveno. Ovo što osjećamo.
Ne moram vjerovati u boga da bih bio vjernik.
Ja vjerujem u tebe i našu ljubav. I da, najveći sam vjernik. Vjerujem da možemo zauvijek biti zajedno.
Vjerujem da možemo biti zauvijek samo ti i ja. Volio bih da i bude tako jer bez tebe sve je ovo samo dio života koji će boljeti dok uz tebe, sve je ovo dio života koji neću nikada zaboraviti i zauvijek ga voljeti.
Kako i tebe.
Zauvijek
( ovo je pisano u nedjelju kada sam se vratio s vlaka doma)
life is a pain like poison through my vein
Pa da vas pozdravim prije nego počnete čitati. Pozdrav svima onima koji čitaju moj blog i eto, ovo je još jedan post koji će barem neki pročitati.
Što mogu reći…
Čini mi se kao da je ovaj dio godine uvijek bio najteže razdoblje u mojem jebenom životu. Ako mislite da je to samo u mojoj glavi, možda me ne poznajete dovoljno a možda niste nikada ni čitali moje blogove prije. Kako god, svake godine u ovo doba godine borio bih se s svojom psihom. Nestabilnom, nelijepom i nimalo ugodnom. Onakvom psihom kakav je i moj svijet.
Lijepi svijet ionako ne postoji, zar ne? A mi živimo u nekim krivim uvjerenjima da će jednom biti sve u redu i sve lijepo. Vjerujemo lažima koje su nam drugi nametnuli. Ne, ne vjerujte u bolje sutra ako se ne mislite za njega potruditi. A to je ono što mi se događa. Nemam volje truditi se oko ičega. Jednostavno bi ležao u krevetu i pustio vrijeme neka prolazi. Sjećanja na toliko stvari koje su mi se dogodile. Prije 5 godine u ovo doba godine prohodao sam s curom s kojom sam promijenio svoj život i sebe skoro pa zauvijek. Dvije godine prije, naša veza od 3 godine se je raspala. Pa s njom iako nisam želio i ja, veliki dio mene. No ostao sam isti. Usamljen u potrazi za alkohol, ljubavi i… svime što je moglo barem malo ubiti bol u meni. Tako sam tu potragu završio na hoti. Tada je bilo puno ljepše u mojoj glavi, sve to.. Emocije, izražavanje istih i slično. Tada je sve u mojem svijetu bilo ljepše. No eto, i opet. Isto vrijeme. Iako sam bio siguran u ljubav prema hoti i njenoj prema meni. Veza se je raspala a ja sebi nisam želio opet povjerovati nit priznati da sam opet s i ovom, ja. Čovjeka ne možete lomiti zauvijek i očekivati da će ostati ista osoba. No pokušao sam ne promijeniti se iako nažalost, nije više moglo biti kao prije. Sjećam se kada sam zamijetio tu svoju veliku promjenu. Išao sam napisati ljubavnu priču. Dakle nešto što sam inače pisao brzo i spretno, nikada nije bilo problema s time. Sjeo sam pred kompjutor, pustio tipičnu glazbu za pisanje i počeo. No iako je glazba bila o ljubavi, iako sam ja krenuo pisati o ljubavi. Svelo se je na bol, tugu, nešto mračno što je u mojem umu. Svelo se je na mržnju i gađenje prema svemu što sam nekada voli. I tako, vrijeme je kao i uvijek prolazilo. Dani su bili teški, nekada lijepi no i dalje. Patnja je bila u meni. Depresija je ostavljala trag na moram istaknuti lijepoj vezi u kojoj sam tada bio. Moja prepuštenost alkoholu nije bila nimalo umanjena a svakom novom suzom, pio sam više, mrzio se više i mrzio emocije sve više. I tako, sve se je u meni počelo hladiti. Počeo sam svijet gledati kao prije onih 5 prokletih godina kada sam dopustio promijeniti se. A ta sjećanja vežu svu bol uz mene. Jer te su godine tako bolno iskustvo, te su godine tako prokleto iskustvo. No da, oni koji ne pate u ovome svijetu, ne shvaćam kako znaju da postoje doista. Uvijek znam da sam živ, jer uvijek se osjećam kao da umirem. I tako vrijeme uzima svoje, ja ga gledam, puštam vjetar kroz praznu glavu a toliko misli u njoj. Nadam se da će prestati bol. Duboko u sebi znam da neće, osjetim onaj stari miris boli i truleži. Ono što već godinama osjećam. Oprostite, doista se ne želim nasmijati. I da, oprostite, doista ne želim postojati.
slika
Pogledam u nebo. Sivo je, i ništa se ne ističe na njemu lijepo je i sivo. Svijet oko mene…. Boje, i dalje su nekako, sive. Iako je svijet naravno šaren ako ga pogledate dušom i mislima, nikada u njemu nema boja. Kao što i ja preferiram na svojem blogu. Osjetim onu staru tupu bol unutar grudi. Stišćem čvrsto šake kao da se držim za nešto no zapravo, za ništa se ne držim. Jer nemam se za što držati. Volio bi da mogu reći da je ovo kraj moje boli. No to bi značilo da je to kraj mojeg postojanja. I žao mi je jer znam da sam vas razočarao, znam da ste mislili kako ću se ja uvijek boriti. No neke stvari jednostavno puštam neka me ubiju. Ne želim dalje, ne mogu dalje s istim osmijehom na licu. Ne mogu biti ono što volite i ono što želite. Jer ono što ste imali nekada. Onakvog kakvog ste me imali nekada. Više nikada ne možete imati. Prije šest godina. Iste emocije. Slična razmišljanja. No najzanimljivije je, isti stihovi odabrani da ih slušam u noći, da s njima dijelim suze i samoću.
Hypocrisy - Until The End
You can't beat me
You can't beat the demons, I insist
I'll come to take you away
To a better place where you can rest
I won't stay forever
Just 'til the end of time
I won't make it better
I'll be there 'til you die
There's no end for your pain
Just as long as you fight it
It is all just a game
To see how long you can take it
I won't stay forever
Just til the end of time
I won't make it better
I'll be there 'til you die
Gotta wait 'til the end
Be the reaper's hand
Gotta wait 'til the end
Be the reaper's hand
Yeah
I won't stay forever
Just 'til the end of time
I won't make it better
I'll be there 'til you die
Gotta wait 'til the end
Be the reaper's hand
Gotta wait 'til the end
Be the reaper's hand
Gotta wait 'til the end
Be the reaper's hand
Gotta wait 'til the end
Be the reaper's hand
I opet, postoji ono nešto što me sada čini boljim nego prije. Možda ne za okolinu no da, svakako za mene. Vidjeli ste moje uplakano lice možda, vidjeli ste moje slomljeno srce, možda. No ja sam postao nešto što niste još upoznali, barem ne svi, većina ne. Koliko hladno može biti srce čovjeka? Ako želite saznati, moje dotaknite. Koliko može boljeti život? Ako želite saznati, ja ću vas uništiti. Nisam ja zla osoba kako bi ljudi rekli to, daleko od toga. Samo mrzim, volim mrziti jer mržnjom jačam sebe i jačam ono što želim izgraditi opet. Ponos na prvom mjestu jer moj ponos nikada nije smio pasti. Mnogo toga se promijenilo. Gledam sve svoje prijatelje s kojima sam odrastao. Neki su na faksu, neki još uvijek u srednjoj školi dok neki u zatvoru ili nemaju posao. No dobro, i to je sve dio života. No mene ovaj svijet umara, mene umaraju ista lica, isti glasovi iste emocije i isti ljudi. Ne mogu pobjeći nikuda jer ne možeš pobjeći od onoga što jesi. Volio bi da mogu biti nešto bolje, više. Ali ja sam u ovome svijetu uvijek bio tamo gdje i svi, na dnu. I ostati ću, ostati ću i ne želim više izići. Ne trebam svijetlo na kraju tunela i ne trebam ruku spasitelja. Ne trebam tvoju ljubav mama da bi mi bilo lakše u životu jer doista, tvoja ljubav ništa mi nikada nije ni pomogla nit me zanimala. Oprostite mi što sam vas povrijedio, sve koje jesam a to se sada u zadnje vrijeme događa sve češće. Samo ne mogu kontrolirati sve ove misli, emocije i ostala sranja u sebi. I ti oprosti hoti, znaš da su neke moje riječi bile pregrube, krivo upotrijebljene i protumačene no i dalje draga moja stojim iza mnogo toga što sam rekao. Iako se ne znam izraziti nježno. Dali je ovo sve što mi život može dati? Ja se time ne mogu zadovoljiti. Seks, alkohol, glazba. Zar ne postoji ništa bolje? Nešto da dodam na listu koje volim u ovom svijetu? Lista toga što mrzim bi bila veća nego bilo koja lista stvari koje netko voli. I sve gubi svoju bit, zar ne vidite to ili to mogu samo ja vidjeti možda? Ljubav. Divna emocija zar ne? Da, je. No koliko ljudi oko nas uživa u njoj? I dalje je slijepo žele imati a i dalje je slijepo ne mogu imati. Jer ne shvaćaju, mi se međusobno mrzimo i međusobno povezani biti je preteško. Što sada? Kako ćemo dalje? Možda bi jednostavno svi trebali svoju dušu osloboditi. No da, bolje da ne pišem o tome ispast će da organiziram kolektivni suicid. Nikada nisam podnosio one koji su depresiju glumili i nikada nisam volio one koju su tugu i bol svrstavali pod svoj stil. No nažalost previše je nas koji ne želim biti onakvi kakvi jesmo ali si ne možemo pomoći. Ah, ovo ja zovem Blacken The Angel. Ovo je ono što su ljudi upoznali kada sam prvi puta dolazio na net i eto. Vratio sam se. U prokletom crnom zavijen s tugom prekriven i bez osmijeha sreće.
Za stara vremena, jedna pjesmica.
Tvoje tijelo mrtvo
Daj mi ruke svoje
I reci da je ovo pjesma za nas dvoje
Ova balada što anđeli kipova pišu
Osjećam ih iako su kameni kako tiho dišu.
Daj mi usne, i reci da su to tvoje
Daj mi ljubav, i reci da je to za oboje
Daj mi sebe, zapali svijeću
Ove noći spavati neću.
Ja sam bol a ti si me ljubila
Ja sam tuga a ti si me liječila
Ja sam smrt a ti si me ubila
Ja sam se borio no tvoja je bila jača sila
Ti si me, samo ti ljubavi ubila.
Dani prolaze a ja sam poput cvijeta pokraj vaze
Vapim za kapima vode dok tijelo mi vene
Živim sam, skriven u tami iza tvoje sjene
U kostima mi ljubavi nema o kojoj si pričala ti
Iz tvojih slomljenih ću je izvući
Na usnama mi nema okusa koji je bio dok si bila ti
No krvave tvoje to će zamijeniti
Ja sam umro, no i dalje živim
Ti si umrla i vratila se nisi, za to te ne krivim
Tvoje tijelo mrtvo, kao što rekao sam ti ja
Uz mene si, zauvijek voljena.
Dalje.
I pisao sam prošle godine o šetnji u jeseni. Sjećam se kako je lijepo bilo vidjeti grad tada. Tih gradić s svega par ljudi u centru grada. Neki ljudi koji peku kestene i ljubavni zagrljeni parovi koji šeću oko parka i centra, kupuju kestene i sve to se je činilo tako romantično. Vatrica, svakakve boje jeseni, lijepo nebo, najljepše nebo. I došlo je tako vrijeme zime. Jedino što mogu za prošlu zimu reći je da za razliku od zime prije nisam proveo uz kompjutor i žilete, alkohol i suze. Zahvaljujem na tome Mia.
Da, doista ta zima iako bio udaljen od hoti bila je lijep dio mojeg života. No patnja, bol, nikada nije prestalo. I uvijek bi razaralo iznova. Znam, morao bih se promijeniti. No mogu li? Mogu…
Želim li? Mislim da ne.
Boli sve to. Kada te toliko stvari veže za prošlost i kada te toliko stvari veže za sve što boli. A svijet, život i sve oko nas… upravo je takvo. I boli.
Sjećanja… teško je nositi se s njima.
I sada sam se sjetio opet drage pjesme. Within temptation – memories…
Suho lišće… boje se gase. Par umire. Grad umire.
Slušam kako je sve tiše. I gledam koliko je život monoton. A opet, neke stvari koliko god boljele volim vidjeti. Iako zakleto mrzim kršćanstvo i iako sam zakleto protiv toga oduvijek kao maleno dijete dok sam još držao rukice sklopljene i molio se… da i u to vrijeme kao i danas obožavao sam božić.
Ali božić tako boli. Sjećanja koja vežu za njega. Svi blagdani nekako bole. Jer nas zbliže s ljudima koje tada volimo ili ne samo tada a onda kada sve nestane ostanu sjećanja koja vas proždiru, ubijaju.
Ne znam mogu li ići dalje ovakav. Uskoro bi trebao živjeti u zg i uskoro bi trebao biti daleko od svega ovoga. Kažu ljudi mnogi da bi mi promjena sredine mogla donijeti promjene u životu i to kao, bolje.
Ma da nema hoti kao da bi ja radio, kao da bi se trudio išta postići i kao da bi i pokušavao uspjeti. No da, ne volim lagati pa kada nešto obećam barem se potrudim prije nego ne uspijem.
Nadam se da će se nešto promijeniti jer osjećam se kao da su svi otišli a u ovo doba godine su mi doista potrebni. I opet me ubija samoća, opet želim krv, svoju bol i opet… to što zovem svojim životom. Eto. Živim. I uvijek je isto i ne mogu to promijeniti.
Možemo li biti nešto bolje od ovoga? Svi mi? Ljudi općenito? Jer pitam se koliko ljudi ovako razmišlja iz dana u dan. Ja znam sebe i još jednu osobu. Možete li vi naći još koju? Možda ste upravo vi jedna od nas. Svijet je loše i hladno mjesto na kojem ništa ne može preživjeti ako nije hladno.
I zato oprostite, ne mogu više plakati, ne mogu više biti srce koje grije. I moje se mora ohladiti.
Jednom sam bio hladniji od leda. Jednom sam bio mrtav poput smrti. Eto ovaj puta nadam se…
Nadam se… iako sumnjam da dok je ona tu da će se to dogoditi.
Da mogu napokon na miru pustiti život neka prođe i napokon sklopiti svoje doista umorne oči.
Ah pet sati ujutro je. Napisat ću još jednu pjesmu i odem spavati. Hvala vam što ste ako ste pročitali post. Uskoro će i novi, sada inspiracija dolazi neprestano.
Pozdrav svima, držite se svoje sreće i svojeg životnog cilja. Pozdrav
Plamen u srcu
Sanjao sam da će svijet jednom sav se slediti
I da ćemo ledenim ružama jedno drugo darivati
Možeš li, možeš li molim te slediti me
Možeš li molim te ubiti me!
Ne želim vidjeti, ne želim gledati
Ubi me ne želim osjetiti
Ovaj svijet ne mogu podnijeti
Ubi me, uništi sve
Ne želim postojati.
Svijet je lijepo mjesto govorili su mi
Nadao sam se vidjeti
Lijepe ptice bijele kako lete
No one sada pred mojim nogama su
Mrtve leže, mrtve na tlu.
Lijepo je, lijepo je
Lijepo je mrtav biti
U grb se skriti
Lijepo je, lijepo je sleđen biti
Od vremena zauvijek se skriti.
U mojem srcu
Još uvijek plamen ljubavi je
Ne dopusti mi slediti se
Ne želi ugasiti se
I plamen taj bori se
Bori se za mene
I borim se i ja
Da nikada ne nestane plamena
Iako srce umire
Ljubav u njemu nastavlja za oboje.
U tvojim očima je bol
U tvojim dodirima pronalazim se
Pod sjajem srebrnog mjeseca
U mojem srcu si ti
Plamen ljubavi.
Trebao bi sad moć prestati pisati…
Ah. Kako god…
U grobu ledenome
Ne mogu spavati kada znam
Da bol je tu i da ona je
Ono što čeka me kada otvorim oči ujutro
Da čeka me
Ja ne mogu podnijeti ovaj svijet
I sve poraze koje sam doživio
Pao sam do dna!
Ne mogu ostati
Oprosti mi ljubavi
Oprostite prijatelji
Ja oči zaklopiti ću
Zauvijek pobjeći od svojega sna
Jer to je moj raj.
Sve oko mene je tako hladno mjesto
I sve je postalo tijesno
Ne mogu podnijeti svijet koji guši me
Bol koja izjeda svaki dio mene
Izgubio sam potpuno sebe
Izgubio se, ne mogu više ne
Ne mogu bez tebe
Živote moj, bol je uzela sve
Odlazim od tebe.
Slomljenih krila anđel sam ja
Za dodir tvojih usana
Ja živio bi
Ja probudio bih se iz sna
U grob ću leći ledeni
I tamo te čekati
Da svojim usnama led otopiš
Da me poljubiš
Da me zagrliš
Tamo ću biti ja
Iza mjeseca
Gdje ledeno carstvo jače je od sunca svakoga
Gdje led ne topi se
Tamo ću biti u grobu ledenome za tebe.
Ona umire
Svijet izgledao kao da umire
I ništa dogoditi se neće da spasi ga
Gledam jato ptica ispod divnih oblaka
Gledam te kako umireš.
Majko moja umireš nam
Majko s tobom ćemo i mi
Umire,priroda umire
Nikada neće biti kao prije
Barem pogledajte osmijeh djeteta kako se smije
Ne želite ga ubiti zar ne
Majka živjeti mora
Da i dijete moglo bi
Zašto našu vi morate ubiti?
Šume nestaju, rijeke nestaju
Pobjegao bih duboko u tebe majko
Da ne vidim kako umireš
Za anđele molim se
Da spase te.
Zemlja umire
Ljudi ne žele spasiti je
Majka nam umire
Volio bih, volio bi život svoj ti dati
Kada bi barem umirati mogla prestati.
Ni jedan dan neće doći
Zaboraviti ću sve
No koliko boli život nikada ne
Vrijeme je došlo da dogode se promjene.
Mi smo bili poput labuda dva
Potpuno čista i zaljubljena
Mi smo bili kao anđela dva
Potpuno nevina.
Zašto morala si ti krila mi otrgnuti
Zašto morala si me ubiti
Da bio bih uvijek na zemlji ja
Poput anđela
No krila više nisu tu
Zašto morala si ti
Mene ubiti.
Nema boli koju ne bih pretrpio ja
Za tvoja predivna oka dva
Ni visine te
Do koje ne bih popeo se
Kada za tebe bilo bi to
Za mene je bezopasno svako zlo
Jer sve što želim ja si ti
Nikada neću odustati.
Zašto morala si i ti
Moje srce slomiti
Kako mogla si i ti
Moja krila iščupati
Nikada ih nikome nisam htio dati
Zašto sada tako čvrsto na tlu sam ja
Ljubav prokleta!
Dan neće doći kada ću opet letjeti
Dan neće doći kada ću kao prije ja
Letjeti svojim svjetovima
Neće doći dan
Neće ni jedan proći
Jer zauvijek ću napustiti svijet ove noći.
Ja ću se vratiti ako ikada prestanem patiti
Ti ne možeš vidjeti
Ti ne možeš vidjeti da odlazim
Vratio bi se da maknem od ovoga svijeta te
No ne znam kuda odlazim ja
Čudna je ovo zemlja
Ne znam gdje biti ću ja
Bojim se da najgore dolazi
I tako moja ruka od tvoje odlazi
Ako je raj tamo gdje doći ću ja
Digni glavu prema nebu, tamo ću ti napisati.
Ne želim da nestaneš
Ni kada vremena nestane
Želim da kraj mene ostaneš
Bog ako vidi nas
Znaš da on nikada nije bio spas
Vjeruj svojim emocijama.
Tvoje oči trgaju mi meso
Svakim pogledom režu me iznutra
Kao da je moje tijelo od putra
I nožem kojim režeš me najljepša je bol
Oh živote moj.
Ti ne možeš ovaj puta sa mnom
Iako je to možda kraj svijeta
Iako je to možda kraj ovog planeta
Ti moraš ostati tu
Ja ću te voljeti u dobru i zlu
Ti moraš ostati tu
Ja ću se vratiti
Ako ikada prestanem patiti.
life is a pain like poison through my vein
sretan ti rođendan moj anđele
Ovo će biti čestitka tebi. Od svog srca, sve ljubavi koju nosim u sebi prema tebi.
Rođendan sam ti danas čestitao kada sam te vidio…
Mrzim ovaj osjećaj… kada mi tvoji prstići skliznu iz ruke kroz onaj prozor vagona.
I kada gledam u daljini kako nestaje tvoj maleni lijepi lik.. lik cure koju volim..
Svim svojim srcem, bićem i dušom.
Mojoj dragoj je 17 godina.
Još samo 1 godina nas dijeli od onoga o čemu smo sanjali.
Još samo jedna godina me dijeli od tebe. Trebam tebe.. uz sebe.
Ne znam koliko ljudi je bilo u mojoj situaciji.
Draga mi živi 152 km od doma.
Novaca za dar.. nisam imao.
Kao ni za put.
Posudio sam… no imao sam samo za put..
A dar.. to sam bio ja.
Sjeo sam tako na vlak i krenuo prema njoj.
Gledao sam van. Sjetio se mnogo stvari iz prošlosti.
Jedva sam čekao da je vidim, da je zagrlim i poljubim.
Predugo je nisam grlio niti ljubio a i danas je poseban dan.
Sada polako mogu brojati dane.. kada će biti stalno uz mene.
364…
brojat ću, da brojat ću dušo.
Kao i minute kada putujem do tebe. Kao i sekunde kada više nisam uz tebe.
Sve je tako nepošteno, sve je tako nerealno.
Volio bih da si tu još uvijek. Da te mogu opet poljubiti.
Mnogo toga ti ne govorim uživo.
Moram ovdje. Ovo je za tvoj rođendan.
Zaslužuješ barem moje emocije.
Pa ću ti o njima malo pisati.
Ti si to maleno čudo koje sam upoznao prije 3 godine.
Ona curica koja je bila tako slatka s svojim pričicama na msnu tako hladno i prokleto lijepo je pisala postove na svojem blogu.
I tu je počelo. Voljeti osobu koju nikada nisi vidio. Samo zato jer je takva kakva je.
Nikada mi se nije činilo mogućim. Uz tebe sam polako počeo shvaćati puno o životu.
A to je bila prva stvar.
I shvatio sam onda već. Toliko smo slični, toliko se lako povezujemo.
Svaki razgovor bio je jedna karika više koja je tvorila lanac koji je nas vezao zauvijek.
Zauvijek kažem. Jer nikada nije pukao do kraja. Nikada ni neće.
Prije 2 godine.
Prvi sam puta ljubio tvoje usne. Tako poseban poljubac je bio onaj kada su oko mojeg vrata bile tvoje nježne ruke. Tvoji nježni poljupci i milovanje po licu.
Tako posebno je bilo imati tebe. Jer voliš, obožavaš i imaš to…
Sjećam se. Prije 2 godine… pa zar je moguće da je toliko prošlo.
Imala si 15 i pol godina kada si bila kod mene.
Onih najljepših 9 dana u životu. Koje si mi opet ti pružila.
Govorio sam ti da želim biti zauvijek i uvijek uz tebe.
Dočekali smo tvoj 16-ti zajedno. I onda sam došao kako bih bio s tobom za rođendan.
Drago mi je da smo i ovaj i nadam se da ćemo sve dok jedno od nas ne umre svaki dočekati zajedno..
Sada si moja velika curica u još većem svijetu.
17 godina…
znaš ljubavi. Više nisi malena curica kojoj će svijet sve tolerirati.
Polagano se moraš početi navikavati. Iako mislim da je moja ljubav spremna za taj veliki korak. Koračaš dušo u svijet koji ni ne možeš zamisliti koliko je oduran.
Tek onda kada si punoljetna vidiš koliko je, kada se otvore vrata svijeta pred tobom.
No ja ću tvoj svijet dušo uvijek mijenjati. Ja ću tvoj svijet ljubavi uvijek nositi na dlanu i paziti da se nikada ne poremeti, kao i tebe.
Moja jedina ljubav.
Sjećam se, govorila si mi. Zapravo nisi, ja sam tebi.
Još 2 i pol godine i možemo biti zauvijek skupa. Ti tada nisi vjerovala sjećaš se?
Da ja stvarno želim biti s tobom zauvijek skupa.
Da, ti jesi cura kojoj želim staviti prsten na ruku. Za cijeli život odbaciti sve ostali ženski rod od sebe. Imati samo tebe, ljubiti samo tebe i voljeti samo tebe.
Ti si me dušo u ovih 2 i pol godine naučila toliko toga. Moji roditelji i moj život nije mogao toliko koliko ti jesi.
Pružila si mi nešto što ni jedna druga nikada nije mogla. Nije to nikada ni jedna druga imala. Posebna si i to sam na tebi vidio, to sam na tebi pronašao, u tebi.
Takvu te volim, želim i takvu ću te nadam se zauvijek i imati.
Toliko sam postova o tebi pisao a moga bi još toliko. Pa i više. Mogao bi nikada ne prestati.
Jer moja je ljubav prema tebi beskonačna. Pa toliko dugo o tebi i mogu pisati.
Kada sam upoznavao tebe kao da sam upoznavao dio svoje duše koji nisam znao da postoji. Neki lijepi dio, poseban. Mističan.
I kada sam te prvi puta ispustio iz ruku, tvoje rukice.
Plakao sam, toliko suza, toliko tuge u meni. Nikada nisam osjetio.
Ta potreba za tobom. Sve su ovisnosti malene za usporediti.
Ti si me naučila koliko vrijedi jedna sekunda života.
Koliko je potrebno svaku proživjeti kako želimo.
Ti si me naučila koliko život može biti lijepo. Digla me slomljenog i dala mi krila.
Da opet zasjajim no ne, ne želim odletjeti.
Ja ću ostati uz tebe, zauvijek.
Još uvijek ne vjerujem.
Sada sam držao tvoje ruke u svojima. Prije samo par sati.
Ljubio sam te…
Znaš dušo. Uživo znam, ponašam se glupo i ne govorim baš uvijek stvari koje bi trebao.
Previše pričam o seksu premalo o ljubavi.
No ja tebe volim. Tvoje tijelo je lijepo, tvoje tijelo je savršeno pa što god rekla u mojim očima je. No znaš, ni jedno tijelo na svijetu nije dovoljno da me veže uz sebe.
Samo srce, ono što si mi ti ukrala.
I mislim da je ovo raj. Ako umrem ja mogu ići samo u pakao.
Život uz tebe ljepši je nego opisani raj.
Ti si moja boginja.
One last goodbye - Anathema
How I needed you
How I grieve now you're gone
In my dreams I see you
I awake so alone
I know you didn't want to leave
Your heart yearned to stay
But the strength I always loved in you
Finally gave way
Somehow I knew you would leave me this way
Somehow I knew you could never.. never stay
And in the early morning light
After a silent peaceful night
You took my heart away
And I grieve
In my dreams I can see you
I can tell you how I feel
In my dreams I can hold you
And it feels so real
I still feel the pain
I still feel your love
I still feel the pain
I still feel your love
And somehow I knew you could never, never stay
And somehow I knew you would leave me
And in the early morning light
After a Silent peaceful night
You took my heart away
I wished, I wished you could have stayed
Za kraj sam odlučio staviti ovaj tekst.
Kada sam odlazio prvi puta od tebe svirala mi je stvar u glavi I dan danas kada je čujem sjetim se..
Tračnice me odvode od tebe.
No vratiti ću se ja, ukrastiti te svima.
Kada napokon budeš stalno uz mene. Posvetiti ću život tebi, posvetiit ću ti svaku sekundu svojeg života, posla i rada.
Volim te, volim volim volim volim...
Osjetim bol u grudima, opet mi nedostaješ.
Tako bih ti želio čuti glas.
Ali ne mogu..
No dobro.. nadam se… vidjeti te.. uskoro..
Volim te! Moj život.. moja ljubav..
To si ti. Hvala jer postojiš.
Sve što bih ti želio reči, ionako nikada ne bih uspio.
Kao I napisati. Sve što prema tebi osjetim.
Nikada ne bih mogao opisati.
Sve što ti želim dati. To ću ti pokazati.
Jer zauvijek te želim, toliko ćemo imati vremena. Toliko ću te I voljeti.
Sretan rođendan ljubavi, sretan ti bio ovaj dan.
A sljedeći, sljedeći ćemo slaviti zauvijek. Samo ti i ja.
Zagrljeni u svojem krevetu. Dok se mjesec preljeva po našoj postelji i tijelima.
Volim te, zauvijek.
You are the only one for me
