Pisao sam par postova o tebi i nikada ih nisam postao. Ne znam zašto. jednom ti ih možda pokažem. Čak i par pjesama. I ludio sam ono vrijeme kada nisi bila sigurna želiš li biti samnom. Prvo što sam pomislio, bilo je kao i uvijek. Ako ne mogu s njom, bit ću s drugom. No ubrzo sam shvatio da ne mogu biti s drugom, jer kada legnem u krevet zadnjih 2 mj ti si mi u mislima. Ti si mi u snovima, ti si najljepše što mi se dogodi u danu. Ti si najveći razlog zašto vikendom izlazim van. I polako sam počeo shvaćati da sviđanje više nije samo sviđanje, da sam emotivno jako vezan za tebe.
Ne znam koliko do znanja dajem ljudima do kojih mi je stalo da mi je stalo. Razlog više da pišem ovaj post.
Dok nije bilo tebe, nekako je život bio mračniji.
Kako sam se vezao za tebe tako sam postajao vedriji. I makar postovi na mojem blogu su sve samo ne vedri, ja se osjećam puno bolje.
I lijepo te je imati za prijateljicu, ali teško je. Teško je kada gledam usne koje želim ljubiti, ruke koje želim držati, osobu koju želim grliti. Obožavam te :)
Svaki put kad se stisneš uz mene i kada te mazim i kada te ljubim, poželim da to vrijeme stane i da tako ostane. Gotovo sam zaboravio kako je lijepo naći osobu kao ti. Gotovo sam izgubio nadu da takva osoba postoji u ovom usranom svijetu.
I neopisivo mi je drago gledati te i znati da si ti moja cura.
Neopisivo mi je drago gledati te i znati da ću te ljubiti, da ću biti netko bitan u tvom životu. ( bar se nadam ^^ )
Želim ti izvući osmijeh na lice. I želim ti pružiti sve što bi jedan dečko curi trebao pružiti.
Ljubav, pažnju, poštenje, iskrenost, oslonac, vjernost.
O tebi bi mogao pisati stranice i stranice, satima i danima. Jer ne znam kako sve to opisati. Dogodilo se nekako brzo, pričali smo par puta i imao sam osjećaj kao da se znamo 100 godina. I onda kada je sve ovo počelo, imao sam opet vezu kao da sam se prvi put zaljubio. Osjetio sam ono nešto... I ti imaš ono nešto... Što svi osjete ali ne znaju što je to.
I za mene si zato najbolja, i za mene ćeš zato biti jedina.
U tebi pronalazim sve što mi treba. Sretan sam, jako sam sretan jer napokon imam uz sebe curu koja je emotivna, koja razumije emocije i koja mi uzvraća emocije.
Ne želim ovo odugovlačiti, bit će ionako još postova o tebi.
Samo sam želio mali znak pažnje napraviti eto.
<3 Vali <3
..............
I tak. Od subote sam napokon s curom s kojom sam htio biti. I napokon sam u vezi za koju vjerujem da ima mogućnosti da potraje i da ima neku budučnost.
Razmišljam, život...
Čudan je život. I ta životna škola, neprestano se ponavlja gradivo ali nikako a ga naučimo.
Mjenjamo se stalno, to je tako jebeno... Od malena do sad sam se toliko puta promjenio, neopisivo.
Ne osvrćem se na ljude oko sebe, postao sam gluh i sljep.
Nije mi stalo. Dao sam vam srce, vratili ste mi samo bol.
Žao mi je, žao mi je jer ne znate što ste izgubili. Nisam osoba koja želi da ju izgubite, nisam osoba koja će dopustiti da se njome igrate. Nisam igračka.
Prijatelji, prijateljice, braćo i sestre. Ako ste mislili da možete uvijek raditi isto, ne možete.
Pitaju me kako sam se toliko drastično mjenjao ovih 3-4 mj. Znate kako?
Zgadili ste mi ljudski rod. Gadite mi se, i želim se zaštiti od vas.
Svaka čast prijateljima koji još uvijek su tu, isti kao i prije. A ne podli.
Svaka čast onima koji su ostali uz mene i kada nije bilo ugodno biti pored mene.
Oko za oko, zub za zub. Braća smo. I to ćemo ostati.
Velika je bol u ljudima ovih zadnjih godina. Velika je tuga u svijetu, veliki su problem u svijetu. Sve se raspada polako, uskoro ulicama možda budu rijeke krvi, možda opet počnu ubijati bez praih razloga i povoda.
Možda rat opet oduzme živote, možda opet oduzme siromašnima.
Tada je bitno da znate s kim ste. Da ne ubijete NIKOGA osim onih koji vam kažu da ubijete.
Svi smo ljudi, svi trebamo živjeti i uživati u životu. Koliko god moguče bilo. Nemojmo dopustiit da itko to naruši. Život nije lijep, ali netko ili nešto u vašem životu može ga učiniti ljepšim.
ja imam nju, i zato je moj život napokon dobio sjaj.
Valeria :) <3 :*
Post je objavljen 24.05.2010. u 03:50 sati.