Belle epoque
ponedjeljak, 21.05.2012.
London calling... (1)
Žao mi je što tijekom travnja nisam imao vremena za javljanje, ali nakon tradicionalnog odlaska u Split, zalomilo se i putovanje u Šibenik, a kraj je prošao u stilu - na godišnjicu kraljevskog vjenčanja (nemojmo se zavaravati, u maniri pravih socijalista spajali smo 1. svibanj) otputovao sam u London, i to prvi put.
Nakon sletanja na Gatwick, čekanja prtljage i sličnih veselja koja priliče putovanju zrakoplova, krenuli smo u obilazak Londona busom. Iako ne preferiram turističke ture, za četiri dana koja sam proveo u Londonu razgledavanje busom bila je najsretnija opcija jer smo se stigli zaustaviti kraj važnih znamenitosti, a ostala tri dana imali smo dovoljno vremena za ostale programe. Royal Albert Hall i Albert Memorial prve su znamenitosti kraj kojih smo se zaustavili. Royal Albert Hall jedna je od najvećih koncertnih dvorana, u kojima su nastupale brojne svjetske zvijezde, poput Boba Dylana, Erica Claptona i nedavno Adele, a tradicionalno je pozornica ljetnog BBC-ovog festivala klasične glazbe. U blizini je Albert Memorial, dio Hyde Parka (koji je neshvatljivo velik) u kojem je zlatni spomenik posvećen prerano preminulom suprugu kraljice Viktorije, koja je vladala gotovo 30 godina nakon njegove smrti.
Nakon Royal Albert Halla i vožnje kroz Kensington, kraljevsku i elitnu četvrt u kojoj je do svoje smrti živjela Lady Diana, došli smo do Buckinghamske palače i spomenika kraljici Victoriji, koja još uvijek drži rekord - vladala je čak 63 godine. Upravo se za njene vladavine kraljevska svita i službeno preselila u Buckinghamsku palaču, jednu od najvećih palača Europe koja je dijelom uređena i u stilu belle epoquea.
Sljedeće odredište bio je Westminster, sa slavnom Westminsterskom opatijom i jednom od najstarijih zgrada parlamenta u svijetu. Iako u Westminstersku opatiju, tradicionalno mjesto krunidbe, sprovoda i vjenčanja britanske kraljevske obitelji nismo uspjeli ući, to gotičko zdanje i izvana djeluje vrlo impresivno. U njoj su pokopane brojne slavne ličnosti, poput sir Isaaca Newtona, Krvave Mary i Elizabete I. , G.F.Handela i posljednjeg Laurenca Oliviera. Autobus nas je odvezao do Trafalgar Squarea na kojem stoji velika statua Admirala Nelsona te predivna National Gallery, te do Picadilly Circusa, koji se nalazi u srcu Theaterlanda, te do našeg hostela smještenog u neposrednoj blizini British Museuma, na Russell Squareu. Hostel definitivno nije mjesto koje bih vam preporučio ukoliko tražite bilo kakvu udobnost, ali ukoliko tražite jeftin smještaj, krevet u 8-krevetnoj sobi možete pronaći za manje od dvadeset funti, iako se možete u istom trenutku pozdraviti sa privatnosti. Osoblje hostela izrazito je nepristojno, i nisam baš siguran da svi vladaju engleskim budući da zaštitari tek ponavljaju niz naučenih rečenica, a tuševi se nalaze u podrumu do kojeg i nije lagano doći. Dvije večeri čitav je kat ostao bez struje, pri čemu osoblje hotela nije učinilo baš ništa, a doručak koji je uključen u cijenu trebat ćete obogatiti ponudom iz obližnjeg supermarketa. Ipak , veliki plus je lokacija i blizina metro stanice.
Upravo nam je metro stanica omogućila brz dolazak do bilo kojeg mjesta u gradu. Naime, londonski metro poznat po uzrečici "Mind the gap" jedan je od najorganiziranijih prijevoznih sustava koji sam imao prilike koristitI, te smo tijekom pet dana samo jednom imali priliku vlak čekati dulje od pet minuta. Nakon što smo obišli sve "velike znamenitosti" odlučili smo se za ležerniji tempo, pa smo posjetili buvljak na Notting Hillu, četvrti koju su proslavili Hugh Grant i Julia Roberts u istoimenom filmu. Buvljak je definitivno mjesto koje se treba vidjeti, prepuno malih dućana i decentnih štandova koji prodaju sve od vintage fotoaparata, kositrenih vojnika do bižuterije i majica namijenjenih isključivo turistima. Cijene , naravno , variraju od vrlo povoljnih do nimalo povoljnih, a to djelomično ovisi i o kvalteti proizvoda, ali akcijskih ponuda ne manjka - 3 za 5 potpuno je uobičajena slika na Portobellu.
Iako smo bili zabrinuti kad je u pitanju britanska hrana, ispostavilo se da je u Londonu najmanje britanskih restorana, a najviše etničkih kuhinja u kojima će svatko pronaći nešto za pojesti. Lanac japanskih restorana Wagamama prilično je povoljan za ljubitelja japanske kuhinje, a zeleni čaj serviraju - besplatno. Lanac talijanskih restorana La Bella Italia možda će i najviše pogodovati ukusu Hrvata i prilično je siguran odabir, dok lanac francuskih restorana Cafe Rouge nudi ugodno ozračje francuskog bistroa. Naposljetku, prilikom posjeta Greenwichu jeli smo u sjajnom meksičkom restoranu, ali nažalost nismo mogli odabrati jačinu ljutog umaka, pa nam je nakon ručka najpotrebnija bila voda. Prosječna cijena ovih obroka je 10 funti, ali svaki od njih bio je više nego izdašan.
Poslijepodne smo ostavili za muzeje smještene u Kensingtonu, a osnovane uz veliku podršku princa Alberta. Natural History Museum je muzej kakav se u Hrvatskoj (usuđujem se reći i u regionu) ne može vidjeti, te će definitivno djecu zainteresirati za znanost. Veći dio muzeja vrlo je interaktivan, a složene prirodne procese objašnjava kroz jednostavne primjere iz svakodnevnog života. Osim multimedijalnog dijela o Zemlji, kroz čiju unutrašnjost u muzeju možete proći pa čak i iskusiti jačinu potresa iz Kyota, tu je sjajna kolekcija dinosaura te rekonstrukcija T-Rexa u prirodnoj veličini, te životinje koje je Darwin donio sa svojih putovanja. Uz bok NHM stoji i Victoria and Albert Museum, najveći muzej dekorativne umjetnosti na svijetu. Iako se interaktivnošću ne može mjeriti s NHM-om, V&A doista je sjajan muzej koji bi se također mogao obilaziti čitav dan, a mene su se posebno dojmili odjeli posvećeni zlatu, srebru i nakitu (raj za obožavatelje Downton Abbeyja), ali i dio posvećen suvremenom dizajnu i kazalištu.
Naposljetku, posjetili smo ogromnu National Gallery, odnonso njene najveće atrakcije kao što su Van Goghovi Suncokreti, Zubaranov sv. Franjo Asiški, niz pejsaža Caneletta te Van Dyckovi Zaručnici. National Gallery također je nemoguće obići u jednome danu, ali je moguće kupiti kartu za 1 funtu (sam ulaz u muzej je besplatan) i obići samo slike koje vas zanimaju...
Obilazak nastavljamo impresivnom katedralom Sv. Pavla, Shakespearevoim Globeom, Greenwichem i British Museumom, fotografije stižu u najskorije vrijeme...
(Osim već spomenutog volontiranja za Teatar.hr, počeo sam volontirati kao novinar i za SVK magazin, što nažalost znači još manje vremena za blog, ali - ne napuštam vas :-)
