Belle epoque
ponedjeljak, 30.01.2012.
Noć muzeja
Netom prije odlaska pred Klovićeve dvore, vodio sam razgovor sa nekim svojim poznanicima. Zapravo , raspravu o smislu održavanja ove najpopularnije kulturne manifestacije u Hrvata. I dok su moji sugovornici tvrdili da se time stvara pogrešna percepcija da ljudi u muzeje idu samo ovom prilikom, ja sam tvrdio da je to i više nego u redu - možda će ljudi kojima nije palo na pamet da odu u muzej usred srpnja ili krajem rujna nakon što vide da u tim muzejima zapravo postoji nešto interesantno odvesti svoju djecu, prijatelje i obitelj u muzeje. Nadam se da ste i vi, dragi blogeri istog stava.
Nego, da objasnim svoj itinerar prije iznošenja detalja. Na prvo mjesto je zbog potencijalne gužve stavljena možda i najbolja zagrebačka galerija, Klovićevi dvori, koji možda nemaju izložen stalni postav (ili ga ja barem nikada nisam imao priliku vidjeti), ali imaju sjajne kustose i sposobnu ravnateljicu. Tako je trenutno u tijeku izložba "Tizian, Tintoretto, Veronese - majstori renesanse", koja je predstavila radove velikih umjetnika iz riznica dalmatinskih samostana. Ni sam nisam znao da tako važna djela možemo naći u Trogiru, na Cresu i u ostalim dalmatinskim i primorskim gradova, možda pravo zbog toga što nisu često izlagana. Druga velika izložba je ona Celestina Medovića, koja je predstavila njegovo cjelokupno stvaralaštvo, a izložba je, unatoč slabijim informacijama i popratnim tekstovima, usporediva sa drugom velikom retrospektivom koja je bila u Klovićevim dvorima prije nekoliko godina, a to je ona velikog Vlahe Bukovca. Klovićevi dvori su sjajno organizirali ulazak u muzej, te se trebalo pričekati (mi smo u 18.10 čekali tek 10-15 minuta), ali se zato postav mogao razgledati u miru. Posebno se odnosi na velika historicistička platna Celestina Medovića.
Muzejsku rundu smo nastavili u Umjetničkom paviljonu, koji nikako nije regulirao ulazak i izlazak, što nikako nije bilo dobro za malenu površinu tog prostora. Izložbu Bele Čikoša Sesije, na kojem su predstavljena njegova brojna platna, ali i crteži, te radovi nastali u suradnji s Slavom Raškaj. Tonko Maroević, autor izložbe, sjajno je postavio djela, ali ih zbog ogromne gužve nije bilo moguće. Tako smo nažalost propustili toliko najavljivane erotske crteže ovog autora, ali to ne znači da do Umjetničkog paviljona neću navratiti drugom prilikom.
Prije povijesnog događaja, utakmice Hrvatske i Srbije , nastavili smo đir Zrinjevcem do Moderne galerije i izložbe Šime Vulasa. Šime Vulas je rođen 1933. na Drveniku kraj Trogira, te je postao jedna od najznačajnijih figura hrvatskog kiparstva nakon Drugog svjetskog rata. Iako nisam previše upućen u njegovo stvaralaštvo, nekoliko me detalja u stvaralaštvu zaista oduševilo ( i natjeralo da se informiram :-) Naime, autor ima niz motiva koje često koristi, a to su jedra, raspela, zagrljaji. Osim toga, drvo koje često koristi, jedan je od mojih najdražih materijala. Ne bih htio reći kako ne cijenim skulpturu u kamenu, ali upravo drvo ima neku posebnu toplinu, miris, način obrade.
Kao što rekoh, noć ispunjenu kulturom ipak je trebalo presjeći nekim mainstream događajem, a to je upravo bila utakmica. Rezultate, suđenje, pogodke i prilike neću komentirati. Primjetit ću samo da se tu više nije radilo o sportu ni vještini, već o huškanju i raspaljivanju nekih starih sukoba, o nečemu što sa sportom nema nikakve veze.
Nastavili smo kasnije u Muzeju za umjetnost i obrt, jednoj od mojih najdražih muzejskih destinacija u gradu. Ovoga puta tamo je bila izložba "Simboli luksuza", na kojoj su bili izloženi vrlo zanimljivi i vrijedni predmeti koji upravo odgovaraju nazivu izložbe. Predmeti su posuđeni iz kolekcije Thysenn - Bornemisza, a radi se o predmetima koji su izrađivani diljem Habsburške monarhije od najvrijednijih materijala, a u uporabi su bili dugi niz godina. MUO se od navedenih muzeja najviše potrudio, te su u sklopu izložbe bili prikazani i radovi učenika ŠPUD-a, a oni su sami i radili na licu mjesta. Izložba je sjajno postavljena, a tu su i edukativna računala sa detaljima o svakom eksponatu.
Naposljetku, preselili smo se do Roosveltovog trga i najveće zagrebačke privatno-javne kolekcije, Muzeja Mimara. MM sam obilazio u nekoliko navrata, stoga sam se ovoga puta odlučio samo za malen dio kolekcije , predmete iz islamske kolekcije koji su prvi put izloženi. Kustosi iz Mimare i autori postava dali su si truda, te je sve o islamskim, bantu i ostalim predmetima vrlo detaljno objašnjeno uz izložbu, iako broj tih predmeta ne prelazi 20. Kao privremenu izložbu ove Noći muzeja Mimara je predstavila hrvatsku lutkarsku kostimografiju i scenografiju, ali , ako mene pitate, vrlo konfuzno postavljenu. Zapravo, pridjev konfuzan ne opisuje srž problema. "Navrat - nanos" bi bio primjereniji izraz.
I tako je prošla još jedna divna večer uz muzeje. Sve navedene izložbe preporučam, a Meštrovićev atelje je i ove godine nažalost ispao s itinerara. To ne znači , ponavljam da ga u najskorijoj budućnosti neću posjetiti s fotoaparatom.
_
Da se malo i pohvalim. Trenutno radim kao volonter na portalu Teatar.hr, danas mi je objavljen i prvi tekst (vjerojatno ga nećete moći pročitati bez pretplate :-( , tako da ću se na blogu pojavljivati 3-4 puta mjesečno, kao što je već postao i običaj.
Do čitanja (a slijedeći vikend me čekaju 2 koncerta u Lisinskom),
lp :-)
