Belle epoque

srijeda, 20.04.2011.

Počasna Palma Bertolucciju!

Canneski festival najprestižnije je europsko filmsko događanje, i svake godine prikaže radove najuglednijih europskih i svjetskih redatelja nezavisnog filma. Nedavno su objavljeni filmovi službene konkurencije, pa ćemo opet u Cannesu dočekati premijere velikih svjetskih redatelja - Almodovarov novi uradak u kojem se vraća Antonio Banderas, provokativnog Danca Larsa Von Tiera i film Woodyja Allena "Ponoć u Parizu", u kojem se pojavljuju velike francuske zvijezde, poput Carle Bruni , i još važnije, Oscarovke Marion Cotillard, kojoj je ovo jedna od rijetkih prilika da zablista, budući da Hollywood ne voli Europljanke sa šarmantnim naglaskom.




Žirijem će predsjedavati Robert de Niro, a Jude Law i Uma Thurman će uz njega biti članovi. Zlatna Palma za životno djelo otići će u ruke Bernarda Bertoluccija, slavnog talijanskog redatelja najpoznatijeg po filmovima "Posljednji tango u Parizu" , s Marlonom Brandom i nedavno preminulom Mariom Schneider, te "Posljednji car", koji je krajem 80-ih osvojio čak 9 Oscara, što je sjajno postignuće za film talijanskog redatelja.




Bertolucci je rođen 1940. godine u talijanskom gradu Parmi, kao sin povjesničara umjetnosti i učitelja. Odrastajući u kulturnoj obitelji, odmalena se interesirao za umjetnost i književnost, pa je tako već sa 15 godina dobio brojne filmske nagrade. Na akademiji je bio rano prepoznat kao talent, pa su ga na suradnju pozivali Pasolini i veliki Serge Leone za film "BIlo jednom na zapadu".






Ipak, Bertolucci je svoj veliki uspjeh postigao sam 1972. godine filmom "Posljednji tango u Parizu", jednom od najkontroverznijih filmova ikada snimanih. On prikazuje odnos mlade Parižanke koja se sprema udati i udovca koji je u Parizu samo nekoliko dana. Film je postao kontroverzan zbog brojnih scena seksa, cenzorske ocjene u Americi, te osude Talijanskog vrhovnog suda, koji je , kao i mnoge druge zemlje, taj film zabranio zbog nemorala i naredio uništavanje talijanskih kopija. Ipak , kolege umjetnici Bertoluccijev su film dočekale s odobravanjem pa je tako Robert Altman rekao:


undefined


Kad sam izašao s projekcije, pitao sam se kako ću se usuditi snimiti sljedeći film. Nakon ovoga moj privatni i umjetnički život više neće biti isti.
undefined



Iako je film bio zabranjivan i osuđivan diljem Europe, kako to obično biva, Francuzi su poludili za filmom, i čekali gotovo 2 sata u redovima da bi ga pogledali. U Italiji je u prvih šest dana prikazivanja zaradio gotovo 100 000 dolara, nakon čega je uslijedilo zabranjivanje. Film je dugo vremena bio zabranjen i u brojnim južnoameričkim državama, pa čak i nekim državama SAD-a , iako je danas potpuno jasno da se radi o filmskom klasiku. Marlon Brando bio je nominiran za Oscara za najbolju glavnu mušku ulogu, a Bertolucci za najboljeg redatelja.




Drugi, manje kontroverzan film, je onaj koji mu je donio 9 Oscara, uključujući i Oscara za najbolji film i Oscara za najboljeg redatelja. Film govori, prilično logično, o posljednjem kineskom caru, Puyiju, te pripovjeda retrospektivno. Zanimljivo je da je to prva filmska suradnja Europe (zapadnog svijeta) i Kine od 1949., te da kineska komunistička partija ni na koji način nije utjecala na sadržaj filma, iako je sniman u ekskluzivnom prostoru Zabranjenog grada. Zbog snimanja čak ni kraljica Elizabeta II. nije mogla posjetiti Zabranjeni grad, a samom Bertolucciju je vjerojatno u prilog išlo njegovo marksističko uvjerenje. "Posljednjeg kineskog cara" imali smo prilike gledati na HRTu nebrojeno puta , a zaista mu se može dati titula jednog od posljednjih povijesnih spektakla.



Nastavljam niz velikih Canneskih redatelja, ali - iza Uskrsa. Sljedećih deset dana sam u Splitu - čisto uživanje, bez interneta i elektroničkih medija... Vraćam se još odmorniji i opušteniji. Sretan Uskrs svima koji slave, a ostalima želim uživanje u produženom vikendu.



20.04.2011. u 21:53 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!