Belle epoque

subota, 20.11.2010.

`1001 noć` u obiteljskom okruženju

"Brzo , brzo! Još samo tri minute!"

Moja najbolja prijateljica neobično je uznemirena. Petak navečer, 19 sati i 57 minuta. Ona i mama brzo prenose Coca Colu, kiflice koje je baka ispekla i sve moguće ostatke hrane u dnevni boravak . Svaka žena u kući zauzela je svoju poziciju na tri različita kauča - baka, mama i dvije kćeri (realno, najmlađa đipa po podu i ometa vjerne gledateljice). Uskoro se čuju početni tonovi simfonijske suite Nikolaja Rimskog Korsakova , koja je također inspirirana djelom "1001 noć" o Šeherezadi i šahu Šahijaru. Iako u prilično očajnoj orkestraciji u seriji, potpuno se uklapa u ugođaj.






Šeherezada je postala fenomen hrvatskog društva - nitko je ne gleda, ali svi znaju o čemu se radi. Prije mjesec dana , na početku "Šehi booma" Slobodna Dalmacija je imala naslov "Kad krene Šehi, utihne čitava Dalmacija". Zapravo, svi smo na početku bili skeptični prema RTLu i toj turskoj seriji u udarnom terminu na televiziji koja se prikazuje na nacionalnoj razini. Očekivala se još jedna španjolska sapunica sa pretjeranim emocijama, crno bijelim likovima i neobičnim facijalnim ekspresijama, u kojoj se većina radnje odvija pod kipom Gospe od Guadalupe i u žvaljakanju po raznim lokalnim klubovima. Dočekalo nas je nešto potpuno drugačije - svi su čedno odjeveni, nema razdrljanih macho tipova i razgolićenih latino ljepotica, nema čak ni francuskih poljubaca, a kamo li onoga što smo imali priliku vidjeti u Španjolaca i Meksikanaca. Možda je i konzervativnu publiku oduševio odnos unutar obitelji - gdje svi jedu zajedno, gdje se točno zna kako se roditelji odnose prema djeci i obrnuto. Tek mala usporedba u sljedeća dva videa :)



(ne morate pogledati cijelo, jasno - samo za opći dojam)



"Budalo glupa! Šta ju lupaš, šta ti je mala napravila?" - brzo se osvrćem da vidim što se događa - "Ma dobro, dobro si mu i rekla, kreten . Laže i maže." Nakon 60ak epizoda nema teoretske šanse da uhvatim radnju, ali žene znaju svaki detalj, pa tako je moja draga prijateljica neki dan svoje obožavanje pokazala na satu hrvatskog, poznavajući čak i ime Onurovog konja. Fascinantno je koliko je ta serija postala popularna, a čak i Ezel, kojemu je tPortal predviđao propast, postaje prilično popularan.
Ono što se novom zvjezdanom paru ne može poreći je njihova elegancija, ali i skromnost. Konzum navodno nije morao ispuniti nikakve njihove ekstravagantne želje, jedino su ljudi tražili konfortan smještaj. A to bi i svatko od nas tražio.

Vlada dakle, prava pošast za turskom kulturom, koja je u nas popularna još od početka desetljeća (a bome i stoljeća), kad je Orhan Pamuk 1999. osvojio IMPAC Dublin nagradu, najbolju predispoziciju za buduće osvajanje Nobelove nagrade. I on u svojim romanima postavlja upravo grad kao glavni lik, a njegovi se likovi nalaze u prostoru između tradicije i suvremenog svijeta, gdje moraju odlučiti kojim se vrijednostima prikloniti. Nemojte misliti da Pamuka izjednačavam s ovom serijom, niti u ludilu. On je svoju književnu vrijednost dokazao melankoličnim prikazom u "Istanbulu", fascinantnim zapletom u "Zovem se crvena", oštrom osudom rušenja turskog sekularizma u "Snijegu", i posljednjim, izuzetno romantičnim romanom "Muzej nevinosti". Ali očito postoje neki zajednički problemi turskoga društva.

"Vidi, vidi Hrvoje šta radi! Ma ti propuštaš život ne gledajući Šehu! " - i ponovno se brzo okrećem da vidim o čemu se radi - "Vidi kako zateže mišiće na pozadini da joj haljina bolje stoji"
"Ma daj mama, takav je kroj haljine " - i pokreće se rasprava oko toga kakva je Šeherezadina haljina :)
Nažalost, nakon toga sam se morao uputiti doma, i prepustiti da Šeherezada za mene ostane enigma i fenomen. Kupio sam na engleskom izdanje "1001 noći" (Penguin Classics - u Algoritmu 22 kn!) , pa možda neke stvari bolje shvatim :)

_______________
Sljedeći tjedan u Zagrebu je ciklus bosanskohercegovačkog filma. U srijedu možda i stignem na Kusturicin "Dom za vješanje". Ako ne, svakako vam preporučam ovaj izvrstan program! Sljedeći vikend konačno Harry, a dotad :) I svakako moram stići u Klovićeve dvore na izložbu "Antički Grci na tlu Hrvatske"

Lp svima :)

20.11.2010. u 23:32 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!