ZFF je nakon 8 godina zaista zaživio u Zagrebu! Ove godine, iako sa 30% manjim budžetom, Zagreb Film Festival održao se na čak 5 lokacija (iako su izgubili onu glavnu – Studentski centar) – u kinima Europa, Tuškanac i Dokukinu Croatia, u dvorani Zagrebačkog plesnog centra te dvorani Gorgona MSUa. Time je ZFF prešao Savu – iako se u MSU održavaju tek 2 popratna programa – Vip Bibijada i Velikih 5.
Na festivalu je ove godine u glavnom programu prikazano je 11 cjelovečernjih igranih filmova, 10 kratkih filmova i 16 dokumentarnih filmova, te 11 kratkih radova hrvatskih autora. Tu su i standardni popratni programi – ciklus dječjeg filma Vip Bibijada, te izbor hitova iz europskih zemalja pod nazivom Velikih 5 (odnosi se na 5 najvećih europskih kinematografija – njemačku, talijansku, francusku, španjolsku i britansku), Moj prvi film, ove godine s temom njemačkih filmova, te novonastali programi „Strano, a naše“, „Film : Protest“ i „Litva u fokusu“.
Nažalost, zbog standardnih obaveza, stigao sam tek na program Velikih 5, koji već nekoliko godina ne propuštam, makar, kao i ove godine, pogledao samo jedan film. Taj program izvrsno je zamišljen – donosi nam hitove iz europskih zemalja koji su obično na granici između art filmova (sve češće neshvatljivih filmova) te hollywoodskog carstva snova. Po mom mišljenju, idealna kombinacija.
Tako sam se u četvrtak navečer zaputio u premalo kino Tuškanac da bih pogledao španjolsku tragikomediju „I ja, također“ (u originalu „Yo, Tambien“), koji govori o normalnoj participaciji osoba s teškoćama u razvoju u ostatku društva. Film prati 34-godišnjaka Daniela, koji je unatoč Downovom sindromu diplomirao na sveučilištu, te se zaposlio u socijalnoj službi u Sevilli, gdje susreće slobodoumnu Lauru. Njihov odnos ispunjen je mnogim toplim i vizualno dopadljivim scenama, sve dok se Daniel ne zaljubi u Lauru,kada odnos postaje problematičan. Film je obilježen izvrsnim glumačkim izvedbama (Laura, odnosno Lola Duenas dobila je i španjolskog Oscara –nagradu Goya za svoju interpretaciju ), te zanimljivom pričom koja istražuje osjećaje osoba s Downovim sindromom i mogućnost njihovog uključenja u svakodnevni život. Cijeli niz prizora je vizualno dojmljiv, karakterističan za američku romantičnu komediju, iako je ovaj film mnogo više od toga- on je križanac Almodovarovih filmova i Hollywooda s Hughom Grantom. Lik Laure jedan je od najboljih ženskih likova koje vidjeh u zadnje vrijeme – ona je promiskuitetna, u dvojbama, posvađana s obitelji, ali dobra, topla osoba, jednostavno nepomirena sama sa sobom, nesretna u birokraciji. Zaista, film koji ste trebali vidjeti.
Od ostalih zanimljivih filmova, žao mi je što nisam pogledao francuskog predstavnika , film „Mamut “ s Gerardeom Depardieuom i Isabelle Adjani, „Šuma summarum“ Ivana Gorana Viteza, srpski film „Tilva Roš“, panbalkanski uradak „Circus Columbia“ i britanskog predstavnika „sex&drugs&rock´n˙roll“. Od dokumentaraca, zanimljiv je djelovao „Ja , moja ciganska obitelj i Woody Allen“, koji je osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film. Možda nekom drugom prilikom – postoji šansa da će neki od filmova biti prikazivani u kinu Europa, a tu su uvijek i torrenti.
U subotu sam se pak sa dragom prijateljicom Matejom zaputio u Lisinski – na „Borisa Godunova“, monumentalnu operu Modesta Petroviča Musorskog u izravnom prijenosu iz njujorške Metropolitan Opere. Ove godine očekuje nas još 10 prijenosa – a svaki je zaista poseban doživljaj!
Opera govori o tiraninu Borisu Godunovu, koji se zločinom dokopao prijestolja, te spletkama oko prijestolja, odnosno lažnom careviću Dimitriju, kojeg glumi Grigorij, propali redovnik. Glazba je fantastična – dirigirao je maestro Valerij Gergijev, kojeg smo lani mogli slušati u Areni, a ove godine u Lisinskom 10. studenog sretnici koji već imaju karte – jer je dvorana rasprodana. Svi pjevači iz postave bili su Rusi, osim maestralnog Renea Papea, koji je utjelovio Borisa Godunova glasom i stasom, iako je podrijetlom – Nijemac.
Osim toga , i ovog smo puta imali priliku vidjeti program iza pozornice –ovi prijenosi naime daju dodatnu čaroliju operi, jer je u dvorani čak 20 kamera, stoga se može vidjeti svaka kretnja na pozornici, svaka suza i sitnica, te je prijenos režiran poput filma. Za vrijeme pauza pak, kao da žele razbiti tu čaroliju, pa možemo slušati razgovore s pjevačima, redateljem , zborovođom, ali i saznati što nas očekuje – tako nam je Don Pasquale najavljen na najbolji mogući način – razgovorom s Annom Netrebko.
Ovi prijenosi su zapravo škodljivi za HNK – jer tko će otići njima, kad ovdje može vidjeti raskoš opere, moćan zbor od čak 140 članova koji ne stoje na pozornici kao gljive, savršen orkestar s vrhunskim dirigentom, preko 600 kostima, čak i 2 konja koja su prošetala pozornicom! Dva meni najdraža prizora možete vidjeti i ovdje - youtube je prepun predivnih snimki - samo ih treba tražiti!
Zaista, Met LIVE IN HD vrijedi pratiti, čak i uz cijenu karte od 95 kn. -
< | listopad, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)
Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )
Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Jacques Prevert:
BARBARA
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.
Vesna Parun :
PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE
Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.
Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.
Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.
Aleksa Šantić
EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!