Belle epoque
nedjelja, 17.10.2010.
Strasbourg
Konačno sam uhvatio malo vremena da zapišem svoje dojmove iz Strasbourga, predivnog, šarmantnog gradića na sjeverozapadu Francuske, te stavim tek neke od 400 fotografija koje su nastale za vrijeme putovanja.
Dan je počeo loše - osim škara koje sam zaboravio izbaciti iz ruksaka, tu je bio još i niz silno neljubaznih aerodromskih službenika koji su u stanju svakome pokvariti raspoloženje – gospođa u Zagrebu i mnogi muškarci turskoga podrijetla na frankfurtskom aerodromu koji jedva da natucaju engleski. Ne bi li bilo potrebno da ljudi na aerodromima govore engleski. Nitko od njih ne očekuje da recitiraju Shakespeareov sonet na engleskom, ali bilo bi OK da nam mogu reći gdje da idemo.
Autobusom smo iz Frankfurta stigli u Strasbourg, i nakon brzog smještaja i pokušaja rasprave sa taksistom koji je vjerojatno arapskog ili marokanskog podrijetla, pa čak ni ne natuca engleski – već gordo stoji u svom neznanju.
Prvi dojam o Strasbourgu stvoren je prolaskom kraj monumentalnih europskih institucija -tu se nalazi sjedište Europskog suda za ljudska prava sa fantastične 2 zgrade – jedna je čak na 17 katova sa vrlo originalnom konstrukcijom. Tu je i Europski parlament, sjedište Vijeća Europe i niz popratnih institucija, tako da stanovnici Strasbourga taj dio nazivaju getom, budući da su pojačane sigurnosne kontrole i slično. U gotovo svim dijelovima grada koje sam obišao osiguran je prostor za bicikliste –uistinu, Strasbourg je grad po mjeri čovjeka – čitav je ravan, te ima dovoljno pješačkih, ali i biciklističkih staza.
Uskoro smo se predivnim tramvajem koji je u punom značenju riječi niskopodan (te u kojem ima puno više mjesta nego u istoimenim zagrebačkim tvorevinama) dovezli do velikog Trga Republike, primjera klasicističke arhitekture u Strasbourgu. Na njemu se nalazi strasburško nacionalno kazalište , koje ima bogat program ove sezone – od Moliera, francuskog klasika do modernih francuskih komada o razvodu braka. Prava poruka o tome da teatar prvenstveno mora biti aktualan!
Čitav Strasbourg izgrađen je na Rajninim kanalima, tako da je gotovo do podneva u svim dijelovima grada izuzetno gusta magla –to je razlog zašto fotografije nisu najslavnije ispale. Isto se događa i poslije 6 popodne. Ipak, popodneva su bila predivna – sunčana, obojana u prave jesenje boje – jesen kakvu ove jeseni nismo mogli vidjeti u Zagrebu.
Dva su dijela Strasbourga posebno lijepa – prvi se naziva Grand-Ile de Strasbourg i pod zaštitom je UNESCOa. To je uži centar grada – u njemu se nalazi katedrala i nekoliko manjih crkava, te kućice po kojima je čitav Strasbourg poznat. Arhitektura prilično podsjeća na Njemačku. Upravo kao i Bavarska, i čitav Alsace , a posebno Strasbourg poznat je po pivnicama, koje su na svakom uglu – prvo pivo u Strasbourgu navodno je proizvedeno u 12. stoljeću. I ostatak gastronomske ponude je sjajan – dvije večeri za redom jeo sam jelo Tarte Flambee u dvije različite varijante – jednom sa kozjim, jednom sa ovčjim sirom, ali obe su bile izvrsne – recept koji vrijedi naći na internetu. Naravno, tu je slavna (NE)ljubaznost francuskih konobara i konobarica, ali što mi tu možemo.
Katedrala je jedna od najimpozantnijih građevina. Njezin zvonik vidljiv je iz svih dijelova grada, visok je 144 m, a za uspon je potrebno prijeći 332 stepenice, tako da si taj užitak nismo priuštili. Tu je centralan portal , te dva sporedna (katedrala je trobrodna), sve u stilu savršene gotike , iako je katedrala građena gotovo 300 godina – od 12. do 15. stoljeća. U njoj ima toliko zanimljivih detalja, da ih je gotovo nemoguće pobrojati sve. Tu je glavni oltar sa freskama koje je nemoguće fotografirati, dva sporedna oltara rezervirana za molitvu – jedan s prizorom Pieta, astrološki sat iz kojeg svakog dana u 12.30 izađu apostoli i kostur – smrt te naprave procesiju (originalno je nastao u 16. stoljeću, dok mu je u 18. , u duhu revolucije dodan prikaz heliocentričnog sustava), onda propovjedaonica sa toliko predivnih detalja, rozeta i vitraji koji se djelomično obnavljaju (ali za svaki posebno piše što se i zašto obnavlja – to se zove birokracija). S obzirom na glomaznost crkve, zaista me podsjeća na to koliko smo mi zapravo mali pred nekim većim, snažnijim, bez obzira kako Ga nazivali.
Produžili smo do četvrti La petite France. Po putu, naravno, fotografirali. Gotovo svaka zgrada u Strasbourgu je interesantna, a naravno tu su i prizori koje sam morao fotografirati znajući da ih u Zagrebu nikada neću vidjeti – recimo uz garažu za automobile nalazi se garaža za bicikle, zelene tržnice nasred ulice. Vrlo šarmantno. U „malu Francusku“ (kako je naziv toj četvrti) ulazi se preko malih , uskih mostića s kojih se može promatrati šarene, pitoreskne kućice, slatke restorane na vodi, i kao i svuda mnoštvo suvenirnica. Ta četvrt nastala je u 15. stoljeću, a bila je dom trgovaca – mesara, ribara i sličnoga.
(tu smo jeli :)
Inače, fascinirali su me ti mali dućani – predivni suveniri, prodavaonica šešira, pa i dućan koji je u cijelosti posvećen jazzu , a posebno klasičnoj glazbi (niže spomenuti Harmonia mundi). Sve sam zabilježio, pa i vi imate priliku to vidjeti, i ako navratite u Strasbourg, svakako posjetiti. Ipak, moram si dati malo vremena da opišem savršenu slastičarnicu „La cure gourmande“, u kojoj se može naći razne vrste nougata, keksiju, kolača, lizalica, bombona i svih ostalih vrsta slastica. Istina je da su cijene vrlo visoke (općenito jesu, a moj šok je bio tim veći jer sam posljednji put u inozemstvu bio u Srbiji : ) ) , ali vrijedi kupiti. Naime, radi se o dućanu tradicijskih kolača, sve je ručna izrada i obiteljski biznis je već jako star. Nude metalne kutije za keksiće raznih oblika, i sve te predivne slastice na jednom mjestu. Mmmm… To mjesto definitivno podsjeća na tvornicu Willya Wonke.
(To smo jeli - vrijedi probati :) )
Što se tiče cijena, vrijedi još spomenuti da boca Coca Cole košta i do 3 eura u pekarnicama, a ono što svakako vrijedi pojesti su tradicionalni pereci („Bretzel“). Najljepše je , što ih se kao i belgijske vafle koji se često nude, moguće jesti na šetnici uz rijeku, ili na bilo kojem drugom mjestu šetajući i uživajući. Šetnice uz rijeku (odnosno kanale) su predivno mjesto za provesti vrijeme –može se sjesti, šetati, i imati fotografije sa lijepom pozadinom, što u Strasbourgu nije problem! : )
Slučajno sam se našao i u gradonačelnikovoj palači za primanja, koja je prepuna predivnih lustera, freski, uresa – podsjetilo me na fotografije Versaillesa koje sam vidio, ali sve naravno umanjeno nekoliko stotina puta… Luster koji me najviše fascinirao možete vidjeti i ovdje :)
U blizini se nalazi i opera, koju zbog mraka nisam uspio fotografirati . Za razliku od zagrebačkog kazališta, u većini Europe, pa tako i u Strasbourgu glazbeno je kazalište barem fizički odijeljeno od dramskoga, jer pozornica, naravno ima drugačije zahtjeve i potrebe. Naravno, i program je interesantniji od zagrebačkog – tu je Verdijev Simon Boccanegra, za kojeg je zaista potreban veliki izvođački ansambl (i prvenstveno KVALITETAN), pa je bolje da se u to ZG za sad ne dira, a našao se tu i Wagner, odnosno „Sumrak Bogova“ (u Zagrebu se pak u travnju očekuje Parsifal – to ćemo još vidjeti, zar ne ? :D )
Strasbourg ima i jaku židovsku zajednicu. Kao što sam rekao, na neki način sam u Strasbourgu bio „poslovno“, pa nisam imao previše vremena, a ni volje gnjaviti ljude s kojima sam išao da uđemo, ali sinagoga i izvana djeluje impozantno – zapravo, meni svaka djeluje tako , jer u Zagrebu nemamo nijednu. Sagrađena je 70-ih godina 20.st. , a izgradnju su velikim dijelom financirali i građani Strasbourga zbog svoje grižnje savjesti – tijekom rata im je bila nametnuta njemačka vlast, i Židovi su, unatoč truda građana , stradali.
Sve skupa, nekoliko dana u Strasbourgu bilo je predivno vrijeme –dovoljno da se upozna ovaj mali gradić, i dovoljno da shvatiš da se želiš vratiti – jer zaista, vrijedi biti u Strasbourgu, posebno za Božić kad se tamo održava Božićni sajam sličan onome u njemačkim gradovima. Nažalost, zbog obaveza koje sam tamo imao nisam stigao ući niti u jedan muzej, ali to ću obaviti drugom prilikom :)
Sljedeći tjedan planiram čitav niz aktivnosti - i ponovno ih je previše ! Počinje ZFF, tako da idem u srijedu i četvrtak malo izvidjeti situaciju, a u subotu je u Lisinskom MET LIVE IN HD - "Boris Godunov"... vrijedi vidjeti!
