Belle epoque
ponedjeljak, 04.10.2010.
3 muzeja (+ 1 memorijalni stan) - a sve u jedan dan!
Lijepo si je s vremena na vrijeme prirediti nekakav kulturni izlazak – otići u kazalište, art-kino ili pak na izložbu. Moja draga prijateljica Emina (u daljnjem tekstu: Minka) i ja odlučili smo se za posljednju opciju – za jednu nedjelju odlučili smo posjetiti 3 muzeja.
Osim toga, nadam se da smo ovim posjetom pobili stavove starijih gospođa na koje obično nailazimo u tramvaju,a koje komentiraju naš odjevni stil, izgled i ponašanje onom slavnom rečenicom: „Ah ta današnja mladež!“ (odnosi se na gospođe koje jednako tako često odlaze u HNK – i to isključivo u HNK – kako bi pokazale nove kostimiće, krznene bunde, večernje haljine, a ne da bi vidjele predstavu! – jednom riječju – pokondirane tikve!)
Nakon tradicionalnog sastanka „pod satom“, uputili smo se do naše prve postaje – Muzeja Mimare, gdje smo prvenstveno htjeli pogledati izložbu Dimitrija Popovića „Saloma“, ali i baciti oko na stalni postav. Ovom izložbom Dimitrije Popović završio je svoj ciklus o tri fatalne biblijske žene, koji je započeo s Juditom, nakon toga smjestio Mariju Magdalenu (koju smo mogli vidjeti u Klovićevim dvorima), te naposljetku Salomu, koja je koštala glave Ivana Krstitelja. Prije mog dojma, volio bih prenijeti riječi Dražena Katunarića:
Dimitrijeva, osuvremenjena Saloma, više nije opsesivno zaljubljena kao u djelu Oscara Wildea , već je postala crna silueta, poništena kao nestalna, pokretna sjena same sebe“
Izložbu bih prvo opisao onom riječju koja najbolje opisuje čuđenje: „Interesantno!“. Naime, na većini djela se teško raspoznaje radi li se o majstorskom crtežu pastelom, fotografiji ili kombinaciji ovih dvaju tehnika. Na fotografijama se nalazi Severina ogrnuta orijentalnim plaštem, i što god mislili o njoj, ne možete poreći njenu ljepotu. Neke su fotografije malo interesantnije, no nijedna ne iskače previše od ravnine. Puno su interesantniji crteži na kojima se vidi preciznost i poštivanje proporcija do kojeg Dimitrije Popović očito jako drži. Na crtežima se odlikuju njegovi brzi potezi i spretnost u različitim tehnikama. Jedan povjesničar umjetnosti nazvao je ovu izložbu „kićem na kvadrat“, no meni su se osobno motivi i ideja svidjeli… Možda bi bilo ljepše da smo vidjeli koju sliku više, ali sama vizija Popovićeve Salome mi se jako , jako sviđa … Izložba je otvorena tek nekoliko dana, do četvrtka, pa ju posjetite ako stignete.
Budući da smo imali vremena, otišli smo i do stalnog postava muzeja, ali samo na 2. kat, na kojem se nalaze velike zbirke slikarstava – od talijanskih ikona izrađenih u bizanstskom stilu (- Tizian,Rafael i manje poznati), do flandrijskog slikarstva (Van Dyck, Rubens) , španjolskog majstora Velazqueza i naposlijetku Maneta i Renoira (zbog kojih smo nažalost poznati u cijelom svijetu – sumnja se u način na koji je A.Topić – Mimara došao do tih djela i jesu li ona uopće originalna!).
Nismo se pomakli daleko – tek do Muzeja za umjetnost i obrt, u kojem je do 17. listopada otvorena izložba „Rene Magritte i fotografija“, te do 24.10 Izložba dizajna. Zahvaljujući ljubaznosti blagajnika, koji nam je predložio da postanemo studenti predmeta po vlastitom izboru (nakon dumanja smo se sjetili povijesti umjetnosti) ušli smo na izložbu besplatno. Rene Magritte je slavni belgijski nadrealist rođen 1898. godine u Lessinesu. Na fotografijama se često može naići na njegovu suprugu Georgette Berger, ali i na prijatelje Camille Goemans i Marcella Lecomtea. Najpoznatiji je po svojoj slici koja poručuje „C˙est non un pipe“, a u letku su istaknute njegove dvije predivne izjave. Prva, u koju se možemo uvjeriti promatrajući fotografije kaže: „Svaka je stvar misteriozna“. I uistinu, Magritte je fotografirajući skupine svojih prijatelja i najobičnije predmete daje svojim fotografijama metaforičke zapise i čini ih predivnim zapisom svijeta oko nas . (Interesantna fotografija „Faraoni ili osma dinastija“) . Druga izjave je „Ne može se uništiti ljubav. Vjerujem u njezinu pobjedu“. Njegova Georgette uistinu je stalan model na fotografijama, koje često podsjećaju na poze koje je prije ili kasnije upotrijebio na slikama.
Izložba hrvatskog dizajna izuzetno je interesantna, prikazuje najbolje od našeg dizajna, a imali smo priliku i fotografirati nama najzanimljivije. Uistinu, radi se o izvrsnom dizajnu na svjetskoj razini – i došli smo do zaključka da se prikazujemo kao najljepša zemlja na svijetu – naše reklame i plakati uistinu su prepuni predivnog, inovativnog dizajna…
Nakon kratkog predaha, zaputili smo se prema Klovićevim dvorima, a po putu smo zavirili u Baptističku crkvu – vrlo je živahno! U Klovićevim dvorima je do 21. studenog otvorena retrospektivna izložba velikog hrvatskog slikara secesije Roberta Auera, za kojega jedva da smo i znali do ove izložbe. Izložba je izvrsno postavljena – u svakoj prostoriji su barem 2 djela koja ostavljaju jak i upečatljiv dojam uz niz portreta koji nisu loši, ali ne nose na sebi ništa upečatljivo. Neke od tih slika imali smo priliku u posljednjim tjednima vidjeti i na televiziji, ali zasigurno je najljepši izložak „Ljubav“, ogromno platno, te „Alegorija medicine“, koja neopisivo pozitivno podsjeća na djela Klimta. Naravno, tu je i ormar koji je Robert Auer oslikao, a zaista je komad namještaja koji bi htio imati doma. I neizostavne, nedavno pronađene „Skizzenbuch“. Sve skupa, izložba koju vrijedi vidjeti! U dvorištu skulputere skupine Biafra ... i Minka pred njima :) Usput, silazeći s gornjeg grada naišli smo na slavnu pukovniju kravata, pa smo i tu okinuli pokoju fotografiju – oni su poslužili kao zamjena za počasnu stražu koje se čak i ja sjećam, a koja je nakon smrti F.T.a ukinuta, jer je uistinu bila vrlo skupa – sjećam se onih pompoznih nošnji i ljudi koji bi se sjatili tamo da bi gledali tu „svečanost“ – ili bolje reći paradu!
Nadalje, sjetili smo se Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke koji se nalazi na Dolcu, a koji nikad nismo posjetili, pa smo zaključili da je ovo idealna prilika! U stanu nažalost nema mnogo eksponata – tu su neki dijelovi njenog namještaja i nekoliko originalnih izdanja. Simpatična kustosica nam je ispričala tek u kratkim crtama ponešto o samome stanu i vremenu koje je proboravila u njemu, te nas pozvala da ako ćemo imati potrebu istraživati nešto o Zagorki svakako dođemo i do njih , jer imaju veliku knjižnicu. Iako smo Minka i ja rođeni Zagrepčani, morali smo jedno vrijeme kružiti da nađemo broj 8 na kojem se nalazi stan, jer ima tek malena oznaka kraj vrata. Za sve buduće posjetitelje – gledajući prema Sljemenu, zgrada je na desnoj strani, a onda ćete i vidjeti broj 8!
I tako smo Minka i ja uživali u našem lijepom Zagrebu, te divnim izložbama koje u njemu valja posjetiti. Naravno, dotakli smo se i književnosti, i tom prilikom vam moram preporučiti da kupite roman Josteina Gaardera „Sofijin svijet“, koji se trenutno prodaje na kioscima za 20 kn. Roman je to koji vrijedi imati, i jako mi je drago što ga je Znanje odlučilo ponovno izdati! The Daily Telegraph, jedan od najutjecajnijih britanskih magazina, opisao ga je kao „NEŠTO između Povijesti zapadne filozofije i Alise u zemlji čudesa“… I ta knjiga to i jest! Usput , želio bih vam preporučiti još dva romana – „Poslije Krista“ Vasilisa Aleksakisa , izvrstan roman koji graniči sa izuzetnom povijesnom studijom o brdu Atos, pravoslavnim manastirima na Svetoj Gori. Drugi roman sam tek sad pročitao , iako je već dugo vremena na tržištu , i dugo vremena na top listama – „Ni Evina ni Adamova“ Amelie Nothomb , duhovit i zanimljiv roman o ljubavi Japanca i Belgijanke – također vrijedno čitanja i vremena.
Na kraju svih aktivnosti, saznali smo da je učiteljica mog brata koji je krenuo u 1. razred poslala zadaću za djecu (odnosno za roditelje i braću) – izrada šumske vile/jesenka. Je li nam spomenuti uspio, prosudite sami (kasnije mu je dodan i modni detalj – postao je šeširdžija!)
U srijedu letim u rano jutro za Strasbourg, stoga me do daljnjeg nema, a fotografije i tekstovi o Strasbourgu će svakako stići tijekom sljedećeg tjedna – kao i uvijek, sve ću pratiti :)
Do tada, dragi moji, uživajte!
