Je li vlastito cijepljenje izraz Božje ljubavi -dio 3

06.01.2022., četvrtak

Danas, kad ie većina znanstvenika i dobar dio crkvenih ljudi, odlučna klanjati se Zvijeri (političkim moćima) tj. sotoni, donosim izvještaj iz knjige "Spjev o Bogočovjeku" od Marije Valtorte o poklonstvu triju mudraca.

Poklonstvo mudraca

Moj unutarnji savjetnik mi reče:
»Ova promatranja koja ćeš imati i koja ću ti izreći nazovi 'Evanđelja vjere', jer će i
tebi i drugima osvijetliti moć vjere i njezinih plodova i učvrstiti vas u vjeri u Boga.«

Vidim Betlehem, malen i bijeli, skupljen kao nasad pod zvjezdanom svjetlošću.
Dvije ga glavne ulice sijeku na križ, jedna kojom se ulazi u grad prelazi ga čitavog i vodi dalje iz grada, i druga koja vodi s kraja na kraj, ali ne dalje od njega.
Ostale uličice odsjecaju, ovaj mali gradić, ali bez ikakvog urbanističkog plana kako ga mi to shvaćamo, jer se prilagođuje tlu koje je neravno, pa tako i kuće niču tu i tamo, već prema hiru tla i njihovih graditelja, sad desno sad lijevo, neke uz sami brid u odnosu na put koji tu prolazi prisiljavajući ga da bude kao traka koja se krivudavo provlači, a ne u ravnoj liniji. Svaki čas po neki mali trg: bilo za pazar, ili s kakvim zdencem, ili jednostavno učinjen bez nekog pravila, jer je ostao kao ostatak krivog tla na kojem nije više bilo moguće ništa sagraditi.

Mjesto, čini mi se, na kojem se treba naročito zaustaviti baš je jedno od ovakvih nepravilnih trgova. Trebao je biti četverouglast ili barem pravouglast. Izišao je međutim tako čudni trapez da naliči oštrom trokutu pri vrhu otupljenom. Na dužoj strani, koja je baza trokuta nalazi se jedno dugo i nisko zdanje, najduže u gradu. S vanjske strane je glatki i goli zid na kojem su samo dvoja vrata sada dobro zabravljena. S nutarnje pak strane, u njegovu širokom kvadratu, nalazi se mnogo prozora na prvom katu, dok su ispod trijemovi koji okružuju dvorište, na kojem ima mnogo slame i otpadaka, s koritima za napajanje konja i drugih životinja.
Na rustičnim stupovima trijemova nalaze se prstenovi za privezivanje životinja, a na jednoj je strani prostrana šupa za smještaj stada i jahaćih živina. Shvaćam da je to betlehemsko svratište. Na druge su dvije jednake strane trokuta kuće i kućice, ispred nekojih je mali vrt, ispred drugih ne, jer pročelje je jednih prema trgu, a drugih straga. Na drugoj je užoj strani, nasuprot karavanskom prenoćištu, jedina kućica s vanjskim stepeništem koje na polovici pročelja ulazi u sobe nastanjenog kata. Sve su zatvorene jer je noć. U toj uri nema nikoga po ulicama.

Vidim kako se povećava noćno svjetlo koje pljušti s neba punog zvijezda, koje su tako lijepe na istočnjačkom nebu, tako žive i velike da izgledaju tako blizu da bi lako mogao dosegnuti i dodirnuti to sjajuće cvijeće na baršunastom svodu.
Dižem pogled da ustanovim gdje je izvor tom povećanju svjetla. Jedna zvijezda neobične veličine poput malog mjeseca pomiče se na betlehemskom nebu. A druge izgleda da potamnjuju i da se uklanjaju poput sluškinja pri prolasku kraljice, toliko ih njezin sjaj nadvisuje i poništava. S kugle, koja naliči golemom blijedom safiru
upaljenom iznutra od sunca, izlazi trak (brazda) u kojoj se uz prevladavajuću boju jasnog safira miješa i plavetnilo topaza, i zelenilo smaragda, svjetlucanje opala, krvavi bljeskovi rubina i nježno iskrenje ametista. Sve drago kamenje zemlje u tom je traku koji mete nebo brzim valovitim pokretom kao da bi bio živ. Ali boja koja prevladava ona je koja pljušti sa zvjezdane kugle: rajska boja blijedoplavog safira koja silazeći čini plavo-srebrnima i kuće i ulice i tlo Betlehema, kolijevku Spasitelja.

Nije to više siromašni grad, za nas manji i od nekog seljačkog kraja. To je fantastični grad iz bajki, u kojem je sve od srebra. A voda je izvora i bazena tekući dijamant.
Sve življim ižarivanjem svjetla zvijezda se zaustavi nad malom kućom koja je na užoj strani trga. Ne vide je ni njezini stanovnici, Betlemljani, jer spavaju u zatvorenim kućama, ali ona ubrzava svoje svjetlosne otkucaje i njezin rep vibrira i talasa se sve jače... povlačeći polukrugove po nebu, koje se čitavo upalilo po ovoj mreži zvjezdica koje ona za sobom vuče, po ovoj mreži punoj blijeska koji sja i dotiče najrazličitijim bojama druge zvijezde, kao da im želi priopćiti jednu radosnu riječ.

Kućica je sva okupana u ovom biserno-tekućem ognju. Krov uske terase, stepenište od tamnog kamenja, mala vrata, sve je kao gromada čistog srebra razlivenog s prašinom dijamanata i bisera. Nijedna kraljevska palača na zemlji nikada nije imala niti će imati stepenište slično ovom, učinjeno da prihvati korake anđela, učinjeno za Majku, Majku Boga. Njezine male noge, 'noge Bezgrešne Djevice' mogu gaziti po ovom divnom sjaju, njezine male noge određene da stoje na stepenicama prijestolja Božjeg. Ali Djevica ne zna. Ona bdije uz kolijevku Sina i moli. U duši ima sjaj što nadvisuje sjaj kojim zvijezda ukrašuje stvari.

Kroz glavnu ulicu približuje se grupa jahača. Jedni su na konjima, drugi konje vode rukom, nekoji su na devama, druge deve opet sa svojim teretom. Udarci kopita stvaraju šum sličan vodi koja se u potoku ruši i udara o stijene. Stigoše na trg i svi se zaustave. Karavana, pod svjetlom zvijezde, fantastično je sjajna. Prebogata konjska oprema, odijela njihovih jahača, lica, prtljaga... sve sjaji sjedinjujući i oživljujući svoj sjaj metala, kože, svile, dragog kamenja, dlake... sa zvijezdanim blistanjem. I oči žare i usta se smiješe, jer se jedan drugi sjaj zapalio u njihovim srcima: sjaj nadnaravne radosti.

Dok se sluge zaputiše prema karavanskom prenoćištu sa životinjama, trojica iz karavane sjašu sa svojih živina koje sluge odmah odvode drugamo, i pješice otiđu prema kući. I prostru se ničice, čelom do zemlje, da poljube prah. To su tri uglednika. Njihove prebogate haljine to govore. Jedan s vrlo tamnom kožom siđe s deve, sav je omotan u plašt sjajne svijetleće svile, privezan na čelu i uz tijelo s dragocjenim pojasom,
s kojeg visi bodež ili mač s balčakom ukrašenim dragim kamenjem. Drugi sjašu s dva gizdava konja, a bijahu obučeni - jedan u haljini od prugastog prelijepog platna, u kojoj je prevladavala žuta boja, načinjenoj kao dugi dominogrtač s kapuljačom i vrpcom što naliči na zlatni filigranski rad, toliko je prošivena čipkama u zlatu... Treći ima svilenu košulju koja je napuhana pri širokim i dugim nogavicama privezanim uz noge i zaogrnut najfinijim šalom, koji naliči cvjetnom perivoju, toliko je živo cvijeće kojim je sav ukrašen. Na glavi ima turban koji pridržava ovoj - lančića, sav optočen dijamantima.

Nakon što su iskazali počast kući u kojoj je Spasitelj... digoše se i pođoše prema karavanskom prenoćištu, gdje su sluge već kucale dok im nisu otvorili.

- Ovdje prestaje viđenje. Nastavlja se ponovno tri sata kasnije s prizorom poklonstva Mudraca Isusu. -

Sad je već dan... Lijepo sunce sjaji na podnevnom nebu. Jedan sluga od one trojice prelazi trg i penje se stepenicama male kuće. Ulazi... Izlazi... Vraća se u svratište. Izlaze tri Mudraca... iza svakoga po jedan sluga... Prelaze trg. Rijetki prolaznici okreću se da promatraju, te pompozno odjevene osobe koje dostojanstveno i sasvim polagano prolaze. Između ulaska sluge i sad ove trojice prošlo je dobrih četvrt sata, tako da su se stanovnici kućice mogli pripraviti da prime goste. Ovi su još bogatije odjeveni nego prethodne večeri. Svila sjaji, drago kamenje blista, velika perjanica s dragocjenim perjem, uz još dragocjenija rasuta zrnja bisera, drhti i sjaji na glavi onoga koji je imao turban. Sluge nose jedan kovčežić sav izrađen intarzijom, s metalnim pojačanjima od kovanog zlata; drugi divno izrađeni kalež s još izrađenijim poklopcem, sve od zlata; treći neku vrstu široke i niske amfore, također u zlatu, s priklopcem napravljenim u obliku piramide, koja na vrhu ima briljant. Mora da su teški, jer ih sluge s naporom nose, naročito onaj s kovčežićem. Trojica se penju stepenicama
i ulaze. Ulaze u jednu sobu koja s ulice vodi u kuću. Straga se kroz prozor, otvoren prema suncu, vidi mali vrt. S drugih dvaju zidova otvaraju se vrata i kroz ova vire vlasnici kuće: jedan čovjek, jedna žena i troje ili četvero mladih i djeca.

Marija je sjedila s Djetetom u krilu, a uz nju je Josip na nogama. Ipak i Ona se isto diže i naklanja se kada je vidjela tri Mudraca da ulaze. Sva je odjevena u bijelo.
Tako lijepa u svojoj jednostavnoj sjajnoj haljini koja je pokriva od vrata do nogu, od ramena do tankovitog zapešća, tako bijela s glavicom okruženom plavim pletenicama, licem koje uzbuđenje čini još više ružičastim, očima koje se blago smiješe, ustima koja se otvaraju na pozdrav: »Bog bio s Vama«, kad se trojica zaustaviše za jedan čas dirnuti. Zatim proslijede i prostru se pred njezinim nogama. I mole je da sjedne. Oni pak ne, ne sjedaju, ma koliko ih Ona molila da to učine. Oni ostadoše na koljenima, oslonivši se na pete. Iza njih su, također na koljenima, i tri sluge. Oni su uz sami granični zid. Ispred sebe su postavili tri predmeta koja su nosili i čekaju.

Tri Mudraca promatraju Djetešce koje bi, čini mi se, moglo imati devet mjeseci do jedne godine, toliko je živahno i čilo. Ono sjedi na Majčinu krilu i smiješi se i cvrkuće s glasićem poput ptičice. I Ono je odjeveno sve u bijelo kao i Mama, sa sandalicama na majušnim nogama. Sasvim jednostavna haljinica: mala tunika iz koje vire nemirne nožice, debeljuškaste ručice koje bi htjele sve dohvatiti, a iznad svega prelijepo lišce na kojem sjaje tamno plave oči, i usta koja pri smiješku na stranama prave jamice otkrivajući prve male zubiće. Kovrčaste kosice naliče zlatnoj prašini, toliko su sjajne i prozračne. Najstariji od Mudraca govori za sve. Tumači Mariji kako se na nebu upalila jedna nova zvijezda, neuobičajenog sjaja. Nikada na kartama (mapama) neba nije bila označena ova zvijezda niti se o njoj govorilo. Nije joj bilo poznato ime, jer ona nije imala imena. Rođena tada iz krila Božjega, ona je procvala da kaže ljudima jednu blagoslovljenu istinu, jednu tajnu Božju. Ali ljudi nisu o tome vodili računa jer im je duša ležala u blatu. Nisu uzdizali pogleda Bogu i nisu znali čitati riječi koje On piše -bio radi toga u vijeke blagoslovljen - ognjenim zvijezdama na licu nebesa. Oni su je vidjeli i trudili su se da joj shvate glas. Gubeći, zadovoljni, malo sna što su ga dopuštali svojim udovima, zaboravljajući na hranu, udubili su se u proučavanje zodijaka.
I konjunkcije zvijezda, vrijeme sezona, račun prošlih sati i astronomske kombinacije njima su kazale ime i tajnu zvijezde. Njezino ime: »Mesija«. Njezina tajna: »Mesija je došao na svijet«. I tako su pošli da mu se poklone. Nijedan od njih nije znao za onog drugog. Preko brda i pustinja, preko dolina i rijeka, putujući noću došli su do Palestine, jer je zvijezda išla u tom pravcu. Za svakoga, sa tri različite točke zemlje, išla je u tom pravcu. I našli su se zatim s one strane Mrtvog Mora. Volja Božja ih je sjedinila tu, i zajedno su nastavili put, sporazumijevajući se, unatoč toga što je svaki govorio svojim jezikom, i shvaćali su i mogli govoriti jezikom Zemlje (Palestine) po čudu Vječnoga.
I zajedno su otišli u Jeruzalem, jer je Mesija trebao biti Kralj Jeruzalema, Kralj Židovski. Ali nad nebom ovog grada zvijezda se sakrila i oni su osjećali kako im se srce lomi od boli i ispitivali su sami sebe da doznaju jesu li oni štogod Bogu skrivili. Ali kako ih savjest nije nizašto prekoravala obratili su se kralju Herodu da ga pitaju u kojoj se kraljevskoj palači rodio Kralj Židovski kojem su se oni došli pokloniti. I kralj, sazvavši prvake svećeničke i književnike, pitao ih je gdje se Mesija imao roditi. A oni su odgovorili: »U Betlehemu Judinu !« I oni su se zaputili prema Betlehemu i zvijezda se opet pojavila pred njihovim očima, pošto su ostavili Sveti Grad, i prošle večeri uvećala svoj sjaj i čitavo je nebo bio jedan požar i zatim se zaustavila, sakupivši sav sjaj drugih zvijezda u svoju zraku nad ovom kućom. I oni su shvatili da je tu Božansko Dijete. I sada mu se klanjaju i prinose svoje siromašne darove, a više od svega prinose svoja srca, koja nikada neće prestati blagoslivljati Boga radi udijeljene milosti, nikada neće prestati ljubiti njegovog Jedinorođenca čije su sveto Čovještvo vidjeli. Poslije će se vratiti da obavijeste Heroda jer i on mu se također želi pokloniti. »Evo, međutim, zlata kako se dolikuje kralju da ga ima: evo tamjana kako se dolikuje Bogu, a evo, o Majko, evo i smirne, jer tvoje je Dijete i Čovjek kao što je i Bog, a po tijelu i ljudskom življenju spoznat će gorčinu i neizbježni zakon smrti. Naša ljubav bi htjela ne reći ti ove riječi, htjela bi ga zamišljati vječnim također i tijelom kao što je vječan i svojim Duhom. Ali, o Ženo, ako se naše karte, a još više naše duše ne varaju - On je, tvoj Sin, Spasitelj, pomazanik Božji, i zato će morati, da spasi zemlju uzeti na Sebe sve zlo zemlje, od kojeg je jedna kazna: smrt. Ova pomast je za taj čas. Da tijelo koje je sveto ne spozna trulež raspadanja i da se sačuva cijelim do svog uskrsnuća. I neka se On po
ovom našem daru sjeti nas i spasi svoje sluge davši im svoje Kraljevstvo...« Zato da bismo bili od njega posvećeni, neka Ona, Majka, dade svoga Mališana »našoj ljubavi, da u nas siđe nebeski blagoslov dok ljubimo njegove noge ...«

Marija, nadvladavši svoju zgranutost koju su uzbudile riječi Mudraca i sakrivši tugu mučnog prisjećanja sa smiješkom ponudi Djetešce. Položi Ga na ruke najstarijeg koji
ga poljubi, a Isus mu uzvrati milovanjem, zatim Ga pruži drugoj dvojici. Isus se smiješi i igra s lančićima i resama trojice i gleda znatiželjno otvoreni kovčežić pun žute tvari koja svjetluca i smiješi se gledajući kako sunce pravi dugu udarajući na briljant koji je na poklopcu mire. Zatim, trojica vraćaju Mariji Djetešce i ustaju. Ustaje također i Marija. Naizmjenično se naklone, nakon što je najmlađi dao naređenje slugi koji izlazi.
Trojica još malo govore. Ne mogu se odvojiti od ove kuće. Suze uzbuđenja su u očima. Napokon se zapute prema izlazu, prate ih Marija i Josip.

Djetešce je htjelo sići, i dade ručicu najstarijem od trojice, i tako hoda... Za ruku ga drže Marija i Mudrac, koji se sagnuše da bi ga mogli voditi.
Isusov je koračić još nesiguran korak djetešca i smiješi se udarajući nožicama po traku koji sunce čini na podu. Došavši do praga - ne smije se zaboraviti da je soba duga koliko i kuća - trojica se opraštaju poklonivši se još jedanput i ljubeći nožice Isusove... Marija, sagnuta nad Malenim, uzme mu ručicu i vodi je da učini gestu blagoslova na glavi svakog pojedinog Maga (Mudraca - Kralja). To je već znak križa povučen prstićima Isusovim, koje vodi Marija. Zatim trojica silaze niz stepenice. Karavana je već tu spremna i čeka. Metalni ukrasi konja sjaje se na suncu što zapada. Narod je ispunio trg da vidi neobični prizor. Isus se smije udarajući ručicama. Mama ga je podigla i položila na široki ogradni zid koji omeđuje malu terasu i jednom ga rukom drži uz svoje grudi da ne padne. Josip je sišao s trojicom i podržava svakome nogostup dok uzlaze
na konje i devu. Sada su sluge i gospodari svi na konjima. Dano je naređenje da se krene. Trojica se sagnu sve do vratova živina na posljednji pozdrav. Josip se nakloni. Marija također i ponovno vodi ručicu Isusovu u znak »zbogom« kao i u znak blagoslova !

PS. Sad će svi 'veliki' graknuti i reći- Kakva sad Marija Valtorta- pa ja takvima kažem- Ne morate kleknuti, makar pognite glavu na ovaj divni dan, pa vam se možda umanji oholost i 'znanstvenost' te se tako približite Svjetlu od Svjetla-.

- 17:24 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	siječanj, 2022					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

bartimej croata

06.01.2022., četvrtak

Je li vlastito cijepljenje izraz Božje ljubavi -dio 3

Opis bloga

Linkovi

Slike